Tirana
Tirana Tirana Tiranë | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Albanija |
Okrug | Tirana |
Osnovan | 1614. |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— 2011. | 418.495 |
— gustina | 9.964,17 st./km2 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 41° 19′ 32″ S; 19° 49′ 11″ I / 41.325556° S; 19.819722° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Aps. visina | 110 m |
Površina | 42 km2 |
Ostali podaci | |
Gradonačelnik | Erion Velijaj[1] |
Poštanski broj | 1001–1028 |
Pozivni broj | 4 |
Registarska oznaka | TR |
Veb-sajt | |
tirana.gov.al |
Tirana (alb. Tirana ili Tiranë, geg. Tirona) je glavni i najveći grad Albanije. Po zvaničnim procenama ima 418.495 stanovnika (2011). Tirana je osnovana 1614, a postala je glavni grad 1920. godine. Nalazi se u istoimenom okrugu. Kroz grad protiče reka Išem (Ishëm) i rečica Tirana. Prosečna nadmorska visina iznosi 110 m.
Tirana je glavni albanski industrijski i kulturni centar. Najznačajnije industrijske grane su: poljoprivredna, tekstilna, farmaceutska i metalska. Tirana je doživela veliki rast i uspostavila mnogo novih industrijskih grana od 1920-ih. Tirana trenutno pokušava da razvije turističku industriju, mada su ovi napori otežani zbog političke nestabilnosti.
Zemljopis[uredi | uredi izvor]
Tirana se smestila u plodonosnoj ravnici. [2] Lana (pritoka Tirane) protiče kroz grad.
Klima[uredi | uredi izvor]
Prosečna dnevna temperatura varira između 6,7 °C stepeni u januaru i 31 °C u julu. Prosečno godišnje padne oko 1.200 mililitara kiše. Najsuvlji meseci su juli i avgust.[3]
Klima Tirana (Tirana 7), nadmorska visina: 90 m (300 ft), 1961-1990 normale, ekstremi 1940-sadašnjost | |||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Pokazatelj \ Mesec | Jan. | Feb. | Mar. | Apr. | Maj | Jun | Jul | Avg. | Sep. | Okt. | Nov. | Dec. | God. |
Apsolutni maksimum, °C (°F) | 21,3 (70,3) |
28,0 (82,4) |
30,3 (86,5) |
32,6 (90,7) |
35,9 (96,6) |
39,7 (103,5) |
42,2 (108) |
41,4 (106,5) |
39,7 (103,5) |
36,1 (97) |
31,3 (88,3) |
22,5 (72,5) |
42,2 (108) |
Maksimum, °C (°F) | 11,6 (52,9) |
12,9 (55,2) |
15,6 (60,1) |
19,0 (66,2) |
23,8 (74,8) |
27,7 (81,9) |
30,7 (87,3) |
30,7 (87,3) |
27,3 (81,1) |
21,8 (71,2) |
17,1 (62,8) |
13,0 (55,4) |
21,0 (69,8) |
Prosek, °C (°F) | 6,7 (44,1) |
7,8 (46) |
10,0 (50) |
13,4 (56,1) |
18,0 (64,4) |
21,6 (70,9) |
24,0 (75,2) |
23,8 (74,8) |
20,7 (69,3) |
16,0 (60,8) |
11,7 (53,1) |
8,1 (46,6) |
15,2 (59,4) |
Minimum, °C (°F) | 1,8 (35,2) |
2,6 (36,7) |
4,5 (40,1) |
7,9 (46,2) |
12,1 (53,8) |
15,6 (60,1) |
17,2 (63) |
16,9 (62,4) |
14,1 (57,4) |
10,1 (50,2) |
6,3 (43,3) |
3,2 (37,8) |
9,4 (48,9) |
Apsolutni minimum, °C (°F) | −10,4 (13,3) |
−9,4 (15,1) |
−7,0 (19,4) |
