Tomas Miler

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Za druge upotrebe pogledajte stranicu Tomas Miler (višeznačna odrednica).
Tomas Miler
Miler u Bajern Minhenu 2017.
Lični podaci
Puno ime Tomas Miler[1]
Datum rođenja (1989-09-13)13. septembar 1989. (34 god.)[1]
Mjesto rođenja Vajlhajm in Oberbajern, Zapadna Njemačka
Državljanstvo  Njemačka
Visina 1,86 m[2]
Masa 75 kg[2]
Pozicija napadač
Klupske informacije
Trenutni klub
 Bajern Minhen
Broj 25
Juniorska karijera
1993—2000
2000—2008		 Pehl
Bajern Minhen
Seniorska karijera*
Godine Klub Nast. (Gol)
2008—2009
2009—		 Bajern Minhen II
Bajern Minhen		 35
371		 (16)
(128)
Reprezentativna karijera**
2004—2005
2007
2008
2009
2010—		 Njemačka do 16
Njemačka do 19
Njemačka do 20
Njemačka do 21
Njemačka		 6
3
1
6
100		 (0)
(0)
(1)
(1)
(38)[3]
Nagrade
Fudbal
Svjetsko prvenstvo
Zlatna medalja — prvo mesto 2014. Njemačka
Bronzana medalja — treće mesto 2010. Njemačka
Evropsko prvenstvo
Bronzana medalja — treće mesto 2012. Njemačka
* Datum aktuelizovanja: 24. avgust 2020.
** Datum aktuelizovanja: 19. novembar 2018.

Tomas Miler (njem. Thomas Müller; Vajlhajm, 13. septembar 1989) njemački je fudbaler, koji trenutno igra za Bajern Minhen i reprezentaciju Njemačke. Miler je svestran fudbaler, koji igra na sredini terena ili u napadu, gdje igra na nekoliko pozicija, kao ofanzivni vezni, drugi napadač, centralni napadač ili kao krilni napadač. Zbog svog pozicioniranja, timskog rada i konstantnosti u postizanju golova i stvaranju prilika za saigrače, hvaljen je od strane mnogih stručnjaka.[4]

Nakon što je igrao za mlađi tim Bajern Minhena, priključen je prvom timu u sezoni 2009/10, nakon što je Luj van Gal postavljen za trenera Bajerna. Igrao je skoro svaku utakmicu, u sezoni u kojoj je Bajern osvojio ligu i kup i došao do finala Lige šampiona 2009/10. Miler je postigao 23 gola u sezoni 2012/13, u kojoj je Bajern osvojio Bundesligu, kup i Ligu šampiona, pobjedom u finalu nad Borusijom Dortmund.

Za reprezentaciju Njemačke debitovao je 2010, u prijateljskoj utakmici protiv Obale Slonovače, nakon čega je dobio poziv za Svjetsko prvenstvo 2010, na kojem je postigao pet golova, dok je Njemačka osvojila treće mjesto. Proglašen je za najboljeg mladog igrača prvenstva, a dobio je i zlatnu kopačku za najboljeg strijelca. Na Svjetskom prvenstvu 2014 bio je jedan od glavnih igrača u osvajanju četvrte titule prvaka svijeta; postigao je pet golova, jedan manje od Hamesa Rodrigeza i dobio je srebrnu kopačku, za drugo mjesto na listi strijelaca. Uvršten je i u idealni tim prvenstva.

Godine 2014, po izboru Gardijana, Miler je bio peti najbolji fudbaler na svijetu.[5] U sezoni 2019/20, postavio je novi rekord po broju asistencija u sezoni Bundeslige.

Klupska Karijera[uredi | uredi izvor]

Početak karijere[uredi | uredi izvor]

Miler je rođen je 13. septembra 1989. u Vajlhajmu, gradiću na jugu Bavarske; u djetinjstvu je igrao za Pehl,[6] dok je 2000, sa 10 godina, prešao u Bajern Minhen.[7] Napredovao je kroz mlađe selekcije Bajerna i 2007. godine, bio je član tima koji je završio drugi u Bundesligi za igrače do 19 godina.[8] Za rezervni tim Bajern Minhena debitovao je u martu 2008. godine, kada je ušao u igru umjesto Stefana Firtsnera, na utakmici protiv Unterhakinga.[9] Na utakmici je postigao gol, dok je u sezoni 2007/08 nastupao na još dvije utakmice za rezervni tim, a nastavio je da nastupa i za tim do 19 godina.[10] Naredne sezone, rezervni tim se plasirao u novoformiranu Treću ligu Njemačke, u kojoj je Miler postao jedan od ključnih igrača tima, nastupao je na 32 od ukupno 38 utakmica[11] i postigao je 15 golova;[12] sezonu je završio na petom mjestu na listi strijelaca.[13] Takođe, priključen je i prvom timu prvi put pod vođstvom trenera Jirgena Klinsmana, nastupio je na prijateljskim utakmicama prije početka sezone;[14][15] u Bundesligi debitovao je 15. avgusta 2008. godine, kada je ušao u 80. minutu umjesto Miroslava Klozea, na utakmici protiv Hamburgera.[16] Uprkos mišljenju Milera da nije bio na nivou,[17] zabilježio je još tri nastupa u Bundesligi te sezone.[11] Iste sezone debitovao je i u Ligi šampiona, 10. marta 2009. godine, na utakmici protiv Sporting Lisabona; u pobjedi 7:1, ušao je u igru u 72. minutu umjesto Bastijana Švajnštajgera i postigao poslednji gol za Bajern na utakmici.[18]

Bajern Minhen[uredi | uredi izvor]

U februaru 2009. godine, Miler je potpisao prvi profesionalni ugovor za seniorski tim, potpisao je dvogodišnji ugovor sa Bajern Minhen, zajedno sa saigračem iz rezervnog tima — Holgerom Batštuberom.[19]

2009/10.[uredi | uredi izvor]

Miler je bio spreman da bude pozajmljen ili čak prodat da bi pronašao fudbal u prvom timu,[17] ali kada je Luj van Gal postavljen za menadžera, i Miller i Batštuber su od početka sezone postali članovi u prvom timu Bajerna.[20] U prvih nekoliko mečeva, Miler je redovno ulazio sa klupe, a 12. septembra 2009. godine, izveden je protiv Borusije Dortmund i postigao je dva gola u pobjedi od 5: 1.[21] Tri dana kasnije postigao je ponovo dva gola, u pobjedi od 3:0 nad Makabi Haifom, u Ligi šampiona.[22] Zaokružio je septembar imenovanjem za igrača mjeseca Bundeslige meseca[23] i dobio je pohvale od svog imenjaka, legendarnog bivšeg napadača Bajerna i reprezentacije Njemačke — Gerda Milera.[24] Nakon meča u Haifi, Miler je bio u startnih 11 na skoro svakom meču,[25] osim samo na utakmici protiv Bordoa u Ligi šampiona, na kojem je bio suspendovan, [25] jer je isključen u prethodnoj utakmici protiv istog tima.[26]

U februaru 2010, Miler je potpisao novi ugovor sa Bajern Minhenom, do 2013. godine.[27] Tokom druge polovine sezone, i dalje je uglavnom bio starter,[20] koji je obično igrao na poziciji centralnog napadača, zbog sposobnosti drugih krilnih igrača — Frenka Riberija i Arjena Robena. U aprilu 2010. godine, postigao je drugi pogodak u pobjedi od 2:1 protiv Šalkea 04,[28] a u pretposlednjem ligaškom meču sezone postigao je prvi het-trik u karijeri,[29] u pobjedi od 3:1 nad Bohumom, koji je efektivno obezbijedio titulu prvaka za Bajern.[30] Titula je potvrđena nedelju dana kasnije, pobjedom od 3:1 protiv Herte, u utakmici koju je Miler igrao kao starter.[31][32]

U sezoni je igrao u svih 34 meča u Bundesligi,[33] od kojih je startovao 29, i upisao 13 golova i 11 asistencija.[20] Bajern i Miler su se vratili u Berlin sledeće nedelje, u utakmici finala DFB Pokala (kup Njemačke). Miler je počeo meč u kojem je Bajern pobijedio sa 4:0 i osvojio duplu krunu.[34] Miler je postigao četiri gola i upisao dve asistencije tokom takmičenja, što ga je učinilo vodećim strijelcem u kupu.[35] Sezona Bajerna je završena borbom za trostruku krunu, u finalu Lige šampiona 2010. godine, protiv Intera na stadionu Santijago Bernabeu u Madridu. Međutim, poraženi su sa 2:0, a oba gola je postigao Dijego Milito. Miler je bio u startnoj postavi i imao je ključnu šansu odmah nakon poluvremena, pri vođstvu Intera 1:0, ali njegov udarac je odbranio Žulio Cezar.[36] Miler se osjetio posebno razočarano ovim porazom,[17] ali je prvu sezonu završio kao igrač prvog tima sa 52 odigrane utakmice i 19 golova u svim takmičenjima.[20]

U anketi koju je sproveo sportski časopis Kiker, izglasan je za najboljeg novajliju u sezoni 2009/10, od strane njegovih kolega profesionalaca[37] i uvršten je u tim sezone Bundeslige.[38] Označio je Van Gala najzaslužnijim u njegovom usponu do uspjeha. Trener je stigao sa reputacijom promovisanja omladinskih reprezentativaca, naročito u Ajaksu, i dosljedno je davao Mileru svoju šansu u prvom timu, izjavivši jednom prilikom: „sa mnom će Miler uvijek igrati“.[39] Miler je zauzvrat opisao Van Gala kao "genijalnog tehničara" koji čini igrače da se "poboljšavaju svaki put".[17]

2010/11.[uredi | uredi izvor]

Miler u dresu Bajerna u Sankt-Peterburgu u maju 2011.

