Tartešani

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Tarteško pismo

Tartešani (grč. Τάρτησσος, lat. Tartessus) je najstarija zapadna kultura koja je nastala u prvom milenijumu pre nove ere. Nalazila se u današnjoj zapadnoj Andaluziji i južnom Portugalu. Ova kultura se nalazila na obalama reke Tartesos, koju su Rimljani nazivali Betis a Arapi Gvadalkivir, ime koje i danas nosi. Međutim, ništa se ne može tvrditi sa sigurnošću jer neki autori poistovećuju Tartesos sa Tahom, i mnogim drugim rekama.

O ovoj kulturi se veoma malo zna, i izvori se ograničavaju na grčke i rimske spise, kao i neke od arheoloških nalazišta. Prvobitno su se bavili stočarstvom i zemljoradnjom, a kasnije su takođe eksploatisali i rudnike u regionu. Vrhunac je ova kultura doživela između IX i VII veku p. n. e., doba koje se poklapa sa periodom kad su Feničani postavili obalske faktorije za dobijanje metala u zamenu za gotove proizvode koji su bili cenjeni među tartešanskom elitom.

Tartešani su razvili jezik i pismo koje se razlikovalo od jezika i pisama susednih naroda, i bili su pod uticajem egipatske i feničanske kulture.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]