Sjedinjene Američke Države
Sjedinjene Američke Države United States of America (engleski) | |
---|---|
![]() | |
Glavni grad | Vašington 38° 53′ N 77° 01′ W / 38.883° S; 77.017° Z |
Najveći grad | Njujork 40° 43′ N 74° 00′ W / 40.717° S; 74.000° Z |
Službeni jezik | nema (defakto: engleski)1 |
Vladavina | |
Oblik države | savezna predsednička ustavna republika |
— Predsednik | Donald Tramp |
— Potpredsednik | Džej-Di Vens |
— Predsednik Predstavničkog doma | Majk Džonson |
— Glavni sudija | Džon Roberts |
Zakonodavna vlast | Kongres |
— Gornji dom | Senat |
— Donji dom | Predstavnički dom |
Istorija | |
Nezavisnost | od Velike Britanije |
— Proglašenje | 4. jul 1776. |
— Konfederacija | 1. mart 1781. |
— Priznanje | 3. septembar 1783. |
— Ustav | 21. jun 1788. |
Geografija | |
Površina | |
— ukupno | 9.833.520 km2 (3/4) |
— voda (%) | 7,0[2] |
Stanovništvo | |
— 2024. | ![]() |
— 2020. | 331.449.281[4] |
— gustina | 33,6 st./km2 (185) |
Privreda | |
BDP / PKM | ≈ 2024. |
— ukupno | ![]() |
— po stanovniku | ![]() |
BDP / nominalni | ≈ 2024. |
— ukupno | ![]() |
— po stanovniku | ![]() |
IHR (2022) | 0,927 (20) — veoma visok |
Valuta | američki dolar |
— kod valute | USD |
Ostale informacije | |
Vremenska zona | UTC -4 do -10 |
Internet domen | .us[6] |
Pozivni broj | +1 |
1 Engleski jezik je defakto jezik 80% stanovnika SAD. Španski jezik je drugi najzastupljeniji jezik. Havajski je, uz engleski, službeni jezik na Havajima, a španski i francuski su na manjem nivou priznati u Nju Meksiku i u Luizijani. |
Sjedinjene Američke Države — skraćeno SAD (engl. United States of America — skraćeno USA), ponekad kratko Sjedinjene Države — SD (engl. United States — US) ili samo Amerika (engl. America), država je u Severnoj Americi. SAD su savezna republika koja se sastoji od 50 država i federalnog okruga (Vašington). Na kopnu se graniče sa Kanadom na severu i Meksikom na jugu. SAD su treća država po površini i broju stanovnika. Glavni finansijski centar i najnaseljeniji grad je Njujork.
Područje SAD je naseljeno ljudima otkada su Paleoindijanci migrirali preko Beringovog kopnenog mosta pre više od 12.000 godina. Počevši od 1607. godine, britanska kolonizacija je dovela do osnivanja Trinaest kolonija. Intenzivni razvoj poljoprivrede ubrzo je doveo do atlantske trgovine robljem. Sukobi sa britanskom krunom oko oporezivanja i političkog predstavljanja doveli su do američke revolucije, Deklaracije o nezavisnosti (4. jul 1776) i konačne pobede u ratu za nezavisnost (1775—1783). Država je počela da se širi po Severnoj Americi, obuhvatajući veliki deo kontinenta krajem 1840-ih. Dugogodišnja podela oko ropstva dovela je do secesije južnih Konfederativnih Država Amerike, koje je porazila Unija tokom Američkog građanskog rata (1861—1865), dok je ropstvo ukinuto posle rata. Do 1900. SAD su se uspostavile kao velika sila, postavši najveća svetska ekonomija. Nakon napada na Perl Harbor u decembru 1941, pridružile su se Saveznicima tokom Drugog svetskog rata, čijom posledicom su SAD i Sovjetski Savez postale dve supersile. Ovim je počela njihova borba za ideološku dominaciju i međunarodni uticaj u hladnom ratu. Nakon raspada Sovjetskog Saveza i kraja hladnog rata 1991, SAD su postale jedina svetska supersila, uz značajan geopolitički uticaj na globalnom nivou.
SAD su jedna od najrazvijenijih država, a rangiraju se među najvišim u svetu po međunarodnim merilima prihoda, bogatstva, ekonomske konkurentnosti, produktivnosti, inovacija, ljudskih prava i obrazovanja. Imaju najveći srednji prihod po glavi stanovnika od bilo koje nemikrodržave i poseduju daleko najveći iznos bogatstva od bilo koje druge zemlje. Privreda SAD je nominalno najveća, koja čini preko četvrtine globalnog BDP-a. SAD su osnivači Ujedinjenih nacija (UN), Svetske banke, Međunarodnog monetarnog fonda, Organizacije američkih država, NATO i stalna članica Saveta bezbednosti UN.
Etimologija
Nemački kartograf Martin Valdzemuler je 1507. godine napravio kartu sveta na kojoj je zemlje zapadne hemisfere nazvao Amerika, u čast italijanskog istraživača i kartografa Ameriga Vespučija (lat. Americus Vespucius).[7] Prvi dokumentovani dokaz fraze „Sjedinjene Američke Države” je u obliku pisma od 2. januara 1776. godine, koje je napisao Stiven Mojlan ađutantu Džordža Vašingtona i generalu Kontinentalne vojske, pukovniku Džozefu Ridu. Mojlan je izrazio želju da ode „sa punim i obimnim ovlašćenjima Sjedinjenih Američkih Država Španiji” kako bi zatražio pomoć tokom Revolucionarnog rata.[8][9][10] Prva poznata publikacija fraze „Sjedinjene Američke Države” bila je u anonimnom eseju u novinama Vilijamsburga, The Virginia Gazette, dana 6. aprila 1776. godine.[11]
Drugi nacrt Ugovora o konfederaciji, koji je pripremio Džon Dikinson i završio najkasnije do 17. jula 1776. godine, proglasio je „Ime ove Konfederacije biće ’Sjedinjene Američke Države’”.[12] Konačna verzija Ugovora poslata je državama na ratifikaciju krajem 1777. godine i sadržala je rečenicu „Stil ove Konfederacije biće ’Sjedinjene Američke Države’”.[13] Tomas Džeferson je u junu 1776. godine napisao frazu „Sjedinjene američke države” svim velikim slovima u naslovu njegovog „prvobitnom grubom nacrtu” Deklaracije nezavisnosti.[12] Ovaj nacrt dokumenta se nije pojavio u javnosti sve do 21. juna 1776. godine i nije jasno da li je napisan pre ili nakon što je Dikinson upotrebio taj termin u svom nacrtu Ugovora o konfederaciji 17. juna.[12]
Kraći oblik „Sjedinjene Države” je takođe standardan. Ostali uobičajeni oblici su „SAD”, „SD” i „Amerika”. „Kolumbija”, naziv koji je korišten u poeziji i prozi s kraja 18. veka, potiče od Kristifora Kolumba, a javlja se u nazivu Okruga Kolumbija.[14]
Na engleskom jeziku, fraza „Sjedinjene Države” prvobitno je bila u množini, opisujući skup nezavisnih država — npr. „Sjedinjene Države su”. Oblik u jednini — „Sjedinjene Države je” — postao popularan nakon završetaka Američkog građanskog rata. Oblik u jednini je sada standardan, dok se oblik u množini zadržao u idiomu „ove Sjedinjene Države”..[15]
Državljanin SAD je „Amerikanac”.[16]
Geografija

Sjedinjene Američke Države su treća država po veličini, iza Rusije i Kanade.[17] Aljaska, koju od SAD razdvaja Kanada, najveća je država SAD sa površinom od 1.717.856,2 km2.[18][19] Havaji, koji se prostiru na arhipelagu u srednjem Tihom okeanu, zahvataju površinu od 28.311 km2. Naseljene teritorije Portoriko, Američka Samoa, Gvam, Severna Marijanska Ostrva i Američka Devičanska Ostrva zajedno zauzimaju površinu od 23.789 km2.[20]
Apalačke i Adirondak planine razdvajaju istočnu obalu od Velikih jezera na području Srednjeg zapada.[21] Rečni sistem Misisipija, četvrti rečni sistem po dužini na svetu, teče pretežno u pravcu sever—jug kroz središte zemlje. Na zapadu se proteže ravna i plodna prerija Velike ravnice, koja je na jugoistoku prekinuta planinama.[21]
Stenovite planine, zapadno od Velikih ravnica, prostiru se od severa ka jugu širom zemlje, dostižući vrhunac na preko 4.300 m u Koloradu.[22] Na zapadu se nalaze stenoviti Veliki basen i nekoliko pustinja.[23] U severozapadnom uglu Arizone, uz reku Kolorado, nalazi se Veliki kanjon, koji je popularna turistička destinacija poznata po svojoj ogromnoj veličini i zamršenom, šarenolikom pejzažu.
Sijera Nevada i Kaskadske planine se nalaze blizu obale Tihog okeana. Najniža i najviša tačka SAD nalaze se u Kaliforniji,[24] na udaljenosti od oko 135 km jedna od druge.[25] Na nadmorskoj visini od 6.190,5 m, Denali na Aljasci je najviši vrh u SAD i na čitavom kontinentu.[26] Aktivni vulkani su uobičajeni širom ostrva Aljaske, a Havaji se sastoje od vulkanskih ostrva. Supervulkan iza Nacionalnog parka Jeloustoun u Stenovitim planinama, Jeloustonska kaldera, najveća je vulkanska kreacija na kontinentu.[27] Godine 2021. SAD su imale 8% globalnih trajnih livada i pašnjaka, kao i 10% obradive zemlje.[28]
Klima

Sa svojom velikom površinom i geografskom raznolikošću, SAD imaju većinu klimatskih tipova. Istočno od 100. meridijana, klima se kreće od vlažne kontinentalne na severu do vlažne suptropske na jugu.[29] Zapadne Velike ravnice imaju stepsku klimu.[30] Mnoga planinska područja zapada imaju planinsku klimu. Klima je pustinjska na jugozapadu, sredozemna u priobalnoj Kaliforniji i okeanska u priobalnom Oregonu, Vašingtonu i južnoj Aljasci. Većina Aljaske ima subpolarnu ili polarnu klimu. Havaji, južni vrh Floride imaju tropsku klimu.[31]
Države koje se graniče sa Meksičkim zalivom su sklone uraganima, a većina svetskih tornada se javlja upravo u SAD, uglavnom u Aleji tornada.[32] U SAD se javlja više ekstremnih vremenskih incidenata sa velikim uticajem nego u bilo kojoj drugoj državi.[33][34] Ekstremno vreme postalo je češće u SAD u 21. veku, sa tri puta većim brojem prijavljenih toplotnih talasa nego 1960-ih. Na jugozapadu su suše postale sve veće.[35] Regioni koji se smatraju najatraktivnijim za stanovništvo su najugroženiji.[36]
Biodiverzitet

SAD su jedna od 17 megaraznovrsnih država koje sadrže veliki broj endemskih vrsta: oko 17.000 vrsta vaskularnih biljaka javlja se u kopnenom delu SAD, a preko 1.800 vrsta skrivenosemenica nalazi se na Havajima, od kojih se nekoliko nalazi na kopnenom delu SAD.[37] Sjedinjene Američke Države su dom za 428 vrsta sisara, 784 ptice, 311 gmizavaca, 295 vodozemaca i oko 91.000 vrsta insekata.[38][39]
Postoje 63 nacionalna parka i stotine drugih parkova, šuma i divljih područja kojima upravljaju na federalnom nivou.[40] Oko 28% zemljišta u državi je u javnom vlasništvu i pod federalnom upravom,[41] prvenstveno na zapadu.[42] Većina ovog zemljišta je zaštićena, mada je deo zakupljen za komercijalnu upotrebu, a manje od jednog procenta se koristi u vojne svrhe.[43][44]
Ekološka pitanja u SAD čine neobnovljivi resursi i nuklearna energija, zagađenje vazduha i vode, biološka raznovrsnost, deforestacija,[45][46] kao i klimatke promene.[47][48] Agencija za zaštitu životne sredine je savezna agencija zadužena za rešavanje većine pitanja vezanih za životnu sredinu.[49]
Istorija
Američki starosedeoci i doseljavanje Evropljana

Teritorija današnjih SAD je hiljadama godina bila naseljena brojnim starosedelačkim narodima, koji su doselili iz Azije pre između 40.000 i 12.000 godina.[50] Neke kulture, kao što je pretkolumbovska Misisipi kultura, su razvile naprednu poljoprivredu, građevinarstvo i društva na nivou države. Nakon što su evropski istraživači i trgovci napravili prve kontakte sa američkim starosedeocima, više miliona starosedelaca je umrlo od epidemije uvoznih bolesti, kao što su male boginje. [51] Dolaskom i naseljavanjem Evropljana od 16. veka započelo se raseljavanje Indijanaca. Prvi španski istraživači iskrcali su se na Floridu 1513. godine. Prvo stalno naselja Evropljana podigli su Španci u Sent Ogastinu na Floridi 1565. godine. Španija je osnivala naseobine i u Kaliforniji i Nju Meksiku, dok su francuske naseobine nastale duž reke Misisipi.
Engleske naseobine duž atlantske obale su daleko najvažnija u oblikovanju istorije Sjedinjenih Država. Kolonija Virdžinija je nastala 1607. osnivanjem naseobina Popam i Džejmstaun i puritanske kolonije Plimut 1620. Oko 100.000 puritanaca je došlo u Novu Englesku, posebno u Koloniju Masačusetskog zaliva. Britanci su nastanili Merilend 1634. i Pensilvaniju 1681. godine. Teritorija obe Karoline je bila prepuštena britanskom plemstvu. Holandski kolonisti su se naseljavali na teritoriji moderne države Njujork počevši od 1614. Njihovu koloniju Novu Nizozemsku (Njujork, Nju Džerzi i Delaver) je preotela Engleska 1664, ali je jak holandski uticaj opstao generacijama severno od Njujorka duž reke Hadson. Mnogi novi doseljenici, posebno na Jugu, su bili dužničke sluge — oko dve trećine svih doseljenika u Virdžiniju između 1630. i 1680.[52] Na prelazu u 18. vek, afrički robovi su postali primarni izvor radne snage u mnogim oblastima.[53]

Podelom Karoline 1729. i i kolonizacijom Džordžije 1732. osnovano je 13 britanskih kolonija koje će kasnije postati Sjedinjene Američke Države.[54] Sve kolonije su imale lokalne samouprave sa izborima otvorenim za većinu slobodnih ljudi, dok su rastuća privrženost starinskim pravima Engleza i osećaj samouprave stimulisali podršku republikanizmu. Sve kolonije su legalizovale trgovinu afričkim robljem.[55] Zbog visokog nataliteta, niske stope smrtnosti i stabilnog doseljavanja, populacija kolonija je brzo rasla. Pokret hrišćanske obnove tokom 1730-ih i 1740-ih, poznat pod nazivom Veliko buđenje podstaklo je interesovanje za religiju i verske slobode.
Sukobljavanje francuskih i britanskih interesa dovelo je do niza ratova koji su vrhunac imali u Francuskom i indijskom ratu (1756—1763) koji je okončan pobedom Velike Britanije. Britanske snage su preotele Novu Francusku od Francuske, ali frankofono stanovništvo Nove Francuske je ostalo politički izolovano od južnih kolonija. Britanska pobeda nad Francuzima 1763. osigurala je Britaniji političku upravu nad 13 kolonija. Neugrožene od Francuza i Indijanaca, kolonije su postajale sve manje zavisne od matične zemlje. Ne računajući američke starosedeoce, koji su bili raseljeni, tih 13 kolonija imalo populaciju od 2,6 miliona stanovnika 1770, što je oko jedna trećina stanovništva Velike Britanije. Skoro jedna petina onih koji su živeli u onome što će postati Sjedinjene Države su bili crni robovi.[56]
Englesko širenje na zapad je podrazumevalo prisajedinjavanje teritorija indijanskih plemena na koje su nailazili, kao i indijanski otpor. Indijanski otpor je imao je različite vidove širom kontinenta: savezništva sa Evropljanima, savezi više plemena ili pojedinačno: vođenjem rata, iseljavanjem, sklapanjem ugovora ili vođenjem sporova pred sudom. S druge strane, engleski severnoamerički kolonisti su bili subjekt oporezivanja, ali nisu imali svoje predstavnike u Parlamentu Velike Britanije.[57]
Nezavisnost i širenje