Sa pauze nakon Svjetskog prvenstva 2010, vratio se kako bi potpisao produžetak ugovora sa Bajernom do 2015. godine.[40] Kao i većina drugih fudbalera Bajerna koji su igrali na Svjetskom prvenstvu, propustio je veći dio predsezonskih priprema,[41] dok je prvi meč u novoj sezoni odigrao 7. avgusta protiv Šalkea, u finalu Superkupa.[42] Uvršten je u startnih 11 i postigao je prvi gol u pobjedi od 2:0.[43] Dvije nedelje kasnije, postigao je prvi gol za Bajern na otvaranju sezone u ligi, u pobjedi od 2:1 nad Volfsburgom.[44] Igrao je na svakoj utakmici u prvom dijelu sezone, obično kao starter,[45] ali kako se tim rezultatski mučio, Miler nije postigao veliki broj golova kao prethodne sezone,[45] zbog čega je ostavljan na klupu,[39] a čak je i izveden iz igre nakon što je promašio izglednu priliku u porazu od Kajzerslauterna 2:0, u avgustu.[17][46] Bio je u dobroj fizičkoj formi,[47] a nakon osam ligaških utakmica bez gola, postigao je gol u pobjedi od 4:1 nad Ajntraht Frankfurom, 27. novembra.[48] Nastavio je da postiže golove u ligaškim utakmicama, kao i u pobjedi u kup utakmici protiv Štutgarta, tri nedelje kasnije.[49][50] Stigao je do osam postignutih golova u svim takmičenjima,[45] uključujući i spektakularan gol za vođstvo protiv Rome, u pobjedi od 2:0 u okviru Lige šampiona.[17][51]

Tokom zimske pauze, Miler je izjavio da mu je prva profesionalna sezona bila gotovo nevjerovatna.[47] Drugi dio sezone počeo je u dobroj formi, ali je bio uključen u raspravu sa Robenom, koji se naljutio nakon što je Miler iskazao nezadovoljstvo loše izvedenim slobodnim udarcem Robena, u pobjedi 3:1 nad Verderom.[52] Ponovo je igrao na svakoj utakmici u sezoni,[53] postigavši 19 golova, od čega 12 u ligi,[54] ali sezona je bila manje uspješna za Bajern, jer je završio na trećem mjestu u ligi,[55] ispao je u polufinalu Kupa od Šalkea[56] i ispao je u osmini finala Lige šampiona, od Intera; Bajern je pobijedio 1:0 na San Siru, ali je izgubio kući 3:2, dok je Miler postigao jedan gol.[57] Menadžer Bajerna, Van Gal, kritikovan je zbog loše taktike i transfera i izbora startnih 11,[58] nakon čega je smijenjen u naslijedio ga je Jup Hajnkes.[59]

2011/12.[uredi | uredi izvor]

U prvoj utakmici Kupa u sezoni 2011/12, Miler je proglašen za igrača utakmice, nakon što je izborio dva penala koja su postigli Mario Gomez i Bastijan Švajnštajger, dok je Miler postigao treći gol u pobjedi 3:0 protiv Ajntraht Braunšvajga.[60] Prvi gol u ligi postigao je u petom kolu, u pobjedi 2:0 protiv Šalkea. Gol je postigao i na narednoj utakmici kući. Postigao je prvi gol u pobjedi od 6:0 protiv Ingolštada u okviru Kupa, gdje je postigao svoj drugi gol.[61] Našao se na užem spisku u izboru za FIFA Zlatnu loptu.[62] U prijateljskim utakmicama, od 10 do 15. januara, postigao je tri gola na dvije utakmice, dva gola protiv reprezentacije Indije, koju je Bajern pobijedio 4:0[63] i jedan gol u pobjedi 4:0 protiv Rot Vels Efruta.[64] U Kupu, upisao je dvije asistencije u pobjedi protiv Štutgarta. Na dan 11. februara, postigao je gol glavom protiv Kajzerslauterna, njegov prvi gol u ligi od 24. septembra 2011.[65] Na dan 31. marta 2012, odigrao je svoju stotu utakmicu u Bundesligi, protiv Nirnberga.[66][67] Na dan 19. maja 2012, postigao je vodeći gol protiv Čelsija u finalu Lige šampiona 2011/12. Ipak, Miler je kasnije zamijenjen, a Bajern je izgubio od Čelsija na penale. Nakon utakmice, Miler je iskazao nezadovoljstvo sa vremenom koje je proveo na terenu u poslednjih nekoliko utakmica.[68] Istakao je da, uprkos tome što je nezadovoljan, želi da ostane u Bsjeenu.[68] Tokom sezone, postigao je 7 golova na 34 utakmice u ligi, dva gola na pet utakmica u Kupu i dva gola na 14 utakmica u Ligi šampiona.[69]

2012/13.[uredi | uredi izvor]

Prvi gol u sezoni 2012/13. postigao je 27. avgusta 2012, u pobjedi 3:0 protiv prvaka Druge Bundeslige — Grojter Firta.[70] Na dan 2. septembra 2012, postigao je gol u pobjedi od 6:1 protiv Štutgarta, pred 71.000 gledalaca na Alijanc areni.[71][72] Doprinio je Bajernu da izjednači najbolji start sezone, postigavši gol u pobjedi 5:0 protiv Fortune Diseldorf, čime je Bajern ostvario osmu pobjedu zaredom.[73] Tri dana kasnije, postigao je prvi gol u pobjedi od 1:0 protiv Lila, u Francuskoj.[74]

Na dan 13. decembra, nakon dobre forme u prvom dijelu sezone, Miler je da je u Minhenu kod kuće i „ne postoji klub u koji možete da kskoračite kada napustite Bajern... skoro da ne postoji bolji klub.[75] Šest dana kasnije, potpisao je novi dvogodišnji ugovor, do 2017. godine.[76] Do zimske pauze u Bundesligi, postigao je devet golova i upisao sedam asistencija na 16 utakmica, dok je postigao tri gola u Ligi šampiona,[75] čime je postigao ukupno 13 golova u prvom dijelu sezone, uključujući i gol protiv Borusije Dortmund u Superkupu. Prvi gol u nastavku sezone postigao je na drugoj utakmici, u pobjedi 2:0 na gostovanju Štutgartu. U Ligi šampiona, postigao je svoj peti gol, u pobjedi 2:0 protiv Juventusa u četvrtfinalu, prekinuvši niz Juventusa od 18 utakmica bez poraza u evropskim takmičenjima.[77] Na dan 23. aprila 2013. godine, Miler je postigao dva gola i upisao asistenciju u pobjedi 4:0 protiv Barselone u prvoj utakmici polufinala Lige šampiona.[78] U revanš utakmici, postigao je gol u pobjedi Bajerna na Kamp Nouu 3:0, nanijevši tako najteži poraz Barseloni u ligi šampiona, sa ukupnim rezultatom 7:0.[79] Igrao je bitnu ulogu u pobjedi 2::1 protiv Borusije Dortmund u finalu Lige šampiona 2012/13, nakon čega je postigao gol iz penala u pobjedi 3:2 protiv Štutgarta u finalu Kupa.[80] Sezonu je završio sa 23 postignuta gola u svim takmičenjima, od čega 13 u Bundesligi,[81] jedan u Kupu,[81] osam u Ligi šampiona,[81] i jedan u Superkupu.[82] This topped off Müller's highest scoring season to date.[83]

2013/14.[uredi | uredi izvor]

Sezonu 2013/14, počeo je u Superkupu Njemačke, protiv Borusije Dortmund, nakon što je postigao sedam golova u pripremnim utakmicama.[84] U prvoj utakmici Kupa, 5. avgusta, postigao je het trik, u pobjedi od 5:0 protiv Švarc Vels Redena. U prvoj ligaškoj utakmici u sezoni, Miler je promašio penal prvi put, ali je sviran novi penal, jer je odbranjena lopta pogodila u ruku Alvara Domingeza, i iskoristio ga je David Alaba. Nakon toga, Miler je izjavio: „i dalje sam da srećan da izvodim penale, ali mislim da je David Alaba glavni čovjek za to od sada“. Igrao je u Superkupu Evrope 2013,[85] do 71 minuta u utakmici u kojoj je Bajern pobijedio Čelsi na penale i postao prvi njemački klub koji je osvojio Superkup.[86][87] Na dan 25. septembra, postigao je dva gola protiv Hanovera u Kupu, čime je došao do pet postignutih golova u Kupu. Prvi gol u ligi postigao je 28. septembra, u pobjedi 1:0 protiv Volfsburga. Prvi gol u Ligi šampiona postigao je 2. oktobra, u pobjedi Bajerna 3:1 na gostovanju Mančester Sitiju na gradskom stadionu. U decembru, nastupio je na Svjetskom klupskom prvenstvu, koje je Bajern osvojio.[88]

Na dan 17. maja 2014, postigao je drugi gol u pobjedi 2:0 protiv Borusije Dortmund u finalu Kupa, čime je Bajern osvojio duplu krunu deseti put u istoriji.[89] Sezonu je završio kao najbolji strijelac Kupa, sa osam golova na pet utakmica.[90] Ukupno je postigao 13 golova na 31 utakmici u Bundesligi, osam golova u Kupu i i pet golova na 12 utakmica u Ligi šampiona.[91]

2014/15.[uredi | uredi izvor]

Nakon sezone 2013/14, potpisao je novi dvogodišnji ugovor sa Bajernom, do 2019.[92] i odbio je ponudu da pređe u Mančester junajted.[6][93] Prva utakmica u sezoni bila mu je Superkup Njemačke, koji je Bajern izgubio 2:0 od Borusije Dortmund.[94] Prvi gol u sezoni postigao je u Kupu, 17. avgusta 2014, protiv Presen Minstera,[95] Nakon čega je postigao vodeći gol u prvom kolu Bundeslige, 22. avgusta 2014,[96][97] u pobjedi od 2:1 nad Volfsburgom.[98][97] Na dan 11. marta, postigao je dva gola u pobjedi 7:0 protiv Šahtar Donjecka,[99] čime se izjednačio sa bivšim saigračem — Mariom Gomezom, kao najbolji njemački strijelac u Ligi šampiona.[100] Prestigao je Gomeza sa golom postignutim u pobjedi 6:1 protiv Porta, 21. aprila 2015.[101] Sezonu je završio sa 13 golova na 32 utakmice u Bundesligi, jednim golom na pet utakmica u Kupu i sedam golova na deset utakmica u Ligi šampiona.[102]

2015/16.[uredi | uredi izvor]

Miler tokom treninga 2015.

