Teorija šest šešira

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Šest šešira za razmišljanje je tehnika razmišljanja u psihologiji koju je osmislio britanski psiholog dr Edvard de Bono i opisao je u svom delu Šest šešira za razmišljanje.[1]

Ova tehnika ima za cilj uočavanje mogućnosti da se sve može posmatrati iz više uglova i da, iako smo naučili da stvari, pojave, probleme, posmatramo na jedan način, možemo uspeti da vidimo stvari i iz drugog ugla. Potreba za ovakvom tehnikom pojavila se iz prostog razloga što je većina ljudi sklona da razmišlja uvek i o svemu na takoreći isti način. Od 1993. godine, kada se pojavila, preko 200.000 ljudi je prošlo obuku pomoću tehnike šest šešira i pošto se pokazala kao veoma uspešna, koriste je mnoge prestižne svetske firme (IBM, NTT, Bel Kanada, Federal Ekspres, Eli Lili, BA, BAA i Rokvel Internešenel).[2] Vežba je veoma praktična za bilo koju vrstu timskog rada — u školi, u firmi, među menadžerima. Posledica dobro shvaćene i odrađene vežbe jeste povećanje tolerancije kod određenih tipova ljudi, povećanje kritičnosti kod drugih itd. U konačnom ishodu — bolji učinak u bilo kojoj vrsti posla.

Vežba[uredi | uredi izvor]

Postoji šest (simboličnih ili stvarnih) šešira od kojih svaki predstavlja određeni tip razmišljanja. Učesnici se podele u grupe od po (najbolje) troje. Svi dobiju istu temu za razmišljanje (teme mogu biti uskoprofesionalne, životne, porodične — po potrebi), na primer brak/upravljanje firmom/reklamiranje proizvoda/odnos prema učenju/pisanje ličnog dnevnika. Spisak je neograničen. Svaka grupa dobije jedan šešir uz objašnjenje koju vrstu odnosa prema temi on simbolizuje. Posebno je dobro podeliti šešire tako da svako dobije upravo onaj šešir čija je simbolika u suprotnosti sa njegovim uobičajenim načinom mišljenja. Sledi simbolika i primer iz Evropskog jezičkog portfolija u vezi s temom mačke:

mala
mala
Beli šeširneutralan, samo ga činjenice interesuju, kao mašina, ništa ne oseća. Koncenriše se na podatke, činjenice i informacije kojima raspolaže. Osoba kojoj je dodeljena bela boja mora da zaboravi na predloge, argumente i sugestije i da se koncentriše na to koje su informacije potrebne i raspoložive i na koji način se do njih može doći. Mačke su životinje na četiri noge, imaju krzno i brkove, jedu miševe.
mala
mala
Crveni šešir — jake emocije, osećajan, bes/mržnja/ljubav/simpatija, ne oseća potrebu za pravdanjem. Koncetriše se na svoja osećanja i predosećaje kada razmišlja o problemu i iznosi ih bez mnogo razmišljanja. Mačke su prljave i sebične životinje koje se u porodici ponašaju kao diktatori.
Mačke su slatke i dražesne krznene loptice, tople i mile životinje.
mala
mala
Crni šešir — oprezan, posmatra negativne strane, kritičar, mrzovoljan. Koncentriše se na rizike i negativne posledice, zagovara oprez i ističe sve što se ne može rešiti. Mačke mogu prenositi bolesti, trudnice treba da ih izbegavaju, mogu izazvati alergiju, treba dobro razmisliti pre nego što se preuzme odgovornost i nabavi mačka.
mala
mala
Žuti šešir — pozitivan karakter, optimista, pun nade, posmatra pozitivne strane, konstruktivan karakter, vidi samo najbolje. Optimista koji razmišlja o najboljim mogućim (realnim) rezultatima i kao protivteža Crnom šeširu zagovara pozitivne strane rešenja problema ili mogućnosti. Nije intuitivan kao Crveni šešir već svoj optimizam zasniva na logičkim osnovama. Mačke su zaista korisne u kući zbog hvatanja miševa, nezavisne su i lake za održavanje.
mala
mala
Zeleni šeširkreativnost, nove ideje, novi način sagledavanja stvari, olakšava promene. Razmišlja kreativno, o mogućem napretku, o idejama koje mogu proizaći jedna iz druge, postavlja pitanje: „Da li se ovo može objasniti/napraviti/razumeti na bilo koji drugi način?“ Mislim da bi bilo dobro da osnujemo sopstveno društvo za čuvanje i gajenje mačaka.
mala
mala
Plavi šešir – objedinjuje karaktere ostalih, ukazuje na nedostatke, na ono što je suvišno, na ono što je korisno da bi se izveli zaključci. Razmišlja izmaknuto iz teme/problema, posmatra sa strane. To je osoba koja razmatra proces razmišljanja i kontroliše rad grupe. Neko voli mačke, neko ih mrzi. Ne postoji logično objašnjenje, sve zavisi od osećaja i ličnih sklonosti.

