Tehnika četiri transfera po ciklusu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Comparison between single data rate, double data rate and quad data rate.

Četvorostruka brzina prenosa podataka (ili quad pumping) je tehnika komunikacije signala, pri čemu se podaci prenose na četiri tačke u taktnom ciklusu: na rastući i opadajući obod, i na dve srednje tačke između njih. Srednje tačke su definisane drugim ciklusom koji se razlikuje od prvog za 90°. Cilj je da isporuči četiri bita po liniji signala u toku jednog ciklusa.[1]

U sistemu četvorostruke brzine prenosa podataka, linije podataka rade na duploj frekvenciji taktnog signala. Ovo je suprotno sistemima dvostruke brzine prenosa podataka gde oscilator i linije podataka rade na istoj frekvenciji.

QDR je uvedena od strane kompanije Intel u njihovom Vilamet jezgru Pentium 4 CPU, a trenutno je zastupljena u Atom, Pentium 4, Celeron, Pentium D, i Core 2 Procesorskih opsega. Ova tehnologija je omogućila Intelu da proizvede čipsetove i mikroprocesore koji mogu da komuniciraju jedni sa drugima brzinama koje su standardne u FSB tehnologiji koja radi između 400 MT/s i 1600 MT/s, dok je održava i tako stvara stabilniju stvarnu taktnu frekvenciju od 100 MHz do 400 MHz.[2]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Lee Penrod (2007-08-21). „Understanding System Memory and CPU speeds: A layman's guide to the Front Side Bus (FSB)”. directron.com. Pristupljeno 2015-01-30. 
  2. ^ Thomas Soderstrom (2006-07-26). „Quad Data Rate Northbridge Technologies (S478, S775)”. tomshardware.com. Pristupljeno 2014-01-09. [mrtva veza]