Tverska oblast
Tverska oblast Тверская область | |
---|---|
Država | Rusija |
Federalni okrug | Centralni |
Glavni grad | Tver |
Službeni jezik | ruski |
Površina | 84.201 km2 |
Stanovništvo | 2018. |
— broj st. | 1.283.754 |
— gustina st. | 15,25 st./km2 |
Valuta | ruska rublja |
— ISO 3166-2 | RU-TVE |
Pozivni broj | 69 |
Zvanični veb-sajt |
Tverska oblast (rus. Тверская область) konstitutivni je subjekt Ruske Federacije sa statusom oblasti i nalazi se na prostoru Centralnog federalnog okruga na zapadu evropskog dela Ruske Federacije.[1]
Graniči se sa Moskovskom oblašću na jugoistoku, na jugu je Smolenska oblast, na istoku je Jaroslavska, na severu i severoistoku Novgorodska i Vologdska oblast, te Pskovska oblast na zapadu.
U istorijskim izvorima područje je od najranijih vremena poznato kao Tverska zemlja i Tverski kraj, a kao administrativna jedinica Ruske Imperije nosilo je ime Tverska gubernija. U sadašnjem obliku uspostavljena je 29. januara 1935. pod imenom Kalinjinska oblast, a nakon što je gradu Tveru vraćeno staro ime (do 1990. grad se zvao Kalinjin) i cela oblast dobija sadašnji naziv.
Sa površinom od 84.201 km² nalazi se na 38. mestu među subjektima Ruske Federacije. Na tom području je prema procenama nacionalne statističke službe za 2018. živelo 1.283.754 stanovnika (u proseku 15,25 st/km²). Glavni i najveći grad oblasti je Tver (sa 410.000 stanovnika), a veći gradovi su Ržev, Višnji Voločok, Kimri, Toržok i Konakovo. Etnički je veoma homogena, Rusi čine oko 93% ukupne populacije a najbrojnije nacionalne manjine su Ukrajinci i Kareli.
U administrativnom smislu oblast je podeljena na 36 opštinskih rejona i 7 gradskih okruga i oni predstavljaju osnovni nivo administrativne podele. Među gradskih okruzima je 5 gradova oblasne subordinacije (Tver, Višnji Voločok, Ržev, Kimri i Toržok) i 2 zatvorena grada (Ozjorni, Solnječni). Na teritoriji rejona postoje ukupno 44 naselja urbanog tipa, a od tog broja njih 18 su gradovi rejonske subordinacije (drugostepeni gradovi) i 26 varošica. Rejoni su podeljeni na urbane i ruralne zajednice (ili drugostepene opštine).
Oblast je odlikovana Ordenom Lenjina 1966. godine.
Etimologija[uredi | uredi izvor]
Tverska oblast je ime dobila po administrativnom centru, gradu Tveru. Grad je osnovan 1135. godine, a u prvim pisanim izvorima se pominje kao Tьhvѣrь.[2]
Na teritoriji nekadašnjih olonjetskih zemalja, reči slične reči tver su bile uobičajni nazivi za reke i jezera. Otud i ime jezera Tihvera, pa neki etimolozi povezuju ime ovog jezera sa imenom grada. Druge teorije su zasnovane na baltičko-slovenskom stanovništvu i njihovim nazivima za prve utvrde, poljski: twordza -tvđava; i litvanski: tvora -ograda.[3]
Geografija[uredi | uredi izvor]
Tverska oblast smeštena je na zapadu evropskog dela Ruske Federacije, odnosno obuhvata krajnji severozapad Centralnog federalnog okruga. Proteže se u pravcu zapad-istok u dužini od oko 450 kilometara, odnosno od severa ka jugu do 260 kilometara. Obuhvata teritoriju površine 84.201 km², što čini svega 0,49% državne teritorije, i po tom parametru nalazi se na 38. mestu među 83 administrativno-teritorijalna subjekta Ruske Federacije.[4] Teritorijalno je najprostranija oblast na području Centralnog federalnog okruga. Na severu je ograničena teritorijama Novgorodske i Vologdske oblasti (obe pripadaju Severozapadnom federalnom okrugu), na istoku je Jaroslavska, a na zapadu Pskovska oblast. Na jugu se graniči sa teritorijama Moskovske i Smolenske oblasti. Jugoistočna granica oblasti od glavnog grada zemlje Moskve je udaljena svega oko 90 kilometara.
