Сумрак богова

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Sumrak bogova (nem. Götterdämmerung) je opera nemačkog kompozitora Riharda Vagnera. To je poslednja opera u tetralogiji Prsten Nibelunga, dok su prethodne tri Rajnsko zlato, Valkira i Zigfrid. Premijerno je izvedena u pozorištu u Bajrojtu 17. avgusta 1876. a dirigent je bio Hans Rihter[1].

Lica[uredi | uredi izvor]

  • Zigfrid, tenor.
  • Brunhilda, sopran.
  • Valtrauta, valkira, mecosopran.
  • Gunter, poglavica Gibičunga, bas-bariton.
  • Gutruna, njegova sestra, sopran.
  • Alberih, bas-bariton.
  • Hagen, Alberihov sin, Gunterov polubrat, bas.
  • Prva norna, kontraalt.
  • Druga norna, mecosopran.
  • Treća norna, sopran.
  • Voglinda, rajnska kćer, sopran.
  • Velgunda, rajnska kćer, sopran.
  • Floshilda, rajnska kćer, mecosopran.

Sinopsis[uredi | uredi izvor]

Prolog[uredi | uredi izvor]

Tri norne, kćeri boginje mudrosti Erde, pletu konopac sudbine kraj Brunhildine stene. Pevaju o prošlosti bogova i sveta, kao i o predstojećoj propasti Valhale. Iznenada, konopac puca, i one nestaju kukajući zbog mudrosti koju su izgubile.

Uskoro iz svoje pećine izlaze Zigfrid i Brunhilda. Zigfrid se sprema da ode na nove pustolovine, a Brunhilda ga ispraćuje. Zigfrid joj daruje Prsten i odlazi, ostavljajući Brunhildu samu.

Čin prvi[uredi | uredi izvor]

Dvorana Gibičunga, plemena na Rajni. Gunter, poglavar Gibičunga, sedi na svom tronu i sluša savete svog polubrata Hagena, koji mu govori kako Gunter treba da se oženi, a svoju sestru Gutrunu da uda. Kao odgovarajuću ženu, odnosno muža predlaže Brunhildu, to jest, Zigfrida. Njegov plan je bio sledeći: Gutruna će Zigfridu dati čarobni napitak od koga će ovaj zaboraviti na Brunhildu, a zaljubiti se u nju, a zatim će Zigfrid Gunteru osvojiti Brunhildu za ženu.

Uskoro stiže Zigfrid. Željan je da upozna Guntera, sina slavnog Gibiča. Gutruna mu sipa napitak u vino, koje Zigfrid ispija ironično nazdravljajući uspomeni na Brunhildu. Čim je popio napitak, zaboravio je na Brunhildu i zaljubio se u Gutrunu. Gunter mu je ispričao o Brinhildinoj čarobnoj vatri, kroz koju može da prođe samo najhrabriji junak, a Zigfrid je pristao da se preruši u Guntera koristeći čarobni Tarnhelm i dovede mu je radi venčanja. Gunter je oduševljen i njih dvojica, uz zakletvu, postaju braća po krvi, a zatim odlaze ka Brunhildi.

Na Brunhildinoj steni, Brunhildu posećuje njena sestra, valkira Valtrauta. Brunhilda je gotovo detinjasto razdragana i pita sestru da li je njihov otac, Votan, odlučio da pomiluje Brunhildu i ponovo je primi za valkiru. Valtrauta mračno odgovara kako nije tako, nego da je došla tajno, na svoju ruku; Votan se, kaže, jednog dana vratio sa lutanja slomljenog koplja - koje je njegov izvor moći - naredio da se saseku grane svetskog drveta (na kome se, po nordijskoj mitologiji, nalazi i naš svet) i naređaju u Valhali, gde čeka kraj bogova, poslavši svoja dva gavrana da mu donose važne vesti iz sveta. Valtrauta od sestre moli da vrati rajnskim sestrama čarobni prsten jer veruje da, ako se zlato vrati onima od kojih je ukradeno, kletva, koja je konačno počela da deluje i na Votana, će nestati. Brunhilda, međutim, odbija da, pored sveg Valtrautinog preklinjanja, preda prsten - Zigfridov poklon - pa ova očajno odlazi.

Dolazi Zigfrid, prerušen u Guntera, i savlada Brunhildu, koja mu se opire, i oduzima joj Prsten; Brunhilda je skrhana jer smatra da ju je uzeo čovek koji nije njen muž. Zigfrid će zatim odvesti Brunhildu Gunteru.

Čin drugi[uredi | uredi izvor]

Hagen, koji je u stvari sin patuljka Alberiha i majke Guntera i Gutrune, kraljice Grimhilde, stražari uz Rajnu, čekajući Gunterov i Zigfridov povratak. Dolazi Alberih i podseća ga da treba da se izbori za Prsten. Hagen mu obećava da će to postići. Alberih zadovoljno odlazi.

Zigfrid se pojavljuje u zoru; sada je u sopstvenom obliku, pošto se zamenio s Gunterom na tajnom mestu. Pošto je on otišao Gutruni, svojoj novoj verenici, Hagen doziva Gunterove vazale i ratnike da dočekaju svog gospodara i njegovu mladu.