−1,0 (30,2) |
2,5 (36,5) |
5,6 (42,1) |
4,2 (39,6) |
10,0 (50) |
3,8 (38,8) |
−1,3 (29,7) |
−4,3 (24,3) |
−6,9 (19,6) |
−10,4 (13,3) |
Količina padavina, mm (in) | 143 (5,63) |
132 (5,2) |
115 (4,53) |
104 (4,09) |
103 (4,06) |
68 (2,68) |
42 (1,65) |
46 (1,81) |
78 (3,07) |
114 (4,49) |
172 (6,77) |
148 (5,83) |
1,266 (49,84) |
Dani sa padavinama (≥ 0.1 mm) | 13 | 13 | 14 | 13 | 12 | 7 | 5 | 4 | 6 | 9 | 16 | 16 | 128 |
Relativna vlažnost, % | 74 | 73 | 69 | 72 | 68 | 69 | 62 | 64 | 71 | 70 | 76 | 79 | 71 |
Sunčani sati — mesečni prosek | 124 | 125 | 165 | 191 | 263 | 298 | 354 | 327 | 264 | 218 | 127 | 88 | 2.544 |
UV indeks | 2 | 2 | 4 | 6 | 8 | 9 | 9 | 8 | 6 | 4 | 2 | 1 | 5,1 |
Izvor: DWD,[4][5][6] NOAA (neki podaci, kišni i snežni dani)[7] i Vremenski atlas[8] |
Istorija[uredi | uredi izvor]
Ivan Jastrebov je zapisao da je Tirana, prema nekim mišljenjima, grad iz novijeg vremena, ali većina povesničara i zemljopisaca i Tiranu smeštaju u stara vremena, kada se zvala Tirin. Tirana u doba Jastrebova se kao i svaki turski gradić, ne razlikuje ni po čemu posebnom. Po Pukvilu osnovao ju je Justinijan I. U vreme Skenderbega navodno je bila njegov posed, a u tursko vreme sandžak pašaluka u koji je Tirana ulazila sa 40 sela, Presa sa 30 sela i Išlj sa 40 sela - ukupno 110 sela. [2] Po drugim izvorima, Tiranu je 1614. godine osnovao osmanski general Sulejman-paša, koji je izgradio džamiju, pekaru i tursko kupatilo, i, po popularnom mišljenju, nazvao grad imenom Tehran, u čast svojoj vojnoj pobedi kod Teherana u Persiji (danas Iran). Međutim, ovo zadnje je kontroverzno, jer postoje raniji pomeni o dvorcu u planini Dajti, po imenu Tirkan, u šestom veku, u spisima jednog vizantijskog istoričara. Kaže se da je Tirkan postojao od prvog veka p. n. e. Još jedan pomen ovog regiona, u venecijanskim spisima, naziva ovaj region njegovim današnjim imenom. Ovi spisi datiraju oko 1412. U tursko vreme, u doba Jastrebova (kraj 19. veka) grad nije bio velik i nije imao više od 20000 stanovnika, od njih oko 1000 pravoslavnih Cincara i 5-6 katoličkih kuća. Katolika je bilo veoma malo u ovome kraju. [9] Mali grad je izabran za privremenu prestonicu Albanije (kao kompromis između Južne i Severne Albanije) od strane privremene vlade, januara 1920.
Nadomak Tirane, u porti stare crkve sv. Prokopa, nakon Prvog svetskog rata se nalazilo srpsko vojničko groblje, oskrnavljeno odmah po odlasku srpske vojske. U crkvi se nalazila ploča sa 77 imena, koju je posvetio 2. bataljon 1. prekobrojnog pešadijskog puka moravske brigade.[10]
Novembra 1944, komunistička vlada Envera Hodže je uspostavljena u ovom gradu nakon što je 17. novembra 1944. oslobođen od nemačke okupacije (→ Narodna Republika Albanija).
