Suština

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Bit, suština ili esencija (grč. ουσια [ousia], lat. essentia), osnovno je svojstvo nekog bića ili pojave kojim se mogu objasniti razna posebna i složena pojavna zbivanja.[1] Bit je ono po čemu nešto jeste baš to što jeste; priroda stvari, odnosno, ono bez čega ona ne bi mogla biti ono što jeste. Stvar ne može izgubiti svoju esenciju a da pritom ne prestane njena egzistencija.[2]

Bit čini postojanu prirodu neke stvari, temelj njene određenosti i stalni izvor bitnih svojstava. U odnosu na promenljiva stanja neke stvari, bit je ono istinsko i zbiljsko koje ostaje nepromenljivo. Za razliku od bitisanja, činjenice da nešto jeste, bit obeležava šta je to nešto (lat. quidditas — „štastvo”). Bit je ono opšte i nužno što nadilazi sve pojedinačno, premda nema posebnog postojanja izvan pojedinačnih bića[3]. U logičkom značenju bit je unutrašnje prvo počelo koje omogućava da nešto postoji (lat. intema possibilitas) i njegov se pojam izražava definicijom. Međutim, bit sama nije dovoljna da formira neko biće već pretpostavlja i bitak. Ta dva principa u konkretnom su biću stvarno ujedinjeni, a razlikuju se metafizički.

Razvoj pojma[uredi | uredi izvor]

Za Platona ousia [en] je opšti bitak stvarnosti, ono u čemu učestvuju sve stvari ukoliko jesu. Aristotel daje razrađeno filozofsko značenje pojma ousia, označavajući ga kao unutrašnji princip bića, ono po čemu je biće upravo to što jest: „Bit, kojoj je pojam odredba, takođe se naziva bivstvo svake pojedinačnosti” (Aristotel, Met., V, 1017 b 23-26).

Srednjovekovna filozofija je bit (esenciju) uglavnom metafizički razdvajala od postojanja (egzistencije). Esencija je takođe bila jedan od ključnih pojmova alhemije (vidi: kvintesencija).

Hegel je u Logici pisao: „Bit nije nikad iza ili s one strane pojave, već time što je bit ono što egzistira, egzistencija je pojava”.[1] U savremenoj filozofiji se esencijalizmom označava sva filozofska tradicija od Platona do Hegela, budući su esenciju smatrali prethodećom egzistenciji. Egzistencijalizam ovaj odnos obrće i polazeći od primata egzistencije nad esencijom dospeva do obrnute metafizike.[3] Kvajn zagovara holistički pristupi nauci koji odbacuje razlikovanje između esencijalnih i akcidentalnih svojstava.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Bit, Filozofija, Enciklopedijski leksikon, Mozaik znanja, Beograd 1973.
  2. ^ a b Esencija, Oksfordski filozofski rečnik, Sajmon Blekburn, Svetovi, Novi Sad, 1999. ISBN 86-7047-303-8
  3. ^ a b Bit, Filozofijski rečnik, Matica Hrvatska, Zagreb 1984.

Vidi još[uredi | uredi izvor]