Politički nemiri izazvani britanskom kolonijalnom politikom dostigli su svoj vrhunac u Američkoj revoluciji u periodu od 1775. do 1783. godine kada se 13 kolonija izborilo za svoju nezavisnost. Američka revolucija je bila prvi uspešni rat za nezavisnost protiv jedne evropske sile. Amerikanci su razvili demokratski sistem lokalne samouprave i ideologiju republikanizma koji smatraju vladu odgovornu volji naroda (a ne kralja), koja se snažno protivila korupciji i zahtevala građanske vrednosti. Oni su tražili svoja prava kao Englezi i odbili su britanske napore da se nametnu porezi bez odobrenja kolonijalnih zakonodavstava. Britanci su ostali na svom stavu i sukob je buknuo u pravi rat 1775. Kontinentalni kongres, sazvan u Filadelfiji, je 14. juna 1775. osnovao Kontinentalnu armiju pod komandom Džordža Vašingtona.[58] Proglasivši da su „svi ljudi stvoreni jednaki” i obdareni „određenim neotuđivim pravima”, Kongres je 4. jula 1776. usvojio Deklaraciju o nezavisnosti, koju je uglavnom napisao Tomas Džeferson. Taj datum se danas slavi kao Dan nezavisnosti SAD. Članovi o konfederaciji su 1777. uspostavili slabu vladu koja je upravljala Severnoameričkim savezom do 1789.[59]
Posle britanskog poraza kod Jorktauna od američkih snaga kojima je pomagala Francuska, Sjedinjene Države su bile nezavisne. Po Pariskom miru 1783. Velika Britanija je priznala američki suverenitet nad najvećim delom teritorije istočno od reke Misisipi. SAD u sadašnjem obliku nastale su 1787. Zahtevi za mnogo jačom saveznom vladom sa pravom da oporezuje je dovelo do ustavne konvencije. Nakon intenzivne debate Ustav SAD je do 1788. usvojilo svih 13 država. Prvi saziv Senata, prvi saziv Predstavničkog doma i prvi predsednik Džordž Vašington su stupili na dužnost 1789. Povelja o pravima, koja zabranjuje ograničenje ličnih sloboda od strane savezne vlade i jemči niz pravnih zaštita, usvojena je 1791.[60]
Stavovi prema ropstvu su se menjali, a sve države su zabranile međunarodnu trgovinu robljem (mada je Severna Karolina ponovo dozvolila), a savezna vlada je 1807. zabranila uvoz ili izvoz robova.[61] Sve države Severa ukinule su ropstvo između 1780. i 1804, čime su robovlasničke države na Jugu ostali branioci „čudne institucije”. Zbog pamuka koji je posle 1820. vlasnicima plantaža donosio velike profite, južnjački belci su bili sve odlučniji da je ropstvo pozitivno za sve, pa čak i za robove.[62] Drugo veliki buđenje, koje je počelo oko 1800, preobratilo je milione građana SAD na evangelistički protestantizam. Na severu je ovo dovelo do više društvenih reformatorskih pokreta, uključujući i abolicionizam.[63]

Tokom prve polovine 19. veka, ekspanzija ka Zapadu se nastavlja i mnoge države će se osnivati u skladu sa rastom stanovništva. Američka težnja da se prošire na zapad je dovela do Indijskih ratova.[64] Kupovina Luizijane od Francuske 1803. za vreme predsednika Tomasa Džefersona je gotovo udvostručila veličinu države.[65] Rat iz 1812. je objavljen Ujedinjenom Kraljevstvu zbog raznih nerešenih pitanja i pomorskog suparništva i završen bez pobednika, je ojačao svest o pripadanju američkoj naciji.[66] Niz američkih vojnih upada na Floridu je primorao Španiju da 1819. na osnovu Sporazuma Adams-Onis ovu teritorije, kao i teritorije oko Meksičkog zaliva ustupi SAD.[67] Predsednik Džejms Monro reafirmisao je volju za neutralnošću Sjedinjenih Država kao i njihovo protivljenje svakom evropskom uplitanju na američkom kontinentu (Monroova doktrina).
Predsednik Endru Džekson je preuzeo dužnost 1829. i započeo skup reformi koje su dovele do ere džeksonovske demokratije, za koju se smatra da je trajala od 1830. do 1850. To uključuje mnoge reforme, kao što su pravo glasa za sve bele muškarce, i razne korekcije nadležnosti savezne vlade. To je takođe dovelo do pojave drugog stranačkog sistema, skupa dominantnih partija koje su postojale od 1828. do 1854.[68][69]
Staza suza iz 1830-ih predstavlja primer politike uklanjanja Indijanaca kojim su Indijanci preseljeni u svoje rezervate uz godišnje državne subvencije. Sjedinjene Države su anektirale Republika Teksas 1845, usred perioda kada je koncept Manifesta sudbine stekao popularnost.[70] Sporazum o Oregonu iz 1846. sa Ujedinjenim Kraljevstvom doneo je sadašnji Američki Severozapad pod kontrolu SAD.[71] Američka pobeda u Meksičko-američkom ratu 1848. dovelo je do ustupanja Americi Kalifornije i velikog dela današnjeg Američkog Jugozapada.[72]
Kalifornijska zlatna groznica 1848/49. je dodatno podstakla iseljavanje na zapad.[73] Nove pruge su olakšale doseljavanje naseljenika i ojačale su sukobe sa Indijancima.[74] Za pola veka, oko 40 miliona američkih bizona je bilo ubijeno zbog kože i mesa, kao i da se olakša širenje železnice.[75] Nestanak bizona, glavnog izvora hrane prerijskim Indijancima je bio udarac po opstanak mnogih domorodačkih kultura.[75]
Ropstvo, građanski rat i industrijalizacija

Razlike između industrijskog Severa i poljoprivrednog Juga su sve više jačale. Tenzije između robovlasničkih i slobodnih država su se pojačale sa raspravama o odnosima između državnih i saveznih vlasti, kao i nasilnim sukobima zbog širenja ropstva u nove savezne države.[76] Abraham Linkoln, kandidat uveliko anti-robovlasničke Republikanske stranke je izabran za predsednika 1860.[77] Pre nego što je preuzeo dužnost, sedam robovlasničkih država je proglasilo secesiju, koju je savezna vlada smatrala nelegalnom, i osnovalo Konfederativne Američke Države.[78]
Napadom Konfederacije na Fort Samter, počeo je građanski rat i još četiri robovlasničke države su se pridružile Konfederaciji.[78] Linkolnovim Proglasom o emancipaciji proglašeno je sloboda robova u Konfederaciji. Posle pobede Unije 1865, tri amandmana na Ustav SAD su obezbedila slobodu za skoro četiri miliona crnaca koji su bili robovi[79], dato pravo građanstva i pravo glasa.[80] Rat i njegova odlučnost su doveli do značajnog povećanja moći savezne vlade. Ovaj rat je i dalje najsmrtonosniji sukob u američkoj istoriji, pošto je doveo do smrti 620.000 vojnika.[81] Posle rata, ubistvo Abrahama Linkolna je radikalizovalo republikansku politiku Rekonstrukcije u cilju reintegracije i obnove južnih država, dok se istovremeno obezbeđuje prava tek oslobođenim robovima.[82] Tako su 1871. godine sve južne države ponovo bile integrisane u Uniju posle ratifikacije ovih amandmana. Rešavanjem spornih predsedničkih izbora Nagodbom iz 1877 okončana je Rekonstrukcija; zakoni Džima Kroua su obespravili mnoge Afroamerikance i legalizovali rasnu segregaciju.[82]

Na severu, urbanizacija i priliv imigranata bez presedana iz južne i istočne Evrope ubrzalo je industrijalizaciju zemlje. Talas imigracije, koji je trajao do 1924, je obezbedio radnu snagu i preobrazio američku kulturu.[83] Razvoj infrastrukture u celoj zemlji podstakao je privredni rast. Kraj građanskog rata je podstakao veće naseljavanje i razvoj američkog Starog Zapada. Ovo je bilo moguće zbog različitih društvenih i tehnoloških dostignuća, uključujući i završetak Prvog transkontinentalni telegrafa 1861. i Prve transkontinentalne železnice 1869.
Kupovinom Aljaske 1867. od Rusije za 7,2 miliona dolara okončano je širenje SAD po kontinentalnom delu Severne Amerike. Masakr u Vounded Niju 1890. je bio poslednji veliki oružani sukob u Indijskim ratovima. Monarhija u Kraljevstvu Havaji je zbačena 1893. u puču koji su predvodili američki državljani. SAD su anektirale Havajski arhipelag 1898. Predsjednik Teodor Ruzvelt intervenisao u celom nizu država Latinske Amerike. Pobeda u špansko-američkom ratu iste godine je pokazala da su Sjedinjene Države svetska sila i dovela je do aneksije Portorika, Gvama i Filipina i jačanja američkog uticaja na Kubi.[84] Filipini su dobili nezavisnost posle pola veka, dok su Portoriko i Gvam ostali teritorija SAD. Godine 1903. SAD su stekle zonu Panamskog kanala. Otvaranjem Panamskog kanala 1914. SAD su postale svetska ekonomska sila sa stanovništvom koje je, velikim useljavanjem, naraslo na 92 miliona.
Pojava brojnih uglednih industrijalaca krajem 19. veka je doveo do Zlatnog doba, perioda rasta bogatstva i moći poslovnih ljudi. To je pomoglo početak Progresivne ere, perioda velikih reformi u mnogim društvenim oblastima, uključujući regulatornu zaštitu za javnost, velike mere protiv trustova i pažnje na uslove života radničke klase. Predsednik Teodor Ruzvelt je bio jedan od vodećih zagovornika progresivnih reformi.[85][86] was a period in the United States during the early 20th century characterized by various social and political reform efforts.[87]
Prvi svetski rat, Velika depresija i Drugi svetski rat

Na početku Prvog svetskog rata 1914, Sjedinjene Države su i dalje bile neutralne. Većina Amerikanaca se saosećala sa Britancima i Francuzima, mada su se mnogi protivili intervenciji.[88] SAD su se 1917. pridružili saveznicima, a američke ekspedicione snage pomogle su da se stanje preokrene protiv Centralnih sila. SAD iz rata izlaze kao najmoćnija zemlja sveta. Predsednik Vudro Vilson je imao vodeću diplomatsku ulogu na Pariskoj mirovnoj konferenciji 1919. kojom je oblikovan posleratni svet. Vilson se čvrsto zalagao da se SAD pridruže Društvu naroda. Međutim, Senat je odbio da odobri ovaj potez, a nije usvojio ni Versajski mir, kojim je uspostavljeno Društvo naroda.[89]
Država je vodila politiku unilateralizma, na ivici izolacionizma.[89] Pokret za žensko pravo glasa je 1920. izdejstvovao usvajanje ustavnog amandmana o davanju ženama pravo glasa. Prosperitet Burnih dvadesetih završio se Krahom Volstrita 1929. godine koji je izazvao Veliku depresiju.
Nakon svog izbora za predsednika 1932. Frenklin D. Ruzvelt je na Veliku depresiju odgovorio Nju dilom, nizom politika povećanja državne intervencije u privredu, uključujući i uspostavljanje sistema socijalne zaštite.[90] Prljave tridesete sredinom 1930-ih osiromašile su mnoge poljoprivredne zajednice i izazvale novi talas migracije na zapad.

SAD, iako zvanično neutralne tokom rane faze Drugog svetskog rata nakon invazije nacističke Nemačke na Poljsku u septembru 1939, su počele da snabdevaju saveznike ratnim materijalom u martu 1941. kroz Program o zajmu i najmu. Japansko carstvo je 7. decembra 1941. pokrenulo iznenadni napad na Perl Harbor, što je doprinelo da se SAD pridruže saveznicima u borbi protiv sila Osovine, kao i interniranje hiljade Amerikanaca japanskog porekla.[91] Učešće u ratu je podstaklo kapitalne investicije i rast industrijskih kapaciteta. Od glavnih zaraćenih strana, Sjedinjene Države su jedina država koja je iz rata izašla bogatija — zapravo, daleko bogatija — umesto siromašnija.[92]
Savezničke konferencije u Breton Vudsu i u Jalti su skicirale novi sistem međunarodnih organizacija koji je postavio SAD i Sovjetski Savez u centar svetskih pitanja. Pošto je rat u Evropi završen, u San Francisku je 1945, održana međunarodna konferencija na kojoj je doneta Povelja Ujedinjenih nacija, koje su postale aktivne nakon završetka rata.[93] Pošto su SAD razvile prve atomske bombe, predsednik Hari Truman je odlučio da ih iskoristi u avgustu 1945. na japanskim gradovima Hirošimi i Nagasakiju u avgustu. Kapitulacija Japana dogodila se 2. septembra 1945. čime je okončan rat.[94]
Hladni rat

Posle Drugog svetskog rata, Sjedinjene Države i Sovjetski Savez su tokom Hladnog rata borili za prevlast u svetu i dominirali vojnim pitanjima u Evropi kroz NATO i Varšavskog pakta. Iako su bile angažovane u posredničkim ratovima, i razvile moćne nuklearne arsenale, dve zemlje su izbegavale direktni vojni sukob. SAD su se često protivile levičarskim pokretima u Trećem svetu koji se smatrali finansiranim od Sovjetskog Saveza. Američki vojnici su se borili protiv komunističkih kineskih i severnokorejskih snaga u Korejskom ratu 1950—53. Komitet za neameričke aktivnosti Predstavničkog doma sprovodio je niz istraga navodnih levičarskih subverzija, dok je senator Džozef Makarti postao predvodnik antikomunističkih osećanja.[95][96][97]

Sovjetsko lansiranje prve svemirske letelice sa ljudskom posadom 1961. podstaklo je predsednika Džona F. Kenedija da pozove SAD da one budu te koje će poslati prvog čoveka na Mesec, što je i ostvareno 1969.[98][99] Kenedi se takođe suočio sa napetom nuklearnom krizom sa sovjetskim snagama na Kubi. U međuvremenu, Sjedinjene Države su doživljavale održivi ekonomski rast. Usred prisustva različitih belih nacionalističkih grupa, posebno Kju kluks klana, pojavio se pokret za građanska prava koi je koristi nenasilje da se suoči sa segregacijom i diskriminacijom. Pokret su simbolisali i vodili crnim Amerikanci, kao što su Roza Parks i Martin Luter King. Sa druge strane, neki crne nacionalističke grupe poput Crnih pantera su imali militantniji pristup.[100]
Posle ubistva Kenedija 1963. za vreme predsednika Lindona Džonsona doneti su Zakon o građanskim pravima 1964. i Zakon o pravu glasa 1965.[101][102] On je takođe potpisao programe o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenoj pomoći.[103] Džonson i njegov naslednik Ričard Nikson proširili su posrednički rat u Jugoistočnoj Aziji u neuspešni Vijetnamski rat. Pojavio se rašireni kontrakulturnog pokret, podstaknut protivljenjem rata, crnim nacionalizmom, kao i seksualnom revolucijom. Beti Fridan i Glorija Stejnem su predvodile novi talas feminizma koji je tražio političku, društvenu i ekonomsku jednakost za žene.[104][105]
Kao posledica skandala Votergejt iz 1974, Nikson je postao prvi američki predsednik koji je podneo ostavku, kako bi izbegao da budu smenjen pod optužbom koje su uključivale ometanje pravde i zloupotrebu položaja. Administracija Džimija Kartera sa kraja 1970-ih je bila u znaku stagflacije i iranske krize sa taocima. Izbor Ronalda Regana za predsednika 1980. najavio je zaokret udesno u američkoj politici, koja se ogledala u velikim promenama u poreskim i potrošačkim prioritetima. Povećani su izdaci za odbranu, a projekti poput Strateške odbrambene inicijative su za cilj imali ponovno pokrenuti trku u naoružanju i ekonomski iscrpiti Sovjetski Savez. Pored toga su se podržavali avganistanski mudžahedini u ratu protiv Sovjeta, antikomunistički nastrojeni nikaragvanski kontraši kao i antikomunistički nastrojeni pokreti u istočnoj Evropi poput poljske Solidarnosti. SAD su tokom ovog perioda tajno podržavale Irak Sadama Huseina u Iračko-iranskom ratu da bi zaustavili islamistički Iran, ali su takođe sarađivale i sa samim Iranom kome su prodavale oružje, a novac od prodaje oružja prebacivali nikaragvanskoj desničarskoj Kontri. Poboljšanje ekonomske situacije, ali i ponovni uspon nacionalnog ponosa nakon uspešne invazije Grenade 1983. godine omogućila je Reganu da pobedi na predsedničkim izborima 1984. Njegov drugi mandat obeležio je skandal Iran-Kontra i značajan diplomatski napredak u odnosima sa Sovjetskim Savezom. Nakon raspada Sovjetskog Saveza završen je Hladni rat.[106][107][108][109]
Savremeni period