Gunter stiže s Brunhildom, koja je zaprepašćena kad ugleda Zigfrida. Ona primećuje Prsten na njegovoj ruci i shvata da je izdana. Ona smesta, pred svima, optužuje Zigfrida za izdaju, na šta ovaj odgovara zakletvom na Hagenovom koplju da njene reči nisu istinite. Zigfrid odlazi da oženi Gutrunu, ostavivši Guntera, Hagena i Brunhildu same. Hagen kaže da, kako bi Gunter odbranio čast ranjenu Brunhildinim ispadom, Zigfrid mora da umre, na šta Gunter nerado pristaje. Brunhilda se i sama priključuje zaveri kako bi se osvetia Zigfridu za njegovu izdaju. Ona im kazuje kako je Zigfrida, pre nego što je otputovao, začarala, tako da nijedno oružje ne može da probije njegovo telo, osim leđa, koja nije začarala, smatrajući da junak poput Zigfrida nikada neće okrenuti leđa protivniku. Ubistvo, odlučuje se, biće izvedeno tokom lova, kojem će prisustvovati i Zigfrid.

Čin treći[uredi | uredi izvor]

U šumi uz Rajnu, tri rajnske kćeri mole Sunce da im pošalje junaka koji će im vratiti Prsten. Dolazi Zigfrid, koji je zalutao od ostatka lovačke družine. One ga mole da im da Prsten, upozoravajući ga na kletvu, ali on odbija. One zatim otplivaju, predviđajući njegovu zlu sudbu.

Dolaze Gunter i Hagen s lovcima. Dok se odmaraju, Zigfrid im priča o avanturama svoje mladosti. Priča o Mimeu i Fafneru, i o šumskoj ptici koja ga je upozorila na Mimeovu izdaju; Hagen mu tada daje napitak od kojeg se Zigfrid ponovo seti Brunhilde i ispriča, na opšte zaprepašćenje, kako ga je ptica odvela Brunhildi. Tada mu Hagen skreće pažnju na dva gavrana, pitajući ga da li i njih razume, a zatim, pošto se Zigfrid okrenuo, ubada ga u leđa svojim kopljem. Zigfrid pada na zemlju, na užas lovaca, pa i Guntera. Hagen svoj postupak pravda Zigfridovim kršenjem zakletve na njegovom koplju, po kojoj je Brunhildina tvrdnja netačna. Zigfrid umirući peva o Brunhildi, a zatim njegovo telo odnose uz čuveni Zigfridov posmrtni marš.

Brunhilda se baca u vatru

Stižu u dvoranu Gibičunga, gde Gutruna očekuje povratak Zigfrida. Hagen kaže kako je Zigfrida ubio vepar, a Gutruna je očajna. Gunter odaje kako je Hagen Zigfridov ubica, što ovaj prkosno priznaje i zahteva, kao plen, Zigfridov prsten. Kada Gunter odbija njegov zahtev, Hagen i on isuku mačeve i bore se. Hagen ubija Guntera, ali kada pokuša da uzme Prsten, Zigfridova mrtva ruka se preteći izdiže, pa on odustaje.

Dolazi Brunhilda i ugleda Zigfridovo telo, shvativši šta se dogodilo. Gutruna, van sebe od patnje, optužuje Hagena za sve zlo koje se zbilo; Brunhildi kazuje kako je Zigfrid bio i ostao njen, a nikad Gutrunin; zatim pada na telo svog brata, gde umirući leži do kraja opere.

Brunhilda naređuje da se kraj Rajne napravi velika lomača za Zigfridovo telo, s kim je odlučila da i sama izgori. Prsten skida sa njegove ruke i stavlja ga na svoju; rajnskim kćerima govori da ga, posle njene smrti, uzmu, jer će plamen koji je sagori očistiti Prsten od kletve; Votanovim gavranovima, koji posmatraju zbivanja, kazuje da se vrate u Valhalu i kažu svom gospodaru dugo očekivane vesti; takođe im govori da prolete kraj Brunhildine stene i Logea, boga vatre, koji još tamo gori, preusmere ka Valhali. Zatim pali lomaču na kojoj je telo njenog dragog, penje se na svog konja Granea i, uz poslednji pozdrav Zigfridu („Zigfride! Vidi! Radosno te pozdravlja tvoja žena!“), skače u plamen.

Plamen se širi sa lomače na dvoranu Gibičunga, koja sasvim sagori; Rajna zatim preplavi svoje korito, noseći na svojim talasima rajnske kćeri, od kojih se jedna dočepa Prstena. Hagen, koji je ćutke posmatrao Brunhildinu završnicu, se baca u reku da im ga oduzme, ali ga druge dve odvuku na dno. Rajnske kćeri se radosno igraju sa svojim zlatom, dok se na nebu polako nazire Valhala, u kojoj sedi Votan okružen svim bogovima i junacima. Moćan plamen gori u Valhali. Pošto se dvorac bogova više ne vidi od vatre, pada zavesa.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Götterdämmerung - Twilight of the Gods”. Wagneropera.net. Pristupljeno 24. 1. 2019. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]