Taho (reka)
Taho Tajo (španski) Tejo (portugalski) | |
---|---|
Opšte informacije | |
Dužina | 1.007 km (626 mi) km |
Basen | 80.100 km2 (30.900 sq mi) km2 |
Pr. protok | 500 m3/s (18.000 cu ft/s) m3⁄s |
Vodotok | |
Izvor | Fuente de Garsija |
V. izvora | 1.593 m (5.226 ft) m |
Ušće | Ušće reke Taho |
V. ušća | 0 m (0 ft) m |
Geografske karakteristike | |
Država/e | Španija, Portugalija |
Reka na Vikimedijinoj ostavi |
Taho ili Težo (šp. Tajo, port. Tejo, lat. Tagus) je najduža reka Iberijskog poluostrva. Dugačka je 1038 km, 716 km je u Španiji, 275 km u Portugaliji i 47 km čini granicu između Španije i Portugalije. Reka izvire u Montes Universales blizu Teruela,[1][2] na srednjem istoku Španije, teče 1.007 km (626 mi), uglavnom zapadno sa dva glavna jugozapadna dela, da bi se ulila u Atlantski okean u Lisabonu. Njegov sliv pokriva 80.100 km2 (30.927 sq mi) – što na poluostrvu premašuje samo Douro. Ova reka je veoma iskorišćena. Nekoliko brana i skretanja snabdevaju pijaćom vodom ključne populacione centre centralne Španije i Portugala; desetine hidroelektrana generišu energiju. Između brana sledi veoma skučen tok, ali posle Almurola u Portugalihi ima široku aluvijalnu dolinu, sklonu poplavama. Njeno ušće je veliko i kulminira u glavnoj luci i portugalskoj prestonici, Lisabonu.
Izvor je konkretno: u političkoj geografiji, u Fuente de Garcia u opštini Frijas de Albarasin;[3][4] u fizičkoj geografiji, unutar izrazito visokog opsega, Sistema Ibérico (Iberijski sistem), Sijera de Albarasin distrikt. Najizdašnije pritoke (nastaju u planinskom lancu Centralnog sistema) su sa desne obale, koja je lokalno na severu. Reka teče 716 km (445 mi) u Španiji, 47 km (29 mi) granice dve zemlje i 275 km (171 mi) u Portugaliji.
Glavni gradovi kroz koje reka prolazi sekvencijalno su Aranhuez, Toledo i Talavera de la Reina u Španiji i Abrantes, Santarem, Almada i Lisabon u Portugaliji. Glavni grad Španije, Madrid, leži na desnoj strani basena Taha.
Kurs[uredi | uredi izvor]
U Španiji[uredi | uredi izvor]
Prvi značajan grad na Tahu je Sasedon. Ispod Aranhueza prima kombinovani tok Jarame, Henaresa, Algodora i Tahunje. Ispod Toleda prima reku Gvadarama. Iznad Talavera de la Reina prima Alberče. U Valdeverdeji je gornji kraj dugog gornjeg rezervoara, Embalse de Valdekanjas, iza kojeg su Embalse de Torehon, u koji se uliva Tietar, i donji rezervoar, brana Alkantara u koju se uliva Alagon na donjem kraju.
Kanal i akvadukt su između Taža i Segura za Taho-Segurski prenos vode.[5][6][7]
U Portugaliji[uredi | uredi izvor]
Nakon formiranja granice ulazi u Portugal, prolazeći pored Vila Velja de Rodao, Abrantes, Konstansija, Entronkamento, Santarem i Vila Franka de Ksira na čelu dugog uskog ušća, koji ima Lisabon na ušću. Ušće je zaštićeno prirodnim rezervatom ušća Taha. Dva mosta pokrivaju reku u Lisabonu: most Vasko da Gama – drugi najduži most u Evropi, ukupne dužine 17,2 km (10,7 mi) – i most 25. aprila. Luka u Lisabonu, koja se nalazi na njenom ušću, jedna je od najprometnijih u Evropi.
Portugalski region Alenteđo i bivša provincija Ribatežo su dobili imena po reci: Alentežo, od alem Težo („iza Teža“) i Ribatežo verovatno od ariba Tažo (arhaična fraza za „gornji Tažo“). Međutim, španska reč riba znači „obala reke”, ili „rivijera”, što implicira da Ribatežo takođe može značiti veoma generički „strana Taža”. Mnogi primeri gradova u Španiji imaju ovaj prefiks.
Ime[uredi | uredi izvor]
Latinsko ime reke je Tagus. Iako je etimologija nejasna, najverovatnije etimološko poreklo hidronima Tagus je indoevropsko *(s)tag- ('to drip').[8] Ono je poznato pod različitim imenima na jezicima Iberije: bask. Tajo, kat. Tajo, galic. Río Texo, miran. Riu Teijo, port. Tejo, šp. Tajo. Na italijanskom je poznata kao Tago i na grčkom kao Τάγος (Tágos).
