Stjepan Pavlić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
stjepan pavlić
Stjepan Pavlić Pipo
Lični podaci
Datum rođenja(1916-04-16)16. april 1916.
Mesto rođenjaPribinić, kod Teslića, Austrougarska
Datum smrti3. septembar 1942.(1942-09-03) (26 god.)
Mesto smrtiPodgora, iznad Makarske, ND Hrvatska
Delovanje
Član KPJ od1941.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
Heroj
Narodni heroj od27. novembra 1953.

Stjepan Pavlić Pipo (Pribinić, kod Teslića, 16. april 1916Podgora, iznad Makarske, 3. septembar 1942), učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 16. aprila 1916. godine u selu Pribiniću, kod Teslića. Posle završetka osnovne škole otišao je na dalje školovanje u Banjaluku. Kao učenik Tehničke škole pridružio se omladinskom revolucionarnom pokretu i kasnije bio član Kluba akademičara Banjaluke. Bio je član Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ), a od 1941. i Komunističke partije Jugoslavije (KPJ).

Posle okupacije Kraljevine Jugoslavije i proglašenja ustaške Nezavisne Drževe Hrvatske, 1941. godine, počelo je hapšenje komunista i svih drugih protivnika ustaškog režima. Pod udar ustaške vlasti tada je došao i Klub akademičara, pa se Stjepan, kao njegov član morao povući iz Banjaluke, da ne bi bio uhapšen. Otišao je u Makarsku, gde se zaposlio kao tehničar. Po dolasku u Makarsku, stupio je u kontak s partijskom organizacijom i priključio se pripremama oružanog ustanka u Dalmaciji.

Krajem 1941. godine stupio je partizanski odred koji je delovao na planini Biokovu i bio politički delegat voda. U jednoj borbi protiv ustaša na Biokovu, bio je teško ranjen. Pošto je ostao bez ruke, bilo mu je potrebno lečenje, pa je sredinom 1942. godine pošao iz sela Grčenika, na Biokovu, u selo Kraj, kod Podgore, gde se nalazila partizanska ambulanta.

Posle oporavka, politički je delovao po selima oko Podgore. U vreme italijanske ofanzive na Biokovu, nije bilo mogućnosti za evakuaciju ranjenika, pa su oni (njih oko 40), po odluci partijskog rukovodstva, bili smešteni u skloništa ili po selima, kod partizanskih simpatizera. Za vreme ofanzive Italijani su uspeli da otkriju sklonište u kom se Stjepan nalazio sa još četiri teška ranjenika. Oni su uhapšeni i odvedeni u italijansku komandu u Podgori. Pošto su znali da se u okolini Podgore nalazi još skloništa s ranjenicima, zahtevali su od Stjepana i njegovih drugova da ih otkriju. I pored teškog mučenja koje su primenili Italijani i ustaše, Stjepan i njegovi drugovi nisu otkrili druga skloništa, pa su zbog toga osuđeni na smrt. Streljani su 3. septembra 1942. godine u Podgori.

Ukazom predsednika Federativne Narodne Republike Jugoslavije Josipa Broza Tita, 27. novembra 1953. godine, proglašen je za narodnog heroja.

Literatura[uredi | uredi izvor]