Telegeodinamika

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Telegeodinamika je pojam koji je uveo Nikola Tesla da označi tehnologiju izazivanja ritmičnih vibracija u elastičnoj sredini kakva je zemlja, njihovo prenošenje do udaljenih krajeva i njihovo prihvatanje, registrovanje i pojačavanje.

Istorija[uredi | uredi izvor]

U neposrednoj vezi sa ovom idejom jedan događaj koji se odigrao u Teslinoj laboratoriji u južnoj Petoj aveniji 1896. godine. Prema opisu koji je dao Džon O’Nil u knjizi «Nenadmašni genije» jednom prilikom je Tesla pričvrstio mehanički oscilator za potporni stub u laboratoriji. Posle izvesnog vremena oscilator je stupio u rezonantno oscilovanje sa čeličnom strukturom zgrade u kojoj je smeštena laboratorija, što je izazvalo pravi zemljotres. Da je u pitanju verodostojan podatak, posvedočio je i sam Tesla u nekoliko navrata. Ovaj događaj je dao povoda Tesli da februara 1912. godine, u časopisu «Vorld tudej» smelo izjavi da bi se ovakvom metodom mogla prepoloviti i sama Zemljina kuga.

Detaljnije i studioznije Tesla je pristupio razradi ideje o prenošenju mehaničkih talasa kroz zemlju, 1920. godine, kada nalazimo njegove prve beleške i proračune. Međutim, još dosta vremena je proteklo pre nego što je projekat bio razrađen i usavršen. U periodu 19341941. godine, Tesla nudi «telegeodinamiku» poznatim američkim kompanijama kao što su «Teksas», «Vestinghaus» i «Bafalo Nijagara end Istern pauer korporejšn». U pismu Normanu R. Gibsonu, potpredsedniku kompanije «Bafalo», od 12. novembra 1934. godine, Tesla kaže:«Dugo kontinuirano eksperimentisanje i posmatranje ovakvih mašina (mehaničkih oscilatora - prim. prev.) dovelo me je do otkrića veštine telegeodinamike i do usavršavanja predajnih i prijemnih uređaja pogodnih za njihovu univerzalnu primenu. Novo polje koje je time otvoreno nudi ogromne mogućnosti na čisto naučnom, kao i na praktičnom planu. S mojim uređajima biće lako odrediti, sasvim sigurno, unutrašnju strukturu planete, njene osobine kao provodnika zvučnih talasa, odrediti fizičke konstante i izneti na videlo njena skrivena blaga. Uređaji iste vrste sa neznatnim izmenama, mogu se upotrebiti za prenos kroz zemlju, bez obzira na udaljenost, signala i poruka, za proizvođenje različitih revolucionarnih efekata, za primenu u istraživanju, navigaciji i raznim oblastima industrije i trgovine.»

Tehnologija[uredi | uredi izvor]

Metod koji je Tesla primenio u cilju dobijanja efekata o kojima je govorio, sastojao se u utiskivanju izohronih vibracija u zemlju putem, za tu svrhu, modifikovanog mehaničkog ili elektromehaničkog oscilatora, čime je u zemlji stvarao ritmične poremećaje slične zvučnim ili elektromagnetnim talasima.

Tesla je razvio nekoliko tipova svojih telegeodinamičkih odašiljača od čisto mehaničkog do čisto električnog. Ono što je ovaj metod činilo efikasnim, smatrao je, jeste činjenica da se Zemlja ponaša kao savršeno elastično telo u odnosu na utisnute mehaničke impulse.

Nijedna od pomenute tri kompanije kojima je Tesla nudio ovaj projekat nije ga prihvatila. Glavni razlog za odbijanje svodio se na sumnju eksperata ovih kompanija da će Teslini prijemni uređaji moći da izdvoje periodične elastične talase koje stvaraju predajnici zbog mnogobrojnih reflektovanih talasa u Zemlji.

Primena[uredi | uredi izvor]

Teslin projekat je bio originalan i nov. U vreme kada se pojavio sa idejom o telegeodinamici, seizmika kao nauka tek je bila u razvoju i jedini metod koji se koristio za istraživanja podzemnih ležišta rude, nafte, soli i raznih minerala, bio je putem eksploziva. Aktiviranjem eksplozivne smeše u zemlji napravio bi se seizmički poremećaj koji bi stvarao spektar talasa u zemlji. Njih bi registrovao udaljeni geofon ili seizmograf, a zapis koji bi se dobio analiziran je sa ciljem da se locira položaj nekog horizontalnog diskontinuiteta u zemlji za koji bi se pretpostavljalo da je ležište. Retko, i samo za plitka istraživanja u rudarstvu, koristila se tehnika pada čekića ili tega za izazivanje seizmičkog poremećaja.

Tesla je prvi predložio način izazivanja kontinuiranih izohronih oscilacija za seizmička i geofizička istraživanja. Ove njegove ideje iskorišćene su tek pedesetih godina 20. veka, kada je kompanija «Kontinental ojl» patentirala metodu «Vibrosajs». Ono što je omogućilo uspešnu primenu Teslinih ideja jeste uvođenje računara i mogućnost automatske obrade podataka, odnosno analize generisanih mehaničkih talasa i pratećih poremećaja.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  • Journal Il Nuovo Cimento C, On a new general theory of earthquakes. Italian Physical Society, ISSN 1124-1896. Issue Volume 11, Number 2 / March, 1988 DOI 10.1007/BF02561733 Pages 209-217 SpringerLink Date Thursday, February 08, 2007
  • Đorđe Stanojević: Nikola Tesla i njegova otkrića, Beograd, 1894.
  • Slavko Bokšan: Nikola Tesla, život i dela, Matica srpska, Novi Sad, 1926-27.
  • Branko Đurić: Život i radovi Nikole Tesle, „Narodni Univerzitet“ sv. 16, Beograd, 1929.
  • Aleksandar Marinčić: Život i rad Nikole Tesle, SANU, Muzej nauke i tehnike, Muzej Nikole Tesle, Beograd, 1995.
  • Nikola Tesla: Moji izumi, autobiografija
  • en.wikipedia.org