Sunčanica (film)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Sunčanica
Poster za film
Izvorni naslovСолнечный удар
RežijaNikita Mihalkov
ScenarioVladimir Mojsejenko
Nikita Mihalkov
Aleksandar Adabašjan
na osnovu pripovetke Sunčanica i dnevnika Prokleti dani Ivana Bunjina
Godina2014.
Trajanje180 minuta
Zemlja Rusija
Jezikruski
Veb-sajtsuncanica.rs/ru/
IMDb veza

Sunčanica (rus. Солнечный удар) ruska je istorijska filmska drama u režiji Nikite Mihalkova iz 2014. Scenario je delimično zasnovan na kratkoj priči Sunčanica i dnevniku Prokleti dani ruskog nobelovca Ivana Bunjina. Radnja se odigrava u vojnom logoru 1920. za vreme Crvenog terora na Krimu, gde su zarobljeni Belogardisti, među kojima se nalazi i neimenovani poručnik. Poručnik, pokušavajući da odgovori na sopstveno pitanje kako je došlo do takvog haosa, priseća se leta 1907, kada se strastveno zaljubio u neznanku na rečnom parobrodu. U pozadini događaja na osunčanom brodu prikazuje se niz korumpiranih, lenjih, taštih i poročnih pojedinaca, sa sugestijom da sve istorijske tragedije, pa i tragedija ruske istorije dvadesetog veka, započinju mnogo ranije u sitnicama na koje niko ne obraća pažnju.

Ova dva plana odigravanja radnje suprotstavljena su i na formalnom nivou. Sećanja iz 1907. dočarana su živim bojama, osunčanim pejzažima, dinamičnim kadrovima i elementima magičnog realizma, dok su scene u logoru obojene paletom mračnijih boja i sumornim pejzažima. Takođe, scene u logoru sadrže niz referenci na propagande sovjetske filmove, uključujući i referencu na scenu sa kolicima za bebe iz filmskog remek-dela Oklopnjača Potemkin, koju je Mihalkov snimio na istim stepenicama u Odesi, na kojima je Sergej Ajzenštajn 1925. snimio svoju čuvenu scenu.[1] Glavne uloge su dodeljene nepoznatim glumcima, dok je jedna od sporednih uloga dodeljena srpskom glumcu Milošu Bikoviću.

Pošto je završen neposredno nakon izbijanja Krimske krize, film o ruskoj istoriji na Krimu se nije dopao selektorima Filmskog festivala u Veneciji, te su odbili da ga uvrste u takmičarski program. Nakon ovog odbijanja, Mihalkov je odlučio da se svetska premijera održi u Beogradu, kao vid obeležavanja sećanja na Srbiju, koja je primila mnogobrojne belogardiste i ruske izbeglice nakon Oktobarske revolucije.[2] Film je mahom bio ignorisan i kritikovan na zapadu kao Putinova propaganda, dok je u Rusiji izazvao oprečna mišljenja i izazvao različite polemike u društvu.[3]


Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Alexander Fedorov, Marine scenes for Nikita Mikhalkov Arhivirano na sajtu Wayback Machine (23. maj 2016), Ukrferry, (Pristupljeno: 1. 5. 2016)
  2. ^ Biljana Vasić, Ljubav na krimski način, Vreme, 9. 10. 2014. (Pristupljeno: 1. 5. 2016)
  3. ^ KART-BLANŠ. Počemu novый filьm Mihalkova vыzval stolь serьeznuю diskussiю v obщestve / / Nezavisimaя gazeta


Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]