U geografskom smislu teritorija Tverske oblasti obuhvata zapad centralnih delova prostrane Istočnoevropske nizije. U reljefnom pogledu Tverska oblast je područje izrazito ravničarskog tipa sa kojeg se gotovo neprimetno uzdižu blago zatalasana uzvišenja morenskog porekla (posebno u centralnim delovima). Oko trećine oblasne teritorije u centralnim i zapadnim delovima leži u zoni Valdajskog pobrđa. To su najviši delovi Tverske oblasti sa prosečnim nadmorskim visinama između 200 i 300 m. Ovde se nalazi najviša tačka oblasti, Makuška Valdaja, koja leži na nadmorskoj visini od 346,9 m (na teritoriji Višnjevoločkog rejona).[4] Važnije celine Valdajskog pobrđa na jugu su Višnjevoločka greda i Okovska šuma. Južno od grada Tvera nalazi se oko 200 km duga i do 40 km široka Tverska greda, morensko uzvišenje lučnog oblika (ostatak nekadašnjeg moskovskog lednika), nadmorske visine do 257 m. Na severoistoku oblasti se nalazi Oviniščensko pobrđe, visine do 267 m, dok je na istoku Bežečki vrh.[4]
Valdajsko pobrđe se na istoku i zapadu nastavlja na nizijska područja obično smeštena uz rečne doline, sa prosečnim nadmorskim visinama između 100 i 150 m. Najniži deo oblasti je Ploskoška nizija na krajnjem severozapadu, na teritoriji Toropečkog rejona. Tu se nalazi i najniža tačka oblasti, na desnoj obali reke Kunje, sa nadmorskom visinom od 61 metra (u proseku cela nizija leži na nadmorskim visinama od 65 do 70 m). Na severoistoku je Mologo-Šeksninska nizija, dok je na jugoistoku Gornjovolška nizija (uz gornje delove toka Volge).
Klima[uredi | uredi izvor]
Tverska oblast leži u zoni umerenokontinentalne klime, a stepen kontinentalnosti klime raste idući ka istočnim delovima oblasti. Prosečne januarske temperature vazduha imaju vrednosti između −8 do −16 °C, odnosno jula od +17 do +19 °C. Prosečna suma padavina na godišnjem nivou kreće se između 560 i 720 mm, a najvlažnija su područja na zapadu Valdajskog pobrđa. Snežni pokrivač formira se krajem novembra, održava se u proseku između 140 i 150 dana i ima prosečne debljine od 40–60 cm (maksimalno 80 cm).[4]
Hidrografija[uredi | uredi izvor]
Rečna mreža Tverske oblasti je veoma gusta, a oblasna teritorija odvodnjava se ka slivovima Baltičkog i Crnog mora i Kaspijskog jezera. Na teritoriji oblasti nalazi se više od 800 reka dužih od 10 km, a ukupna dužina rečne mreže je oko 17.000 km. Najmanji deo teritorije pripada basenu Crnog mora, odnosno reke Dnjepar (svega 0,3%) u koju se odvodnjava preko nekoliko manjih pritoka reke Vop na krajnjem jugu oblasti.[4]
Basenu Kaspijskog jezera pripada oko 70% teritorije, a najvažnija reka ovog sliva je Volga koja preko teritorije oblasti teče dužinom od 685 km (izvire na području Ostaškovskog rejona u zaštićenom području poznatom kao park prirode Izvor Volge). Njene najvažnije pritoke u ovom delu toka su Mologa (280 km), Medvedica (259 km) i Tverca (188 km). Baltičkom slivu pripada 29,7% teritorije, a najvažnija reka ovog sliva je Zapadna Dvina (262 km) sa svojom pritokom Mežom (259 km). Severozapadni i severni delovi oblasti ka Baltiku se odvodnjavaju preko Iljmenjskog jezera, odnosno preko reka Msta i Cna (160 km).