Sezonu 2015/16 počeo je u Superkupu Njemačke, protiv Volfsburga.[103] Bundesligu je počeo sa dva gola protiv Hamburga,[104] golom protiv Hofenhajma,[105] dva gola protiv Bajer Leverkuzena,[106] i golom protiv Auzburga u prva četiri kola.[107] Gol iz penala postigao je protiv Bajer Leverkuzena[106] i Augzburga.[107] Nije uspio da postigne gol u naredne tri utakmice u Bundesligi.[108] Promašio je penal protiv Majnca u sedmom kolu,[109] a prvi naredni gol u Bundesligi postigao je u osmom kolu, protiv Borusije Dortmund.[108] One of the goals was scored from the penalty spot.[110] Golove je postizao i u ostalim takmičenjima. Dao je dva gola protiv Volfsburga u. drugoj rundi Kupa Njemačke,[111] dok je u Ligi šampiona 2015/16 postigao dva gola protiv Olimpijakosa,[112] dva protiv Arsenala[113] i jedan gol protiv u revanšu protiv Olimpijakosa.[114] Postigavši gol u pobjedi kući protiv Olimpijakosa, Miler je postao najmlađi fudbaler sa 50 pobjeda u Ligi šampiona, srušivši prethodni rekord Lionela Mesija za 14 mjeseci.[115]

Na dan 9. decembra 2015, ušao je u igru u 46 minutu umjesto Riberija u pobjedi 2:0 protiv Dinamo Zagreba,[116] gdje nije uspio da iskoristi penal,[117] a grupnu fazu Lige šampiona završio je sa postignutih pet golova na šest utakmica.[108] Na dan 18. decembra, potpisao je novi dvogodišnji ugovor, do 2021.[118] Na dan 19. decembra 2015. godine,[119] Bajern je pobijedio Hanover 1:0,[119] with a goal from golom iz penala Tomasa Milera.[120] Nakon utakmice, Bajern je otišao na zimsku pauzu.[120] Miler je prvi dio sezone završio sa 14 golova na 17 utakmica u ligi.[108] Od toga, pet golova je postigao iz penala, od ukupno šest penala koliko je šutirao.[108] Do zimske pauze, postigao je 21 gol na 25 utakmica u svim takmičenjima.[103][108]

U pobjedi nad Verderom 5:0, 12. marta 2016, postigao je dva gola.[121] Četiri dana kasnije, nakon što je Bajern gubio kući od Juventusa u revanš utakmici osmine finala Lige šampiona 2015/16 2:1, Miler je postigao gol za izjednačenje u 91. minutu, nakon čega je Bajern pobijedio 4:2 u produžecima.[122]

U polufinalu Kupa, 19. aprila 2016, postigao je oba gola u pobjedi 2:0 nad Verderom. Njegov prvi gol na utakmici bio je jubilarni 150 gol Bajerna u svim takmičenjima te sezone.[123]

U revanš utakmici polufinala Lige šampiona, 3. maja, Bajern je kući pobijedio Atletiko Madrid 2:1, ali je ispao zbog gola primljenog u gostima. Jan Oblak je odbranio penal Mileru za 3:1.[124]

Sezonu je završio sa 20 postignutih golova na 31 utakmici u Bundesligi, četiri gola na pet utakmica u Kupu i osam golova na 12 utakmica u Ligi.[108] Nije postigao gol samo u Superkupu Njemačke.[103]

2016/17.[uredi | uredi izvor]

Sezonu 2016/17, počeo je golom u Superkupu Njemačke, u pobjedi 2:0 nad Borusijom Dortmund, 14. avgusta 2016.[125] U ligi, nije postigao gol ukupno 999 minuta prije nego što je dao gol u pobjedi 5:0 protiv Volfsburga u okviru 14 kola, u 76. minutu.[126] Sezonu je završio sa postignutih pet golova na 29 utakmica u ligi, bez postignutog gola u Kupu i sa tri gola na devet utakmica u Ligi šampiona 2016/17.[127] Müller did have a career best 12 assists in the Bundesliga.

Nekoliko njemačkih fudbalskih eksperata, poput Lotara Mateusa, krivilo je trenera Bajerna — Karla Ančelotija zbog lošeg učinka Milera pred golom protivničkih timova. Ančeloti je uglavnom favorizovao Tijaga Alkantaru kao fudbalera koji igra na poziciji iza napadača, što je Milerova primarna pozicija. Miler je uglavnom ostajao na klupi za bitne mečeve u Evropi i Bundesligi.[128]

2017/18.[uredi | uredi izvor]

Sezonu 2017/18. počeo je u Superkupu Njemačke,[129] gdje je igrao do 67 minuta, nakon čega ga je zamijenio Kingsle Koman.[129] Prvi gol u sezoni postigao je protiv Majnca u okviru četvrtog kola Bundeslige.[130] Na dan 21. januara 2018, postigao je dva gola u pobjedi 4:2 protiv Verdera u okviru 19 kola.[131] Na dan 20. februara 2018, postigao je dva gola u pobjedi 5:0 protiv Bešiktaša, u prvoj utakmici osmine finala Lige šampiona 2017/18.[132]

Sezonu je završio kao najbolji asistent Bundeslige, sa 14 asistencija, a postigao je i osam golova na 29 utakmica.[133]

2018/19.[uredi | uredi izvor]

Sezonu 2018/19. počeo je u Superkupu Njemačke, u pobjedi Bajerna 5:0 protiv Ajntraht Frankfurta; Miler je igrao do 64. minuta, kada ga je zamijenio Leon Gorecka.[134] Postigao je po gol u prva dva kola Bundeslige,[135] nakon čega je postigao gol u pobjedi 2:0 nad Redinhauzenom , okviru druge runde Kupa Njemačke.[136] Postigao je dva gola protiv Fortune Diseldorf 24. novembra 2018.[137] Na dan 12. decembra 2018, igrao je svoju 105 utakmicu u Ligi šampiona protiv Ajaksa, prestigavši bivšeg saigrača — Filipa Lama i postavši novi rekorder Bajerna po broju nastupa u Ligi šampiona.[138] Na istoj utakmici, Miler je dobio prvi direktni crveni karton u karijeri,[139][140] što je rezultiralo suspenzijom od dvije utakmice.[141] Na dan 15. decembra 2018, odigrao je svoju 300 utakmicu u Bundesligi, protiv Hanovera 96.[142]

Na dan 18. maja 2019, Miler je osvojio sedmu uzastopnu titulu prvaka Njemačke sa Bajernom, koji je završio dva boda ispred Borusije Dortmund, sa ukupno 78 bodova. To je bila ukupno osma titulu u Bundesligi za Milera, a nedelju dana kasnije, osvojio je svoj peti Kup Njemačke, nakon što je Bajern u finalu pobijedio Lajpcig 3:0.[143]

2019/20.[uredi | uredi izvor]

Na dan 2. novembra 2019. godine, odigrao je svoju 500 utakmicu u dresu Bajerna, postavši deseti fudbaler Bajerna koji je dostigao taj broj od 1965. godine i osnivanja Bundeslige.[144] Narednog mjeseca, postao je prvi fudbaler u istoriji koji je upisao 11 asistencija u prvom dijelu sezone Bundeslige, postavivši novi rekord u broju pobjedi 2:0 protiv Volfsburga.[145] Na dan 7. aprila 2020, potpisao je novi dvogodišnji ugovor sa Bajernom, do 2023.[146] Nakon pauze zbog pandemije virusa Korona, zbog koje se Bundesliga nije igrala, u okviru 30 kola, protiv Bajer Leverkuzena, u kojem je upisao dvije asistencije, stigao je do 20 asistencija u sezoni, srušivši rekord koji su prethodno držali Kevin de Brojne i Emil Forsberg.[147]

Reprezentativna karijera[uredi | uredi izvor]

Tomas Miler nosi broj 13 u reprezentaciji Njemačke, broj koji je poznat po tome što ga je nosila legenda reprezentacije Njemačke — Gerd Miler, koji je za Tomasa Milera rekao: „biće sjajan igrač“.[148]
Miler u dresu Njemačke 2011.
Miler na utakmici protiv Austrije, u okviru kvalifikacija za Evropsko prvenstvo 2012.

