Teodosijev zakonik

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Teodosije, Luvr

Teodosijev zakonik (lat. Codex Theodosianus) objavio je 438. godine istočnorimski car Teodosije II.

Zakonik[uredi | uredi izvor]

Teodosijev zakonik sadržavao je sve zakone donete od 313. do 437. godine, odnosno, od priznavanja hrišćanima prava verske ravnopravnosti (Milanskim ediktom) pa do donošenja zakonika. Zakonik su 8. godina (od 26. marta 429. godine) sastavljala 22 vodeća pravna stručnjaka u dve grupe. Sadržao je preko 2500 različitih pravnih propisa raspoređenih u 16 knjiga. Službeno je objavljen 15. februara 438. godine, a od 1. januara 439. godine prihvatio ga je i zapadnorimski car Valentinijan III.

Teodosijev zakonik je predstavljao najopsežniju kodifikaciju rimskog prava još od vremena Zakona 12 tablica, kao i nastojanje da se rimsko pravo primeni ekonomskim, političkim i kulturnim okolnostima kasne antike rimskog Dominata, gde je autoritet cara morao biti što potpunije potkrepljen pisanom reči. Teodosije je, takođe, nastojao učvrstiti hrišćanski karakter Carstva, odnosno suzbiti jeres, pa veliki deo sadržaja čine i edikti kanonskog prava.

Zakonik je nakon pada Zapadnog Carstva poslužio novonastalim varvatskim državama i njihovim vladarima kao podloga za njihove vlastite zakonike. Na istoku je, pak, u 6. veku postao temelj mnogo opsežnije i uticajnije Justinijanove kodifikacije rimskog prava poznate kao Corpus iuris civilis.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]