Oko 1,4% teritorije oblasti zauzimaju jezera, kojih ukupno ima 1.769. Njih 20 ima površinu veću od 10 km². Najveći stepen ujezerenosti je u zapadnim i severozapadnim delovima, te uz gornji tok reke Volge. Najveći broj prirodnih jezera je glacijalnog porekla. Najveća jezera su Seliger (212 km²), Gornjovolška jezera (127 km²), Šlino (34 km²), Kaftino (32,3 km²), Veliko (32 km²), Piros (31,2 km²) i druga. Najdublje je jezero Brosno sa najvećom dubinom od 41,5 m.[4]
Od brojnih veštačkih jezera, dimenzijama se izdvajaju ona koja se nalaze na reci Volgi: Verhnjevolško (površine 183 km²), Ivanjkovsko (poznato i kao Moskovsko more, površine 327 km²), Ugličko (249 km²) i Ribinsko (4.580 km²). Veća veštačka jezera su još i Vazusko na granici sa Smolenskom oblašću (površine 97 km²) i Višnjevoločko (108 km²).[4]
Znatna područja Tverske oblasti zauzimaju i zamočvarena područja pod tresavama kojih ima ukupno 3.081. Pod tresavama je 808.000 hektara ili 10% oblasne teritorije, a zalihe treseta dostižu i do 15,4 milijarde m³. Treset se eksploatiše na 103 nalazišta, a oko 43% svih tresetišta se ubraja u zaštićena prirodna dobra.[4] Najveća tresava je Oršinski moh koja se nalazi na području Rameškog rejona.
U močvarnim područjima Tverske oblasti svoj tok započinju brojne reke, a najveća među njima je svakako Volga, najveća evropska reka.
Živi svet i ekologija[uredi | uredi izvor]
Tverska oblast leži u podzoni južne tajge koja postepeno prelazi u listopadne šume na severozapadu, dok se u severnim i jugoistočnim delovima kao dominantne zadržavaju borove šume. Pod šumama je oko 4,85 miliona hektara ili 53% oblasne teritorije.[4]
Najveće zaštićeno područje je Centralno-lesni rezervat biosfere (rus. Центрально-Лесной государственный биосферный заповедник) koji se nalazi na teritorijama Nelidovskog, Andreapoljskog i Seližarovskog rejona, na području poznatom kao Okovska šuma, a ukupna površina zaštićenog područja je 46.061 hektar.[5]
Uz granicu sa Moskovskom oblasti nalazi se zaštićeno područje nacionalnog parka Zavidovo površine 125.000 hektara (osnovan 1972. godine). Pod zaštitom države nalaze se još 202 lokaliteta, a postoje ukupno 252 spomenika prirode.[6]
Najveći zagađivači su pogoni hemijske industrije u gradovima Toržok i Nelidovo, dok se na teritoriji kasarne kod sela Migalovo (blizu Tvera) nalazi odlagalište radioaktivnog otpada.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Prvo indirektno pominjanje Tvera u pisanim izvorima je iz povelje novgorodskog knjaza Vsevoloda Mstislaviča iz 1135. ili 1139. godine.[7] Grad je verovatno nastao znatno ranije, krajem IX i početkom X veka. Kasnije se Tver pominje 1164. kao manje utvrđenje na zapadnoj granici Suzdaljske kneževine.[8]
Teritorija savremene Tverske oblasti u tom periodu je bila najčešće deo Novgorodske države, a potom i Vladimir-Suzdaljske kneževine. Tverski kremlj je verovatno sagrađen 1182. po nalogu tadašnjeg vladimirskog knjaza Vsevoloda III. nakon što je Vladimirska kneževina potpala pod vlast Mongola 1238. godine, Tver postaje novom kulturnom i političkom prestonicom ruskih naroda na severozapadu. Tverska kneževina je svoj najveći uspon doživela za vreme vlasti knjaza Mihaila Jaroslavoviča (1271–1318). Godine 1327. na području Tverske zemlje došlo je do prvog masovnog ustanka protiv Zlatne horde, što je bio prvi takav ustanak protiv Mongola među istočnim Slovenima. Punih 150 godina Tverska kneževina je bila jedan od najvažnijih kulturnih i političkih centara Rusije u to vreme.