Nakon raspada Sovjetskog Saveza, SAD postaje jedina svetska supersila.[110] Za vreme predsednika Džordža H. V. Buša, Sjedinjene Države su imale vodeću ulogu u Zalivskom ratu, odobrenom od Ujedinjenih nacija, sa ciljem da se proteraju iračke snage koje su okupirale Kuvajt.[111] Na spoljnom planu mandat Bila Klintona je obeležilo zaoštravanje sukoba sa Al Kaidom Osame bin Ladena i angažovanje u ratovima u bivšoj Jugoslaviji. Pred kraj 1995. SAD su posredovale u zaključenju Dejtonskog sporazuma.
Klintonova administracija je tokom rata na Kosovu i Metohiji podržavala Oslobodilačku vojsku Kosova, koju je Cija prethodno klasifikovala kao terorističku organizaciju.[112][113][114][115] Godine 1999. SAD su predvodile ilegalno NATO bombardovanje Jugoslavije, koje je i dalje kontroverzna tema zbog kršenja međunarodnog prava.[116] NATO bombardovanje Jugoslavije predstavlja jedinu vojnu intervenciju SAD koja je sprovedena bez odobrenja većine građana SAD uprkos jakoj propagandi, dok analitičari smatraju da je ono sprovedeno isključivo zbog pada poverenja Klintonovoj administraciji i pokušaja njegovog impičmenta, kao i prethodnog seks-skandala sa Monikom Levinski.[117] Predsednički izbori u SAD 2000, jedni od najtešnjih u američkoj istoriji, rešeni su odlukom Vrhovnog suda SAD u korist Džordža Buša mlađeg, koji je postao 43. američki predsednik.
Pripadnici Al Kaide su 11. septembra 2001. napali Svetski trgovinski centar u Njujorku i Pentagon u blizini Vašingtona, usmrtivši gotovo tri hiljade ljudi. Kao odgovor na to, Bušova administracija pokrenula globalni rat protiv terora, invazije Avganistana i uklanjanje talibanske vladu i kampova za obuku Al Kaide. Bušova administracija je 2002. počela da vrši pritisak za promenu režima u Iraku na osnovu nedokazanih tvrdnji da Irak poseduje oružje za masovno uništenje. Snage predvođene SAD su izvršile invaziju na Irak 2003. i oborili sa vlasti Sadama Huseina.[118][119]
U 2008, u jeku globalne ekonomske recesije, Barak Obama je kao prvi Afroamerikanac izabran za predsednika.[120] Velike reforme zdravstvene zaštite i finansijskog sistema su usvojene dve godine kasnije. U napadu američkih specijalaca u Pakistanu ubijen je Osama bin Laden. Rat u Iraku je zvanično okončan povlačenjem preostalih američkih trupa iz zemlje u decembru 2011. godine.
Politika


Smatra se da je na američku Deklaraciju o nezavisnosti uticao Džon Lok, engleski filozof koji je u 18. veku, neposredno pre Američke revolucije, napisao u svojoj Prvoj raspravi o vladi da su svakom savesnom čoveku određeni „život, sloboda i imanje”. Tomas Džeferson je promenio zadnji deo (imanje) rečima „potraga za srećom”. Deklaracija o nezavisnosti je prvi američki državni dokument, a verovatno i prva kodifikacija slobodarskih ideja 18. veka u praksi. Iste godine započeo je proces stvaranja Severnoameričkog saveza kao prve jedinstvene tvorevine na tlu Severne Amerike.[121]
Vlada i politika je zasnovana na Ustavu Sjedinjenih Američkih Država, napisanom 1787. godine. Ustav je do danas dopunjen sa nekoliko amandmana. Prvih 10 su prihvaćeni nedugo nakon nastanka samog Ustava. Grupno se nazivaju „Povelja o pravima” (engl. Bill of Rights), a odnose se na osnovna prava državljana Sjedinjenih Američkih Država, kao što su pravo na slobodu govora i veroispovesti.[122]
Vlada Sjedinjenih Američkih Država je jedna od najstarijih na svetu. Kao federalna demokratija sastoji se od izvršne, zakonodavne i sudske vlasti. Izvršnu vlast čine predsednik i njegov kabinet, uz dodatak raznih državnih službi.[123]
Zakonodavni organ vlasti je Kongres Sjedinjenih Američkih Država, koji se sastoji od Predstavničkog doma i Senata.[124] Zastupnici i senatori su podeljeni po saveznim državama. U Predstavničkom domu svaka savezna država ima broj predstavnika srazmeran njenom broju stanovnika, dok u Senatu svaku državu zastupaju dva senatora. Broj predstavnika u Predstavničkom domu je 435. Senat trenutno broji 100 senatora.[125]
Sudska vlast se sastoji od svih sudova u SAD. Vrhovni sud Sjedinjenih Američkih Država broji devet sudija, kojima mandat traje doživotno. Nakon smrti ili povlačenja sudije, predsednik SAD nominuje novog sudiju, a nominacija se šalje u Senat na glasanje.[126]
Svaka savezna država u SAD ima svoju vladu, čije su granice moći razdvojene od ovlašćenja federalne vlade. Koliko tačno vlasti svaka država može imati je tema mnogih rasprava u američkoj politici. Glavne političke stranke su Demokratska stranka i Republikanska stranka.[127]
Spoljni odnosi

SAD imaju uspostavljenu strukturu spoljnih odnosa i drugi najveći diplomatski kor na svetu, iza Kine. Država je stalna članica Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija,[128] kao i dom sedišta Ujedinjenih nacija.[129] Takođe je članica međuvladinih organizacija G7,[130] G20,[131] kao i Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj.[132] Skoro sve države imaju ambasade, a mnoge i konzulate (zvanične predstavnike) u SAD. Takođe, skoro sve države imaju diplomatske misije u SAD, osim Irana,[133] Severne Koreje,[134] kao i Butana.[135] Iako Republika Kina nema formalne diplomatske odnose sa SAD, one održavaju bliske nezvanične odnose.[136] SAD snabdevaju Republiku Kinu vojnom opremom kako bi odvratile potencijalnu ofanzivu Kine.[137]
SAD imaju „specijalne odnose” sa Ujedinjenim Kraljevstvom,[138] kao i jake veze sa Kanadom,[139] Australijom,[140] Novim Zelandom,[141] Filipinima,[142] Japanom,[143] Južnom Korejom,[144] Izraelom,[145] kao i nekoliko država članica Evropske unije (Francuska, Italija, Nemačka, Španija i Poljska).[146] SAD blisko sarađuju sa svojim saveznicima iz NATO na pitanjima vojne i nacionalne bezbednosti, kao i državama u Americi kroz Organizaciju američkih država. U Južnoj Americi se tradicionalno smatra da je Kolumbija najbliži saveznik SAD.[147] One imaju punu međunarodnu odbrambenu nadležnost i odgovornost za Mikroneziju, Maršalska Ostrva i Palau. SAD više ostvaruju stratešku saradnju sa Indijom,[148] ali su se zato njene veze sa Kinom stalno pogoršavale.[149][150] Od 2014. SAD su postale ključni saveznik Ukrajine posle Evromajdana,[151] kojoj su obezbedile vojnu opremu i političku zaleđinu u Rusko-ukrajinskom ratu.[152]
Administrativna podela
Sjedinjene Američke Države se sastoje od 50 saveznih država.[153] Svaka savezna država ima svoju vladu koja uglavnom radi po istom principu kao federalna vlada u Vašingtonu. Svaka država ima glavni grad i državne simbole, kao i ustav i zakone. Nisu dozvoljeni zakoni koji se kose sa postojećim federalnim zakonima. Tačan nivo autonomije koji bi savezne države trebalo da imaju od federalne vlade je kroz istoriju tema brojnih rasprava u američkoj politici, naročito tokom 19. veka.[154]
Osim saveznih država, SAD sadrže i jedan federalni okrug (Okrug Kolumbija), gde je smešten Vašington. Nekoliko ostrvskih teritorija je takođe u sastavu SAD, a to su: Američka Samoa, Bejker, Gvam, Hauland, Džarvis, Džonston, Kingmen, Midvej, Navasa, Severna Marijanska Ostrva, Palmira, Portoriko, Devičanska ostrva i Vejk.[155]

Demografija
Stanovništvo
Država | Stanovništvo (u milionima) |
---|---|
Kalifornija | 39,4
|
Teksas | 31,3
|
Florida | 23,4
|
Njujork | 19,9
|
Pensilvanija | 13,1
|
Ilinois | 12,7
|
Ohajo | 11,9
|
Džordžija | 11,2
|
Severna Karolina | 11,0
|
Mičigen | 10,1
|
Prema popisu iz 2020. bio je 331.449.281 stanovnik,[157] što čini SAD trećom državom po broju stanovnika na svetu, posle Indije i Kine.[158] Prema zvaničnim podacima za 2024. godinu procenjuje se da u SAD živi 340.110.988 ljudi, što je povećanje od 2,6% u odnosu na popis iz 2020.[159] Procenjuje se da se broj stanovnika SAD poveća za jednu osobu na svakih 16 sekundi, odnosno za oko 5.400 ljudi dnevno.[160] Godine 2023. 51% Amerikanaca starijih od 15 godina bilo je u braku, 6% činili su udovci, dok je 10% bilo razvedenih, a 34% nikada nije stupilo u brak.[161] Godine 2023. stopa plodnosti za SAD je iznosila 1,6 dece po ženi,[162] dok su 2019. imale najveći broj samohranih roditelja na svetu sa 23% dece koje žive samo sa jednim roditeljem.[163]
SAD imaju raznoliko stanovništvo, odnosno veliki broj raznovrsnih naroda.[164] Beli Amerikanci poreklom iz Evrope, Bliskog istoka i severne Afrike čine najveću rasnu i etničku grupu sa 57,8% ukupnog stanovništva.[165][166] Hispanoamerikanci i Latinoamerikanci čine drugu najveću grupu, odnosno 18,7% stanovništva. Afroamerikanci su treća grupa po brojnosti koji čine 12,1% ukupne populacije SAD.[164] Azijski Amerikanci su četvrta najveća grupa, čineći 5,9% stanovništva. Otprilike 3,7 miliona Indijanaca čini oko 1% stanovništva,[164] a savezna vlada priznaje oko 574 starosedelačkih plemena.[167] Godine 2022. srednja starost stanovništva SAD bila je 38,9 godina.[168]
Jezik
Iako se u SAD govore mnogi jezici, engleski jezik je najrasprostranjeniji.[169] Službeni jezik na saveznom nivou ne postoji, međutim neki zakoni, kao što su zahtevi za državljanstvo, zahtevaju znanje engleskog jezika, a većina država ga je proglasila službenim jezikom.[170] Tri države i četiri teritorije SAD priznale su lokalne ili autohtone jezike pored engleskog: Havaji (havajski),[171] Aljaska (dvadeset jezika starosedelaca),[172] Južna Dakota (sijuksi),[173] Američka Samoa (samoanski), Portoriko (španski), Gvam (čamoro) i Severna Marijanska Ostrva (karolinski i čamoro). U SAD se govori ukupno 169 indijanskih jezika.[174] U Portoriku je španski jezik rasprostranjeniji od engleskog.[175]
Prema zvaničnom istraživanju iz 2020. godine,[176] oko 245,4 miliona ljudi u SAD od pet i više godina govorilo je samo engleski jezik kod kuće. Oko 41,2 miliona govorilo je španski jezik, što ga čini drugim najčešće korišćenim jezikom. Ostali jezici koje kod kuće govori milion ljudi ili više čine kineski (3,40 miliona), tagalog (1,71 miliona), vijetnamski (1,52 miliona), arapski (1,39 miliona), francuski (1,18 miliona), korejski (1,07 miliona) i ruski jezik (1,04 miliona). Nemački jezik, koji je 2010. godine govorilo milion ljudi kod kuće, pao je na 857.000 ukupnog broja govornika tokom 2020.[177]
Imigracija
Imigracija ima veliki udeo u broju stanovnika SAD sa najvećim brojem imigranata na svetu.[178][179] Godine 2022. bilo je 87,7 miliona imigranata i dece imigranata rođenih u SAD, što je činilo skoro 27% ukupnog stanovništva SAD.[180] Godine 2019. vodeće države porekla imigranata bile su Meksiko (24% imigranata), Indija (6%), Kina (5%), Filipini (4,5%) i Salvador (3%).[181]
Religija
Religije prema broju vernika u SAD (procena iz 2023):
Prvi amandman Ustava SAD garantuje slobodnu veroispovesti i zabranjuje Kongresu da donosi zakone koji bi uveli službenu religiju ili zabranili slobodu veroispovesti.[182][183] SAD su država sa najvećim brojem hrišćana na svetu.[184] Druge religije sa značajnim brojem vernika čine judaizam, budizam, hinduizam i islam.[185]
Ogromna većina Amerikanaca veruje u višu ili duhovnu silu, praktikuje molitve i sebe smatraju religioznim ili duhovnim.[186][187] U „Biblijskom pojasu”, koji se nalazi na jugu SAD, evangelistički protestantizam igra značajnu ulogu u kulturi, dok su Nova Engleska i zapad SAD znatno sekularniji. Mormonizam — restauratoristički pokret, čiji su članovi tokom 1847. migrirali na zapad iz Misurija i Ilinoisa pod vođstvom Brigama Janga nakon ubistva Džozefa Smita — dominantna je religija u Juti i dan danas.[188]
Urbanizacija
Oko 82% Amerikanaca živi u urbanim sredinama, uključujući predgrađa. Otprilike polovina njih živi u gradovima sa preko 50.000 stanovnika.[189] Godine 2022. bile su 333 opštine koje su imale preko 100.000 stanovnika, dok je devet gradova imalo više od milion stanovnika, a četiri grada — Njujork, Los Anđeles, Čikago i Hjuston — imala su preko dva miliona stanovnika.[190] Mnoga metropolitanska područja imaju izuzetno brzi rast stanovništva, posebno na jugu i zapadu.[191]
Najveći gradovi u SAD
Izvor: Popis stanovništva 2020. | |||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
№ | Grad | Savezna država | Populacija | № | Grad | Savezna država | Populacija | ||
![]() Njujork ![]() Los Anđeles |
1. | Njujork | Njujork | 8.804.190 | 11. | Ostin | Teksas | 974.447 | ![]() Čikago ![]() Hjuston |
2. | Los Anđeles | Kalifornija | 3.898.747 | 12. | Džeksonvil | Florida | 949.611 | ||
3. | Čikago | Ilinois | 2.746.388 | 13. | Fort Vort | Teksas | 918.915 | ||
4. | Hjuston | Teksas | 2.301.572 | 14. | Kolambus | Ohajo | 905.748 | ||
5. | Finiks | Arizona | 1.608.139 | 15. | Indijanapolis | Indijana | 887.642 | ||
6. | Filadelfija | Pensilvanija | 1.603.797 | 16. | Šarlot | Severna Karolina | 874.579 | ||
7. | San Antonio | Teksas | 1.434.625 | 17. | San Francisko | Kalifornija | 873.965 | ||
8. | San Dijego | Kalifornija | 1.386.932 | 18. | Sijetl | Vašington | 737.015 | ||
9. | Dalas | Teksas | 1.304.379 | 19. | Denver | Kolorado | 715.522 | ||
10. | San Hoze | Kalifornija | 1.013.240 | 20. | Oklahoma Siti | Oklahoma | 681.054 |
Zdravstvo