Gradsko stanovništvo, koje je procenjeno na samo 12.000 1910. godine je poraslo na 30.000 na popisu 1930. i 60.000 1945. uprkos godinama strane okupacije i rata. Tokom 1950-ih, Tirana je doživela period izrazitog industrijskog rasta, uz porast broja stanovnika na 137.000 1960. godine. Kasnih 1990-ih, Tirana je doživela najbrži priliv stanovnika, jer su se Albanci sa severa zemlje u velikom broju selili u prestonicu u nadi za bolji život.
Tokom kasnih 1980-ih i 1990-ih, Tirana je bila središte nasilnih demonstracija koje su na kraju dovele do pada komunističke vlade.
Stanovništvo[uredi | uredi izvor]
Ovaj odeljak bi trebalo proširiti. Možete pomoći dodavanjem sadržaja. |
Procenjena populacija u užem delu Tirane iznosi 418,495 stanovnika, dok je u širem gradskom jezgru procenjeno da živi oko 900,000 stanovnika. Stanovništvo grada pogotovo se povećalo doveljavanjem stanovništva iz svih delova Albanije, koji su bili u potrazi za zaposlenjem i boljim životom. To je najizraženije bilo nakon pada komunizma krajem 20. veka.
1923. | 1937. | 1955. | 1989. | 2001. | 2011. |
---|---|---|---|---|---|
10.845 | 35.000 | 108.200 | 238.057 | 343.078 | 418.495 |
Najbrojnija verska zajednica u Tirani su muslimani sa 55,7%, pravoslavaca ima 6,4%, katolika 5,4%, bektaša 3,4%, dok ostalih, nedeklarisanih i nereligioznih ima 29,1%.
Po popisu iz 2011, najbrojniji narodi su Albanci sa 84,1%, Grci sa 0,35%, Cincari sa 0,11%, Makedonci sa 0,07% i Italijani sa 0,03%.
Fenomen „vedrih boja“[uredi | uredi izvor]
Po završetku vladavine Envera Hodže, posljednjeg diktatora u ovom dijelu istočne Evrope, počinju bolji dani za Tiranu. Grad, koji je do tada bio zatvoren u sebe, polako počinje da se otvara prema drugim zemljama. Godine 2004, Edi Rama, gradonačelnik Tirane, dobija nagradu za najboljeg gradonačelnika svijeta. Mnogi se slažu da je tome doprinijela njegova vizija Tirane kao vedrog grada, i njegov projekat mijenjanja gradskih fasada, za nečiji ukus možda i drečavim, te neusklađenim bojama, ali očigledno odlično prihvaćenim od strane stranih medija te samih stanovnika glavnog albanskog grada. Uzrok ovako drastičnim promjenama je bilo sivilo koje je vladalo u Tirani do prije Raminog dolaska, jer je grad za vrijeme Envera Hodže bio izuzetno zapušten, te su sve zgrade u gladu ili izgubile fasadu, ili je fasada posivila, a to je uticalo na opšte raspoloženje u gradu. Međutim, problem koji se javlja u zadnje vrijeme je taj da i nove fasade otpadaju sa starih zgrada zbog dotrajalosti. Zato je gradska uprava krenula u generalno renoviranje grada, te izradu novih prostornih i urbanističkih planova, sa namjerom da sve stare zgrade u budućnosti zamijeni novim, ne napuštajući Raminu ideju vedrih boja.
Kulturni elementi[uredi | uredi izvor]
Ethembegova džamija (Xhamia e Et'hem Beut), čiju gradnju je 1789. započeo beg Mola, a završio 1821. godine njegov sin Hadži Ethem beg, praunuk Sulejmana-paše je značajan objekat. Još jedna interesantna građevina u blizini džamije, na Skenderbegovom trgu je kula sa satom (Kulla e Sahatit), izgrađena 1830. 2001. godine je završena izgradnja najveće crkve u Tirani, katoličke crkve Svetog Pavla. Svetsko sedište islamskog religioznog reda Bektaši Sufi se nalazi u Tirani.
Grad je takođe sedište Univerziteta u Tirani, osnovanog 1957, i mnogih državnih i društvenih zdanja, kao što je Albanski institut nauka, Akademija umetnosti, Poljoprivredni univerzitet, Vojna akademija, Institut ministarstva spoljnih poslova, Narodna skupština, i Visoki sud.