Geologija[uredi | uredi izvor]
Donji region Teža u Portugaliji je seizmički aktivna oblast. Veliki zemljotresi u Donjem Težu uključuju one od 1309, 1531 i 1909. godine.[9][10]
Istorija[uredi | uredi izvor]
Olupina Peper, zapravo olupina Nossa Senhora dos Mártires, je olupina broda locirana i iskopana na ušću Teža između 1996. i 2001. godine.[11]
U popularnoj kulturi[uredi | uredi izvor]
Velika reka, Težo, prisutna je u pesmama i pričama Portugalaca. Popularna fado pesma u Lisabonu beleži da, dok ljudi stare, Težo ostaje mlad („Moja kosa postaje bela, Težo je uvek mlad“).[12]
Geografija[uredi | uredi izvor]
Taho nastaje kod mesta Fuente de Garsija, na nadmorskoj visini od 1580 metara, a uliva se u Atlantski okean kod Lisabona. Protiče na oko 40 km južno od Madrida. Značajniji gradovi na reci su Aranhuez, Toledo i Alkantara u Španiji, i Santarem i Lisabon u Portugalu.
Sliv reke Taho pokriva 80.600 km2, od čega 69,2% (55.810 km2) pripada španskim autonomnim zajedicama Ekstremadura, Madrid, Aragon, Kastilja-La Manča i 30,8% Portugalu (24.790 km2). Godine 2005. u španskom delu živelo je 6,093 miliona ljudi, a u portugalskom tačno 3,5 miliona. Jedine dve reke Iberijskog poluostrva sa većim slivovima su Duro (97.290 km2) i Ebro (83.093 km2).
Mostovi[uredi | uredi izvor]
Najduži most Evrope je most Vasko da Gama (Ponte Vasco da Gama) preko reke Težo, dužine 17,2 km. Mnogo stariji su znameniti mostovi u Alkantri (iz rimskog doba) i srednjovekovni most Svetog Martina u Toledu.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Teruel bate con 41,3º su récord de temperatura más alta por segundo día consecutivo” [Teruel beats its highest temperature record with 41.3º for the second consecutive day] (na jeziku: Spanish). Diario de Teruel. 15. 8. 2021. Pristupljeno 15. 8. 2021.
- ^ „España sufre su día más gélido en los últimos 20 años, con ocho capitales a 10º bajo cero” [Spain suffers its coldest day in the last 20 years, with eight capitals at 10º below zero] (na jeziku: Spanish). El País. 12. 1. 2021. Pristupljeno 12. 1. 2021.
- ^ Frías de Albarracín - Nacimiento del Rio Tajo, Teruel
- ^ Thorn Tree Forum - Cheesedish?
- ^ „Historia del Trasvase Tajo-Segura: Aprobación” [History of the Tagus-Segura Transfer: Approval]. Región de Murcia Digital (na jeziku: Spanish). Pristupljeno 10. 2. 2015.
- ^ „Tagus-Segura Distribution Canals: Transfer”. Ministry of Agriculture, Food and Environment. Arhivirano iz originala 27. 08. 2017. g. Pristupljeno 10. 2. 2015.
- ^ „Ley 21/2013, de 9 de diciembre, de evaluación ambiental” [Law 21/2013, on December 9, for Environmental Evaluation] (PDF) (na jeziku: Spanish). 11. 12. 2013. Pristupljeno 10. 2. 2015.
- ^ Curchin, Leonard A. (2007). „Toponyms of Lusitania: a re-assessment of their origins” (PDF). Conímbriga. XLVI: 151. doi:10.14195/1647-8657_46_7.
- ^ Hobbs, William Herbert (1907). Earthquakes: An Introduction to Seismic Geology. New York: D. Appleton and Company. str. 142–144. Downloadable Internet Archive
- ^ „Sismo sentido em Lisboa na mesma zona dos grandes abalos de 1531 e 1909” [Earthquake felt in Lisbon in the same area as the great earthquakes of 1531 and 1909] (na jeziku: Portuguese). Diário de Notícias. 18. 3. 2021. Pristupljeno 29. 10. 2021.
- ^ „Indiaman”. The American Heritage Dictionary of the English Language: Fourth Edition. 2000. Pristupljeno 2008-11-30.
- ^ Pessoa, Fernando (1999). Fernando Pessoa and Co.: Selected Poems. Prevod: Zenith, Richard. Grove Press. str. 55. ISBN 9780802136275.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Soto García, Mariano; Martínez Álvarez, Victoriano; Martín Górriz, Bernardo (2004). „El regadío en la Región de Murcia. Caracterización y análisis mediante indicadores de gestión” [Irrigation in the Region of Murcia: Characterization and Analysis through Performance Indicators] (PDF) (na jeziku: Spanish). Sindicato Central de Regantes del Acueducto Tajo-Segura. str. 38. Pristupljeno 10. 2. 2015.