Prema Centrima za kontrolu i prevenciju bolesti, prosečan životni vek bio je 78,4 godine u SAD (75,8 godina za muškarce i 81,1 godina za žene).[194] Počevši od 1998. godine, očekivani životni vek u SAD je zaostajao u poređenju sa drugim bogatim industrijalizovanim državama, a jaz u „zdravstvenom nedostatku” Amerikanaca se od tada povećava.[195] SAD imaju jednu od najviših stopa samoubistava među država sa visokim dohotkom.[196] Otprilike jedna trećina odraslih stanovnika SAD je gojazna, a druga trećina ima problem sa prekomernom težinom.[197] SAD su jedina razvijena zemlja bez sistema univerzalne zdravstvene zaštite, a značajan deo stanovništva koji nema zdravstveno osiguranje.[198] Pobačaj je nezakonit ili ograničen u 17 saveznih država.[199]
Obrazovanje

Osnovno i srednje obrazovanje je decentralizovano u SAD. Školskim sistemima upravljaju državne, teritorijalne, a ponekad i opštinske vlade, a reguliše ih Ministarstvo obrazovanja SAD. Deca su obavezna da pohađaju školu ili se obrazuju kod kuće od pet ili šest godina do 18 godina.[201] SAD troše više novca na obrazovanje po učeniku nego bilo koja država na svetu,[202] odnosno u proseku 18.614 dolara godišnje po učeniku državne osnovne ili srednje škole.[203] Stopa pismenosti u SAD je skoro univerzalna.[204] SAD imaju najviše dobitnika Nobelove nagrade u poređenju sa drugim državama.[205][206]
Više i visoko obrazovanje u SAD je steklo globalnu reputaciju. Mnogi od najboljih svetskih univerziteta, kako ih navode različite organizacije za rangiranje, nalaze se u SAD, uključujući 19 od 25 najboljih.[207][208] Američkim visokim obrazovanjem dominiraju državni univerziteti, dok su privatni univerziteti daleko selektivniji i upisuje ih oko 20% ukupnog broja studenata u SAD, naročito članove Ajvi lige. Koledži lokalne zajednice uglavnom nude kurseve i diplomske programe koji pokrivaju prve dve godine studija. Često imaju otvoreniju politiku prijema, kraće akademske programe i nižu školarinu.[209]
SAD troše više novca po studentu od ostalih država članica Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj, a Amerikanci troše više od svih nacija na studentsku školarinu.[210] Koledži i univerziteti koje direktno finansira savezna vlada ne naplaćuju školarinu i ograničeni su na vojno osoblje i vladine službenike. Uprkos nekim programima oprosta studentskih zajmova koji su na snazi,[211] dug studentskih zajmova je porastao za 102% između 2010. i 2020.[212]
Privreda

SAD su nominalno najveća svetska ekonomija od 1890.[214] Američki nominalni bruto domaći proizvod (BDP) najviši je na svetu, čineći preko 25% globalne ekonomije ili 15% po paritetu kupovne moći (PKM).[5][215] Između 1983. i 2008. američki godišnji rast BDP-a bio je 3,3%, u poređenju sa prosekom od 2,3% za ostatak G7.[216] Poseduje najveći raspoloživi prihod domaćinstva po glavi stanovnika među članicama Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj.[217]
Od 500 najvećih svetskih kompanija po prihodu, 136 ima sedište u SAD,[218] što je najveći broj u poređenju sa drugim državama.[219] Američki dolar je valuta koja se najviše koristi u međunarodnim transakcijama i najvažnija je svetska rezervna valuta, podržana dominantnom ekonomijom SAD, njenom vojskom, petrodolarskim sistemom, povezanim evrodolarom i velikim američkim tržištem trezora. Nekoliko država koristi američki dolar kao svoju zvaničnu valutu, dok je u drugima defakto zvanična valuta.[220][221] SAD imaju sporazume o slobodnoj trgovini sa nekoliko država.[222] SAD su druga država po proizvodnji, iza Kine.[223]

Njujork je glavni svetski finansijski centar,[225][226] kao i epicentar najveće svetske metropolitanske ekonomije.[227] Njujorška berza i Nasdak, koji se nalaze u Njujorku, dve su najveće svetske berze po tržišnoj kapitalizaciji i obimu trgovine.[228][229] SAD su jedna od tehnoloških sila, posebno u oblastima veštačke inteligencije, elektronike i računarstva.[230] Ekonomiju SAD podstiču obilni prirodni resursi, dobro razvijena infrastruktura i visoka radna etika.[231] Najveći trgovinski partneri SAD su Evropska unija, Meksiko, Kanada, Kina, Japan, Južna Koreja, Ujedinjeno Kraljevstvo, Vijetnam, Indija i Republika Kina.[232] SAD su najveći svetski uvoznik i drugi po veličini izvoznik.[233] Ubedljivo je najveći izvoznik usluga na svetu.[234]
SAD su slaba država blagostanja.[235][236] Jedina je razvijena zemlja koja svojim radnicima ne garantuje plaćeni godišnji odmor na nacionalnom nivou,[237] kao i jedna od nekoliko država u svetu bez plaćenog porodičnog odsustva kao zakonskog prava.[238] SAD imaju veći procenat radnika sa niskim primanjima od gotovo bilo koje druge razvijene zemlje, uglavnom zbog slabog sistema kolektivnog pregovaranja.[239]
Kultura

Amerikance tradicionalno karakteriše borba za „American's Creed”, odnosno vera u slobodu, jednakost pred zakonom, demokratiju, društvenu jednakost i pravo na imovinu.[241][242] SAD su poznate kao država sa visokim stepenom individualizma i slobodarstva,[243][244] uz jaku radnu etiku,[245] nadmetanje,[246] kao i dobrovoljni altruizam prema drugima.[247][248][249] Prema studiji iz 2016. Amerikanci su donirali 1,44% ukupnog BDP-a u dobrotvorne svrhe — što je najveća stopa na svetu sa velikom maržom.[250] SAD su dom širokog spektra etničkih grupa, tradicija i vrednosti.[251][252] Stekle su značajnu kulturnu i ekonomsku meku moć.[253][254]
Skoro svi današnji Amerikanci ili njihovi preci došli su iz Evrope, Afrike ili Azije („Stari svet”) u poslednjih pet vekova.[255] Zapadnjačka kultura, koja je najzastupljenija u SAD, u velikoj meri je izvedena iz tradicija evropskih imigranata sa mnogim drugim uticajima, kao što običaji robova dovedenih iz Afrike.[256] Novija imigracija iz Azije, a posebno iz Latinske Amerike, dodala je kulturnu mešavinu. Američki san, ili percepcija da Amerikanci uživaju u velikoj društvenoj pokretljivosti, igra ključnu ulogu u privlačenju imigranata.[257][258] Iako se smatra besklasnim društvom,[259] naučnici su primetili značajne razlike između društvenih klasa u SAD, koje utiču na socijalizaciju,[260][261] s tim da Amerikanci imaju tendenciju da veoma cene socioekonomska dostignuća.[262]
Smatra se da SAD imaju najjaču zaštitu slobode govora u odnosu na bilo koju drugu državu.[263][264][265] Anketa iz 2016. pokazala je da su Amerikanci narod koji najviše podržava slobodu izražavanja.[266] SAD su društveno-progresivna država,[267] sa permisivnim stavovima oko ljudske seksualnosti.[268] Prava LGBT+ osoba u SAD smatraju se najvišim na svetu.[269][270]
Književnost

Kolonijalni američki književnici bili su veliki poštovaoci rada Džona Loka i raznih drugih filozofa prosvetiteljstva.[272][273] Američki revolucionarni period (1765—1783) poznat je po političkim spisima Bendžamina Frenklina, Aleksandera Hamiltona, Tomasa Pejna i Tomasa Džefersona. Neposredno pre i posle Revolucionarnog rata, novine su postale sve značajniji deo društva, ispunjavajući potražnju za antibritanskom nacionalnom literaturom.[274][275] Književnici Vašington Irving i Edgar Alan Po smatraju se ličnostima koje su povele američku književnost u potpuno novi pravac.[276] Ralf Voldo Emerson i Margaret Fuler su bili pioniri uticajnog pokreta transcendentalizma,[277][278] koji je bio inspiracija za Henrija Dejvida Tora. Rasprava oko abolicionizma uticala je na brojne književnike, među kojima su Harijet Bičer Stou i Frederik Daglas. Roman Skerletno slovo književnika Natanijela Hotorna istraživalo je mračnu stranu američke istorije, kao i Mobi Dik Hermana Melvila. Glavni američki pesnici američke renesanse 19. veka su Volt Vitman, Melvil i Emili Dikinson.[279][280] Mark Tven je bio prvi veliki američki književnik rođen na zapadu SAD. Henri Džejms je jedan od prvih autora koji je postigao međunarodni uspeh.[281][282]
Nakon velike seobe u severne gradove, afroamerički književnici harlemske renesanse razvili su nezavisnu književnu tradiciju koja je proučavala istoriju nejednakosti i slavila kulturu crnaca.[283] Tokom perioda džeza, ovi spisi su imali ključni uticaj na sopstvenu filozofiju crnaca koja se pojavila 1930-ih među frankofonskim književnicima afričke dijaspore.[284][285] Tokom 1950-ih ideal homogenosti naveo je mnoge autore da pokušaju da napišu Veliki američki roman,[286] što je Bit Generacija odbacila.[287][288]
Mas-mediji

Mediji su uglavnom necenzurisani u SAD. Četiri najznačajnija emitera u SAD su National Broadcasting Company (NBC), Columbia Broadcasting System (CBS), American Broadcasting Company (ABC) i Fox Broadcasting Company (FOX). Sve četiri televizijske mreže su komercijalne. Kablovska televizija nudi stotine kanala sa raznolikim sadržajima.[289] Od 2021. oko 83% Amerikanaca starijih od 12 godina sluša radio, dok je oko 40% više naklonjeno podkastima.[290] Od 2020. u SAD je bilo 15.460 licenciranih radio-stanica.[291]
Američke novine sa globalnim dometom i reputacijom čine The Wall Street Journal, The New York Times, The Washington Post i USA Today.[292] Na španskom jeziku se proizvodi oko 800 publikacija.[293][294] Uz nekoliko izuzetaka, novine su u privatnom vlasništvu, uglavnom velikih lanaca kao što su Gannett ili McClatchy, koji poseduju desetine ili čak stotine novina. Pet najpopularnijih veb-sajtova koje se koriste u SAD su Google, YouTube, Amazon, Yahoo i Facebook — svi u američkom vlasništvu.[295]
Od 2022. tržište video-igara u SAD je najveće na svetu po prihodu.[296] Samo u Kaliforniji postoji 444 izdavača, programera i hardverskih kompanija.[297]
Muzika
Američka folk muzika obuhvata brojne muzičke žanrove. Mnoge tradicionalne pesme izvode porodice ili muzičke grupe.[298] Stilovi afroameričke muzike takođe su značajno uticali na američku muziku.[299] Bendžo je u Ameriku donet trgovinom robljem.[300][301] Električna gitara, izmišljena 1930-ih, imala je ogroman uticaj na zabavnu muziku, posebno zbog razvoja rokenrola.[302]

Džez je izrastao iz bluza i ragtajma početkom 20. veka, uticajem kompozitora kao što je Dželi Rol Morton. Luis Armstrong i Djuk Elington povećali su njegovu popularnost početkom 20. veka.[303] Kantri muzika se razvila 1920-ih,[304] rokenrol 1930-ih,[302] a ritam i bluz 1940-ih.[305] Tokom 1960-ih Bob Dilan se istakao nakon preporoda folk muzike i postao jedan od najslavnijih tekstopisaca u SAD.[306] Muzički oblici panka i hip-hopa su nastali tokom 1970-ih.[307]
SAD imaju najveće muzičko tržište na svetu.[308] Većina najvećih svetskih diskografskih kuća nalazi se u SAD za čiju je regulaciju zaduženo Američko udruženje diskografskih kuća.[309] Američke pop zvezde iz sredine 20. veka, kao što su Frenk Sinatra i Elvis Presli,[310] postale su svetske poznate ličnosti i najprodavaniji muzički izvođači,[311] kao i muzičari s kraja 20. veka, kao što su Majkl Džekson,[312] Madona,[313] Vitni Hjuston i Maraja Keri,[314][315] kao i početka 21. veka, među kojima su su Eminem,[316] Britni Spirs,[317] Lejdi Gaga,[317] Kejti Peri,[317] Tejlor Svift i Bijonse.[318]
Kinematografija

Filmska industrija SAD ima najveći uticaj na svetu. Holivud, deo drugog najnaseljenijeg grada Los Anđelesa, takođe je metonim za američku filmsku industriju.[319][320][321] Veliki filmski studiji SAD su primarni izvor komercijalno najuspešnijih i najgledanijih filmova na svetu.[322][323] Od početka 20. veka, američka filmska industrija je uglavnom bila smeštena u Holivudu i oko njega, iako se u 21. veku sve veći broj filmova ne snima tamo, a producentske kuće bile podložne silama globalizacije.[324] Dodelu Oskara održava Akademija filmskih umetnosti i nauka svake godine od 1929,[325] dok se nagrade Zlatni globus dodeljuju svake godine od januara 1944.[326]
Filmska industrija je dostigla vrhunac tokom „Zlatnog doba Holivuda”, od početnog perioda filmova sa zvukom do ranih 1960-ih,[327] sa glumcima poput Džona Vejna i Merilin Monro koji su postali najpoznatije ličnosti.[328][329] Tokom 1970-ih, „Novi Holivud” ili „Holivudska renesansa”,[330] definisan je oštrijim filmovima pod uticajem francuskih i italijanskih realističkih slika posleratnog perioda.[331] Međutim, 21. vek je obeležen usponom američkih platformi za striming, koje su postale rivali tradicionalnom bioskopu.[332][333]
Kuhinja

Prve naseljenike su Indijanci upoznali sa hranom kao što su ćuretina, batat, kukuruz, tikva golica i javorov sirup. Prvi naseljenici i kasnije imigranti kombinovali su ih sa hranom koja im je bila poznata, kao što su pšenično brašno,[334] govedina i mleko, kako bi stvorili prepoznatljivu američku kuhinju.[335][336] Usevi Novog sveta, posebno bundeva, kukuruz, krompir i ćuretina, deo su zajedničkog nacionalnog menija na Dan zahvalnosti, kada mnogi Amerikanci pripremaju ili kupuju tradicionalna jela da bi proslavili taj praznik.[337]
Karakteristična američka jela kao što su pita od jabuka, pržena piletina, krofne, pomfrit, makaroni sa sirom, sladoled, hamburger, hot-dog i pica potiču iz recepata raznih imigrantskih grupa.[338][339][340][341] Meksička jela poput burita i takoa su postojala u SAD u oblastima koje su kasnije pripojene Meksiku, a hrana kineske kuhinje, kao i jela od testenina koja su prilagođena iz italijanske kuhinje, uveliko se konzumiraju.[342] Američki kuvari su imali značajan uticaj na društvo i na domaćem i na međunarodnom nivou. Godine 1946. osnovan je Američki kulinarski institut. Ovo je vremenom postala najprestižnija kulinarska škola u SAD, gde bi se mnogi od najtalentovanijih američkih kuvara školovali pre razvoja uspešnih karijera.[343][344]
Kulinarska industrija u SAD zapošljava preko 15 miliona ljudi, što direktno predstavlja 10% radne snage u državi.[345][346] U SAD se nalazi preko 220 restorana sa Mišelinovim zvezdicama, od kojih je 70 samo u Njujorku.[347] Vino se proizvodi u današnjim SAD od 1500-ih, a prva rasprostranjena proizvodnja počela je u današnjem Novom Meksiku tokom 1628. godine.[348][349][350] Proizvodnja vina se obavlja u svih pedeset država, pri čemu Kalifornija proizvodi 84% ukupnog vina u SAD. Sa više od 4.500 km2 pod vinovom lozom, SAD su četvrta zemlja po proizvodnji vina na svetu, posle Italije, Španije i Francuske.[351][352]
Američka industrija brze hrane razvila se uporedo sa automobilskom industrijom.[353] Američki restorani brze hrane razvili su sistem drajv-in.[354][355] Američki lanci restorana brze hrane, kao što su McDonald's, KFC, Dunkin' Donuts i mnogi drugi, razvili su poslove širom sveta.[356]
Sport