Miler je nastupao za mladu reprezentaciju Njemačke u raznim kategorijama, počevši od 2004, kada je igrao za reprezentaciju do 16 godina.[149] U avgustu 2009, pozvan je u reprezentaciju do 21 godine, gdje je debitovao u pobjedi 3:1, u prijateljskoj utakmici protiv Turske.[150] Za reprezentaciju do 21 godine odigrao je šest utakmica i upisao jedan gol,[151] osmi u pobjedi 11:0 nad San Marinom.[152]

U oktobru iste godine, kada je ušao u prvi tim Bajerna, selektor reprezentacije Njemačke — Joahim Lev, počeo je da razmišlja o tome da ga pozove u nacionalni tim,[153][154] uprkos tome što je u početku ostavljan na klupi u Bajernu.[155] Narednog mjeseca, Miler je pozvan u reprezentaciju za prijateljsku utakmicu protiv Obale Slonovače.[156] Ipak, to se poklopilo sa smrću golmana nacionalnog tima — Roberta Enkea, što je dovelo do otkazivanja prijateljske utakmice protiv Čilea iste nedelje.[157] Sa manje prilika da isproba nove igrače i sa tim što se mlada reprezentacija suočavala sa najvažnijim utakmicama u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo 2011, Lev i menadžer mlade reprezentacije — Rejner Adrion, dogovorili su se da je Miler potrebniji mladoj reprezentaciji i pozvan je nazad.[158]

Pozvan je nazad u seniorsku reprezentaciju za trening sesiju u Zindelfingenu, u januaru 2010,[159] a zatim je pozvan u tim za prijateljsku utakmicu protiv Argentine u martu.[160] Debitovao je na toj utakmici, gdje je počeo u startnih 11 na Alijanc areni. Izašao je iz igre u 66. minutu, kada ga je zamijenio Toni Kros; Njemačka je izgubila 1:0.[161]

Svjetsko prvenstvo 2010.[uredi | uredi izvor]

Miler se našao na širem spisku od 27 igrača za Svjetsko prvenstvo 2010, zajedno sa još sedam fudbalera Bajern Minhena.[162] Uprkos tome što je pao sa bicikla u trening kampu u Bolcanu,[163] doživio je blaže povrede i našao se na konačnom spisku od 23 igrača za prvenstvo.[164] Dodijeljen mu je broj 13,[165] koji obično nosi Mihael Balak, koji je bio povrijeđen i nije igrao na prvenstvu,[165] dok je broj 13 ranije nosio Gerd Miler.[165] Drugu utakmicu za reprezentaciju odigrao je u poslednjoj prijateljskoj utakmici pred start prvenstva, kada je ušao na poluvremenu umjesto Pjotra Trohovskog, u pobjedi 3:1 protiv reprezentacije Bosne i Hercegovine.[166] Našao se u startnoj postavi u prvoj utakmici na Svjetskom prvenstvu i postigao je treći gol u pobjedi 4:0 nad Australijom,[167] osvojivši nagradu Njemači gol mjeseca.[168] Igrao je sve utakmice u grupnoj fazi, uključujući i poraz od Srbije 1:0. Njemačka je završila na prvom mjestu u grupnoj fazi, a u osmini finala je igrala protiv Engleske. Miler je postigao dva gola i upisao jednu asistenciju u pobjedi od 4:1.[169] U četvrtfinalu, u pobjedi protiv Argentine 4:0, Miler je postigao svoj četvrti gol na prvenstvu u trećem minutu utakmice.[170] Ipak, dobio je žuti karton u prvom poluvremenu zbog prekršaja[171] i bio je suspendovan za polufinale protiv Španije, gdje je Njemačka izgubila. Izjavio je da je bio nervozniji tokom utakmice protiv Španije nego bilo koji drugi fudbaler koji je mogao da igra.[17] Vratio se u tim u utakmici za treće mjesto protiv Urugvaja i postigao je vodeći gol, njegov peti na prvenstvu, u pobjedi 3:2 i osvojio je bronzanu medalju.[172] Uspjeh tima je bio kulminacija serije promjena koje su donesene nakon neuspjeha na Evropskom prvenstvu 2000. Njemci su usvojili napadački stil fudbala i priključili prvom timu mlade fudbalere kao što su Miler, Mesut Ozil i Sami Hedira.[173]

Sa pet golova, Miler je završio kao najbolji strijelac prvenstva, zajedno sa Veslijem Snejderom. Zahvaljujući tome što je upisao tri asistencije, dobio je zlatnu kopačku ispred Snejdera.[174] Takođe je osvojio nagradu za najboljeg mladog igrača prvenstva, ispred Andrea Ajeva iz Gane i Đovanija dos Santosa iz Meksika.[175] U kategoriji za obje nagrade, naslijedio je saigrače — Miroslava Klosea i Lukasa Podolskog sa Svjetskog prvenstva 2006.[176]

U oktobru 2010, našao se na užem spisku nominovanih za Zlatnu loptu za 2010, zajedno sa još četiri saigrača iz reprezentacije.[177] Obazirući se na uspjeh koji je ostvario na Svjetskom prvenstvu, Miler je rekao: „u suštini imao sam sreće, ušao sam u u dobru formu u pravo vrijeme“.[47]

Evropsko prvenstvo 2012.[uredi | uredi izvor]

Miler je bio starter na svih deset utakmica u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo 2012, upisavši sedam asistencija,[178] od kojih tri u pobjedi od 6:2 protiv Austrije u septembru 2011.[179] Postigao je tri gola u kvalifikacijama, od kojih dva u pobjedi 4:0 protiv Kazahstana u martu 2011,[180] dok je treći postigao u pobjedi protiv Turske 3:1 u oktobru iste godine.[181]

Našao se na spisku Joahima Leva za Evropsko prvenstvo 2012, na kojem je Njemačka bila u grupi sa Holandijom, Portugalijom i Danskom. U prvom kolu pobijedila je Portugaliju golom Marija Gomeza;[182] u drugom kolu pobijedila je Holandiju 2:1, oba gola postigao je Gomez u prvom poluvremenu, dok je Robin van Persi dao gol za Holandiju.[183] U poslednjem kolu pobijedila je Dansku 2:1, golovima Lukasa Podolskog i Larsa Bendera i plasirala se u četvrtfinale sa prvog mjesta.[184] U četvrtfinalu pobijedila je Grčku i postavila rekord sa 15 pobjeda zaredom u takmičarskim utakmicama.[185] Uprkos velikim očekivanjima, poražena je od Italije u polufinalu 2:1, jedini gol postigao je Mesut Ozil u 90 minutu iz penala.[186] Njemačka tako nije uspjela da prekine tradiciju i da pobijedi Italiju u takmičarskoj utakmici, u osam utakmica nije ostvarila nijednu pobjedu.[187]

Svjetsko prvenstvo 2014.[uredi | uredi izvor]

Miler (#13) proslavlja sa saigračima osvajanje Svjetskog prvenstva 2014.

Prve golove u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2014 postigao je 23. marta u pobjedi 3:0 protiv Kazahstana, gdje je postigao prvi i treći gol.[188] Takođe je postigao po gol i u pobjedama 3:0 protiv Austrije i Farskih Ostrva.

Na dan 16. juna 2014, Miler je postigao het trik u prvom kolu na Svjetskom prvenstvu 2014,[189] u pobjedi od 4:0 protiv Portugalije i proglašen je za igrača utakmice.[190] Takođe, Pepe ga je udario nogom u glavu zbog čega je dobio crveni karton.[189][190] On je porekao da je simulirao pretjeranu reakciju koja je dovela do crvenog kartona.[191] Na dan 26. juna, Miler je postigao jedini gol u poslednjem meču grupne faze protiv Sjedinjenih Američkih Država i Njemačka je završila grupnu fazu na prvom mjestu i izbjegla glasine o dogovoru između trenera — Joahima Leva i Jirgena Klinsmana da odigraju neriješeno kako bi obje reprezentacije prošle dalje, slično dogovoru sa prvenstva 1982.[192]

Na dan 8. jula, postigao je vodeći gol u pobjedi od 7:1 protiv Brazila u polufinalu.[193] Taj gol je bio 2.000 gol Njemačke u istoriji reprezentacije, a Miler je postigao peti gol, postigavši po pet golova na prva dva prvenstva, čime je postao treći fudbaler koji je to uspio, nakon Teofilasa Kubiljasa i Miroslava Klosea.[194] Sa tim golom, izjednačio se sa Helmuta Rah sa deset postignutih golova na Svjetskom prvenstvu.[194] U finalu Njemačka je igrala protiv Argentine, to je bilo njihovo treće finale.[195] U regularnom dijelu nije bilo golova, a Mario Gece je golom u 113 minutu donio Njemačkoj pobjedu 1:0 i četvrtu titulu prvaka svijeta.[196]

Na dan 11. jula, Miler se našao na užem spisku od deset fudbalera nominovanih za Zlatnu loptu, za najboljeg fudbalera prvenstva.[197] Osvojio je srebrnu kopačku sa postignutih pet golova, iza Hamesa Rodrigeza koji je postigao šest golova;[198][199] Takođe je uvršten u idealni tim prvenstva.[200]

Evropsko prvenstvo 2016.[uredi | uredi izvor]

Nastupio je na devet od deset utakmica u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo 2016, postigavši devet golova, a Njemačka je završila kvalifikacije na prvom mjestu.[201]

Na prvenstvu, startovao je na svih šest utakmica. U četvrtfinalu protiv Italije,[202] Milerov udarac je bio prvi koji je odbranjen u penal seriji.[202] To je bio prvi put da Njemačka nije realizovala penal od prvenstva 1982, kada je Uli Stjelike promašio.[202] Njemačka je pobijedila 6:5 na penale, što je bio prvi put da je Njemačka pobijedila Italiju na nekom međunarodnom takmičenju.[202] Miler je prvenstvo završio bez postignutog gola.