Nakon neuspešne vojne akcije protiv Moskovske kneževine (zajedno sa Litvanskom kneževinom i Novgorodskom republikom), grad Tver je 1485. pao pod vlast moskovljana predvođenih Ivanom III, a tadašnji tverski knjaz Ivan je bio prisiljen da prebegne u Litvaniju. To je ujedno značilo i kraj postojanja nezavisne Tverske kneževine. U vreme pohoda Ivana Groznog na Veliki Novgorod 1569. Tver je spaljen do temelja, a novo uništenje sledilo je u periodu Smutnih vremena kada su grad uništili Poljaci.
Nakon osnivanja Peterburga u XVIII veku, Tver postaje važnim trgovačkim centrom na putu između dve prestonice Ruske Imperije. U tom periodu tverska zemlja je bila organizovana kao administrativna celina Tverska gubernija.
Nakon što je grad Tver 1931. preimenovan u Kalinjin (u čast boljševičkog revolucionara Mihaila Kalinjina) i cela oblast dobija ime Kalinjinskom oblašću. Staro ime je vraćeno 17. jula 1990. nakon više od 55 godina.
Oblasni simboli[uredi | uredi izvor]
- Zastava Tverske oblasti predstavlja službeni simbol oblasti. Usvojena je 28. novembra 1996. godine[9]. Zastava je pravougaonog oblika u proporcijama 2:3 i čine je dva vertikalna polja zlatne boje koja zauzimaju po 1/4 zastave sa leve i desne strane. U sredini se nalazi crveno polje koje čini polovinu ukupne dužine zastave, i u njemu se nalazi knjaževski tron tverskih knjaževa.
- Grb Tverske oblasti takođe je usvojen 28. novembra 1996. godine. i predstavlja crveni štit na kojem se nalazi knjaževski tverski tron sa Monomahovom krunom.[10]
Svakog 21. oktobra obeležava se dan grba i zastave Tverske oblasti[11].
Stanovništvo[uredi | uredi izvor]
Prema podacima nacionalne statističke službe Rusije, na teritoriji Tverske oblasti je 2014. živelo 1.325.249 stanovnika, ili u proseku 15,74 st/km². Od tog broja njih 75,35% je živelo u gradskim sredinama.[12]
Demografsku sliku karakteriše konstantan pad broja stanovnika, a najveći razlog leži u imigracijama lokalnog stanovništva ka Moskvi i Sankt Peterburgu. Tako je broj stanovnika sa maksimalnih 2.262.000 koliko je registrovano 1928. pao za nešto manje od milion za 90 godina.[13]
1897. | 1926. | 1959. | 1970. | 1979. | 1989. | 1999. | 2010. | 2012. | 2014. |
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
1.769,135 | 2,242,350[14] | 1,806,787 | 1,717,237 | 1,649,022 | 1,583,755 | 1,566,617 | 1,353,392 | 1,342,200 | 1,325,249 |
Tverska oblast ubraja se u etnički homogenije administrativne jedinice Ruske Federacije, pošto oko 93% populacije čine etnički Rusi. Najbrojnije manjinske zajednice su još Ukrajinci i Kareli.