Najpopularniji sportovi za gledaoce u SAD su američki fudbal, košarka, bejzbol, fudbal i hokej na ledu.[357] Dok je većina glavnih američkih sportova, kao što su bejzbol i američki fudbal, evoluirala iz evropskih sportova, košarka, odbojka, skejtbording i snoubording su nastali u SAD, od kojih su mnogi postali popularni širom sveta.[358] Lakros i surfovanje izmislili su Indijanci i Havajci.[359] Tržište profesionalnog sporta u SAD je otprilike 50% veće od tržišta Evrope, Bliskog istoka i Afrike zajedno.[360]
Američki fudbal je prema nekoliko merila najpopularniji sport za gledaoce u SAD.[361] Utakmice Nacionalne fudbalske lige (NFL) imaju najveći broj posetilaca u poređenju sa bilo kojom drugom sportskom ligom na svetu, a Superbol gleda desetine miliona širom sveta.[362] Međutim, bejzbol se smatra američkim „nacionalnim sportom” od kasnog 19. veka. Posle NFL, najposećenije utakmice organizuju NBA, MLB, MLS i NHL. Najgledaniji pojedinačni sportovi u SAD su golf i automobilizam, posebno Naskar.[363][364]
U SAD je održano osam Olimpijskih igara. Letnje olimpijske igre 1904. u Sent Luisu bile su prve Olimpijske igre održane van Evrope.[365] Olimpijske igre će po deveti put biti održane u SAD kada Los Anđeles bude bio domaćin Letnjih olimpijskih igara 2028. Američki sportisti osvojili su ukupno 2.968 medalja (1.179 zlatnih) na Olimpijskim igrama, više od bilo koje druge zemlje.[366][367][368]
U međunarodnoj profesionalnoj konkurenciji, muška fudbalska reprezentacija SAD se kvalifikovala za jedanaest Svetskih prvenstava, dok je ženska reprezentacija po četiri puta osvojila i Svetsko prvenstvo u fudbalu za žene i Olimpijski fudbalski turnir.[369] SAD su bile domaćini Svetskog prvenstva u fudbalu 1994. i biće zajednički domaćini, uz Kanadu i Meksiko, Svetskog prvenstva u fudbalu 2026.[370] SAD su takođe bile domaćin Svetskog prvenstva za žene 1999. Njegovu finalnu utakmicu gledalo je 90.185 ljudi, čime je postavljen svetski rekord za najposećeniji ženski sportski događaj u to vreme.[371]
Napomene
- ^ Aljaska i Havaji su prikazani u drugačijim omerima; Aleutska ostrva i nenaseljena severozapadna Havajska ostrva su izostavljeni sa karte.
Reference
- ^ George McKenna 2007, str. 280.
- ^ „The Water Area of Each State”. United States Geological Survey. 2018. Arhivirano iz originala 30. 01. 2024. g. Pristupljeno 29. 1. 2024.
- ^ „National Population Totals and Components of Change: April 1, 2020 to July 1, 2024”. United States Census Bureau. Pristupljeno 20. 12. 2024.
- ^ „U.S. Census Bureau Today Delivers State Population Totals for Congressional Apportionment”. United States Census. Arhivirano iz originala 26. 04. 2021. g. Pristupljeno 26. 4. 2021. The 2020 census is as of April 1, 2020.
- ^ a b v g d „World Economic Outlook Database, October 2024 Edition. (United States)”. www.imf.org. International Monetary Fund. 22. 10. 2024. Arhivirano iz originala 12. 11. 2024. g. Pristupljeno 22. 10. 2024.
- ^ „The Difference Between .us vs .com”. Cozab. 3. 1. 2022. Arhivirano iz originala 16. 04. 2023. g. Pristupljeno 01. 07. 2023.
- ^ Sider 2007, str. 226.
- ^ DeLear, Byron (4. 7. 2013). „Who coined 'United States of America'? Mystery might have intriguing answer.”. Christian Science Monitor (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 28. 09. 2022. g. Pristupljeno 18. 3. 2019. „Historians have long tried to pinpoint exactly when the name 'United States of America' was first used and by whom… …This latest find comes in a letter that Stephen Moylan, Esq., wrote to Col. Joseph Reed from the Continental Army Headquarters in Cambridge, Mass., during the Siege of Boston. The two men lived with Washington in Cambridge, with Reed serving as Washington's favorite military secretary and Moylan fulfilling the role during Reed's absence.”
- ^ Touba, Mariam (5. 11. 2014). „Who Coined the Phrase 'United States of America'? You May Never Guess”. New-York Historical Society (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 08. 11. 2014. g. Pristupljeno 18. 3. 2019. „Here, on January 2, 1776, seven months before the Declaration of Independence and a week before the publication of Paine's Common Sense, Stephen Moylan, an acting secretary to General George Washington, spells it out, 'I should like vastly to go with full and ample powers from the United States of America to Spain' to seek foreign assistance for the cause.”
- ^ Fay, John (30. 3. 2017). „The forgotten Irishman who named the "United States of America"”. IrishCentral.com (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 27. 03. 2019. g. Pristupljeno 18. 3. 2019. „According to the NY Historical Society, Stephen Moylan was the man responsible for the earliest documented use of the phrase „United States of America.” But who was Stephen Moylan?”
- ^ Planter, A. (6. 4. 1776). „To the inhabitants of Virginia”. The Virginia Gazette. Williamsburg, Virginia: Dixon and Hunter's. 5 (1287). Arhivirano iz originala 19. 12. 2014. g.
- ^ a b v Safire 2003, str. 199.
- ^ Mostert 2005, str. 18.
- ^ Brokenshire 1993, str. 49.
- ^ G. H. Emerson, The Universalist Quarterly and General Review, Vol. 28 (Jan. 1891), pp. 49, quoted in Zimmer, Benjamin (24. 11. 2005). „Life in These, Uh, This United States”. University of Pennsylvania. Arhivirano iz originala 20. 02. 2008. g. Pristupljeno 5. 1. 2013.
- ^ Wilson, Kenneth G. (1993). The Columbia guide to standard American English. New York: Columbia University Press. str. 27–28. ISBN 978-0-231-06989-2.
- ^ „Area”. The World Factbook. Central Intelligence Agency. Arhivirano iz originala 31. 1. 2014. g. Pristupljeno 15. 1. 2015.
- ^ „Field Listing: Area”. The World Factbook. cia.gov. Arhivirano iz originala 7. 7. 2020. g. Pristupljeno 21. 4. 2020.
- ^ „State Area Measurements and Internal Point Coordinates—Geography—U.S. Census Bureau”. State Area Measurements and Internal Point Coordinates. U.S. Department of Commerce. Arhivirano iz originala 07. 04. 2020. g. Pristupljeno 11. 9. 2017.
- ^ „Geographic Regions of Georgia”. Georgia Info. Digital Library of Georgia. Arhivirano iz originala 22. 10. 2020. g. Pristupljeno 24. 12. 2014.
- ^ a b Lew, Alan. „PHYSICAL GEOGRAPHY OF THE US”. GSP 220—Geography of the United States. North Arizona University. Arhivirano iz originala 9. 4. 2016. g. Pristupljeno 24. 12. 2014.
- ^ Harms, Nicole. „Facts About the Rocky Mountain Range”. USA Today. Arhivirano iz originala 12. 2. 2022. g. Pristupljeno 24. 12. 2014.
- ^ Tinkham, Ernest R. (mart 1944). „Biological, Taxonomic and Faunistic Studies on the Shield-Back Katydids of the North American Deserts”. The American Midland Naturalist. The University of Notre Dame. 31 (2): 257—328. JSTOR 2421073. doi:10.2307/2421073.
- ^ „Mount Whitney, California”. Peakbagger. Arhivirano iz originala 09. 01. 2015. g. Pristupljeno 24. 12. 2014.
- ^ „Find Distance and Azimuths Between 2 Sets of Coordinates (Badwater 36-15-01-N, 116-49-33-W and Mount Whitney 36-34-43-N, 118-17-31-W)”. Federal Communications Commission. Arhivirano iz originala 12. 02. 2022. g. Pristupljeno 24. 12. 2014.
- ^ Poppick, Laura (28. 8. 2013). „US Tallest Mountain's Surprising Location Explained”. LiveScience. Arhivirano iz originala 03. 01. 2015. g. Pristupljeno 2. 5. 2015.
- ^ O'Hanlon, Larry (14. 3. 2005). „America's Explosive Park”. Discovery Channel. Arhivirano iz originala 14. 3. 2005. g. Pristupljeno 5. 4. 2016.
- ^ World Food and Agriculture – Statistical Yearbook 2023 (na jeziku: engleski). Food and Agriculture Organization of the United Nations. 2023. ISBN 978-92-5-138262-2. doi:10.4060/cc8166en. Arhivirano iz originala 15. 12. 2023. g. Pristupljeno 13. 12. 2023.
- ^ Boyden, Jennifer. „Climate Regions of the United States”. USA Today. Arhivirano iz originala 12. 2. 2022. g. Pristupljeno 24. 12. 2014.
- ^ McGranahan, Devan Allen; Wonkka, Carissa L. (2024). „Pyrogeography of the Western Great Plains: A 40-Year History of Fire in Semi-Arid Rangelands”. Fire. 7 (1): 32. Bibcode:2024Fire....7...32M. doi:10.3390/fire7010032
.
- ^ „World Map of Köppen–Geiger Climate Classification” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 26. 1. 2022. g. Pristupljeno 19. 8. 2015.
- ^ Perkins, Sid (11. 5. 2002). „Tornado Alley, USA”. Science News. Arhivirano iz originala 1. 7. 2007. g. Pristupljeno 20. 9. 2006.
- ^ Rice, Doyle. „USA has the world's most extreme weather”. USA Today (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 13. 08. 2021. g. Pristupljeno 17. 5. 2020.
- ^ Borenstein, Seth (2. 4. 2023). „Why the U.S. is leading the world in extreme weather catastrophes”. PBS News (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 01. 01. 2025. g. Pristupljeno 25. 6. 2024.
- ^ US EPA, OAR (27. 6. 2016). „Climate Change Indicators: Weather and Climate”. Epa.gov (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 21. 06. 2022. g. Pristupljeno 19. 6. 2022.
- ^ Waldron, Lucas; Lustgarten, Abrahm (10. 11. 2020). „Climate Change Will Make Parts of the U.S. Uninhabitable. Americans Are Still Moving There.”. Propublica. Rhodium Group. Arhivirano iz originala 27. 12. 2024. g. Pristupljeno 25. 11. 2024.
- ^ Morin, Nancy. „Vascular Plants of the United States” (PDF). Plants. National Biological Service. Arhivirano iz originala (PDF) 24. 7. 2013. g. Pristupljeno 27. 10. 2008.
- ^ Osborn, Liz. „Number of Native Species in United States”. Current Results Nexus. Arhivirano iz originala 26. 02. 2015. g. Pristupljeno 15. 1. 2015.
- ^ „Numbers of Insects (Species and Individuals)”. Smithsonian Institution. Arhivirano iz originala 17. 02. 2019. g. Pristupljeno 20. 1. 2009.
- ^ „National Park FAQ”. nps. National Park Service. Arhivirano iz originala 01. 11. 2021. g. Pristupljeno 8. 5. 2015.
- ^ Lipton, Eric; Krauss, Clifford (23. 8. 2012). „Giving Reins to the States Over Drilling”. The New York Times. Arhivirano iz originala 18. 01. 2015. g. Pristupljeno 18. 1. 2015.
- ^ Vincent, Carol H.; Hanson, Laura A.; Argueta, Carla N. (3. 3. 2017). Federal Land Ownership: Overview and Data (Izveštaj). Congressional Research Service. str. 2. Arhivirano iz originala 15. 11. 2021. g. Pristupljeno 18. 6. 2020.
- ^ Gorte, Ross W.; Vincent, Carol Hardy.; Hanson, Laura A.; Marc R., Rosenblum. „Federal Land Ownership: Overview and Data” (PDF). fas.org. Congressional Research Service. Arhivirano (PDF) iz originala 24. 01. 2015. g. Pristupljeno 18. 1. 2015.
- ^ „Chapter 6: Federal Programs to Promote Resource Use, Extraction, and Development”. doi.gov. U.S. Department of the Interior. Arhivirano iz originala 18. 3. 2015. g. Pristupljeno 19. 1. 2015.
- ^ The National Atlas of the United States of America (14. 1. 2013). „Forest Resources of the United States”. Nationalatlas.gov. Arhivirano iz originala 7. 5. 2009. g. Pristupljeno 13. 1. 2014.
- ^ „Land Use Changes Involving Forestry in the United States: 1952 to 1997, With Projections to 2050” (PDF). 2003. Arhivirano (PDF) iz originala 14. 10. 2012. g. Pristupljeno 13. 1. 2014.
- ^ Daynes & Sussman, 2010, pp. 3, 72, 74–76, 78
- ^ Hays, Samuel P (2000). A History of Environmental Politics since 1945..
- ^ Collin, Robert W. (2006). The Environmental Protection Agency: Cleaning Up America's Act. Greenwood Publishing Group. str. 1. ISBN 978-0-313-33341-5. Pristupljeno 25. 10. 2015.
- ^ „Peopling of Americas”. Smithsonian Institution, National Museum of Natural History. 2004. Arhivirano iz originala 28. 11. 2007. g. Pristupljeno 19. 6. 2007.
- ^ Galloway 1995.
- ^ Russell 2005, str. 12.
- ^ Quirk 2011, str. 195.
- ^ Bilhartz & Elliott 2007.
- ^ Wood 1998, str. 263.
- ^ Blackburn 1998, str. 460. sfn greška: više ciljeva (2×): CITEREFBlackburn1998 (help)
- ^ Foner, Eric (1998). The Story of American Freedom
(1st izd.). W.W. Norton. str. 4–5. ISBN 978-0-393-04665-6. „story of American freedom.”
- ^ Brown 2001, str. 126.
- ^ Fabian Young, Nash & Raphael 2011, str. 4–7.
- ^ Boyer, Clark & Kett 2007, str. 192–193.
- ^ Cogliano 2008, str. 219.
- ^ Hall 2002, str. 26.
- ^ Clark 2012, str. 47.
- ^ , Billington & Ridge 2001, str. 22.
- ^ Sheriff, Kamensky & Sheriff 2014, str. 205.
- ^ Wait 1999, str. 78.
- ^ Klose & Jones 1994, str. 150.
- ^ Ellis 1974, str. 61.
- ^ Friedrich 1937, str. 14.
- ^ Morrison 1999, str. 13–21.
- ^ Kemp 2010, str. 180.
- ^ McIlwraith & Muller 2001, str. 61. sfn greška: više ciljeva (2×): CITEREFMcIlwraithMuller2001 (help)
- ^ Smith-Baranzini 1999, str. 20.
- ^ Black 2011, str. 275.
- ^ a b Wishart 2004, str. 37.
- ^ Murray 2004, str. 76.
- ^ McIlwraith & Muller 2001, str. 186. sfn greška: više ciljeva (2×): CITEREFMcIlwraithMuller2001 (help)
- ^ a b O'Brien 2002, str. 184.
- ^ „1860 Census” (PDF). U.S. Census Bureau. Arhivirano (PDF) iz originala 24. 08. 2008. g. Pristupljeno 10. 6. 2007. Page 7 lists a total slave population of 3,953,760.
- ^ De Rosa 1997, str. 266.
- ^ Vinovskis 1990.
- ^ a b Tarr 2009, str. 30.
- ^ Powell 2009, str. 74.
- ^ Gates, John M. (avgust 1984). „War-Related Deaths in the Philippines”. Pacific Historical Review. College of Wooster. Arhivirano iz originala 29. 6. 2014. g. Pristupljeno 27. 9. 2007.
- ^ „Congress and the Progressive Era | U.S. Capitol - Visitor Center”. www.visitthecapitol.gov. Arhivirano iz originala 29. 11. 2024. g. Pristupljeno 30. 11. 2024.
- ^ „Progressive Era: 1890–1920s | Picture This”. picturethis.museumca.org. Arhivirano iz originala 7. 10. 2024. g. Pristupljeno 30. 11. 2024.
- ^ John D. Buenker, John C. Boosham, and Robert M. Crunden, Progressivism (1986) pp. 3–21
- ^ Foner & Garraty 1991, str. 576.