Problemi i potencijali Tirane[uredi | uredi izvor]
Donekle zbog karakteristika lokacije na kojoj se nalzi, Tirana ima problema sa kvalitetom vazduha. Jedan od najznačajnijih izvora zagađenja su automobili od kojih je većina stara preko deset godina. Dodatni problem je i loš kvalitet goriva u Albaniji (u pogledu sadržaja sumpora i olova.)
Treba napomenuti da u predgrađu grada postoji veliki pošumljeni park koji umanjuje efekat zagađenja vazduha.
Gradska infrastruktura nije adekvatna za broj stanovnika koji Tirana ima, odnosno može se reći da grad pati od tipičnih problema uzrokovanih prenaseljenošću kao što su problemi odlaganja čvrstog otpada i snabdevanja vodom. Nestašice struje su česte što se može videti i po tome što gotovo svaka prodavnica ili firma u centru grada poseduje agregate koji su često smešteni na ulici ispred same prodavnice.
Uprkos problemima, u Tirani je vidan napredak. Započeta je i izgradnja prvih pravih turističkih atrakcija poput jedne od dužih žičara u Evropi kojom se može stići do drugog po visini vrha u neposrednoj blizini Tirane. Sama žičara je završena ali još uvek nedostaju kvalitetni prateći sadržaji. Dodatna atrakcija je i rotirajući kafe/restoran na vrhu najviše zgrade. Nažalost potencijali i postojeće atrakcije još nisu valorizovane.
U Tirani je prisutna izrazito visoka stopa gradnje novih zgrada, posebno u predgrađima, gde veliki broj ulica još nije dobio ni ime.[11] Postoje navodi da su mnoge od ovih zgrada rezultat pranja novca.
Partnerski gradovi[uredi | uredi izvor]
- Ankara
- Atina
- Barselona
- Peking
- Region glavnog grada Brisela
- Bukurešt
- Bursa
- Koburg
- Doha
- Brisel
- Udine
- Istanbul
- Firenca
- Pjana deli Albanezi
- Grand Rapids
- Kijev
- Madrid
- Marselj
- Moskva
- Prag
- Solun
- Seul
- Sofija
- Stokholm
- Torino
- Vilnjus
- Zagreb
- Venecija
- Saragosa
- Sarajevo
- Podgorica
- Priština
- Kosovska Mitrovica
- Prizren
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Mayor of Tirana”. Bashkia Tiranë. Arhivirano iz originala 23. 9. 2020. g. Pristupljeno 23. 9. 2020.
- ^ a b Jastrebov, Ivan (2018). Stara Srbija i Albanija, pp. 474. Beograd: Službeni glasnik.
- ^ Telegraph Media Group. „Mapped: the sunniest (and dullest) cities in Europe”. The Daily Telegraph.
- ^ „Klimatafel von Tirana (Flugh.) / Albanien” (PDF). Baseline climate means (1961–1990) from stations all over the world (na jeziku: German). Deutscher Wetterdienst. Pristupljeno 30. 1. 2016.
- ^ „Station 13615 Tirana”. Global station data 1961–1990—Sunshine Duration. Deutscher Wetterdienst. Arhivirano iz originala 17. 10. 2017. g. Pristupljeno 30. 1. 2016.
- ^ „Station Tirana” (na jeziku: French). Meteo Climat. Pristupljeno 11. 6. 2016.
- ^ „Tirane (13615) - WMO Weather Station”. NOAA. Pristupljeno 12. 5. 2019.
- ^ d.o.o, Yu Media Group. „Tirana, Albania - Detailed climate information and monthly weather forecast”. Weather Atlas (na jeziku: engleski). Pristupljeno 3. 7. 2019.
- ^ Jastrebov, Ivan (2018). Stara Srbija i Albanija, pp. 475. Beograd: Službeni glasnik.
