Tautologija (retorika)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Tautologija u retoričkom smislu predstavlja suvišno ponavljanje nekog stava ili tvrdnje, ili iskazivanje istog pojma drugim rečima, da bi se slušalac ubedio u istinitost tvrdnje, iako bez stvarnih argumenata. Nastala je od grčke riječi ταυτολογία, koja se kod starih Grka koristila na identičan način kao danas, npr. u analogiji sa čuvenim geslom Gebelsa, Hitlerovog šefa propagande: „sto puta izrečena laž postaje istina“.

Počev od 19. veka, danas se reč tautologija koristi najviše u matematičkoj logici, kao pojam koji označava valjanu iskaznu formulu.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]