Tatjana Nikolajevna
Ovaj članak sadrži spisak literature (štampane izvore i/ili veb-sajtove) korišćene za njegovu izradu, ali njegovi izvori nisu najjasniji zato što ima premalo izvora koji su uneti u sam tekst. Molimo vas da poboljšate ovaj članak tako što ćete dodati još izvora u sam tekst (inlajn referenci). |
Tatjana Nikolajevna | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 10. jun 1897. |
Mesto rođenja | Peterhof, Ruska Imperija |
Datum smrti | 17. jul 1918.21 god.) ( |
Mesto smrti | Jekaterinburg, Sovjetska Rusija |
Porodica | |
Roditelji | Nikolaj II Aleksandrovič Aleksandra Fjodorovna |
Dinastija | Romanov |
velika kneginja |
Tatjana Nikolajevna (rus. Татьяна Николаевна; Peterhof, 10. jun 1897 — Jekaterinburg, 17. jul 1918) bila je ruska velika kneginja, druga kćerka imperatora Nikolaja II i njegove žene Aleksandre Fjodorovne.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođena je 10. juna 1897. godine, a umrla je sa samo 21 godinom, 17. jula 1918. godine, kada su nju i njenu porodicu streljali boljševici.
Tatjanu Nikolajevnu su često opisivali kao najlepšu carevu kćerku. Visoka, svetlosmeđe kose, sivih očiju, važila je za veoma privlačnu devojku. Bila je omiljena svojoj majci, carici Aleksandri. Kao i sve ostale princeze, nju su zanimale haljine i nakit te ih je imala na gomile. Svog najboljeg prijatelja je videla u svojoj starijoj sestri Olgi, sa kojom je delila sobu i „titulu“ Velikog para. Njima je kasnije, dodeljen puk vojnika Elizavetskih devojaka i dat rang pukovnika. U vreme Revolucije, Tatjana je zajedno sa majkom i sestrom Olgom negovala ranjene vojnike poput prave bolničarke. Svom mlađem bratu, cesareviću Alekseju, bila je kao druga majka u Tobolsku, selu gde je porodica Romanov bila zatočena nekoliko meseci. Brinula je o njemu kada majka nije bila u toj mogućnosti. Takođe je vodila brigu o svemu zašta nije marila Olga, koja se radije pridržavala knjige no kućnih poslova. Nakon što je dobila male boginje, naglo je smršala i promenila se. Kada su je streljali, imala je samo dvadeset i jednu godinu.
Nesuđena jugoslovenska kraljica[uredi | uredi izvor]
Kralj Srbije Petar I je nameravao da osigura ruku kćeri ruskog cara Nikolaja II, sedamnestogodišnje velike knjeginje Tatjane, za svog mlađeg sina i prestolonaslednika Aleksandra. Prilikom posete Petrogradu, u januaru 1914. predsednik srpske vlade Nikola Pašić je caru Nikolaju uručio lično kraljevo pismo u kome je bila izražena želja da „oženi svog sina sa jednom od velikih knjeginjica“.[1] Kao razlog za to navodila se dužnost prema zemlji i sinu.[2] Kralj Petar je uveravao cara da će ponuda ostati tajna i da njegovo odbijanje neće umanjiti naklonost prema Rusiji.[2] Car je odgovorio da on ostavlja svojim ćerkama da same odluče za koga će se udati, dodavši da je primetio da je Aleksandar na porodičnom ručku često bacao poglede na veliku knjeginjicu Tatjanu. Izbijanje Velikog svetskog rata, 28. jula 1914. godine prekinule su pregovore između dve dinastije oko ruke careve kćeri. Vest o masakru carske porodice u Jekatinburgu, 17. jula 1918. godine vrhovnog komandanta srpske vojske regenta Aleksandara je stigla na Solunskom frontu, doživevši nervni slom oplakivao je smrt svoje nesuđene supruge velike knjeginjice Tatjane.[3] Dva meseca kasnije, po naređenju vrhovnog komandanta regenta Aleksandra, 15. septembra 1918. srpska vojska na Solunskom frontu krenula je u juriš, 5. oktobra oslobođeno je Vranje, 12. oktobra trupe su ušle u Niš, a 1. novembra oslobođen je Beograd, čime je definitivno prekinuta komunikacija Beč — Istanbul, zbog čega je Bugarska kapitulirala 29. septembra, a potom Turska 30. oktobra, da bi 3. novembra kapitulirala Austrougarska, a 11. novembra i Nemačka što je dovelo do kraja Prvog svetskog rata.
Porodično stablo[uredi | uredi izvor]
Porodica[uredi | uredi izvor]
Braća i sestre[uredi | uredi izvor]
ime | slika | datum rođenja | datum smrti |
---|---|---|---|
Olga Nikolajevna | 15. novembar 1895. | 17. jul 1918. | |
Marija Nikolajevna | 26. jun 1899. | 17. jul 1918. | |
Anastasija Nikolajevna | 18. jun 1901. | 17. jul 1918. | |
Aleksej Nikolajevič | 12. avgust 1904. | 17. jul 1918. |
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Nacrt pisma caru, pisan Pašićevom rukom, na ruskom. Građa Nikole Pašića, Arhiv Srbije.
- ^ a b Opet AE
- ^ Iluzija zvana Jugoslavija, Večernje novosti, Miodrag Janković, 17. jul 2003.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]