Narod | 2002[15] |
---|---|
Ukupno | 1.471.459 |
Rusi | 1.301.006 (92,5%) |
Ukrajinci | 22.563 (1,53%) |
Kareli | 14.633 (1,00%) |
Belorusi | 8.581 (0,63%) |
Jermeni | 7.331 |
Tatari | 6.717 |
Azeri | 4.607 |
Romi | 4.553 |
Čuvaši | 3.557 |
Čečeni | 2.724 |
Na teritoriji Tverske oblasti nalazi se 5 gradova oblasne subordinacije i još 18 naseljenih mesta sa administrativnim statusom grada i 28 naselja sa administartivnim statusom varošice (rus. посёлки городского типа).
Poredak | Grad | Populacija | ||
---|---|---|---|---|
1. | Tver | 411.044 | ||
2. | Ržev | 60.830 | ||
3. | Višnji Voločok | 49.395 | ||
4. | Kimri | 47.530 | ||
5. | Toržok | 46.944 | ||
6. | Konakovo | 41.205 | ||
7. | Udomlja | 29.911 | ||
8. | Bežeck | 23.560 | ||
9. | Bologoje | 22.671 | ||
10. | Nelidovo | 21.581 |
Religija[uredi | uredi izvor]
Prema procenama iz 2012. oko 64% stanovništva Tverske oblasti se izjasnilo kao pripadnici Ruske pravoslavne crkve, a polovina od tog broja se deklarisala kao aktivni vernici.[16][17] Oko 9% građana se izjasnilo samo kao hrišćani, dok se 1% deklarisalo kao islamski vernici. Udeo ateista iznosio je oko 20%, dok se 6% stanovništva nije precizno izjasnilo.[16]
Administrativna podela[uredi | uredi izvor]
Tverska oblast administrativno je podeljena na ukupno 36 opštinskih rejona (do 2006. upravni rejoni) i 7 gradskih okruga koji predstavljaju drugi nivo administrativne podele oblasti. Gradski okruzi su u administrativnom pogledu u istom nivou sa rejonima, i njih čini 5 gradova oblasne subordinacije (Tver, Višnji Voločok, Ržev, Kimri i Toržok) i 2 zatvorena grada (Ozjorni i Solnječni).
Rejoni su u zavisnosti od stepena urbanizacije podeljeni na područja urbanih i ruralnih zajednica (opštine nižeg nivoa) i takvih zajednica na području cele oblasti ima ukupno 298. Svaka ruralna zajednica (opština) pored glavnog naselja sadrži u svom sastavu i nekoliko naseljenih mesta ruralnog tipa, dok svaka urbana zajednica sadrži isključivo gradsko naselje sa statusom grada rejonske subordinacije ili varošice i obližnja suburbana područja.[18]
Privreda[uredi | uredi izvor]
Najvažniji izvori prihoda Tverske oblasti dolaze od prerađivačke industrije sa udelom u ukupnoj vrednosti BDP-a od 22,8%, slede saobraćaj i komunikacije sa 15% i trgovina sa 17,6%. Na poljoprivrednu proizvodnju otpada svega 7,6% BDP-a.[19].
Na području Tverske oblasti ne postoje značajnija ležišta mineralnih sirovina. Kod Velikog Nelidovskog se eksploatiše lignit, a svakako najvažniji energent je treset čije zalihe se procenjuju na preko 15,4 milijarde m³.
Elektroenergetski sistem oblasti uglavnom počiva na električnoj energiji dobijenoj iz kalinjinske nuklearke kapaciteta 4 GVt, te Konakovske termoleketrane koja radi na prirodni gas (kapaciteta 2,4 GBt). U budućnosti je planirana izgradnja još jedne nuklearne elektrane na teritoriji oblasti.[20]
Poljoprivredna proizvodnja bazirana je na mesnom i mlečnom stočarstvu (goveda, svinje i živina), te na uzgoju raži, zobi, krmnog bilja, krompira i povrća.
