Tankosićevo
Tankosićevo | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Srbija |
Autonomna pokrajina | Vojvodina |
Upravni okrug | Južnobački |
Grad | Novi Sad |
Gradska opština | Novi Sad |
Geografske karakteristike | |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Ostali podaci | |
Pozivni broj | 021 |
Registarska oznaka | NS |
Tankosićevo je naselje u Kisaču kod Novog Sada.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Naselje Tankosićevo je nastalo nakon Prvog svetskog rata, u sklopu naseljavanja kolonista i davanja u svojinu zemlje srpskim ratnim dobrovoljcima na području Bačke, Banata, Baranje i Srema.
Do 1936. godine, naselje se zvalo Malo Irmovo. Na predlog Damjana Rončevića i Marka Popovića, od te godine je ponelo ime Tankosićevo, po četničkom vojvodi i majoru Vojislavu Voji Tankosiću, proslavljenom komandantu u Balkanskim ratovima i Prvom svetskom ratu.[1]
Prvi učitelj u naselju bio je Andrija Tepavčević, srpski dobrovoljac iz Gacka, koji je za učitelja u Tankosićevu došao 1937. godine. On je tu osnovao Narodnu knjižnicu i čitaonicu. Kolonija je 1938. godine imala 60 kuća i osnovnu školu.
Dana 7. novembra 2021. godine, u naselju je otkrivena bista Vojislavu Voji Tankosiću, po kojem mesto nosi ime. Bistu je otkrio Miloš Vučević, gradonačelnik Novog Sada.[2]
Demografija[uredi | uredi izvor]
|
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Tankosićevo”. Solunski dobrovoljci. Arhivirano iz originala 07. 11. 2021. g. Pristupljeno 07. 11. 2021.
- ^ „Otkriven spomenik vojvodi Tankosiću u Kisaču”. Politika. 07. 11. 2021.
- ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9.