Teodora Dejanović Balšić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Teodora
Lični podaci
Puno imeTeodora Dejanović Balšić
Mesto rođenjaKraljevina Srbija
Datum smrtiposle 1397.
Porodica
SupružnikŽarko, Đurađ I Balšić
Potomstvovidi
RoditeljiDejan
Teodora Nemanjić
DinastijaDejanovići, Balšići
"gospođa" Zete
Period1358—1379.

Teodora Dragaš Dejanović Balšić, u monaštvu Ksenija (umrla posle 1397) je bila supruga vlastelina Žarka i Đurđa I Balšića.[1]

Brak sa Žarkom[uredi | uredi izvor]

Teodora je bila ćerka srpskog despota Dejana i Teodore Nemanjić, polusestre cara Dušana i rođene sestre Simeona Siniše Nemanjića. Dejan ju je udao za zetskog velikaša Žarka. Žarko je u prvim godinama vladavine Uroša Nemanjića vladao oblašću oko ušća Bojane. Tamo je zadržao dubrovački stoku na trgu Svetog Srđa. Uroš je poslao svog vlasteličića koji je primorao Žarka da se povuče. Sledeće godine Mletačka republika pominje Žarka kao tamošnjeg gospodara i prima ga za počasnog građanina zajedno sa njegovim naslednicima. Činjenica da se Žarko oženio ćerkom sevastokratora, odnosno despota, svakao ide u prilog činjenici da je pripadao krugu najuglednije vlastele Dušana jer bi brak Teodore i osobe manjeg ugleda bio malo verovatan. Teodora je sa Žarkom imala sina Mrkšu koji je imao udatu sestru kojoj su Dubrovčani 1402. godine darovali 100 perpera i oružanu pratnju. Ona je svakako bila ćerka Žarka, moguće u braku sa Teodorom.

Brak sa Đurđem[uredi | uredi izvor]

Teodora je bila prisutna na ovim prostorima sve do učvršćenja mletačke vlasti. Žarko je iznenada nestao sa istorijske scene u vreme kada uspon doživljava Đurađ Balšić. Nakon Maričke bitke Đurađ je oterao svoju prvu ženu Oliveru. Olivera je bila ćerka Vukašina Mrnjavčevića. Brak je sklopljen kako bi se stvorila veza između porodica Balšić i Mrnjavčević, ali nakon pogibije Vukašina i Uglješe nije biše bilo potrebe za brakom. Đurađ je oženio Teodoru kako bi se povezao sa Dejanovićima, najbližim preživelim srodnicima Nemanjića. Đurađ je umro 1378. godine. Teodora je 15. februara 1379. godine u Lješu, pošto je ponovo postala udovica, svela račune sa Đurđevim bratom Balšom. U dokumentu je Đurđev naslednik naveden prvi, ali bez ikakve titule dok Teodora nosi epitet "gospođa". Teodora kasnije sa sinom Konstantinom deluje u Skadru i Danju. Teodora je avgust i septembar 1397. godine provela u Dubrovniku odakle je otplovila u Valonu noseći darove od 100 perpera. Za sebe, sina Mrkšu i snaju Ruđinu obezbedila je dubrovačko građanstvo. Građanstvo je dobila i Ruđinina majka Komnina, ćerka Jovana Asena Komnina.

Potomstvo[uredi | uredi izvor]

Teodora je sa Žarkom imala jednog sina:

  • Mrkšu Žarkovića (1363—1414) — upravljao Kaninom i Valonom (1396-1414).
  • Moguće da je imala i ćerku koja se pominje u dubrovačkom dokumentu iz 1402. godine.

Sa Đurđem Balšićem je imala sledeću decu:

Porodično stablo[uredi | uredi izvor]

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
2. Dejan (despot)
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
1. Teodora Dejanović Dragaš Balšić
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
24. Stefan Uroš I
 
 
 
 
 
 
 
12. Milutin Nemanjić
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
25. Jelena Anžujska
 
 
 
 
 
 
 
6. Stefan Dečanski
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
13. Ana Terter
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
3. Teodora Nemanjić
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
14. Jovan Paleolog (kesar)
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
7. Marija Paleolog
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
15. Irina
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]