Saobraćaj[uredi | uredi izvor]
Dve najvažnije saobraćajnice koje presecaju teritoriju Tverske oblasti su autoputevi federalnog značaja M10 Rosija i M9 Baltija, dok su najvažniji lokalni pravci A111 Toržok—Ostaškov i 28K-0576 Tver—Ržev.
Kod Tvera se nalazi vojni aerodrom Migalovo i civilni aerodrom Zmjejovo[21]..
Preko teritorije oblasti prolaze dva magistralna naftovoda iz pravca Jaroslavlja, jedan ka luci Primorsk (u Lenjingradskoj oblasti), a drugi ka Polacku (Belorusija). Najvažniji gasovodi su Nižni Novgorod—Sankt Peterburg i Tula—Sankt Peterburg, a u gradu Toržoku nalazi se veliko podzemno skladište gasa.
Znamenitosti rejona[uredi | uredi izvor]
- Izvor Volge – (rus. Исток Волги) nalazi se na severozapadu Tverske oblasti, nekoliko kilometara južnije od granice prema Novgorodskoj oblasti, odnosno na krajnjem severozapadu Ostaškovskog rejona. Područje oko izvorišta reke Volge danas je zaštićeno kao park prirode koji obuhvata teritoriju od oko 4.100 hektara. Patrijarh moskovski i sve Rusije Aleksije II je 1999. osveštao izvorište reke Volge.
- Ostaci Troicki Makarijev manastira – (rus. Троицкий Макарьев монастырь) bio je muški manastir Ruske pravoslavne crkve i nalazio se kod današnjeg grada Kaljazina, na krajnjem jugoistoku Tverske oblasti. Manastir je u prvoj polovini XV veka osnovao izvesni tverski monah Makarije, svetovno Matvej Kožin, i nalazio se na levoj obali Volge. Zemlju za gradnju manastira poklonio je lokalni zemljoposednik Ivan Koljaga po kome je naselje koje se razvilo podno manastirskih zidina verovatno i dobilo ime. Prve pisane podatke o manastiru dao je putopisac Afanasij Nikitin 1466. godine nakon što je nekoliko dana proveo sa manastirskim bratstvom. Manastir je službeno zatvoren 1920. godine nakon dolaska boljševika na vlast u Rusiji, a ubrzo potom je i u celosti uništen. Sačuvano je svega nekoliko fresaka iz XVII veka i par fragmenata koji su danas deo fundusa moskovskog Ščusevog muzeja. Lokalitet je konačno uništen i potopljen ispunjavanjem veštačke Ugličke akumulacije vodom krajem 1930-ih godina.
- Potopljeni zvonik Nikoljskog sabora – (rus. Затопленная колокольня Никольского собора) istorijsko-arhitektonski spomenik na veštačkom ostrvu usred veštačkog Ugličkog jezera na reci Volgi, predstavlja poslednji ostatak ruske pravoslavne crkve posvećene Svetom Nikoli iz XVII veka. Sagrađen je 1694. i omao je 12 zvona od kojih je najveće izliveno 1895. u čast krunisanja imperatora Nikolaja II i težilo je oko 17.000 kg.
- Nilova isposnica – (rus. Нило-Столобенская пустынь) pravoslavni je muški manastir Ruske pravoslavne crkve na malenom ostrvu Stolobni na jezeru Seliger, na oko 10 kilometara severnije od grada Ostaškova. Duhovnim ocem manastira smatra se prebodobni Nil Stolbenski.
- Manastir svete Olge Kijevske – (rus. Ольгин монастырь) pravoslavni je ženski manastir Ruske pravoslavne crkve u selu Volgoverhovje na severozapadu oblasti. Posvećen je svetoj kneginji Olgi Kijevskoj.
