Supernaut

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Supernaut
Saša Radić, basista grupe Supernaut, Sonja Savić i Srđan Đile Marković, pevač Supernauta i slikar. Godina 1995. ili 1996.
Muzički rad
Aktivni period1992—
Osnivanje1987. (Beograd, SRJ)
Žanralternativni rok
Izdavačka kućaZvono rekords, B92, Automatik
Članovi
Sadašnji članoviSrđan Đile Marković
Saša Radić
Bivši članoviMiodrag Stojanović
Svetolik Trifunović
Aleksandra Arizanović
Dejana Jovanović
Ostalo
Povezani članciSonja Savić, Srđan Đile Marković
Diskografija
Raj na nebu... Pakao na zemlji
(2000)
Eli
(2006)
Pobuna mašina
(2010)

Supernaut je beogradska alternativna (indi) rok grupa koja je delovala na smeni 20. i 21. veka.

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Grupa je formirana 1992. u Beogradu u postavi: Srđan Đile Marković (vokal) i Miodrag Stojanović (ritam mašina). Sastav snima debi album "Budućnost sada" 1993. za nezavisnu etiketu Zvono rekords.[1]

Na razmeđu tehna i nju vejva 80-ih, Supernaut ekspandiraju svoj izraz u alternativni teatar kao prateća pozorišna trupa glumice Sonje Savić.

Drugi album Live In Zombietown (izdat za B 92) je koncertni snimak iz Bitef teatra, koji je definisao Supernaut kao aktivno stanje beogradske andergraund scene. Sastavu se pridružuje Saša Radić, basista, poznat po saradnji sa Kazimirovim Kaznenim Korpusom i grupom Profili Profili. U stalnom sukobu sa autoritetima i izdavačima, koji su tokom 90-ih promovisali goli kič i "nacionalni identitet" Supernat ostaju marginalna klupska atrakcija za "prosvećenih 200".

Sastav neposredno pred NATO bombardovanje ponovo snima za Zvono rekords svoj treći album "Niže nego ljudski". Miodrag Stojanović trajno napusta postavu. "Niže nego ljudski" donosi do tada najveći hit Supernauta, klupski standard "Tata Rolingstoun".

Četvrti album "Raj na nebu, pakao na zemlji" izašao je 2000. za Beograund rekords. Grupi se pridružuju Aleksandra Arizanović i Dejana Jovanović kao prateći vokali. Ova postava ne traje dugo i 2006. Supernaut kao duet izdaju CD "Eli" koji sajt Popboks proglašava za jedan od pet najboljih domaćih albuma. "Srđan Đile Marković je ostao jedan od retkih autora naše proto-nju vejv generacije koji je ne samo zadržao, već svakim novim izdanjem uvećavao svoj autorski kredibilitet" (iz Popboks recenzije albuma "Eli"). Pesma "Ljubav živi od laži" postaje lokalni radio hit, a spotovi za numere "Oh Mili" i "Shifra" (režija Jovan Backulja) mesecima opstaju na top 20 listi domaćih spotova stanice TV Metropolis.

Diskografija[uredi | uredi izvor]

  • Budućnost sada (Zvono rekords, 1993)[2]
  • Live In Zombietown (Urbazona - B92, 1995)[3]
  • Niže nego ljudski (Zvono rekords, 1998)[4]
  • Raj na nebu, pakao na zemlji (Beograund, 2000)[5]
  • Eli (Automatik, 2006)[6]
  • Pobuna mašina (samizdat, 2010)[7]

Izvori[uredi | uredi izvor]