Svjetsko prvenstvo 2018.[uredi | uredi izvor]

Miler se našao na spisku selektora Joahima Leva za Svjetsko prvenstvo 2018.[203] Igrao je na sve tri utakmice u grupnoj fazi, protiv Meksika, Švedske i Južne Koreje. Startovao je protiv Meksika i Švedske, dok je ušao sa klupe na utakmici protiv Južne Koreje, u kojoj je Njemačka poražena 2:0;[204] oba gola primila je u sudijskoj nadoknadi vremena, nakon što je Joahim Lev uveo ofanzivne igrače. Kod drugog gola, golman Njemačke, Manuel Nojer, driblao je igrača kod gola Južne Koreje, izgubio je loptu i Son Heung-min je postigao gol, koji je bio prazan;[205][206] Njemačka je tako zauzela poslednje mjesto u grupi.[207] To je bio prvi put u istoriji da je ispala u grupnoj fazi na Svjetskom prvenstvu (s obzirom na to da se 1938, kada je ispala u prvom kolu, nije igrala grupna faza), a prvi put od 1950, kada joj je bilo zabranjeno učešće, da nije igrala barem u četvrtfinalu (sa izuzetkom 1978, kada su se igrale dvije grupne faze pa finale).[208] Miler nije uspio da postigne gol, nakon dva prvenstva zaredom u kojima je postizao po pet golova.[209]

Na dan 5. marta 2016, selektor reprezentacije Njemačke — Joahim Lev, izjavio je da neće računati u budućnosti na Milera, zajedno sa Žeromom Boatengom i Matsom Humelsom.[210] Miler je nakon te odluke izjavio da je ljut i iznenađen zbog toga što je Lev odlučio da odstrani njega i njegove saigrače iz Bajerna.[211]

Stil igre[uredi | uredi izvor]

Milerova pozicija može da se opiše kao napadački al raunder,[173] igrač koji je sposoban da igra na više ofanzivnih pozicija. Kako se razvijao kroz mlađe kategorije Bajern Minhena, primarno je igrao na poziciji veznog igrača,[17] ali od ulaska u prvi tim, trener je počeo da ga koristi na više ofanzivnih pozicija. I Bajern Minhen u reprezentacija Njemačke obično igraju u formaciji 4–2–3–1, gdje Miler najčešće igra kao ofanzivni vezni, odmah iza najisturenijeg napadača. Može da igra na bilo kojoj od pozicija ofanzivnog veznog, ali najčešće igra centralno u Bajernu,[212] a na poziciji desnog krilnog napadača u reprezentaciji Njemačke.[213] Igrao je više puta i na poziciji centralnog napadača[4][214][215] i na poziciji drugog napadača.[4][215]

Uprkos nedostatku fizičke snage,[216] Miler je hvaljen zbog zrelosti,[217] brzine, tehnike,[218] svjesnosti, taktičke inteligencije i pozicioniranja.[47][216] Uglavnom je primijećen zbog svoje kompozicije; selektor Njemačke — Lev, rekao je da je Miler nepodložan pritisku,[17] dok je bivši trener Bajerna — Luj van Gal, izjavio da ima nevjerovatnu mentalnu snagu.[47] Kao konstantan golgeter i asistent,[3] Miler je hvaljen u medijima zbog inteligentnih poteza sa loptom i sposobnosti za tajming prilikom kretanja u napad.[215][219] Miler je opisao samog sebe kao igrača koji može da pronađe rupe u protivničkim odbranama, ali da nije pretjerano dobar u driblinzima ili prodorima jedan na jedan.[17] Svoju ulogu je opisao kao Raumdeuter,[220][221] termin koji može da se prevede kao „tumač prostora ili snova“. Tokom Svjetskog prvenstva 2014, Lev je istakao da je Miler veoma neprirodan fudbaler i ne možeš zaista predvidjeti njegovu liniju kretanja, ali on ima jedan cilj, a to je: „kako da postignem gol“.[222] Kao dodatak njegovim ofanzivnim sposobnostima, takođe je hvaljen zbog učenosti u defanzivi, zbog timskog rada, čvrstine i procenta defanzivnog posla koji odradi.[4][223][224]

Privatni život[uredi | uredi izvor]

Miler je rođen u Vajlhajmu, Gornja Bavarska, a odrastao je u obližnjem selu Pel, koje je postalo medijske pažnje tokom njegovog nastupa na Svjetskom prvenstvu.[225] Njegovi roditelji su Klaudija i Gerhard, ima brata Simona, koji je dvije i po godine mlađi.[225] Oženio se sa dugogodišnjom djevojkom — Lisom Tred, koja se poluprofesionalno bavi jahanjem i radi na farmi.[226] Vjenčali su se u decembru 2009, nakon što su bili vjereni dvije godine.[227] U junu 2011, postao je ambasador dobrotvorne organizacije Mlada. krila, koja pomaže djeci koja pate od žalosti ili traume.[228] On je Rimokatoličke vjeroispovijesti.[229]

Statistika karijere[uredi | uredi izvor]

Klubovi[uredi | uredi izvor]

Klub Sezona Liga Kup Kontinentalno Ostalo Ukupno Ref.
Liga Nast. Gol. Nast. Gol. Nast. Gol. Nast. Gol. Nast. Gol.
Bajern Minhen II 2007/08. 3. Liga 3 1 – – – – – – 3 1 [10]

[230]

2008/09. 32 15 – – – – – – 32 15 [12][88]
Ukupno 35 16 – – – – – – 35 16
Bajern Minhen 2008/09. Bundesliga 2008/09. 4 0 0 0 1[a] 1 — 5 1 [12][88]
2009/10. 34 13 6 4 12[a] 2 – – 52 19 [33]
2010/11. 34 12 5 3 8[a] 3 1[b] 1 48 19 [53][88]
2011/12. 34 7 5 2 14[a] 2 – – 53 11 [69]
2012/13. 28 13 5 1 13[a] 8 1[b] 1 47 23 [81][88]
2013/14. 31 13 5 8 12[a] 5 3[v] 0 51 26 [88][91]
2014/15. 32 13 5 1 10[a] 7 1[b] 0 48 21 [102]
2015/16. 31 20 5 4 12[a] 8 1[b] 0 49 32 [88][108]
2016/17. 29 5 3 0 9[a] 3 1[b] 1 42 9 [88][127]
2017/18. 29 8 5 4 10[a] 3 1[b] 0 45 15 [129][130]
2018/19. 32 6 6 3 6[a] 0 1[b] 0 45 9 [134][135]
2019/20. 31 7 5 2 6[a] 2 1[b] 0 43 11 [231][232]
Ukupno 349 117 55 32 113 44 11 3 528 196 —
Ukupno u karijeri 384 133 55 32 113 44 11 3 563 212 —
  1. ^ a b v g d đ e ž z i j k Nastupi u Ligi šampiona.
  2. ^ a b v g d đ e ž Nastupi u Superkupu Njemačke.
  3. ^ Nastupi u Superkupu Njemačke, UEFA Superkupu i Svjetskom klupskom prvenstvu.

Reprezentacija[uredi | uredi izvor]

Njemačka
Godina Nastupa Golova
2010 12 5
2011 13 5
2012 13 0
2013 9 6
2014 15 10
2015 6 5
2016 15 5
2017 6 1
2018 11 1
Ukupno 100 38

Golovi za reprezentaciju[uredi | uredi izvor]

Golovi za reprezentaciju, po datumima, sa prikazom stadiona, protivnika, rezultata i takmičenja..[233][234]
Broj Datum Stadion Protivnik Gol za Konačan rezultat Takmičenje
1. 13. jun 2010. Stadion Moziz Mabida, Durban, Južnoafrička Republika  Australija 3:0 4:0 Svjetsko prvenstvo 2010
2. 27. jun 2010. Stadion Fri stejt, Blumfontejn, Južnoafrička Republika  Engleska 3:1 4:1
3. 4:1
4. 3. jul 2010. Stadion Kejptaun, Kejptaun, Južnoafrička Republika  Argentina 1:0 4:0
5. 10. jul 2010. Stadion Nelson Mandela Bej, Port Elizabet, Južnoafrička Republika  Urugvaj 1:0 3:2
6. 26. mart 2011. Stadion Fric Valter, Kajzerslautern, Njemačka  Kazahstan 2:0 4:0 Kvalifikacije za Evropsko prvenstvo 2012.
7. 3:0
8. 7. oktobar 2011. Turk Telekom Arena, Istanbul, Turska  Turska 2:0 3:1
9. 11. novembar 2011. Olimpijski nacionalni sportski kompleks, Kijev, Ukrajina  Ukrajina 3:3 3:3 Prijateljska
10. 15. novembar 2011. Folksparkstadion, Hamburg, Njemačka  Holandija 1:0 3:0
11. 6. februar 2013. Stad de Frans, Sen Deni, Francuska  Francuska 1:1 2:1
12. 22. mart 2013. Astana Arena, Astana, Kazakhstan  Kazahstan 1:0 3:0 Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2014.
13. 3–0
14. 14. avgust 2013. Stadion Fric Valter, Kajzerslautern, Njemačka  Paragvaj 2:2 3:3 Prijateljska
15. 6. septembar 2013. Alijanc arena, Minhen, Njemačka  Austrija 3:0 3:0 Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2014
16. 10. septembar 2013. Stadion Torsvelur, Torshavn, Farska Ostrva Šablon:Podaci o zastavi FAR 3:0 3:0
17. 1. jun 2014. Borusija park, Menhengladbah, Njemačka  Kamerun 1:1 2:2 Prijateljska
18. 16. jun 2014. Arena Fonte Nova, Salvador, Brazil  Portugalija 1:0 4:0 Svjetsko prvenstvo 2014
19. 3:0
20. 4:0
21. 26.. jun 2014. Arena Pernambukano, Resife, Brazil  Sjedinjene Države 1:0 1:0
22. 8. jul 2014. Mineirao, Belo Orizonte, Brazil  Brazil 1:0 Svjetsko prvenstvo 2014
23. 7 September 2014 Signal Iduna Park, Dortmund, Njemačka  Škotska 1:0 2:1 Kvalifikacije za Evropsko prvenstvo 2016.
24. 2:1
25. 14. novembar 2014. Stadion Maks Morlok, Nirnberg, Njemačka  Gibraltar 1:0 4:0
26. 2:0
27. 29. mart 2015. Dinamo Arena, Tbilisi, Gruzija  Gruzija 2:0 2:0
28. 4. septembar 2015. Stadion Bronhajmer Hang, Frankfurt, Njemačka  Poljska 1:0 3:1
29. 7. septembar 2015. Hempden park Glazgov, Škotska  Škotska 1:0 3:2
30. 2:1
31. 11. oktobar 2015. Red bul arena, Lajpcig, Njemačka  Gruzija 1:0 2:1
32. 4. jun 2016. Feltins arena, Gelzerkihen, Njemačka  Mađarska 2:0 2:0 Prijateljska
33. 4. septembar 2016. Stadion Uleval, Oslo, Norveška  Norveška 1:0 3:0 Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2018
34. 3:0
35. 8. oktobar 2016. Folksparkstadion, Hamburg, Njemačka  Češka 1:0 3:0
36 3:0
37 26. mart 2017. Stadion Tofik Bahramov, Baku, Azerbejdžan  Azerbejdžan 2–1 4–1
38 23. mart 2018. Esprit arena, Diseldorf, Njemačka  Španija 1:1 1:1 Prijateljska