- Uspenjski manastir u Starici – (rus. Ста́рицкий Свя́то-Успе́нский монастырь) muški je manastir Ruske pravoslavne crkve pod ingerencijom Tverske eparhije. Nalazi se u gradu Starici na levoj obali reke Volge na jugu oblasti, na mestu gde se u Volgu uliva reka Starica. Manastir je osnovan u prvoj polovini XVI veka pod ktitorstvom lokalnog knjaza Andreja Ivanoviča. Manastirom je od 1559. do 1571. upravljao arhimandrit Jov, kasnije prvi Patrijarh moskovski i sve Rusije. Patrijarh Jov preminuo je u Staričkom manastiru 1607. godine.
-
Nilova isposnica -
Makarijev manastir -
Starički manastir
Vidi još[uredi | uredi izvor]
- Ruska Federacija
- Administrativna podela Rusije
- Oblasti Rusije
- Tver
- Izvor Volge
- Nacionalni park Zavidovo
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Konstituciя Rossiйskoй Federacii ”.
- ^ Nazvanie TVERЬ i TVERCA v pisьmennыh istočnikah
- ^ Nikonov, Vladimir Andreevič, Kratkiй toponimičeskiй slovarь, Mыslь, god. 1966. pp. 169-509
- ^ a b v g d đ e ž z Все регионы Федерации – информационно-деловой портал. "НВ-ПАРТНЕР" География Тверской области Архивирано на сајту Wayback Machine (4. март 2016)
- ^ Центрально-Лесной государственный природный биосферный заповедник
- ^ Государственный комплекс «Завидово» Архивирано на сајту Wayback Machine (30. август 2013)
- ^ Энциклопедический Словарь Ф. А. Брокгауза и И. А. Ефрона, статья «Тверь»
- ^ Кучкин В. А. Формирование государственной территории Северо-Восточной Руси в X—XIV вв. — М.: Наука, 1984. — 349 с.
- ^ Закон Тверской области от 28.11.1996 № 45 «О гербе и флаге Тверской области» (принят Постановлением Законодательного Собрания Тверской области от 28.11.1996 № 439) Архивирано на сајту Wayback Machine (1. новембар 2016)
- ^ «Закон Тверской области о гербе и флаге Тверской области»
- ^ Закон Тверской области от 18.09.2006 № 84-ЗО «О внесении дополнений в Закон Тверской области «О гербе и флаге Тверской области»[мртва веза]
- ^ Оценка численности постоянного населения на 1 января 2014 года. Архивирано на сајту Wayback Machine (8. април 2014)Проверено 13 апреля 2014.
- ^ Демоскоп
- ^ Первая Всеобщая перепись населения Российской империи 1897 года. Владимирская губерния. Архивирано 23.августа 2011.
- ^ Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2002 goda Arhivirano na sajtu Wayback Machine (21. april 2013): Naselenie po nacionalьnosti i vladeniю russkim яzыkom po subъektam RF Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. novembar 2006)
- ^ a b Arena - Atlas of Religions and Nationalities in Russia. Sreda.org
- ^ 2012 Survey Maps Архивирано на сајту Wayback Machine (20. март 2017). "Ogonek", № 34 (5243), 27/08/2012. Retrieved 24-09-2012.
- ^ Административно-территориальное устройство Тверской области. Архивирано на сајту Wayback Machine (23. април 2012)
- ^ Fitch изменило прогноз по рейтингам Тверской области на «Позитивный» и подтвердило рейтинги на уровне «B»
- ^ В России построят четыре АЭС[мртва веза] // Деловой Петербург ISSN 1606-1829 (Online) /Санкт-Петербург/ со ссылкой на РИА Новости и долгосрочную генеральную схему размещения объектов электроэнергетики. — 13 марта 2008.
- ^ Эра полетов над Верхневолжьем
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Službena veb stranica
- Sajt Vlade Tverske oblasti sa interaktivnom mapom Arhivirano na sajtu Wayback Machine (22. jul 2011)
- Elektronska enciklopedija Tverske oblasti
- Znamenitosti Tverske oblasti
- Elektronska mapa administrativne podele Tverske oblasti