Super Mario Kart

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Super Mario Kart
Super Mario Kart
Developer(i)Nintendo EAD
Distributer(i)YU: Beosoft [1]
PlatformeSuper Nintendo
IzlazakJapan 27. avgust 1992.
Sjedinjene Američke Države 1. septembar 1992.
Evropska unija 21. januar 1993.
Žanr(ovi)Trkačka igra (karting).
ModifikacijeSinglplejer i multiplejer
Dizajner(i)Tadaši Sugijama
Medijum(i)8 Mb ketridž
Način kontroleDžojstik

Super Mario Kart je prva video igra iz Mario Kart serijala, objavljena 1992. godine za Super Nintendo igračku konzolu. Igrači učestvuju u karting trkama kao jedan od osam likova iz serijala Super Mario Bros. Grafički je igra bila veoma napredna za to vreme zahvaljujući korišćenju Moda 7 sa mapiranje tekstura. Muziku za igru komponovali su Sojo Oka i Taro Bando i sadrži neke delove i varijacije na muzička dela Kođi Konda, iako on nije direktno učestvovao u projektu.

Izgled i pravila igre[uredi | uredi izvor]

Logo igre

Super Mario kart je igra koju mogu igrati jedan ili dva igrača. U svakom modu ekran je podeljen na dva dela. U singl-modu, na gornjem delu ekrana prikazana je staza, dok je u dnu ekrana prikazan pogled u retrovizoru ili pogled iz perspektive na čitavu stazu na kojem se vide trenutne pozicije svih igrača. U multiplejeru, na donjem delu ekrana prikazan je pogled drugog igrača na stazu.

Prvi singl plejer mod je Mariokart GP, u kojem se jedan igrač takmiči protiv sedam protivnika kojima upravlja računar. Igračima su na raspolaganju kartinzi različite snage motora u rasponu od 50 do 150 kubika (karting snage 150 kubika postaje dostupan tek kada se u svim takmičenjima u klasi od 100 kubika osvoji zlato). Snažniji motori znače i brža vozila što doprinosi povećanju težine igre. Igrači se mogu takmičiti u četiri kupa: Pečurkastom, Cvetnom, Zvezdanom i Specijalnom (samo za vozila snage od 100 do 150 kubika). Takmičenje u kupu sastoji se od pet trka. Takmičar u svakoj trci mora osvojiti najmanje 4 mesto kako bi ostao u takmičenju. Igrači koji zauzmu od 5 do 8 mesta ispadaju iz takmičenja. Drugi takmičarski mod je vremenski test u kojem igrači voze jednu stazu u pokušaju da ostvare što bolje vreme i izvezu najbrži krug.

U multiplejeru postoje tri moda. Prvi je „Mariokart GP“ koji je istikao i singl plejer verziji, ali sa još jednim igračem koga ne kontroliše AI. Kako bi prošao u nastavak takmičenja, potrebno je da se samo jedan od igrača plasira među prvih četiri. Drugi mod je tzv. „Meč trka“ u kojem se takmiče dva igrača međusobno. Poslednji mod pod imenom „Borbeni mod“ je jedini u kojem se igrači ne trkaju. Igrači biraju između četiri nivoa specijalno namenjena za Borbeni mod, a zatim pokušavaju da izbuše tri balona koji okružuju njihovog protivnika koristeći Kopa granate ili kore od banane. Igrač koji sačuva najviše balona pobeđuje.

Tokom Mariokart GP i Meč trke igrači mogu skupljati novčiće koji utiču na povećanje brzine i ubrzanja. U svim modovima Lakitu spasava vozače koji su izgurani ili izlete sa staze, po ceni od dva novčića. Ova opcija ne postoji u borbenom modu i vremenskom testu.

Likovi u igri[uredi | uredi izvor]

Osam raspoloživih vozača mogu se klasifikovati u četiri grupe u zavisnosti od brzine, upravljivosti, snage i ubrzanja. Kada se sudare dva kartinga različite težine, teži kartinzi će teže biti izgurani sa staze i izgubiće manje na brzini za razliku od lakih kartinga, ali laki kartinzi imaju bolje karakteristike izvan puta. U kojoj meri će sudar uticati na karting zavisi i od ugla udara, ali će svi igrači izgubiti na brzini ukoliko zbog neblagovremenog skoka udare u zid ili u igrača ispred sebe. Takođe, ukoliko se dva igrača sudare pod uglom koji ne dovodi do gubitka brzine, lakši likovi će barem privremeno zadržati brzinu i nakon izletanja sa puta. Dva najteža lika, Bauzer i Donki Kong džr. imaju najmanje ubrzanje, ali veće maksimalne brzine od lakih likova kao što su Jouši i princeza Pič.

Uspeh igre[uredi | uredi izvor]

Nakon objavljivanja u Severnoj Americi, prodaja igre je bila veoma dobra zbog čega je igra, uvrštena u Igrački izbor što znači da je prodata u preko milion primeraka. 2001. godine igrački časopis Gejm Informer rangirao je Super Mario kart na 35 mestu liste „100 najboljih igara svih vremena“ [2]. Super Mario kart nalazi se na 15 mestu IGN top-liste 100 najboljih igara.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Super Mariokart”. Svet Igara. br. 14. jun 1996. str. 64. 
  2. ^ „100 najboljih igara svih vremena“ - Gejm Informer, avgust 2001

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]