Strogi prirodni rezervat Rtanj

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Planina Rtanj nalazi se u istočnoj Srbiji, u jugozapadnom delu Karpatsko-balkanskog planinskog sistema.

Planina Rtanj

Nastanak planine Rtanj[uredi | uredi izvor]

Jezgro planine izgrađeno je od tvorevina devonske starosti, izmenjenih magmatskom aktivnošću. Preko njih, u vodenoj — morskoj sredini stvarani su karbonatni sedimenti mezozoika koji danas najvećim delom izgrađuju planinu. Početkom najmlađe geološke ere kenozoika, Rtanj se izdigao i prešao trajno u kopnenu fazu. Tada su započeli procesi raspadanja stena i erozija kojima se oblikovao Rtanj, čiji produkti su se u toku neogena taložili u slatkovodnim basenima (moravskom i sokobanjskom) koji su okruživali planinu.

Nad čitavim područjem dominira kupasti vrh Šiljak, od koga se pod različitim uglovima spuštaju planinske padine. Posebno su interesantni kraški oblici reljefa sa brojnim dubokim jamama i različitim oblicima eshumiranog subkutanog krasa.

Biodiverzitet[uredi | uredi izvor]

Biodiverzitet planine je relativno dobro očuvan, sa malim antropogenim pritiskom koji se odnosi pre svega na eksploataciju šuma i sakupljanje lekovitog bilja. Prema nacionalnom zakonodavstvu, područje ima status rezervata prirode (1958) i objekat je geonasleđa Srbije. Nalazi se na listi potencijalno značajnih botaničkih područja Srbije.[1]

Flora[uredi | uredi izvor]

U flori planine Rtanj utvrđeno je prisustvo 25 endemičnih biljaka. Oni zajedno čine 3,88% flore Rtnja. Padine okrenute severu su uglavnom obrasle šumama. Svojom lepotom i starošću izdvaja se mešovita zajednica jele (Abies alba) i bukve (Fagus moesiaca), koja dopire do samog Šiljka. Padine okrenute jugu su obrasle zajednicama kamenjara, pašnjaka i žbunja. Ove zajednice su floristički veoma bogate i raznovrsne. Značajna je pojava reliktnog stepskog bademića (Prunnus tenella) i više vrsta orhideja. Prisutne su i vrste: Viola grisebachiana, Genista subcapitata, Hieracium marmoreum i Ramonda serbica.[2]

Simbol Rtnja je poznati rtanjski čaj (Satureia kitaibelii) koji se tradicionalno sakuplja na ovoj planini, a rtanjska metvica (Nepeta rtanjensis) je striktni lokalni endemit Rtnja koji je zbog izuzetno ograničenog rasprostranjenja zaštićen zakonom.

Fauna[uredi | uredi izvor]

Sisari[uredi | uredi izvor]

U fauni sisara planine Rtanj, posebno se ističe fauna slepih miševa, sa registrovanih 20 vrsta, što čini 2/3 ukupnog broja registrovanih vrsta slepih miševa u Srbiji. Karakteristične su 3 vrste slepih miševa: veliki (Rhinolophus ferrumequinum), mali (Rhinolophus hipposideros) i južni potkovičar (Rhinolophus euryale), koje su na crvenoj listi globalno ugroženih vrsta. Još jedna, danas vrlo retka vrsta, slepo kuče (Spalax leucodon) ima stanište na južnoj ekspoziciji planine Rtanj. Pored slepog kučeta zapažene su i rupe koje pravi stepska voluharica (Microtus arvalis).

Vodozemci i gmizavci[uredi | uredi izvor]

Na spisku vrsta vodozemaca i gmizavaca koje su zaštićene Uredbom o Zaštiti prirodnih retkosti nalaze se sledeće vrste koje žive na planini Rtanj:

Planinski mrmoljak (Mesotriton alpestris), se po literaturnim podacima nalazi u podnožju planine sa severne strane u neposrednoj blizini crkve Lozice. Ono što je za ovu vrstu posebno je to da je ovo njen najniži zabeleženi lokalitet u Srbiji. Kratkonogi gušter (Ablepharus kitaibelii) ima status strogo zaštićene vrste u Srbiji. Nov lokalitet ove retke vrste utvrđen je na južnim padinama neposredno ispod grebena Kusak.

Ribe[uredi | uredi izvor]

Malobrojni vodotokovi podnožja planine Rtanj značajni su zbog prisustva autohtonih vrsta riba:

Vrlo je bitna i populacija riba u Vrmdžanskom jezeru sa aspekta evolutivnih promena.

Ptice[uredi | uredi izvor]

Rtanj, kao tipično planinsko stanište karakteriše i velika raznovrsnost ptica. Za sada je evidentirano 89 vrsta, što nije njihov konačan broj, gotovo polovina evidentiranih vrsta zaštićeno je Uredbom o zaštiti prirodnih retkosti. Najviše delove Rtnja karakterišu ptice visokoplaninskih stena, litica i kamenjara, kao što su:

У нешто нижим деловима налазе се високопланински пашњаци са ретко жбунастом вегетацијом. Птице које овде бораве су:

U dnu planine sa južne strane nalaze se termofilni kamenjari sa šibljacima i sa vrstama kao što su:

Severna strana planine je pokrivena šumom. U višim delovima, iznad 1000 mnv, javlja se mešovita šuma jele i bukve i u njoj se nalaze sledeće karakteristične vrste:

Poljoprivredne površine u podnožju planine odlikuju se pticama kulturnih polja u pobrđu. Ovde su karakteristične sledece vrste:

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]