Trofeji i nagrade[uredi | uredi izvor]

Bajern Minhen[235]'[236]

Njemačka

Individualno

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „FIFA Club World Cup Morocco 2013: List of Players” (PDF). FIFA. 7. 12. 2013. str. 5. Arhivirano iz originala (PDF) 24. 12. 2018. g. Pristupljeno 21. 7. 2018. 
  2. ^ a b „Thomas Müller”. eurosport.co.uk. Pristupljeno 21. 7. 2018. 
  3. ^ a b „Thomas Müller”. fussballdaten.de (na jeziku: njemački). Pristupljeno 11. 7. 2010. 
  4. ^ a b v g „Thomas Müller” (na jeziku: njemački). DFB. Pristupljeno 21. 7. 2018. 
  5. ^ „The top 100 footballers 2014 – interactive”. The Guardian. 21. 12. 2014. Pristupljeno 21. 7. 2018. 
  6. ^ a b Lynch, David (20. 8. 2014). „Muller claims he turned down 'astronomical' Man United offer”. Manchester Evening News. Pristupljeno 21. 7. 2018. 
  7. ^ „Thomas Müller” (na jeziku: njemački). Bayern Munich. Pristupljeno 21. 7. 2018. 
  8. ^ „Biografie” (na jeziku: njemački). DFB. Arhivirano iz originala 19. 8. 2014. g. Pristupljeno 21. 7. 2018. 
  9. ^ „Spiele von Thomas Müller in 2007/2008” (na jeziku: German). fussballdaten.de. Pristupljeno 21. 7. 2018. 
  10. ^ a b „Müller, Thomas” (na jeziku: njemački). kicker. Pristupljeno 21. 7. 2018. 
  11. ^ a b „Spiele von Thomas Müller in 2008/2009” (na jeziku: njemački). fussballdaten.de. Pristupljeno 21. 7. 2018. 
  12. ^ a b v „Müller, Thomas” (na jeziku: njemački). kicker.de. Pristupljeno 21. 7. 2018. 
  13. ^ „Torjäger der 3. Liga 2008/2009” (na jeziku: njemački). fussballdaten.de. Pristupljeno 21. 7. 2018. 
  14. ^ „Polished Bayern send out signal to rivals”. Bayern Munich. 31. 7. 2008. Arhivirano iz originala 19. 3. 2009. g. Pristupljeno 21. 7. 2018. 
  15. ^ „Below-strength FCB undone by wily Italians”. Bayern Munich. 5. 8. 2008. Pristupljeno 21. 7. 2018. 
  16. ^ „Trochowski belohnt Hamburger Moral”. kicker.de (na jeziku: njemački). 15. 8. 2008. Pristupljeno 21. 7. 2018. 
  17. ^ a b v g d đ e ž z i The Müller's tale. Champions Magazine. UEFA. decembar 2010. str. 26—29. 
  18. ^ „Bayern's deadly dozen piles on humiliation for Sporting Lisbon”. The Guardian. 10. 3. 2009. Pristupljeno 21. 7. 2018. 
  19. ^ „Badstuber und Müller unterschreiben” (na jeziku: njemački). Bayern Munich. 16. 2. 2009. Pristupljeno 21. 7. 2018. 
  20. ^ a b v g „Spiele von Thomas Müller in 2009/2010” (na jeziku: German). fussballdaten.de. Pristupljeno 31. 1. 2010. 
  21. ^ „Ribery dankt es van Gaal” [Ribery is grateful to Van Gaal]. kicker (na jeziku: German). 23. 6. 2011. Pristupljeno 31. 1. 2010. 
  22. ^ „Filippo Inzaghi double gives Milan the edge over Marseille”. The Guardian. 15. 9. 2009. Pristupljeno 23. 6. 2011. 
  23. ^ „Ein kleiner Trost: Mit dem 3. Titel ans Kap” [A small consolation: to the Cape with a third title] (na jeziku: German). kicker. 27. 5. 2010. Pristupljeno 7. 9. 2011. 
  24. ^ „Muller slams Germany forwards”. FIFA. 29. 9. 2009. Arhivirano iz originala 26. 07. 2011. g. Pristupljeno 31. 1. 2010. 
  25. ^ a b „Thomas Müller”. ESPN. Arhivirano iz originala 11. 10. 2011. g. Pristupljeno 7. 9. 2011. 
  26. ^ „Bayern unterliegen im Kuriositätenkabinett” [Bayern lose in curious match]. kicker (na jeziku: German). 21. 10. 2009. Pristupljeno 23. 6. 2011. 
  27. ^ „Van Buyten commits future to Bayern”. UEFA. 5. 2. 2010. Pristupljeno 11. 2. 2010. 
  28. ^ Honigstein, Raphael (3. 4. 2010). „Self-congratulatory Bayern Munich reclaim top spot”. The Guardian. Pristupljeno 24. 6. 2011. 
  29. ^ „Müller to keep on dreaming”. Bayern Munich. 2. 5. 2010. Pristupljeno 4. 5. 2010. 
  30. ^ Honigstein, Raphael (1. 5. 2010). „Schalke find something beautiful in being second best”. The Guardian. Pristupljeno 24. 6. 2011. 
  31. ^ Honigstein, Raphael (10. 5. 2010). „Two-day parties, tears, fights and farewells mark Bundesliga finale”. The Guardian. Pristupljeno 24. 6. 2011. 
  32. ^ „Champions Munich finish with a flourish”. Bayern Munich. 8. 5. 2010. Pristupljeno 8. 5. 2010. 
  33. ^ a b „Müller, Thomas” (na jeziku: German). kicker. Pristupljeno 21. 2. 2014. 
  34. ^ „Erneute Bayern-Party in Berlin” [Another Bayern party in Berlin]. kicker (na jeziku: German). 15. 5. 2010. Pristupljeno 24. 6. 2011. 
  35. ^ „Torjäger des DFB-Pokals 2009/2010” [Top goalscorers of the German cup 2009–10] (na jeziku: German). fussballdaten.de. 15. 5. 2010. Pristupljeno 15. 5. 2010. 
  36. ^ „Inter win Champions League final as Diego Milito downs Bayern Munich”. The Guardian. 22. 5. 2010. Pristupljeno 24. 6. 2011. 
  37. ^ „Müller ist 'Aufsteiger der Saison'” [Müller is newcomer of the year] (na jeziku: German). Bayern Munich. 31. 5. 2010. Pristupljeno 1. 6. 2010. 
  38. ^ „Bayern men dominate 2009–10 players’ awards”. Bayern Munich. 13. 7. 2010. Pristupljeno 16. 7. 2010. 
  39. ^ a b „"Müller spielt immer"? Nimmer!” ["Müller always plays?" Never!] (na jeziku: German). Abendzeitung München. 7. 11. 2010. Pristupljeno 24. 8. 2011. 
  40. ^ „Müller extends stay at Bayern until 2015”. Bayern Munich. 6. 8. 2010. Pristupljeno 7. 8. 2010. 
  41. ^ „First pre-season session for World Cup stars”. Bayern Munich. 2. 8. 2010. Pristupljeno 7. 8. 2010. 
  42. ^ „WM-Helden Müller und Klose treffen”. kicker (na jeziku: German). 7. 8. 2010. Pristupljeno 21. 2. 2014. 
  43. ^ „Bayern holen den ersten Titel” [Bayern take the first title] (na jeziku: German). Bundesliga. 7. 8. 2010. Arhivirano iz originala 21. 11. 2010. g. Pristupljeno 29. 7. 2011. 
  44. ^ „Schweinsteiger der Matchwinner zum Auftakt” [Schweinsteiger the match-winner from the start]. kicker (na jeziku: German). 20. 8. 2010. Pristupljeno 20. 8. 2010. 
  45. ^ a b v „Spiele von Thomas Müller in 2010/2011” (na jeziku: German). fussballdaten.de. Pristupljeno 1. 11. 2014. 
  46. ^ „1. FC Kaiserslautern – Bayern München 2:0, 1. Bundesliga, Saison 2010/11, 2.Spieltag – Spielanalyse” [1. FC Kaiserslautern 2–0 Bayern München, Bundesliga season 2010–11, matchday 2 – match report]. kicker (na jeziku: German). 27. 8. 2010. Pristupljeno 1. 1. 2011. 
  47. ^ a b v g d „Müller’s marvellous year”. Bayern Munich. 28. 12. 2010. Pristupljeno 1. 1. 2011. 
  48. ^ „Müller nutzt Nikolovs Patzer” [Müller takes advantage of Nikolov's blunder]. kicker (na jeziku: German). 27. 11. 2010. Pristupljeno 29. 7. 2011. 
  49. ^ „Gomez und Müller als kongeniales Duo” [Gomez and Müller – A Symbiotic Partnership]. kicker (na jeziku: German). 19. 12. 2010. Pristupljeno 29. 7. 2011. 
  50. ^ „Rasse, Klasse und erneut Tore satt in Stuttgart” [Pace, class and more goals in a packed game in Stuttgart]. kicker (na jeziku: German). 22. 12. 2010. Pristupljeno 29. 7. 2011. 
  51. ^ „Van Gaal thrilled by Müller’s textbook strike”. Bayern Munich. 16. 9. 2010. Pristupljeno 19. 12. 2010. 
  52. ^ „Robben hits out at Muller”. ESPN Soccernet. 30. 1. 2011. Arhivirano iz originala 02. 02. 2011. g. Pristupljeno 31. 1. 2011. 
  53. ^ a b „Müller, Thomas” (na jeziku: German). kicker. Pristupljeno 21. 2. 2014. 