- „Real Decreto 773/2014, de 12 de septiembre” [Royal Decree 773/2014, on September 12] (PDF) (na jeziku: Spanish). 13. 9. 2014. Pristupljeno 10. 2. 2015.
- „Tagus-Segura Distribution Canals: Distribution Canals, General Outline”. Ministry of Agriculture, Food and Environment. Arhivirano iz originala 21. 10. 2020. g. Pristupljeno 10. 2. 2015.
- Gómez Espín, J.M.; López Fernández, J.A.; Montaner Salas, M.E. (2011). Modernización de regadíos: Sostenibilidad social y económica. La singularidad de los regadíos del Trasvase Tajo-Segura. [Modernizing Irrigation: Social and Economic Sustainability. The Unique Case of the Tagus-Segura Transfer Irrigation Systems.] (na jeziku: Spanish). Universidad de Murcia. ISBN 978-84-8371-462-1.
- Soto García, Mariano (14. 11. 2014). „Principales referencias del Trasvase Tajo-Segura relacionadas con el regadío” [Principal References for the Tagus-Segura Transfer Concerning Irrigation]. El regadío (blog) (na jeziku: Spanish). Pristupljeno 10. 2. 2015.
- „Impacto económico del trasvase Tajo-Segura” [Economic Impact of the Tagus-Segura Transfer] (PDF) (na jeziku: Spanish). PwC (PricewaterhouseCoopers). 2013. Pristupljeno 10. 2. 2015.
- San Martín González, Enrique (2011). „VI.1.1. La polémica durante los primeros pasos del trasvase” [The Controversy During the First Stages of the Transfer]. Un análisis económico de los trasvases de agua intercuencas: el trasvase tajo-segura [An Economic Analysis of the Interbasin Water Transfer Systems: the Tagus-Segura Transfer] (PDF) (Doctoral thesis). Universidad Nacional de Educación A Distancia. Pristupljeno 10. 2. 2015 — preko Fundación Aquae.
- Melgarejo Moreno, Joaquín; Molina Giménez, Andrés; Del Villar García, Alberto (2010). El valor socioeconómico del trasvase Tajo-Segura : análisis jurídico y económico ante la hipótesis de su reducción o cancelación [The Socioeconomic Value of the Tagus-Segura Transfer: Legal and Economic Analysis Considering the Hypothesis of Its Reduction or Suspension] (na jeziku: Spanish). Author's trans. Alicante: COEPA D.L. and Fundación Agua y Progreso de la Comunidad Valenciana. ISBN 978-84-933835-6-5. OCLC 733880671. „Treinta años después de iniciada la explotación del Acueducto Tajo-Segura, resulta díficil de entender que su funcionamiento todavía no se haya normalizado y que todavía se siga cuestionando el suministro de agua.”
- Castro, Filipe Vieira de (2005). The Pepper Wreck: A Portuguese Indiaman at the Mouth of the Tagus River. Texas A&M University Press. ISBN 978-1-58544-390-1.
- Castro, Filipe (2007). „Virtual Nau: A Project by Audrey Wells”. Texas A&M Department of Anthropology. Pristupljeno 30. 11. 2008.
- „Armengol cambia la geografía de Baleares tras 'inventarse' 90 ríos”. El Mundo (na jeziku: španski). 2018-03-30. Pristupljeno 2020-01-21.
- Aragón, Heraldo de. „Ya ni el Ebro nace en Fontibre”. heraldo.es (na jeziku: španski). Pristupljeno 2020-01-22.
- Nacional, Instituto Geográfico. „Datos geográficos y toponimia. Vertiente atlántica”. Centro Nacional de Información Geográfica (na jeziku: španski). Instituto Geográfico Nacional. Arhivirano iz originala 2020-01-22. g. Pristupljeno 2020-01-21.
- Miñana, Fernando (23. 10. 2019). „España juega con el grifo”. Hoy.
- „El plan director del Támega constata la contaminación del río en Verín”. La Voz de Galicia (na jeziku: španski). 2016-10-04. Pristupljeno 2020-01-21.
- „Anejo II. Inventario de recursos hídricos naturales” (PDF). Confederacion Hidrográfica del Miño-Sil. str. 10.
- Pozo Serrano, María del Pilar (1999). „El régimen jurídico de los cursos de agua hispano-portugueses”. Anuario español de derecho internacional (15): 326. ISSN 0212-0747.
- „Datos geográficos y toponimia. Vertiente cantábrica”. Centro Nacional de Información Geográfica. Instituto Geográfico Nacional. Arhivirano iz originala 2020-01-21. g.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Hidrografska konferencija o reci Taho (šp)
- Confederación Hidrográfica del Segura (Segura River Basin Authority) Arhivirano na sajtu Wayback Machine (31. oktobar 2020)
- Rivers of Spain in INE (Spain)