Posle unapred određenog vremena (npr. 25 minuta), svaka grupa iznosi stav prema određenoj temi, zasnovan na simbolici šešira koji joj je dodeljen. Osoba/grupa kojoj je dodeljen plavi šešir (može biti trener – osoba koja zadaje i vodi vežbu, ali i jedna od grupa) na osnovu odgovora koje su dale ostale grupe, sačinjava teze/odgovore na osnovu simbolike plavog šešira.

Naravno, vežbi se mogu dati različiti oblici, a da se suština ne izmeni (na primer da svaki učesnik pokuša da formira stav na osnovu simbolike svakog šešira) i modifikovati je u odnosu na potrebe grupe sa kojom se radi. Takođe, jedan od oblika jeste i posmatranje problema/teme/zadatka iz gledišta različitih profesija ili navika (vlasnika firme, gosta hotela, svojih zaposlenih, biznismena, čoveka kome je zdravlje na prvom mestu, čoveka kome je ugled na prvom mestu, različitih klijenata...). Vežba Šest šešira u svojoj suštini podseća na stilske vežbe (kasnije objavljene kao knjiga Stilske vežbe) koje je Rejmon Keno zadao svojim studentima - u stilskim vežbama studenti treba da odglume osnovni tekst kao osobe različitih karaktera i profesija (egoista, matematičar, skeptik...) i da prilagode sadržaj dotičnoj osobi.

Ciljevi tehnike[uredi | uredi izvor]

Pomoću Šest šešira može se:

  • unapređivati timski rad i komunikacija među članovima tima;
  • razvijati kreativnost;
  • učiti kritičko i analitičko mišljenje, uspešnije rešavati problem i lakše donositi odluka;
  • unapređivati proizvodnja i upravljanje projektima;
  • podeliti mišljenje na šest načina;
  • povećati produktivnost rada u grupi i skratiti vreme njegovog trajanja;
  • istražiti svaku situaciju ili problem i stvoriti mogućnosti koje izlaze van okvira očiglednih rešenja;
  • koristiti tehnika paralelnog mišljenja za ohrabrivanje nečijih ideja i bolju mogućnost od sukobljavanja mišljenja;
  • različito misliti.

Tehnika/vežba Šest šešira:

  • dozvoljava da se unesu emocije i skepticizam u racionalne odluke;
  • otvara mogućnost kreativnosti pri donošenju odluka;
  • pomaže pesimističnim ljudima da prilaze problemu pozitivno i kreativno;
  • pomaže nekritičkim optimistima da sagledaju i loše strane određene odluke;
  • omogućava da izvesne odluke budu donesene s više provere i ispitivanja, tolerantnije nego što bi se to učinilo na uobičajen način;
  • pomaže da se izbegnu greške, da se poprave odnosi među ljudima, da se uočavaju prednosti i nedostaci.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ de Bono, Edward (1985). Six Thinking Hats: An Essential Approach to Business Management. Little, Brown, & Company. ISBN 0-316-17791-1 (hardback), ISBN 0-316-17831-4 (paperback). 
  2. ^ Birdi, Kamal S. (2005). „No idea? Evaluating the effectiveness of creativity training”. Journal of European Industrial Training. Emerald Group Publishing Limited. 29 (2): 102—111. 

Literatura[uredi | uredi izvor]