  54. ^ „Thomas Müller”. ESPN FC. Pristupljeno 20. 6. 2014. 
  55. ^ „1. Bundesliga: Spielpaarungen, Tabelle und Ergebnisse der Saison 2010/11 am 34. Spieltag” [Bundesliga: fixtures, table and results of the 2010–11 season on the 34th matchday]. kicker (na jeziku: German). 14. 5. 2011. Pristupljeno 18. 5. 2011. 
  56. ^ „Raul trifft einmal, Neuer hält alles – Bayern k.o.” [One goal from Raul, and Neuer unbeatable: Bayern are knocked out]. kicker (na jeziku: German). 2. 3. 2011. Pristupljeno 18. 5. 2011. 
  57. ^ Nesha Starcevic (15. 3. 2011). „Goran Pandev strikes late as Inter leave Bayern Munich devastated again”. The Guardian. Pristupljeno 18. 5. 2011. 
  58. ^ Honigstein, Raphael (14. 4. 2011). „Van Gaal's failings were many”. Sports Illustrated. Pristupljeno 28. 8. 2011. 
  59. ^ „Louis van Gaal sacked by Bayern Munich”. The Guardian. 10. 4. 2011. Pristupljeno 18. 5. 2011. 
  60. ^ „Müller bestraft Braunschweiger Ungeschicktheit” (na jeziku: German). kicker.de. 1. 8. 2011. Pristupljeno 4. 1. 2012. 
  61. ^ „Pechvogel Pisot öffnet den Bayern das Tor” (na jeziku: German). kicker.de. 26. 11. 2011. Pristupljeno 4. 1. 2012. 
  62. ^ „Men’s shortlists for FIFA Ballon d’Or Gala 2011 revealed”. FIFA.com. 1. 11. 2011. Arhivirano iz originala 21. 12. 2011. g. Pristupljeno 4. 1. 2012. 
  63. ^ „Brace for Müller as FCB ease past India”. FC Bayern Munich. 10. 1. 2012. Pristupljeno 16. 1. 2012. 
  64. ^ „FCB ease past Erfurt in perfect final warm-up”. FC Bayern Munich. 15. 1. 2012. Pristupljeno 16. 1. 2012. 
  65. ^ „Müller: Erst Torschütze, dann Spaßvogel” (na jeziku: German). merkur-online.de. 12. 2. 2012. Pristupljeno 17. 2. 2012. 
  66. ^ „Lahm und Müller jubilieren” [Lahm and Müller celebrate] (na jeziku: German). FC Bayern Munich. 31. 3. 2012. Pristupljeno 31. 3. 2012. 
  67. ^ „Thomas Müller”. Bundesliga. Arhivirano iz originala 18. 04. 2012. g. Pristupljeno 31. 3. 2012. 
  68. ^ a b „Teams alerted as Muller reveals Bayern anger”. ESPN (UK). 8. 6. 2012. Arhivirano iz originala 24. 08. 2020. g. Pristupljeno 9. 6. 2012. 
  69. ^ a b „Müller, Thomas” (na jeziku: German). kicker. Pristupljeno 21. 2. 2014. 
  70. ^ „Bayern can 'only get better'”. Bundesliga. 27. 8. 2012. Arhivirano iz originala 7. 6. 2014. g. Pristupljeno 19. 12. 2012. 
  71. ^ Wittmann, Gerry (2. 9. 2012). „Bayern München 6 – 1 Stuttgart – Heynckes’ Team Again Dominant”. Bundesliga Fanatic. Pristupljeno 19. 12. 2012. 
  72. ^ Mayer-Lodge, Christopher (2. 9. 2012). „Bayern hit Stuttgart for six”. Bundesliga. Arhivirano iz originala 7. 6. 2014. g. Pristupljeno 19. 12. 2012. 
  73. ^ „Bayern continue perfect start”. ESPN FC. 20. 10. 2012. Pristupljeno 19. 12. 2012. [mrtva veza]
  74. ^ Burke, Chris (23. 10. 2012). „Müller spot kick secures victory for Bayern”. UEFA. Pristupljeno 19. 12. 2012. 
  75. ^ a b Uersfeld, Stephan (13. 12. 2012). „Muller: Bayern the pinnacle”. ESPN FC. Pristupljeno 19. 12. 2012. [mrtva veza]
  76. ^ Uersfeld, Stephan (19. 12. 2012). „Muller inks new deal at Bayern”. ESPN FC. Pristupljeno 19. 12. 2012. [mrtva veza]
  77. ^ James, Andy (2. 4. 2013). „Bayern take command against Juventus”. UEFA. Pristupljeno 2. 4. 2013. 
  78. ^ „Bayern Munich 4 Barcelona 0: Muller brace seals comfortable win as Messi and Co face uphill task to make Wembley final”. Daily Mail. 23. 4. 2013. Pristupljeno 24. 4. 2013. 
  79. ^ Hunter, Graham (1. 5. 2013). „Clinical Bayern complete Barcelona conquest”. UEFA.com. Pristupljeno 7. 6. 2013. 
  80. ^ Koylu, Enis (1. 6. 2013). „Bayern Munich 3–2 Stuttgart: Gomez at the double as Bavarians survive Schwaben fightback to complete treble”. goal.com. Pristupljeno 7. 6. 2013. 
  81. ^ a b v g „Müller, Thomas” (na jeziku: German). kicker. Pristupljeno 21. 2. 2014. 
  82. ^ „Thomas Müller”. goal.com. Pristupljeno 7. 6. 2013. 
  83. ^ „Thomas Müller”. ESPN FC. Pristupljeno 7. 6. 2013. 
  84. ^ „Reus eröffnet und beendet den Torreigen”. kicker (na jeziku: German). 27. 7. 2013. Pristupljeno 21. 2. 2014. 
  85. ^ „Neuer hält den Supercup fest”. kicker (na jeziku: German). 30. 8. 2013. Pristupljeno 21. 2. 2014. 
  86. ^ „2013 Super Cup: As it happened”. BBC Sport. 31. 8. 2013. Arhivirano iz originala 01. 09. 2013. g. Pristupljeno 13. 9. 2013. 
  87. ^ „Philipp Lahm eyes Super Cup win”. ESPN. 29. 8. 2013. Pristupljeno 30. 8. 2013. 
  88. ^ a b v g d đ e ž „Thomas Müller » Club matches”. World Football. Pristupljeno 25. 11. 2015. 
  89. ^ „Bayern beats Dortmund 2–0 in German Cup final”. USA Today. 17. 5. 2014. Pristupljeno 18. 5. 2014. 
  90. ^ „Die Statistiken zum DFB-Pokalfinale 2014”. Deutscher Fußball-Bund (na jeziku: German). 18. 5. 2014. Pristupljeno 18. 5. 2014. 
  91. ^ a b „Müller, Thomas” (na jeziku: German). kicker. Pristupljeno 17. 5. 2014. 
  92. ^ „Bayern Munich: Philipp Lahm and Thomas Muller sign new deals”. BBC Sport. 11. 6. 2014. Pristupljeno 11. 6. 2014. 
  93. ^ „Mueller: I rejected more money at United”. ESPN (UK). 20. 8. 2014. Arhivirano iz originala 21. 08. 2014. g. Pristupljeno 20. 8. 2014. 
  94. ^ „Aubameyang köpft BVB zum Supercup-Sieg”. kicker (na jeziku: German). 13. 8. 2014. Pristupljeno 13. 8. 2014. 
  95. ^ „Götze, Müller, Alaba und Pizarro – FCB auf Kurs”. kicker (na jeziku: German). 17. 8. 2014. Pristupljeno 17. 8. 2014. 
  96. ^ Dunbar, Ross (24. 6. 2014). „Bayern to open season against Wolfsburg as Bundesliga fixtures confirmed”. Deutsche Welle. Pristupljeno 23. 8. 2014. 
  97. ^ a b „Robben macht's besser als Malanda”. kicker (na jeziku: German). 22. 8. 2014. Pristupljeno 23. 8. 2014. 
  98. ^ „Bayern mühen sich zum Erfolg gegen Wolfsburg” (na jeziku: German). Die Welt. 22. 8. 2014. Pristupljeno 23. 8. 2014. 
  99. ^ „FC Bayern düst ins Viertelfinale” (na jeziku: German). Süddeutsche Zeitung. 11. 3. 2015. Pristupljeno 12. 3. 2015. 
  100. ^ „Bayern Munich's Thomas Muller: You wish for a match like that”. ESPN. Pristupljeno 13. 3. 2015. 
  101. ^ Starcevic, Nesha (21. 4. 2015). „Bayern routs Porto reach Champions semis”. Toronto Star. The Associated Press. Pristupljeno 22. 4. 2015. 
  102. ^ a b „Müller, Thomas” (na jeziku: German). kicker. Pristupljeno 16. 5. 2015. 
  103. ^ a b v „Joker Bendtner ist zweimal zur Stelle”. kicker.de (na jeziku: nemački). 1. 8. 2015. Pristupljeno 1. 8. 2015. 
  104. ^ „Doppelpack: Es müllert zum Auftakt” (na jeziku: German). kicker. 14. 8. 2015. Pristupljeno 25. 11. 2015. 
  105. ^ „Lewandowski erweitert seine Serie gegen Baumann” (na jeziku: German). kicker. 22. 8. 2015. Pristupljeno 25. 11. 2015. 
  106. ^ a b „Strahlemann Müller lässt Bayer alt aussehen” (na jeziku: German). kicker. 29. 8. 2015. Pristupljeno 25. 11. 2015. 
  107. ^ a b „Müller bleibt vom Punkt cool” (na jeziku: German). kicker. 12. 9. 2015. Pristupljeno 25. 11. 2015. 
  108. ^ a b v g d đ e ž „Thomas Müller”. kicker.de (na jeziku: nemački). Pristupljeno 5. 12. 2015. 
  109. ^ „FCB siegt dank Lewandowski im Schongang” (na jeziku: German). kicker. 26. 9. 2015. Pristupljeno 28. 11. 2015. 