- ^ a b McDuffie, Piggrem & Woodworth 2005, str. 418.
- ^ Axinn & Stern.
- ^ Sheriff, Kamensky & Sheriff 2014, str. 685.
- ^ Kennedy 1989, str. 358.
- ^ „The United States and the Founding of the United Nations, August 1941 – October 1945”. U.S. Dept. of State, Bureau of Public Affairs, Office of the Historian. 2005. Arhivirano iz originala 12. 6. 2007. g. Pristupljeno 11. 6. 2007.
- ^ Pacific War Research Society (2006). Japan's Longest Day. New York: Oxford University Press. ISBN 978-4-7700-2887-7.
- ^ Blakemore, Erin (22. 3. 2019). „What was the Cold War?”. National Geographic (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 1. 4. 2019. g. Pristupljeno 28. 8. 2020.
- ^ Mark Kramer, "The Soviet Bloc and the Cold War in Europe," in Larresm, Klaus, ur. (2014). A Companion to Europe Since 1945. Wiley. str. 79. ISBN 978-1-118-89024-0.
- ^ Sempa, Francis (12. 7. 2017). Geopolitics: From the Cold War to the 21st Century. Routledge. ISBN 978-1-351-51768-3.
- ^ Blakeley, 2009, p. 92
- ^ Collins, Michael (1988). Liftoff: The Story of America's Adventure in Space
. New York: Grove Press. ISBN 978-0-8021-1011-4.
- ^ Winchester 2013, str. 305–308.
- ^ Dallek 2004, str. 169.
- ^ „Our Documents – Civil Rights Act (1964)”. United States Department of Justice. 9. 4. 2021. Arhivirano iz originala 29. 09. 2021. g. Pristupljeno 28. 7. 2010.
- ^ Social Security History Arhivirano na sajtu Wayback Machine (1. maj 2021), the United States Social Security Administration
- ^ „Playboy: American Magazine”. Encyclopædia Britannica. 25. 8. 2022. Arhivirano iz originala 20. 02. 2023. g. Pristupljeno 2. 2. 2023. „...the so-called sexual revolution in the United States in the 1960s, marked by greatly more permissive attitudes toward sexual interest and activity than had been prevalent in earlier generations.”
- ^ Svetlana Ter-Grigoryan (12. 2. 2022). „The Sexual Revolution Origins and Impact”. study.com. Arhivirano iz originala 27. 04. 2023. g. Pristupljeno 27. 4. 2023.
- ^ Gaĭdar, E.T. (2007). [[[:Šablon:GBUrl]] Collapse of an Empire: Lessons for Modern Russia] Proverite vrednost parametra
|url=
(pomoć). Washington, D.C.: Brookings Institution Press. str. 190—205. ISBN 978-0-8157-3114-6. - ^ Howell, Buddy Wayne (2006). The Rhetoric of Presidential Summit Diplomacy: Ronald Reagan and the U.S.-Soviet Summits, 1985–1988. Texas A&M University. str. 352. ISBN 978-0-549-41658-6.
- ^ Kissinger, Henry (2011). Diplomacy. Simon & Schuster. str. 781—784. ISBN 978-1-4391-2631-8. Pristupljeno 25. 10. 2015. Mann, James (2009). The Rebellion of Ronald Reagan: A History of the End of the Cold War. Penguin. str. 432. ISBN 978-1-4406-8639-9.
- ^ Hayes, 2009
- ^ Larousse enciklopedija, III tom, 1669. strana
- ^ Holsti, Ole R. (7. 11. 2011). „The United States and Iraq before the Iraq War”. American Public Opinion on the Iraq War. University of Michigan Press. str. 20. ISBN 978-0-472-03480-2.
- ^ „Terrorist Groups and Political Legitimacy”. Council on Foreign Relations (na jeziku: engleski). 16. 3. 2006. Arhivirano iz originala 23. 04. 2021. g. Pristupljeno 14. 3. 2019.
- ^ O'Neill, William G. (2002). Kosovo: An Unfinished Peace (na jeziku: engleski). Lynne Rienner Publishers. str. 24. ISBN 978-1-58826-021-5.
- ^ Taylor 2017, str. 179
- ^ Bartrop, Paul R. (2012-07-06). A Biographical Encyclopedia of Contemporary Genocide: Portraits of Evil and Good (na jeziku: engleski). ABC-CLIO. str. 53. ISBN 978-0-313-38679-4.
- ^ O'Connell, Mary Ellen (2000). „The UN, NATO and International Law after Kosovo”. Human Rights Quarterly. 22: 57—89. doi:10.1353/hrq.2000.0012.
- ^ „"Impičment" Bila Klintona: Monikin osmeh, njegovo objašnjenje šta je seks i bombe na SRJ 1999.”. Kosovo Online. Pristupljeno 20. 1. 2025.
- ^ Walsh, Kenneth T. (9. 12. 2008). „The 'War on Terror' Is Critical to President George W. Bush's Legacy”. U.S. News & World Report. Arhivirano iz originala 09. 10. 2021. g. Pristupljeno 6. 3. 2013. Atkins, Stephen E. (2011). The 9/11 Encyclopedia: Second Edition. ABC-CLIO. str. 872. ISBN 978-1-59884-921-9. Pristupljeno 25. 10. 2015.
- ^ Wong, Edward (15. 2. 2008). „Overview: The Iraq War”. The New York Times. Arhivirano iz originala 17. 02. 2018. g. Pristupljeno 7. 3. 2013. Johnson, James Turner (2005). The War to Oust Saddam Hussein: Just War and the New Face of Conflict. Rowman & Littlefield. str. 159. ISBN 978-0-7425-4956-2. Pristupljeno 25. 10. 2015. Durando, Jessica; Green, Shannon Rae (21. 12. 2011). „Timeline: Key moments in the Iraq War”. USA Today. Associated Press. Arhivirano iz originala 4. 9. 2020. g. Pristupljeno 7. 3. 2013.
- ^ Hilsenrath, Jon; Ng, Serena; Paletta, Damian (18. 9. 2008). „Worst Crisis Since '30s, With No End Yet in Sight”
. The Wall Street Journal. ISSN 1042-9840. OCLC 781541372. Arhivirano iz originala 25. 12. 2014. g. Pristupljeno 28. 7. 2023.
- ^ McLaughlin 1935, str. 83–90, 124.
- ^ Burnham, William (2006). Introduction to the Law and Legal System of the United States (4th izd.). St. Paul, Minnesota: Thomson West. str. 41. ISBN 978-0-314-06661-9.
- ^ Ryan, David (2000). Ryan, David; Pungong, Victor, ur. The United States and Decolonization. Springer. ISBN 978-1-349-40644-9. doi:10.1057/9780333977958. hdl:1887/72726. Arhivirano iz originala 06. 01. 2025. g. Pristupljeno 19. 01. 2025.
- ^ „The Legislative Branch”. United States Diplomatic Mission to Germany. Arhivirano iz originala 15. 11. 2021. g. Pristupljeno 20. 8. 2012.
- ^ „The Senate and the House of Representatives: lesson overview (article)”. Khan Academy (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 13. 01. 2024. g. Pristupljeno 19. 01. 2025.
- ^ Cossack, Roger (13. 7. 2000). „Beyond politics: Why Supreme Court justices are appointed for life”. CNN. Arhivirano iz originala 12. 7. 2012. g.
- ^ Blake, Aaron (25. 11. 2021). „Why are there only two parties in American politics?”. Washington Post. Arhivirano iz originala 18. 09. 2018. g. Pristupljeno 4. 5. 2024.
- ^ „Current Members”. United Nations Security Council. Arhivirano iz originala 16. 11. 2020. g. Pristupljeno 15. 7. 2022.
- ^ „United Nations Headquarters Agreement”. The American Journal of International Law. Cambridge University Press. 42 (2): 445—447. april 1948. JSTOR 2193692. S2CID 246008694. doi:10.2307/2193692.
- ^ „Where is the G7 Headed?”. Council on Foreign Relations. New York City. 28. 6. 2022. Arhivirano iz originala 18. 07. 2022. g. Pristupljeno 19. 01. 2025.
- ^ „The United States and G20: Building a More Peaceful, Stable, and Prosperous World Together”. United States Department of State. 6. 7. 2022. Arhivirano iz originala 16. 07. 2022. g. Pristupljeno 15. 7. 2022.
- ^ „Our global reach”. OECD. Arhivirano iz originala 19. 07. 2022. g. Pristupljeno 15. 7. 2022.
- ^ Fialho, Livia Pontes; Wallin, Matthew (1. 8. 2013). Reaching for an Audience: U.S. Public Diplomacy Towards Iran (Izveštaj). American Security Project. JSTOR resrep06070.
- ^ Oliver, Alex; Graham, Euan (19. 12. 2017). „Which are the countries still talking to North Korea?”. BBC News. London. Arhivirano iz originala 19. 07. 2022. g. Pristupljeno 15. 7. 2022.
- ^ Ferraro, Matthew F. (22. 12. 2014). „The Case for Stronger Bhutanese-American Ties”. The Diplomat. Arhivirano iz originala 21. 10. 2021. g. Pristupljeno 15. 7. 2022.
- ^ „US will continue to strengthen 'unofficial ties' with Taiwan, says Harris”. South China Morning Post (na jeziku: engleski). 28. 9. 2022. Arhivirano iz originala 05. 10. 2022. g. Pristupljeno 28. 9. 2022.
- ^ Ruwitch, John (22. 9. 2020). „Formal Ties With U.S.? Not For Now, Says Taiwan Foreign Minister”. NPR. Arhivirano iz originala 15. 07. 2022. g. Pristupljeno 15. 7. 2022.
- ^ Dumbrell, John; Schäfer, Axel (2009). America's 'Special Relationships': Foreign and Domestic Aspects of the Politics of Alliance. Taylor & Francis. str. 45. ISBN 978-0-203-87270-3. Pristupljeno 25. 10. 2015.
- ^ Ek, Carl; Fergusson, Ian F. (3. 9. 2010). „Canada–U.S. Relations” (PDF). Congressional Research Service. Arhivirano (PDF) iz originala 13. 01. 2020. g. Pristupljeno 28. 8. 2011. Nepoznati parametar
|name-list-style=
ignorisan (pomoć) - ^ Vaughn, Bruce (8. 8. 2008). Australia: Background and U.S. Relations. Congressional Research Service. OCLC 70208969.
- ^ Vaughn, Bruce (27. 5. 2011). „New Zealand: Background and Bilateral Relations with the United States” (PDF). Congressional Research Service. Arhivirano (PDF) iz originala 22. 01. 2021. g. Pristupljeno 28. 8. 2011.
- ^ Lum, Thomas (3. 1. 2011). „The Republic of the Philippines and U.S. Interests” (PDF). Congressional Research Service. Arhivirano (PDF) iz originala 13. 08. 2021. g. Pristupljeno 3. 8. 2011.
- ^ Chanlett-Avery, Emma; et al. (8. 6. 2011). „Japan-U.S. Relations: Issues for Congress” (PDF). Congressional Research Service. Arhivirano (PDF) iz originala 13. 01. 2020. g. Pristupljeno 28. 8. 2011.
- ^ Manyin, Mark E.; Chanlett-Avery, Emma; Nikitin, Mary Beth (8. 7. 2011). „U.S.–South Korea Relations: Issues for Congress” (PDF). Congressional Research Service. Arhivirano (PDF) iz originala 13. 01. 2020. g. Pristupljeno 28. 8. 2011.
- ^ Zanotti, Jim (31. 7. 2014). „Israel: Background and U.S. Relations” (PDF). Congressional Research Service. Arhivirano (PDF) iz originala 05. 03. 2019. g. Pristupljeno 12. 9. 2014.
- ^ „U.S. Relations With Poland”. State.gov. 20. 1. 2021. Arhivirano iz originala 25. 07. 2019. g. Pristupljeno 19. 6. 2023.
- ^ Kimer, James (26. 9. 2019). „The Untapped Potential of the US-Colombia Partnership”. Atlantic Council (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 18. 08. 2021. g. Pristupljeno 30. 5. 2020.
- ^ „INDO- PACIFIC STRATEGY OF THE UNITED STATES” (PDF). White House. Arhivirano (PDF) iz originala 11. 02. 2022. g. Pristupljeno 3. 2. 2022.
- ^ Meidan, Michal (1. 7. 2019). US-China: The Great Decoupling (Izveštaj). Oxford Institute for Energy Studies. JSTOR resrep33982.
- ^ Bala, Sumathi (28. 3. 2023). „U.S.-China relations are going downhill with 'no trust' on either side, Stephen Roach says” (na jeziku: engleski). CNBC. Arhivirano iz originala 07. 05. 2023. g. Pristupljeno 7. 5. 2023.
- ^ Rumer, Eugene; Sokolsky, Richard (20. 6. 2019). „Thirty Years of U.S. Policy Toward Russia: Can the Vicious Circle Be Broken?”. Carnegie Endowment for International Peace. Washington, D.C. Arhivirano iz originala 01. 06. 2022. g. Pristupljeno 14. 7. 2022.
- ^ Macias, Amanda (17. 6. 2022). „Here's a look at the $5.6 billion in firepower the U.S. has committed to Ukraine in its fight against Russia” (na jeziku: engleski). CNBC. Arhivirano iz originala 20. 06. 2022. g. Pristupljeno 28. 9. 2022.
- ^ Levy, Robert A. (oktobar 2011). „Rights, Powers, Dual Sovereignty, and Federalism”. Cato Institute. Arhivirano iz originala 13. 01. 2024. g. Pristupljeno 13. 1. 2024.
- ^ Feldstein, Martin (mart 2017). „Why is Growth Better in the United States Than in Other Industrial Countries?”. National Bureau of Economic Research. Cambridge, Massachusetts. doi:10.3386/w23221. Arhivirano (PDF) iz originala 15. 12. 2023. g. Pristupljeno 19. 01. 2025.
- ^ Murph, Darren. „The most expensive internet in America: fighting to bring affordable broadband to American Samoa”. Engadget. Arhivirano iz originala 1. 12. 2017. g. Pristupljeno 24. 11. 2017.
- ^ „Annual and cumulative estimates of residential population change for the United States, regions, states, District of Columbia, Puerto Rico”. U.S. Census Bureau. Arhivirano iz originala 01. 01. 2025. g. Pristupljeno 20. 12. 2024.
- ^ „Census Bureau's 2020 Population Count”. United States Census. Pristupljeno 26. 4. 2021.
- ^ „The World Factbook: United States”. Central Intelligence Agency. Arhivirano iz originala 12. 12. 2021. g. Pristupljeno 10. 11. 2018.
- ^ „National Population Totals and Components of Change: 2020-2024”.
- ^ „Population Clock”. Census.gov. Arhivirano iz originala 17. 11. 2015. g. Pristupljeno 18. 01. 2025.
- ^ „Table MS-1. Marital Status of the Population 15 Years Old and Over, by Sex, Race and Hispanic Origin: 1950 to Present”. Historical Marital Status Tables. U.S. Census Bureau. Arhivirano iz originala 11. 10. 2021. g. Pristupljeno 11. 9. 2019.
- ^ Saric, Ivana (25. 4. 2024). „Births dropped in 2023, ending pandemic baby boom” (na jeziku: engleski). Axios. Pristupljeno 1. 7. 2024.
- ^ „U.S. has world's highest rate of children living in single-parent households”. Pew Research Center (na jeziku: engleski). 12. 12. 2019. Arhivirano iz originala 10. 10. 2021. g. Pristupljeno 17. 3. 2020.
- ^ a b v „Ancestry 2000” (PDF). U.S. Census Bureau. jun 2004. Arhivirano (PDF) iz originala 4. 12. 2004. g. Pristupljeno 2. 12. 2016.
- ^ „The Chance That Two People Chosen at Random Are of Different Race or Ethnicity Groups Has Increased Since 2010”. Arhivirano iz originala 12. 04. 2022. g. Pristupljeno 18. 01. 2025.
- ^ „Table 52. Population by Selected Ancestry Group and Region: 2009” (PDF). U.S. Census Bureau. 2009. Arhivirano iz originala (PDF) 25. 12. 2012. g. Pristupljeno 11. 2. 2017.
- ^ „Federally recognized American Indian tribes and Alaska Native entities | USAGov”. www.usa.gov (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 15. 01. 2025. g. Pristupljeno 5. 4. 2024.
- ^ „America Is Getting Older”. Census.gov. 22. 6. 2023. Arhivirano iz originala 18. 01. 2025. g. Pristupljeno 30. 6. 2024.
- ^ Kaur, Harmeet (20. 5. 2018). „FYI: English isn't the official language of the United States” (na jeziku: engleski). CNN. Pristupljeno 11. 5. 2023.
