Tisapolgar - Bodrogkerestur kultura

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Tisapolgar Bodrogkerestur kultura (mađ. Tiszapolgár-Bodrogkeresztúr) je jedna od značajnih kultura metalnog doba Evrope. Njeno matično područje nalazi se u mađarskom Potisju. Na jugoistoku ova kultura se graničila sa Salkuca kulturom. Najraniji predmeti od bakra koji karakterišu ove dve kulture nađeni su u oblasti Karpata, od Slovačke do Oltenskih planina i Homolja. Ova oblast je bogata žicama samorodnog bakra, što je i razlog velikog broja nalaza bakarnih predmeta iz ranog eneolita.

Osim bogatstva u bakarnim predmetima, ovu kulturu karakteriše i keramika izuzetnog kvaliteta i pojava zlatnih predmeta, otkrivenih na velikom broju istraženih nekropola.

Postojao je problem termina kojim je nazivana ova kultura. Milutin Garašanin je predložio objedinjavanje Tisapolgar kulture i Bodrogkerestur kulture pod jednim nazivom. Ove dve kulture se ne mogu oštro razgraničiti jer mlađa, Bodrogkerestur, predstavlja evoluciju Tisapolgar kulture.

Lokaliteti[uredi | uredi izvor]

Na osnovu pojedinačnih nalaza zabeležen je i jedan kratkotrajan prodor ovih kultura prema jugu, u Srem, srpsko Podunavlje i zapadnu Srbiju. Jedna manja nekropola sa bodrogkeresturskim grobovima otkrivena je u Vinči.

Stratigrafija je utvrđena u Crnoj bari, a indirektno i u Šančinama i nekropolama u Nosi i Batki.

Naselja[uredi | uredi izvor]

Najveći broj nalazišta koncentrisan je na uzdignutim terenima oko Tise, gde bi posle povlačenje vode stvarali dobri uslovi za razvoj zemljoradnje i stočarstva.

Postojale su nadzemne građevine, otkrivene u Crnoj Bari, pravougaonog oblika, postavljene paralelno, rađene od lepa, pletera i kolja. Orijentacija je severoistok-jugozapad. U Sirigu i Gospođincima su otkrivene četvorougaone kuće.

Kuće su bile velike, a sadržale su elemente ranoeneolitske kulture.

Sahranjivanje[uredi | uredi izvor]

Tisapolgar kultura je imala posebno određene prostore za sahranjivanje. U Tisapolgar orijentacija grobova je različita, a u Bodrogkerestur orijentacija postaje pravilna i na nekim nekropolama primećena je diferencijacija, muškarci su položeni na desni, a žene na levi bok.

Keramika[uredi | uredi izvor]

Keramika je kvalitetna fakture, javlja se visok stepen poliranja. Od oblika se izdvajaju:

  • pehar na nozi,
  • zdele koničnog i bikoničnog oblika, sa raščlanjenim vratom, obodom, gornjim i donjim konusom i naglašenom nogom,
  • loptaste posude manjih dimenzija sa bradavičastim ili rožnatim drškama
  • amfore
  • duboki lonci
  • mali pehari

Drške su rožaste kod većine zdela, aplikacija je horizontalno probušena ili bradavičasta.

U mlađoj etapi javljaju se konične i kalotaste zdele, posude »Milchtopf« i posude za mleko (Milchtopfgefäss).

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Nikola Tasic, "Eneolithic cultures of Central and West Balkans", Belgrade, 1995
  • Praistorija jugoslovenskih zemalja, Eneolit, Sarajevo, 1979.