Sveti mučenik jasenovački Vukašin
Sveti mučenik jasenovački Vukašin | |
---|---|
Lični podaci | |
Mesto rođenja | Klepci, Osmansko carstvo |
Datum smrti | 1942. ili 1943.[1] |
Mesto smrti | Jasenovac, NDH |
Svetovni podaci | |
Poštuje se u | istočnom hrišćanstvu |
Kanonizacija | 1998. |
Praznik | 29. maj |
Sveti mučenik jasenovački Vukašin (rođen kao: Vukašin Mandrapa) bio je srpski i jugoslovenski zemljoradnik i trgovac iz Klepaca u Hercegovini. Ustaše su ga ubile u Jasenovcu ili u avgustu 1942. ili tokom 1943,[2][3] a njegova smrt je poznata po njegovom stoičkom ponašanju pred smrt govoreći svom dželatu da „samo radi svoj posao”.
O njegovom životu pre logora se malo zna. Vukašin je, po jednoj priči, bio zemljoradnik i trgovac, rođen u Klepcima.[2] Ustaše su Vukašina dovele u Jasenovac tokom Drugog svetskog rata. Bio je ubijen od strane ustaša unutar logora.
Na redovnom zasedanju Svetog arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne crkve 1998. godine, Vukašin je, kao ispovednik, unet u Imenoslov Srpske pravoslavne crkve. Proslavlja se 29. maja. Sveti Vukašin se proslavlja i 31. avgusta po julijanskom, odnosno 13. septembra po gregorijanskom kalendaru, zajedno sa ostalim novomučenicima koji su stradali u Jasenovcu.
U žitiju Svetog mučenika Vukašina spominje se da je ustaša koji ga je ubio ubrzo zatim doživeo nervni slom.
Zbog navodnih nedostatka dokaza, Hrvati danas osporavaju njegovo postojanje i priču.
Svedočenja[uredi | uredi izvor]
Prema svedočenju iz 1970. godine neuropsihijatra Neda Zeca, koji je takođe bio zatočen u Jasenovcu, Mandrapu je izdvojio hrvatski ustaša, koji se prezivao Friganović (ime Josip ili Mile), koji je posmatrao njegovo stoičko ponašanje tokom dana prinudnog rada i klanja zatvorenika noću.[4] U ličnoj ispovesti lekaru, ustaša Friganović je otkrio detalje Vukašinove smrti, što je konačno dovelo do nepodnošljivog osećanja krivice, a posledično i do ludila.[4] Friganović je navodno ispričao doktoru Zecu o svom doživljaju tokom klanja:[5][6]
„ | „Franjevac Pero Brzica, Ante Zrinušić, Šipka i ja smo se kladili ko će te noći poklati više zarobljenika. Počelo je ubijanje i već posle sat vremena ja sam zaklao mnogo više od njih. Činilo mi se da sam na sedmom nebu. Nikada u životu nisam osetio takvo blaženstvo. I već posle nekoliko sati zaklao sam 1.100 ljudi, dok su ostali uspeli da ubiju samo po 300 do 400. A onda, kada sam doživljavao najveći zanos, primetio sam jednog starijeg seljaka kako stoji i mirno i spokojno gleda kako koljem svoje žrtve i one umiru u najvećoj muci. Taj njegov pogled me je potresao: usred najvećeg zanosa odjednom sam se ukočio i neko vreme nisam mogao da napravim ni jedan pokret. I onda sam prišao njemu i saznao da je to neki Vukašin [Mandrapa] iz sela Klepci kod Čapljine čija je cela porodica pobijena, a koji je poslat u Jasenovac nakon što je radio u šumama. Govorio je to sa neshvatljivim mirom koji me je više pogađao nego strašni krici oko nas. Odjednom sam osetio želju da najbrutalnijim mučenjem poremetim njegov mir i da kroz njegovu patnju vratim svoj zanos i nastavim da uživam u nanošenju bola.
Izdvojio sam ga i poseo na balvan. Naredio sam mu da poviče: „Živeo Poglavnik (firer) Pavelić!“, ili ću mu odseći uvo. Vukašin je ćutao. Otkinuo sam mu uvo. Nije rekao ni reč. Još jednom sam mu rekao da vikne „Živeo Pavelić!“ ili ću mu otkinuti i drugo uvo. Otkinuo sam drugo uvo. „Viči: „Živeo Pavelić!“, ili ću ti otkinuti nos.“ I kada sam mu po četvrti put naredio da vikne „Živeo Pavelić!“ i zapretio da će mu nožem izvaditi srce, pogledao je na mene, odnosno nekako kroz mene i preko mene u neizvesnost i polako rekao: „Radi svoj posao, dete.“ Posle toga su me ove njegove reči potpuno zbunile. Ukočio sam se, iščupao mu oči, istrgao srce, prerezao mu grkljan od uha do uha i bacio ga u jamu. Ali onda se nešto slomilo u meni i više nisam mogao da ubijam te noći. |
” |
— Ustaša Friganović prema svedočenju Neda Zeca, [7] |
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Logos 2022, str. 39. Neuropsihijatar Nedeljko Nedo Zec bio je tzv. "slobodni zatovrenik" u logoru Jasenovac i on je prepričao svedočenje jednog ustaše koga je lečio. Taj bolesni ubica je u januaru 1943. ispričao: "U avgustu [1942],... A zatim sam otišao do tog seljaka i saznao da je on neki Vukašin [Mandrapa] iz sela Klepaca kod Čapljine [dolina reke Neretve],,... Skočio sam i iskopao oči, isekao srce, preklao grlo od uha do uha njemu i nogama gurnuo u jamu njega..".
- ^ a b Zver umorna od klanja! („Večernje novosti”, 12. januar 2013)
- ^ Logos 2022, str. 39. Neuropsihijatar Nedeljko Nedo Zec bio je tzv. "slobodni zatovrenik" u logoru Jasenovac i on je prepričao svedočenje jednog ustaše koga je lečio. Taj bolesni ubica je u januaru 1943. ispričao: "U avgustu [1942],... A zatim sam otišao do tog seljaka i saznao da je on neki Vukašin [Mandrapa] iz sela Klepaca kod Čapljine [dolina reke Neretve],... Skočio sam i iskopao oči, isekao srce, preklao grlo od uha do uha njemu i nogama gurnuo u jamu njega.".
- ^ a b „New Martyr Vukasin of Klepci”. PEMPTOUSIA (na jeziku: engleski). 16. 5. 2014. Pristupljeno 31. 1. 2022.
- ^ „[Projekat Rastko - Banja Luka] Zločini u logoru Jasenovac”. www.rastko.rs. Pristupljeno 1. 2. 2022.
- ^ “Franjevac Pero Brzica je dobio opkladu jer je zaklao 1360 zatvorenika i ja sam bez reči platio opkladu.” (Citirano u The Role of the Vatican in the Breakup of the Yugoslav State, Dr. Milan Bulajić, Belgrade, 1994: 156-157; od januara 1943, intervju sa Friganovićem neuropsihijatra dr Nede Zeca, koji je takođe bio zatvorenik u Jasenovcu.)
- ^ „[Projekat Rastko - Banja Luka] Zločini u logoru Jasenovac”. www.rastko.rs. Pristupljeno 1. januara 2022.