- ^ „States Where English Is the Official Language”. The Washington Post. 12. 8. 2014. Arhivirano iz originala 30. 12. 2014. g. Pristupljeno 12. 9. 2020.
- ^ „The Constitution of the State of Hawaii, Article XV, Section 4”. Hawaii Legislative Reference Bureau. 7. 11. 1978. Arhivirano iz originala 24. 7. 2013. g. Pristupljeno 19. 6. 2007.
- ^ Chapel, Bill (21. 4. 2014). „Alaska OKs Bill Making Native Languages Official”. NPR. Arhivirano iz originala 06. 05. 2015. g. Pristupljeno 18. 01. 2025.
- ^ „South Dakota recognizes official indigenous language”. Argus Leader. Arhivirano iz originala 28. 07. 2020. g. Pristupljeno 26. 3. 2019.
- ^ Siebens, Julie; Julian, Tiffany (decembar 2011). „Native North American Languages Spoken at Home in the United States and Puerto Rico: 2006–2010” (PDF). United States Census Bureau. Pristupljeno 5. 4. 2024.
- ^ „Translation in Puerto Rico”. Puerto Rico Channel. Arhivirano iz originala 30. 12. 2013. g. Pristupljeno 29. 12. 2013.
- ^ „ACS B16001”. ACS B16001. U.S. Census Bureau. Arhivirano iz originala 19. 03. 2023. g. Pristupljeno 26. 12. 2022.
- ^ „American FactFinder—Results”. Arhivirano iz originala 12. 2. 2020. g. Pristupljeno 29. 5. 2017.
- ^ United Nations, Department of Economic and Social Affairs, Population Division (avgust 2019). „International Migrant Stock 2019 Documentation” (PDF). United Nations. Arhivirano (PDF) iz originala 05. 06. 2023. g. Pristupljeno 19. 6. 2023.
- ^ „UN Migrant Stock Total 2019”. United Nations. Arhivirano iz originala 08. 03. 2021. g. Pristupljeno 19. 6. 2023.
- ^ „Frequently Requested Statistics on Immigrants and Immigration in the United States”. Migration Policy Institute. 14. 3. 2019. Arhivirano iz originala 09. 02. 2021. g. Pristupljeno 18. 01. 2025.
- ^ „Immigrants in the United States” (PDF). americanimmigrationcouncil.org. 21. 9. 2021. Arhivirano (PDF) iz originala 20. 01. 2024. g. Pristupljeno 18. 8. 2023.
- ^ Donadio, Rachel (22. 11. 2021). „Why Is France So Afraid of God?”. The Atlantic (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 19. 09. 2024. g. Pristupljeno 25. 3. 2023.
- ^ „First Amendment”. Constitution Annotated. United States Congress. Arhivirano iz originala 26. 09. 2022. g. Pristupljeno 18. 01. 2025.
- ^ ANALYSIS (19. 12. 2011). „Global Christianity”. Pewforum.org. Arhivirano iz originala 30. 7. 2013. g. Pristupljeno 17. 8. 2012.
- ^ Sewell, Elizabeth (2010). „Religious Liberty and Religious Minorities in the United States”. Ur.: Davis, Derek. The Oxford Handbook of Church and State in the United States. University of Oxford. str. 249—275. ISBN 9780199892228.
- ^ Kallo, Becka; et al. (7. 12. 2023). „Spirituality Among Americans”. Pew Research Center's Religion & Public Life Project (na jeziku: engleski). Pristupljeno 8. 12. 2023.
- ^ Froese, Paul; Uecker, Jeremy E. (septembar 2022). „Prayer in America: A Detailed Analysis of the Various Dimensions of Prayer”. Journal for the Scientific Study of Religion (na jeziku: engleski). 61 (3–4): 663—689. ISSN 0021-8294. S2CID 253439298. doi:10.1111/jssr.12810. Arhivirano iz originala 14. 01. 2025. g. Pristupljeno 18. 01. 2025.
- ^ „Mormon Population by State”. World Population Review. jun 2023. Arhivirano iz originala 08. 01. 2025. g. Pristupljeno 18. 01. 2025.
- ^ „United States—Urban/Rural and Inside/Outside Metropolitan Area”. U.S. Census Bureau. Arhivirano iz originala 3. 4. 2009. g. Pristupljeno 23. 9. 2008.
- ^ „City and Town Population Totals: 2020-2022”. Census.gov. Arhivirano iz originala 11. 07. 2022. g. Pristupljeno 26. 11. 2023.
- ^ „Counties in South and West Lead Nation in Population Growth”. The United States Census Bureau (na jeziku: engleski). 18. 4. 2019. Arhivirano iz originala 05. 10. 2021. g. Pristupljeno 29. 8. 2020.
- ^ „About Us”. Arhivirano iz originala 14. 08. 2019. g. Pristupljeno 19. 01. 2025.
- ^ „Texas Medical Center, largest medical complex in the world, reaches 98 percent ICU capacity”. Newsweek. 19. 8. 2020. Arhivirano iz originala 29. 08. 2022. g. Pristupljeno 19. 01. 2025.
- ^ Murphy, Sherry, BS; Kochanek, Kenneth D., MA; Xu, Jiaquan, MD; Arias, Elizabeth, PhD (19. 12. 2024). „Mortality in the United States, 2023”. CDC National Center for Health Statistics. Arhivirano iz originala 15. 01. 2025. g. Pristupljeno 7. 1. 2025.
- ^ Achenbach, Joel (26. 11. 2019). „'There's something terribly wrong': Americans are dying young at alarming rates”. The Washington Post. Arhivirano iz originala 02. 12. 2019. g. Pristupljeno 19. 12. 2019.
- ^ „New International Report on Health Care: U.S. Suicide Rate Highest Among Wealthy Nations | Commonwealth Fund”. Commonwealthfund.org (na jeziku: engleski). 30. 1. 2020. Arhivirano iz originala 07. 03. 2020. g. Pristupljeno 17. 3. 2020.
- ^ „Prevalence of Overweight and Obesity Among Adults: United States, 2003–2004”. Centers for Disease Control and Prevention, National Center for Health Statistics. Arhivirano iz originala 12. 12. 2010. g. Pristupljeno 5. 6. 2007.
- ^ Vladeck, Bruce (januar 2003). „Universal Health Insurance in the United States: Reflections on the Past, the Present, and the Future”. American Journal of Public Health. 93 (1): 16—19. PMC 1447684
. PMID 12511377. doi:10.2105/ajph.93.1.16.
- ^ Glenza, Jessica; Noor, Poppy. „Tracking abortion laws across the United States”. The Guardian (na jeziku: engleski). Pristupljeno 14. 8. 2024.
- ^ National Center for Education Statistics. "U.S. Undergraduate Enrollment". Accessed July 29, 2024.
- ^ „Ages for Compulsory School Attendance ...”. U.S. Dept. of Education, National Center for Education Statistics. Arhivirano iz originala 15. 02. 2022. g. Pristupljeno 10. 6. 2007.
- ^ Rushe, Dominic (7. 9. 2018). „The US spends more on education than other countries. Why is it falling behind?”. The Guardian (na jeziku: engleski). ISSN 0261-3077. Arhivirano iz originala 10. 10. 2021. g. Pristupljeno 29. 8. 2020.
- ^ „Fast Facts: Expenditures”. nces.ed.gov (na jeziku: engleski). april 2020. Arhivirano iz originala 12. 02. 2016. g. Pristupljeno 29. 8. 2020.
- ^ For more detail on U.S. literacy, see A First Look at the Literacy of America's Adults in the 21st century Arhivirano na sajtu Wayback Machine (8. decembar 2017), U.S. Department of Education (2003).
- ^ „All Nobel Prizes”. Nobel Foundation. Arhivirano iz originala 15. 06. 2020. g. Pristupljeno 19. 01. 2025.
- ^ „2022–2023 Best Global Universities Rankings”. U.S. News & World Report. Arhivirano iz originala 28. 10. 2014. g. Pristupljeno 27. 4. 2023.
- ^ Fink, Jenni (22. 10. 2019). „U.S. Schools Take 8 of 10 Top Spots on U.S. News' Best Global Universities”. Newsweek (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 14. 01. 2025. g. Pristupljeno 18. 4. 2023.
- ^ „Best Countries for Education: North American and European countries are seen as offering the best opportunities for education.”. U.S. News & World Report. 19. 4. 2023. Arhivirano iz originala 16. 11. 2022. g. Pristupljeno 19. 01. 2025.
- ^ Pannoni, Alexandra; Kerr, Emma (14. 7. 2020). „Everything You Need to Know About Community Colleges: FAQ”. U.S. News & World Report. Arhivirano iz originala 28. 10. 2021. g. Pristupljeno 9. 7. 2022.
- ^ „U.S. education spending tops global list, study shows”. CBS. Associated Press. 25. 6. 2013. Arhivirano iz originala 26. 7. 2013. g. Pristupljeno 5. 10. 2013.
- ^ „The Biden administration cancelled $9.5B in student loan debt. Here's who it affects.”. USAFacts (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 30. 04. 2022. g. Pristupljeno 15. 7. 2022.
- ^ Hess, Abigail Johnson (22. 12. 2020). „U.S. student debt has increased by more than 100% over the past 10 years”. CNBC. Arhivirano iz originala 04. 01. 2022. g. Pristupljeno 8. 1. 2022.
- ^ „The Implementation of Monetary Policy – The Federal Reserve in the International Sphere” (PDF). Arhivirano (PDF) iz originala 10. 04. 2014. g. Pristupljeno 24. 8. 2010.
- ^ Fordham, Benjamin (oktobar 2017). „Protectionist Empire: Trade, Tariffs, and United States Foreign Policy, 1890–1914”. Studies in American Political Development. 31 (2): 170—192. ISSN 0898-588X. S2CID 148917255. doi:10.1017/s0898588x17000116. Arhivirano iz originala 26. 08. 2022. g. Pristupljeno 19. 01. 2025.
- ^ „Report for Selected Countries and Subjects”. Imf.org. Arhivirano iz originala 12. 04. 2023. g. Pristupljeno 19. 01. 2025.
- ^ Hagopian, Kip; Ohanian, Lee (1. 8. 2012). „The Mismeasure of Inequality”. Policy Review (174). Arhivirano iz originala 3. 12. 2013. g. Pristupljeno 23. 1. 2020.
- ^ „Household disposable income”. OECD Data (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 18. 10. 2018. g. Pristupljeno 19. 01. 2025.
- ^ „Global 500”. Fortune Global 500 (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 16. 01. 2023. g. Pristupljeno 3. 8. 2023.
- ^ Hyam, Benji (29. 11. 2023). „Most Profitable Companies: U.S. vs. Rest of the World, 2023”. www.growandconvert.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 16. 7. 2024.
- ^ Benjamin J. Cohen, The Future of Money, Princeton University Press, 2006, ISBN 0691116660; cf. "the dollar is the de facto currency in Cambodia", Charles Agar, Frommer's Vietnam, 2006, ISBN 0471798169, p. 17.
- ^ „US GDP Growth Rate by Year”. multpl.com. US Bureau of Economic Analysis. 31. 3. 2014. Arhivirano iz originala 22. 12. 2016. g. Pristupljeno 18. 6. 2014.
- ^ „United States free trade agreements”. Office of the United States Trade Representative. Arhivirano iz originala 21. 06. 2022. g. Pristupljeno 31. 5. 2019.
- ^ „Manufacturing, Value Added (Current US$)”. World Bank. Arhivirano iz originala 7. 1. 2020. g. Pristupljeno 14. 7. 2021.
- ^ Kat Tretina and Benjamin Curry (9. 4. 2021). „NYSE: What Is The New York Stock Exchange”. Forbes. Arhivirano iz originala 09. 04. 2021. g. Pristupljeno 24. 7. 2022.
- ^ Jones, Huw (24. 3. 2022). „New York widens lead over London in top finance centres index”. Reuters. Arhivirano iz originala 11. 06. 2022. g. Pristupljeno 29. 7. 2022.
- ^ „The Global Financial Centres Index 35”. Long Finance. 21. 3. 2024. Arhivirano iz originala 22. 03. 2024. g. Pristupljeno 1. 5. 2024.
- ^ Ghosh, Iman (24. 9. 2020). „This 3D map shows the U.S. cities with the highest economic output”. World Economic Forum. Arhivirano iz originala 12. 05. 2023. g. Pristupljeno 5. 3. 2023. „The New York metro area dwarfs all other cities for economic output by a large margin.”
- ^ „Monthly Reports – World Federation of Exchanges”. WFE. Arhivirano iz originala 12. 09. 2019. g. Pristupljeno 19. 01. 2025.
- ^ Table A – Market Capitalization of the World's Top Stock Exchanges (As at end of June 2012) Arhivirano na sajtu Wayback Machine (12. april 2019). Securities and Exchange Commission (China).
- ^ WIPO (2022). Global Innovation Index 2022, 15th Edition (na jeziku: engleski). World Intellectual Property Organization. ISBN 9789280534320. doi:10.34667/tind.46596. Arhivirano iz originala 03. 12. 2022. g. Pristupljeno 25. 2. 2023.
- ^ Wright, Gavin, and Jesse Czelusta, "Resource-Based Growth Past and Present", in Natural Resources: Neither Curse Nor Destiny, ed. Daniel Lederman and William Maloney (World Bank, 2007), p. 185. ISBN 0821365452.
- ^ „Top Trading Partners – October 2022”. U.S. Census Bureau. oktobar 2022. Arhivirano iz originala 09. 10. 2019. g. Pristupljeno 12. 5. 2023.
- ^ „Exports of goods, services and primary income (BoP, current US$)”. data.worldbank.org. Arhivirano iz originala 14. 01. 2025. g. Pristupljeno 24. 5. 2024.
- ^ „Service exports (BoP, current US$)”. World Bank. Arhivirano iz originala 17. 03. 2023. g. Pristupljeno 4. 8. 2023.
- ^ Joumard, Isabelle; Pisu, Mauro; Bloch, Debbie (2012). „Tackling income inequality The role of taxes and transfers” (PDF). OECD. Arhivirano (PDF) iz originala 24. 09. 2015. g. Pristupljeno 21. 5. 2015.
- ^ Rank, Mark Robert (2023). The Poverty Paradox: Understanding Economic Hardship Amid American Prosperity. Oxford University Press. str. 116—117. ISBN 978-0190212636.
- ^ Min, Sarah (24. 5. 2019). „1 in 4 workers in U.S. don't get any paid vacation time or holidays”. CBS News. Arhivirano iz originala 15. 07. 2022. g. Pristupljeno 15. 7. 2022. „The United States is the only advanced economy that does not federally mandate any paid vacation days or holidays.”
- ^ Bernard, Tara Siegel (22. 2. 2013). „In Paid Family Leave, U.S. Trails Most of the Globe”. The New York Times. Arhivirano iz originala 29. 11. 2019. g. Pristupljeno 27. 8. 2013.
- ^ Van Dam, Andrew (4. 7. 2018). „Is it great to be a worker in the U.S.? Not compared with the rest of the developed world.”. The Washington Post. Arhivirano iz originala 07. 03. 2019. g. Pristupljeno 12. 7. 2018.
- ^ „Statue of Liberty”. World Heritage. UNESCO. Arhivirano iz originala 28. 08. 2012. g. Pristupljeno 4. 1. 2022.
- ^ Huntington, Samuel P. (2004). „Chapters 2–4”. Who are We?: The Challenges to America's National Identity. Simon & Schuster. ISBN 978-0-684-87053-3. Pristupljeno 25. 10. 2015. : see American Creed, written by William Tyler Page and adopted by Congress in 1918.
- ^ Hoeveler, J. David, Creating the American Mind: Intellect and Politics in the Colonial Colleges, Rowman & Littlefield, ISBN 978-0742548398, 2007, p. xi
- ^ Grabb, Edward; Baer, Douglas; Curtis, James (1999). „The Origins of American Individualism: Reconsidering the Historical Evidence”. Canadian Journal of Sociology. University of Alberta. 24 (4): 511—533. ISSN 0318-6431. JSTOR 3341789. doi:10.2307/3341789.
- ^ Marsh, Abigail (26. 5. 2021). „Everyone Thinks Americans Are Selfish. They're Wrong.”. The New York Times (na jeziku: engleski). ISSN 0362-4331. Arhivirano iz originala 14. 01. 2025. g. Pristupljeno 16. 7. 2023.
