Teodora (9. vek)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sveta carica Teodora, grčka ikona
Carica Teodora na aversu novčića. Na reversu su prikazani njen sin Mihailo, u čije ime je vladala do 855. i ćerka Tekla.

Teodora II je bila vizantijska carica, supruga cara Teofila ikonoborca, a poticala je iz pobožne činovničke porodice iz Paflagonije.[1]

Iako je bila udata za opakog ikonoborca Teofila Teodora je bila vrlo pobožna i nastavila je tajno sa poštovanjem svetih ikona, koje je i pored stroge careve zabrane držala skrivene na dvoru, klanjala im se i celivala ih. Noću je ustajala da se moli pred Časnim Krstom i svetim Ikonama Hrista Spasa i Bogomatere, koje je preko dana skrivala u svojim odajama po ćivotima, kako bi tako umolila Boga da se smiluje na pravoslavne.[2]

Nakon smrti Teofila, Teodora je formirala regentstvo da bi vladala kao carica u ime svog maloletnog sina Mihaila III. Po dolasku na vlast odmah je uspostavila poštovanje kulta ikona na saboru u Carigradu 843. godine. Tom prilikom ustanovljeno je praznovanje Pobede pravoslavlja, koje se do danas vrši u prvu nedelju Časnoga posta. U tajnosti je Mihaila, kao i ostalih pet kćeri učila o pravoslavlju. Za vreme njene vladavine su Sveti Ćirilo i Metodije poslati među Slovene kao hrišćanski misionari.

Nakon nekog vremena u dogovoru sa Teodorinim bratom, kesarom Vardom njen sim Mihailo prognaše caricu i njene ćerke u jedan manastir, gde je ona ostala do svoje smrti 11. februara 867.[2]

Srpska pravoslavna crkva slavi je 11. februara po crkvenom, a 24. februara po gregorijanskom kalendaru.

Reference[uredi | uredi izvor]


Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Veliki deo ovog teksta je preuzet iz ohridskog prologa vladike Nikolaja Velimirovića.