Tatjana Vojtehovski

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Tatjana Vojtehovski
Datum rođenja(1970-05-07)7. maj 1970.(53 god.)
Mesto rođenjaNovi Sad
 SR Srbija, SFR Jugoslavija
Zanimanje
  • TV voditeljka
  • novinarka
SupružnikSrđan Stevanov
Deca1

Tatjana Vojtehovski (Novi Sad, 7. maj 1970) srpska je televizijska voditeljka i novinarka.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Kao dete je imala nekoliko hobija, a bila je veliki sportista pa se tako neko vreme bavila umetničkim klizanjem i košarkom. Osim prema sportu, Tatjana je pokazala interesovanje i prema muzici.[1] Završila je muzičku školu, a osim toga gimnaziju te Filozofski fakultet za srpski jezik i književnost.[1] Diplomirala je na Ekonomskom fakultetu i završila Master studije na Institutu za Neurolingvističko programiranje.[2]

Voditeljsku karijeru započela je devedesetih godina na Radio-televiziji Novi Sad. Tatjana je ubrzo dobila priliku da uradi nekoliko poznatih intervjua, između ostalih, sa Vjeranom Miladinovićem Merlinkom — najpoznatijim srpskim transvestitom; sa Stanom Cerović — „virdžinom” — po prvi put ukazavši domaćoj javnosti na ovaj kulturni fenomen jedinstven u svetu, vezan za oblasti severne Crne Gore, Kosova, Metohije i severne Albanije;[3] sa Vesnom Vulović, stjuardesom JATa, koja je preživela pad aviona sa 10.000 metara. Pokrenula je teme pedofilije unutar Srpske pravoslavne crkve, intervjuišući jednu od žrtava umirovljenog episkopa Vasilija Kačavende, zatim teme porodičnog i vršnjačkog nasilja, seksualnog zlostavljanja na radnom mestu u slučaju Marije Lukić i predsednika opštine Brus, Milutina Jeličića „Jutke”. Tatjana se često osvrće i na probleme korupcije i nepotizma u pravosuđu, zdravstvu i prosveti.

Devedesetih godina bila je jedan od najglasnijih javnih protivnika Miloševićevog režima, zbog čega je sa Radio-televizije Srbijea bila suspendovana čak tri puta.

Novinarsku karijeru započela je na Radiju Novi Sad, da bi kasnije prešla i na televizijski format. Provela je deset godina na nacionalnoj televiziji RTS, potom nekoliko godina na Ju info kanalu, da bi nakon toga prešla na Pink TV, gde je vodila emisiju Trenutak istine. Sa Pink TV odlazi 2011. godine. Bila je i pi-ar menadžer, a potom i direktorka Pink medija grupe.[4]

Otvara agenciju Vojtehovski komjunikejšons. Tokom 2014. i 2015. godine radi kao potpredsednica Adrija Medija Grupe, da bi se potom vratila istraživačkom novinarstvu kao autorka formata Život priča na Prvoj srpskoj televiziji.

Vojtehovski je, zbog svog zalaganja i aktivizma, nekoliko puta ušla u izbor za srpsku gej ikonu. Devedesetih je bila prvi novinar koji je na jugoslovenskim prostorima uradio intervju sa osobom iz LGBT sredine - Vjeranom Miladinovićem Merlinkom. Više od dvadeset godina kasnije intervjuisala je Stefana Radovića iz Kuršumlije, mladića koji je pažnju javnosti privukao zbog poteškoća koje mu je njegovo seksualno opredeljenje donelo. Vojtehovski je pored toga nekoliko puta javno podržala Paradu ponosa u Beogradu. Ona često ističe ulogu roditelja u pravilnom i zdravom odrastanju dece, i na njihovu obavezu da sa decom razgovaraju i pružaju im podršku. Vojtehovski ukazuje i na pogrešan termin “homoseksualizam”, kojim se zamenjuje reč “homoseksualnost”, i kaže da seksualna pripadnost nije “dadaizam, romantizam, komunizam i ostalo”.

Lični život[uredi | uredi izvor]

Dvaput se udavala i oba puta se razvela. Iz prvog braka ima ćerku Tijanu.[5]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Tatjana Tanja Vojtehovski biografija – Poznati.info”. www.poznati.info (na jeziku: srpski). Arhivirano iz originala 08. 03. 2018. g. Pristupljeno 7. 3. 2018. 
  2. ^ „Tatjana Vojtehovski - Digital Communications Institute”. Digital Communications Institute (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 08. 03. 2018. g. Pristupljeno 7. 3. 2018. 
  3. ^ Blečić, Petar (15. 8. 2010). „Ponosne na muški život”. Blic. Pristupljeno 26. 9. 2016. 
  4. ^ „Tatjana Vojtehovski”. Savremena gimnazija (na jeziku: engleski). Pristupljeno 7. 3. 2018. 
  5. ^ „Tatjana i Tijana Vojtehovski”. Glorija (na jeziku: srpski). Pristupljeno 17. 3. 2018. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]