- ^ Porter, Gayle (novembar 2010). „Work Ethic and Ethical Work: Distortions in the American Dream”. Journal of Business Ethics. Springer. 96 (4): 535—550. JSTOR 29789736. S2CID 143991044. doi:10.1007/s10551-010-0481-6.
- ^ Stephens, R. H. (septembar 1952). „The Role Of Competition In American Life”. The Australian Quarterly. Australian Institute of Policy and Science. 24 (3): 9—14. JSTOR 41317686.
- ^ „World Giving Index 2022” (PDF). Charities Aid Foundation. 9. 9. 2022. Arhivirano (PDF) iz originala 22. 06. 2023. g. Pristupljeno 27. 4. 2023.
- ^ „Country-level estimates of altruism”. Our World in Data. Arhivirano iz originala 28. 12. 2024. g. Pristupljeno 14. 3. 2023.
- ^ Marsh, Abigail (5. 2. 2018). „Could A More Individualistic World Also Be A More Altruistic One?”. NPR. Pristupljeno 14. 3. 2023.
- ^ „GROSS DOMESTIC PHILANTHROPY: An international analysis of GDP, tax and giving” (PDF). Charities Aid Foundation. januar 2016. Arhivirano (PDF) iz originala 03. 05. 2022. g. Pristupljeno 18. 7. 2022.
- ^ Volokh, Eugene (17. 1. 2015). „The American tradition of multiculturalism”. The Washington Post. Arhivirano iz originala 04. 10. 2023. g. Pristupljeno 30. 7. 2024.
- ^ Jackson, Lucas (22. 8. 2014). „America's Tipping Point: Most Of U.S. Now Multicultural, Says Group”. NBC News (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 14. 01. 2025. g. Pristupljeno 30. 7. 2024.
- ^ Berghahn, Volker R. (1. 2. 2010). „The debate on 'Americanization' among economic and cultural historians”. Cold War History. 10 (1): 107—130. ISSN 1468-2745. S2CID 144459911. doi:10.1080/14682740903388566.
- ^ Fergie, Dexter (24. 3. 2022). „How American Culture Ate the World”. The New Republic. ISSN 0028-6583. Arhivirano iz originala 03. 07. 2022. g. Pristupljeno 3. 7. 2022.
- ^ Fiorina, Morris P.; Peterson, Paul E. (2010). The New American democracy (7th izd.). London: Longman. str. 97. ISBN 978-0-205-78016-7.
- ^
- Holloway, Joseph E. (2005). Africanisms in American culture (2nd izd.). Bloomington: Indiana University Press. str. 18—38. ISBN 978-0-253-21749-3.
- Johnson, Fern L. (2000). Speaking culturally : language diversity in the United States. Sage Publications. str. 116. ISBN 978-0-8039-5912-5.
- ^ Clifton, Jon (21. 3. 2013). „More Than 100 Million Worldwide Dream of a Life in the U.S. More than 25% in Liberia, Sierra Leone, Dominican Republic want to move to the U.S.”. Gallup. Arhivirano iz originala 10. 01. 2014. g. Pristupljeno 10. 1. 2014.
- ^ Kulkarni, Jay (12. 1. 2022). „Attracting Immigrant Talent With A New American Dream”. Forbes (na jeziku: engleski). Pristupljeno 24. 7. 2024.
- ^ Gutfeld, Amon (2002). American Exceptionalism: The Effects of Plenty on the American Experience. Brighton and Portland: Sussex Academic Press. str. 65. ISBN 978-1-903900-08-6.
- ^ Zweig, Michael (2004). What's Class Got To Do With It, American Society in the Twenty-First Century. Ithaca, NY: Cornell University Press. ISBN 978-0-8014-8899-3.
- ^ Hoff-Ginsberg, Erika (april 1989). Effects of Social Class and Interactive Setting on Maternal Speech (Izveštaj). Bethesda, MD: National Institute of Child Health and Human Development (NIH) — preko Education Resource Information Center. Republished with revisions as Hoff-Ginsberg, Erika (1991). „Mother-Child Conversation in Different Social Classes and Communicative Settings”. Child Development. 62 (4): 782—796. ISSN 0009-3920. PMID 1935343. doi:10.1111/j.1467-8624.1991.tb01569.x.
- ^ O'Keefe, Kevin (2005). The Average American. New York: PublicAffairs. ISBN 978-1-58648-270-1.
- ^ „Held Dear In U.S., Free Speech Perplexing Abroad”. NPR. 19. 9. 2012. Arhivirano iz originala 28. 12. 2024. g. Pristupljeno 4. 3. 2023.
- ^ Liptak, Adam (11. 6. 2008). „Hate speech or free speech? What much of West bans is protected in U.S.”
. The New York Times. Arhivirano iz originala 05. 03. 2023. g. Pristupljeno 21. 2. 2023.
- ^ Durkee, Alison (25. 4. 2018). „What if we didn't... have the First Amendment?”. Mic (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 16. 01. 2025. g. Pristupljeno 6. 2. 2023.
- ^ Wike, Richard (12. 10. 2016). „Americans more tolerant of offensive speech than others in the world”. Pew Research Center (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 29. 03. 2023. g. Pristupljeno 6. 2. 2023.
- ^ Norris, Pippa (februar 2023). „Cancel Culture: Myth or Reality?”. Political Studies (na jeziku: engleski). 71 (1): 145—174. ISSN 0032-3217. S2CID 238647612. doi:10.1177/00323217211037023. „As predicted, in post-industrial societies, characterized by predominately liberal social cultures, like the US, Sweden, and UK...”
- ^ Derks, Marco; van den Berg, Mariecke (2020). Public Discourses About Homosexuality and Religion in Europe and Beyond. Springer International Publishing. str. 338. ISBN 978-3-030-56326-4. „...(the United States and [Western] Europe) as "already in crisis" for their permissive attitudes toward nonnormative sexualities...”
- ^ Leveille, Dan (4. 12. 2009). „LGBT Equality Index: The most LGBT-friendly countries in the world”. Equaldex. Arhivirano iz originala 27. 08. 2023. g. Pristupljeno 26. 1. 2023. „13.) United States”
- ^ Garretson, Jeremiah (2018). „A Transformed Society: LGBT Rights in the United States”. The Path to Gay Rights: How Activism and Coming Out Changed Public Opinion. New York University Press. ISBN 978-1-4798-5007-5. „In the late 1980s and early 1990s, a dramatic wave began to form in the waters of public opinion: American attitudes involving homosexuality began to change... The transformation of America's response to homosexuality has been — and continues to be — one of the most rapid and sustained shifts in mass attitudes since the start of public polling.”
- ^ Jelliffe, Robert A. (1956). Faulkner at Nagano. Tokyo: Kenkyusha, Ltd.
- ^ Baym & Levine 2013, str. 157–159.
- ^ Lauter 1994a, str. 503–509.
- ^ Baym & Levine 2013, str. 163.
- ^ Mulford, Carla. "Enlightenment Voices, Revolutionary Visions." In Lauter 1994a, str. 705–707 .
- ^ Lease, Benjamin (1972). That Wild Fellow John Neal and the American Literary Revolution. Chicago, Illinois: University of Chicago Press. str. 80. ISBN 0-226-46969-7.
- ^ Finseth, Ian Frederick. „The Emergence of Transcendentalism”. American Studies @ The University of Virginia. The University of Virginia. Arhivirano iz originala 18. 7. 2023. g. Pristupljeno 9. 11. 2014.
- ^ Coviello, Peter (2005). „Transcendentalism”. The Oxford Encyclopedia of American Literature. Oxford University Press. ISBN 9780195307726. Arhivirano iz originala 26. 11. 2024. g. Pristupljeno 23. 10. 2011 — preko Oxford Reference Online.
- ^ Baym & Levine 2013, str. 444–447.
- ^ Lauter 1994a, str. 1228, 1233, 1260.
- ^ Baym & Levine 2013, str. 1269–1270.
- ^ Lauter 1994b, str. 8–10.
- ^ Baym & Levine 2013, str. 1850–1851.
- ^ Spillers, Hortense. "The New Negro Renaissance." In Lauter 1994b, str. 1579–1585 .
- ^ Philipson, Robert (2006). „The Harlem Renaissance as Postcolonial Phenomenon”. African American Review. 40 (1): 145—160. JSTOR 40027037.
- ^ Baym & Levine 2013, str. 2260–2261.
- ^ Baym & Levine 2013, str. 2262.
- ^ Lauter 1994b, str. 1975–1977 . "Literature of the Cold War".
- ^ „Streaming TV Services: What They Cost, What You Get”. The New York Times. Associated Press. 12. 10. 2015. Arhivirano iz originala 15. 10. 2015. g. Pristupljeno 12. 10. 2015.
- ^ „Audio and Podcasting Fact Sheet”. Washington, D.C.: Pew Research Center. 29. 6. 2021. Arhivirano iz originala 06. 07. 2022. g. Pristupljeno 3. 7. 2022.
- ^ „BROADCAST STATION TOTALS AS OF SEPTEMBER 30, 2020” (PDF).
- ^ Shaffer, Brenda (2006). The Limits of Culture: Islam and Foreign Policy. MIT Press. str. 116. ISBN 978-0-262-19529-4.
- ^ „Spanish Newspapers in United States”. W3newspapers. Arhivirano iz originala 21. 08. 2014. g. Pristupljeno 5. 8. 2014.
- ^ „Spanish Language Newspapers in the USA : Hispanic Newspapers : Periódiscos en Español en los EE.UU”. Onlinenewspapers.com. Arhivirano iz originala 26. 6. 2014. g. Pristupljeno 5. 8. 2014.
- ^ „Top Sites in United States”. Alexa. 2021. Arhivirano iz originala 21. 6. 2020. g. Pristupljeno 6. 10. 2021.
- ^ „Top countries and markets by video game revenues”. Newzoo. Arhivirano iz originala 26. 3. 2023. g. Pristupljeno 6. 10. 2023.
- ^ „California (CA)”. ESA Impact Map (na jeziku: engleski). 20. 7. 2017. Arhivirano iz originala 03. 02. 2024. g. Pristupljeno 14. 12. 2022.
- ^ „Folk Music and Song: American Folklife Center: An Illustrated Guide (Library of Congress)”. Loc.gov. Arhivirano iz originala 22. 10. 2019. g. Pristupljeno 19. 01. 2025.
- ^ „Musical Crossroads: African American Influence on American Music”. Smithsonian. 22. 9. 2016. Arhivirano iz originala 29. 12. 2024. g. Pristupljeno 14. 4. 2023.
- ^ Winans, Robert B. (1976). „The Folk, the Stage, and the Five-String Banjo in the Nineteenth Century”. The Journal of American Folklore. American Folklore Society. 89 (354): 407—437. JSTOR 539294. doi:10.2307/539294.
- ^ Shi 2016, str. 378.
- ^ a b „The Invention of the Electric Guitar”. Lemelson Center Studies in Invention and Innovation. Smithsonian Institution. 18. 4. 2014. Arhivirano iz originala 09. 09. 2024. g. Pristupljeno 19. 01. 2025.
- ^ Biddle, Julian (2001). What Was Hot!: Five Decades of Pop Culture in America. New York: Citadel. str. ix. ISBN 978-0-8065-2311-8.
- ^ Stoia, Nicholas (21. 10. 2014). „Early blues and country music”. OUP blog. Oxford University Press. Arhivirano iz originala 15. 01. 2025. g. Pristupljeno 19. 01. 2025.
- ^ OpenStax 2014, § 28.4.
- ^ „No. 1 Bob Dylan”. Rolling Stone. 10. 4. 2020. Arhivirano iz originala 24. 06. 2018. g. Pristupljeno 29. 1. 2021.
- ^ Funk, Clayton (16. 8. 2016). „9. Neo-Expressionism, Punk, and Hip Hop Emerge”. A Quick and Dirty Guide to Art, Music, and Culture. The Ohio State University. Arhivirano iz originala 15. 01. 2025. g. Pristupljeno 19. 01. 2025.
- ^ „2022 Year-End Music Industry Revenue Report” (na jeziku: engleski). Record Industry Association of America. Arhivirano iz originala 15. 01. 2025. g. Pristupljeno 26. 11. 2023.
- ^ Hennessy, Eoin (27. 3. 2014). „How American Music Took Over the World”. The University Times. Pristupljeno 28. 4. 2023.
- ^ „10 ways that Frank Sinatra changed the world”. USA Today. 8. 12. 2015. Arhivirano iz originala 11. 08. 2021. g. Pristupljeno 24. 6. 2021.
- ^ „Universal Music can't help falling for Elvis Presley, to manage song catalog”. Reuters. 12. 4. 2022. Arhivirano iz originala 18. 07. 2022. g. Pristupljeno 12. 4. 2022.
- ^ „Michael Jackson's 'Thriller' First Ever 30X Multi-Platinum RIAA Certification”. Recording Industry Association of America. 16. 12. 2015. Arhivirano iz originala 28. 01. 2016. g. Pristupljeno 17. 12. 2021.
- ^ Marcos, Carlos (17. 8. 2022). „Madonna has been scandalizing people for 40 years, and nobody's going to stop her”. El País. Arhivirano iz originala 17. 08. 2022. g. Pristupljeno 17. 8. 2022.
- ^ „The 200 Greatest Singers of All Time”. Rolling Stone. 1. 1. 2023. Pristupljeno 2. 1. 2023.
- ^ „Mariah Carey To Receive Global Impact Award At Recording Academy Honors Presented By The Black Music Collective”. Grammy Awards. Arhivirano iz originala 2. 2. 2024. g. Pristupljeno 2. 2. 2024.
- ^ „11 Guinness World Records Eminem Still Holds”. 12. 9. 2017. Arhivirano iz originala 14. 9. 2017. g.
- ^ a b v Edmondson 2013, str. 490.
- ^ „Taylor Swift and Beyoncé reporters wanted by biggest newspaper chain in US”. Sky News. 14. 9. 2023. Arhivirano iz originala 9. 11. 2023. g. Pristupljeno 8. 11. 2023.
- ^ Annual Report of the Controller of the City of Los Angeles, California. ByOffice of Controller Los Angeles, CA (1914). 1914. Pristupljeno 22. 2. 2014.
- ^ Report of the Auditor of the City of Los Angeles California of the Financial Affairs of the Corporation in Its Capacity as a City for the Fiscal Year. By Auditor's Office of Los Angeles, CA (1913). 1913. Pristupljeno 22. 2. 2014.
- ^ „Nigeria surpasses Hollywood as world's second-largest film producer” (Saopštenje). United Nations. 5. 5. 2009. Arhivirano iz originala 09. 03. 2013. g. Pristupljeno 17. 2. 2013.
- ^ Kerrigan, Finola (2010). Film Marketing. Oxford: Butterworth-Heinemann. str. 18. ISBN 978-0-7506-8683-9. Pristupljeno 4. 2. 2022.
- ^ Davis, Glyn; Dickinson, Kay; Patti, Lisa; Villarejo, Amy (2015). Film Studies: A Global Introduction. Abingdon: Routledge. str. 299. ISBN 978-1-317-62338-0. Pristupljeno 24. 8. 2020.
- ^ „John Landis Rails Against Studios: 'They're Not in the Movie Business Anymore'”. The Hollywood Reporter. Arhivirano iz originala 03. 03. 2015. g. Pristupljeno 24. 1. 2015.
- ^ Drowne, Kathleen Morgan; Huber, Patrick (2004). The 1920s. Greenwood Publishing Group. str. 236. ISBN 978-0-313-32013-2.
- ^ Kroon, Richard W. (2014). A/V A to Z: An Encyclopedic Dictionary of Media, Entertainment and Other Audiovisual Terms. McFarland. str. 338. ISBN 978-0-7864-5740-3.
- ^ Matthews, Charles (3. 6. 2011). „Book explores Hollywood 'Golden Age' of the 1960s-'70s”. The Washington Post. Arhivirano iz originala 12. 12. 2020. g. Pristupljeno 6. 8. 2015.
- ^ Banner, Lois (5. 8. 2012). „Marilyn Monroe, the eternal shape shifter”. Los Angeles Times. Arhivirano iz originala 17. 05. 2019. g. Pristupljeno 6. 8. 2015.
- ^ Rick, Jewell (8. 8. 2008). „John Wayne, an American Icon”. University of Southern California. Arhivirano iz originala 22. 8. 2008. g. Pristupljeno 6. 8. 2015.
- ^ Greven, David