- ^ "Politika", 27. feb. 1924, str. 3
- ^ „(BBC Tirana: Where the streets have no name)”. Pristupljeno 25. 4. 2013.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Akkam, Alia (13. 10. 2017). „The Capital of Albania Has Transformed Into a Lively, Affordable Destination”. Vogue.
- Hillsdon, Mark (27. 2. 2017). „The European capital you'd never thought to visit (but really should)”. The Telegraph.
- Crevar, Alex (28. 8. 2015). „Tirana, Breaking Free From Communist Past, Is a City Transformed”. The New York Times.
- Blocal, Giulia (16. 9. 2014). „Tirana's colorful buildings”. Blocal Travel blog.
- Williams, Sean (11. 7. 2014). „Tirana fights to beat its addiction to cars and get its residents cycling”. The Guardian. Pristupljeno 12. 7. 2014.
- McRae, Hamish (13. 9. 2008). „Albania: Charmed by Tirana”. The Independent.
- Abitz, Julie. Post-Socialist Development in Tirana. Roskilde: Roskilde Universitetscenter, 2006.
- Agorastakis, Michalis; Sidiropoulos, Giorgos (2007). „Population change due to geographic mobility in Albania, 1989–2001, and the repercussions of internal migration for the enlargement of Tirana”. Population, Space and Place. 13 (6): 471—481. doi:10.1002/psp.463.
- Aliaj, Besnik; Keida Lulo and Genc Myftiu. Tirana: the Challenge of Urban Development, Tirana: Cetis. 2003. ISBN 99927-880-0-3.
- Aliaj, Besnik. A Short History of Housing and Urban Development Models during 1945–1990, Tirana 2003.
- Bertaud, Alain. Urban Development in Albania: the Success Story of the Informal Sector, 2006.
- Bleta, Indrit. Influences of Political Regime Shifts on the Urban Scene of a Capital City, Case Study: Tirana. Turkey, 2010.
- Capolino, Patrizia (2011). „Tirana: A Capital City Transformed by the Italians”. Planning Perspectives. 26 (4): 591—615. doi:10.1080/02665433.2011.601610.
- Felstehausen, Herman. Urban Growth and Land Use Changes in Tirana, Albania: With Cases Describing Urban Land Claims. University of Wisconsin-Madison, 1999
- Galeteanu, Emira. Tirana: the Spectacle of the Urban Theatre. MA Dissertation. Carleton University: Ottawa, 2006.
- Guaralda, Mirko (2009). Urban Identity and Colour : the Case of Tirana, Albania. Spectrum e-news, 2009(Dec), pp. 13–14.
- Jasa, Skënder. Tirana në shekuj: Terona, Theranda, Tirkan, Tirannea, Tirana: monografi, disa artikuj e materiale arkivore kushtuar historisë së Tiranës, Tirana 1997.
- Kera, Gentiana. Aspects of the Urban Development of Tirana: 1820–1939, Seventh International Conference of Urban History. Athens, 2004.
- Nase, Ilir; Ocakci, Mehmet (2010). „Urban Pattern Dichotomy in Tirana: Socio-spatial Impact of Liberalism”. European Planning Studies. 18 (11): 1837—1861. doi:10.1080/09654313.2010.512169.
- Pojani, Dorina (2011). Mobility, Equity and Sustainability Today in Tirana, TeMA 4, no. 2, pp.99–109 Arhivirano na sajtu Wayback Machine (10. decembar 2019)
- Pojani, Dorina (2010). „Tirana”. Cities. 27 (6): 483—495. doi:10.1016/j.cities.2010.02.002.
- Pojani, Dorina (2011). „From Carfree to Carfull: the Environmental and Health Impacts of Increasing Private Motorisation in Albania”. Journal of Environmental Planning and Management. 54 (3): 319—335. doi:10.1080/09640568.2010.506076.
- Pojani, Dorina (2011). „Urban and Suburban Retail Development in Albania's Capital After Socialism”. Land Use Policy. 28 (4): 836—845. doi:10.1016/j.landusepol.2011.02.001.