Stajnbak (Manitoba)
Stajnbak Steinbach | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Kanada |
Pokrajina | Manitoba |
Osnovan | 1874. |
Status grada | 1997. |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— 2011. | 13.524 |
— gustina | 528,9 st./km2 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 49° 31′ 33″ S; 96° 41′ 02″ Z / 49.5258° S; 96.6838° Z |
Aps. visina | 254 m |
Površina | 25,57 km2 |
Poštanski broj | R5G |
Pozivni broj | 204 |
Veb-sajt | |
Grad Stajnbak |
Stajnbak (engl. Steinbach) je grad u jugoistočnom delu kanadske prerijske provincije Manitoba u granicama geografsko-statističke regije Istman. Grad je 2011. godine imao preko 13.500 stanovnika. Ubraja se u najbrže rastuće gradske centre u Manitobi.
Prvo naselje na mestu današnjeg Stajnbaka osnovali su nemački i ruski menonitski misionari 1874. godine, a ime grada potiče od nemačke reči koja je označavala „kameniti potok“. U gradu je i danas vidljiv izrazito jak kulturni uticaj menonitske i nemačke zajednice, a preko 50% populacije su nemačkog porekla.
Stajnbak je sedište poljoprivredne oblasti i glavni je privredni centar jugozapada Manitobe.
Geografija[uredi | uredi izvor]
Stajnbak je smešten u najistočnijem delu kanadske prerije, istočno od toka Crvene reke, u ravnici bogatoj plodnim zemljištem. Zbog nešto veće količine padavine u odnosu na ostatak područja, ovaj deo prerije je prirodno obrastao visokim travama.
Grad je smešten između dve pritoke Crvene reke. Na severu je reka Sejni a na jugu reka Rat. Severno od grada leži jezero Vinipeg, jugoistočno je Šumsko jezero, a u blizini je i park prirode Vajtšel.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Područje jugoistočne Manitobe pre doseljavanja Evropljana naseljavala su nomadska plemena Odžibve (najbrojniji je bio narod Anišinabe) koja su se bavili lovom i ribolovom. Nomadska plemena su prema ugovoru sa engleskom kraljicom od 3. avgusta 1871. bila prisiljena da se presele u rezervate, a njihovu zemlju naselili su evropski kolonizatori.[1]
Današnji Stajnbak su 1874. osnovali nemački menoniti koji su se tu doselili iz Rusije, a ime grada prevedeno sa donjonemačkog dijalekta (Plautdietsch (ISO 639-3: pdt) nemačkog jezika znači „kameni potok“.[2] Već sledeće godine otvorena je i prva škola u gradu,[3] a 1877. sagrađena je i prva vetrenjača.[4] Već 1882. godine u naselju je živelo 28 nemačkih porodica sa 182 stanovnika.[3] Do 1915. broj stanovnika se popeo na 463.[3] Dana 31. decembra 1946. naselje je dobilo status opštine.[5] U gradu je još 1912. otvorena prva trgovina automobila (u pitanju je bila kompanija Ford), a od tada naglo se razvijaju usluge špedicije i maloprodaje automobila tako da je Stajnbak ubrzo postao poznat kao „grad automobila“.[3] Zbog konstantnog rasta broja stanovnika Stajnbak je 10. oktobra 1997. stekao status grada.[5]
Demografija[uredi | uredi izvor]
Etnički sastav[6] | ||
---|---|---|
Broj st. | % | |
Nemci | 5.810 | 53.5 |
Kanađani | 2.320 | 21.4 |
Rusi | 1.990 | 18.3 |
Holanđani | 1.820 | 16.8 |
Englezi | 1.265 | 11.7 |
Ukrajinci | 1.040 | 9.6 |
Francuzi | 910 | 8.3 |
Škoti | 705 | 6.5 |
Prema rezultatima popisa stanovništva iz 2011. u gradu su živela 13.524 stanovnika u ukupno 5.243 domaćinstva, što je za čak 22,2% više u odnosu na 11.066 žitelja koliko je registrovano prilikom popisa 2006. godine.[7]
1996. | 2001. | 2006. | 2011. |
---|---|---|---|
8.478 | 9.227 | 11.066 | 13.524 |
Godine 2006. u gradu je živelo 11.066 stanovnika, što je za 20% više u odnosu na popis iz 2001. godine. Po broju stanovnika Stajnbak je na petom mestu u Manitobi.[8]
Osnovu populacije čine Nemci, a čak 30% navodi nemački jezik kao svoj maternji jezik.[9]
Privreda[uredi | uredi izvor]
Grad je centar poljoprivredno razvijenog područja, a u okolini se nalaze brojne svinjogojske i živinarske farme. Od poljoprivrednih kultura najviše se uzgajaju kukuruz, uljana repica, lucerka, soja, ječam, zob i pšenica. Većina poljoprivrednih proizvoda se prerađuje u brojnim manjim fabrikama u samom gradu.
Grad se ekonomski veoma brzo razvija, a tome su doprinele i veoma niske porezne stope u poljoprivrednoj proizvodnji.
Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]
U blizini grada se nalazi menonitsko etno-selo sa vetrenjačom i kućama iz perioda prvih menonitskih doseljenika.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ "History and Heritage of Roseau River First Nation." Arhivirano na sajtu Wayback Machine (15. jul 2011), Pristupljeno 21. 11. 2011.
- ^ City of Steinbach. Arhivirano na sajtu Wayback Machine (9. maj 2008), Pristupljeno 21. 11. 2011.
- ^ a b v g "Steinbach History 1874 - 1990". Архивирано на сајту Wayback Machine (9. мај 2008) May 1, 1990. pristupljeno 21. novembra 2011.
- ^ "History of Steinbach." Архивирано на сајту Wayback Machine (29. септембар 2011), Pristupljeno 21. 11. 2011.
- ^ a b "City of Steinbach". The Manitoba Historical Society., Pristupljeno 21. 11. 2011.
- ^ „Steinbach Demographics”. Ethnocultural Portrait of Canada Highlight Tables, 2006 Census. Statistics Canada. Arhivirano iz originala 20. 02. 2012. g. Pristupljeno 28. 12. 2009.
- ^ „Population and dwelling counts, for Canada, provinces and territories, and census subdivisions (municipalities), 2011 and 2006 censuses (Manitoba)”. Statistics Canada. 8. 2. 2012. Pristupljeno 8. 2. 2012.
- ^ "Steinbach, Manitoba - Detailed City Profile." Архивирано на сајту Wayback Machine (3. јул 2011), Pristupljeno 21. 11. 2011.
- ^ „"2006 Census Profile - Steinbach, CY."” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 08. 01. 2016. g. Pristupljeno 21. 11. 2011.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Службени сајт града Стајнбака
- Mapa Stajnbaka na Statcan Arhivirano na sajtu Wayback Machine (8. jun 2011)
- Statistics Canada - Census Profile: Steinbach, City[мртва веза]
- Istorijsko društvo Manitobe - grad Stajnbak