  110. ^ „Erst Müller eiskalt, später Lewandowski konsequent” (na jeziku: German). kicker. 4. 10. 2015. Pristupljeno 28. 11. 2015. 
  111. ^ „Bayern wirft den Titelverteidiger raus – dank Müller und Costa”. kicker. 27. 10. 2015. Pristupljeno 25. 11. 2015. 
  112. ^ „Doppelter Müller bringt den FC Bayern auf Kurs” (na jeziku: German). kicker. 16. 9. 2015. Pristupljeno 25. 11. 2015. 
  113. ^ Magowan, Alistair (4. 11. 2015). „Bayern Mun 5 1 Arsenal”. BBC Sport. Pristupljeno 25. 11. 2015. 
  114. ^ Matar, Daniella (24. 11. 2015). „Barcelona, Bayern Munich advance in Champions League”. Toronto Star. The Associated Press. Pristupljeno 25. 11. 2015. 
  115. ^ „This season's Champions League record-breakers”. UEFA. 12. 12. 2015. 
  116. ^ „Doppelschlag Lewandowski: Fünfter Bayern-Sieg” (na jeziku: German). kicker. 9. 12. 2015. Pristupljeno 10. 12. 2015. 
  117. ^ „Robert Lewandowski helps Bayern Munich ease past Dinamo Zagreb”. The Guardian. Reuters. 9. 12. 2015. Pristupljeno 10. 12. 2015. 
  118. ^ „Der FC Bayern verlängert mit vier Superstars” (na jeziku: German). Die Welt. 18. 12. 2015. Pristupljeno 21. 12. 2015. 
  119. ^ a b „Minimalistische Münchner siegen dank Müllers Elfmeter” (na jeziku: German). kicker. 19. 12. 2015. Pristupljeno 21. 12. 2015. 
  120. ^ a b „Bayern Munich’s win at Hannover overshadowed by Guardiola speculation”. The Guardian. Reuters. 19. 12. 2015. Pristupljeno 22. 12. 2015. 
  121. ^ „Bayern Munich hit Werder Bremen for five as Thomas Müller bags brace”. The Guardian (na jeziku: engleski). 12. 3. 2016. ISSN 0261-3077. Pristupljeno 17. 3. 2016. 
  122. ^ Lewis, Aimee (16. 3. 2016). „Bayern Munich 4–2 Juventus”. BBC Sport. Pristupljeno 17. 3. 2016. 
  123. ^ „Daten: Müller zieht an Hoeneß vorbei”. Sport1 (na jeziku: German). 20. 4. 2016. Pristupljeno 22. 4. 2016. 
  124. ^ „Bayern 2 Atletico 1: Guardiola pays heavy penalty for Muller miss as Atleti reach final on away goals”. The Telegraph. 3. 5. 2016. Pristupljeno 4. 5. 2016. 
  125. ^ „Bayern Munich 2–0 Borussia Dortmund: Carlo Ancelotti wins first German trophy”. BBC Sport. 14. 8. 2016. Pristupljeno 14. 8. 2016. 
  126. ^ „Bayern Munich 5 Wolfsburg 0: Muller breaks duck as hosts go top”. FourFourTwo. 10. 12. 2016. Arhivirano iz originala 21. 06. 2018. g. Pristupljeno 10. 12. 2016. 
  127. ^ a b „Thomas Müller”. kicker.de (na jeziku: nemački). Pristupljeno 20. 5. 2017. 
  128. ^ Adams, Tom (29. 8. 2017). „Lothar Matthäus believes Carlo Ancelotti is at fault for Thomas Müller’s drop off”. bavarianfootballworks.com. Pristupljeno 4. 3. 2018. 
  129. ^ a b v „Bayerns erster Titel dank Flippertor und Ulreich”. kicker.de (na jeziku: nemački). 5. 8. 2017. Pristupljeno 5. 8. 2017. 
  130. ^ a b „Thomas Müller”. kicker.de (na jeziku: nemački). Pristupljeno 20. 2. 2018. 
  131. ^ „4:2! Bremen erweist sich als große Hürde”. kicker.de (na jeziku: German). kicker. Pristupljeno 20. 2. 2018. 
  132. ^ „Müller spielt den Türöffner bei Bayerns Gala” (na jeziku: German). kicker. Pristupljeno 20. 2. 2018. 
  133. ^ „Robert Lewandowski, Thomas Müller and the Bundesliga's 2017/18 chart-toppers”. bundesliga.com. Pristupljeno 2. 7. 2018. 
  134. ^ a b „FCB gewinnt Supercup – Lewandowski macht den Unterschied”. kicker.de (na jeziku: German). kicker. Pristupljeno 19. 8. 2018. 
  135. ^ a b „Thomas Müller”. kicker.de (na jeziku: German). kicker. Pristupljeno 28. 11. 2018. 
  136. ^ „Wagner schießt pomadige Bayern ins Achtelfinale”. kicker.de (na jeziku: German). kicker. Pristupljeno 28. 11. 2018. 
  137. ^ „90.+3! Lukebakio schockt die Bayern mit Tor drei”. kicker.de (na jeziku: German). kicker. Pristupljeno 28. 11. 2018. 
  138. ^ „Bayern Munich and Ajax deliver six-goal thriller on memorable European night”. dw.com. 12. 12. 2018. Pristupljeno 2. 1. 2019. 
  139. ^ „Thomas Muller sent off as Robert Lewandowski double sees Bayern claim top spot in Group E”. ESPN. Reuters. 12. 12. 2018. Pristupljeno 12. 12. 2018. 
  140. ^ „Ajax 3 3 Bayern”. BBC Sport. Pristupljeno 2. 1. 2019. 
  141. ^ „Zwei Spiele Sperre für Müller - Bayern legt Berufung ein” (na jeziku: German). Süddeutsche Zeitung. 11. 1. 2019. Pristupljeno 11. 1. 2019. 
  142. ^ „Hannover vs Bayern match report”. bundesliga.com. 12. 12. 2018. Pristupljeno 15. 12. 2018. 
  143. ^ „Robert Lewandowski hits brace as Bayern Munich beat RB Leipzig in DFB Cup final to seal the double”. bundesliga.com. Pristupljeno 27. 5. 2019. 
  144. ^ „Milestone for Thomas Müller”. Bayern Munich. Pristupljeno 8. 6. 2020. 
  145. ^ „Bayern Munich's Thomas Müller sets new Bundesliga assist record”. Bundesliga. 23. 12. 2019. Pristupljeno 23. 12. 2019. 
  146. ^ „Bayern Munich: Thomas Muller signs new contract”. BBC Sport. 7. 4. 2020. Pristupljeno 8. 4. 2020. 
  147. ^ „Bayern Munich's Thomas Müller sets new Bundesliga assist record”. Bundesliga. 7. 6. 2020. Pristupljeno 8. 6. 2020. 
  148. ^ „Gerd Muller: Thomas will break records”. FIFA.com. 18. 6. 2014. Arhivirano iz originala 24. 08. 2020. g. Pristupljeno 20. 6. 2014. 
  149. ^ „Thomas Mueller – Biografie” [Thomas Müller – Biography] (na jeziku: German). German Football Association. Arhivirano iz originala 22. 7. 2010. g. Pristupljeno 30. 6. 2010. 
  150. ^ „Türkei vermiest Adrions Debüt” [Turkey spoil Adrion's debut]. kicker (na jeziku: German). 11. 8. 2009. Pristupljeno 31. 1. 2010. 
  151. ^ „U 21-Nationalteam Männer – Nationalspieler Thomas Müller” [Under-21 men's national team – player Thomas Müller] (na jeziku: German). DFB. Pristupljeno 31. 1. 2010. 
  152. ^ „San Marino – Germany 0:11 (0:5)”. DFB. 17. 11. 2009. Pristupljeno 25. 12. 2010. 
  153. ^ „Löw bleibt – wenn alle bleiben” [Löw stays – if everyone stays]. kicker (na jeziku: German). 12. 10. 2009. Pristupljeno 20. 10. 2009. 
  154. ^ „DFB-Team trifft auf Drogba & Co.” [DFB team encounters Drogba & Co.]. kicker (na jeziku: German). 20. 10. 2009. Pristupljeno 20. 10. 2009. 
  155. ^ „Rummenigge empfiehlt langen Urlaub” [Rummenigge recommends long holiday] (na jeziku: German). Bild. 3. 3. 2010. Pristupljeno 23. 8. 2011. 
  156. ^ „Aaron Hunt wins Germany call-up after turning back on England”. The Guardian. 6. 11. 2009. Pristupljeno 6. 11. 2009. 
  157. ^ „Müller proud after call to Germany set-up”. Bayern Munich. 27. 1. 2010. Pristupljeno 1. 2. 2010. 
  158. ^ „Müller hat Verständnis für Löw” [Müller understands Löw]. kicker (na jeziku: German). 17. 11. 2009. Pristupljeno 31. 1. 2010. 
  159. ^ „Robert Huth ist wieder da” [Robert Huth is back]. kicker (na jeziku: German). 21. 1. 2010. Pristupljeno 31. 1. 2010. 
  160. ^ „DFB-Team mit Müller und Kroos” [German national team with Müller and Kroos]. kicker (na jeziku: German). 26. 2. 2010. Pristupljeno 26. 2. 2010. 
  161. ^ „Löw-Elf misslingt der Härtetest” [Löw's team fail the acid test]. kicker (na jeziku: German). 4. 3. 2010. Pristupljeno 3. 8. 2011. 
  162. ^ „Hans-Jörg Butt called up to Germany's preliminary World Cup squad”. The Guardian. 6. 5. 2010. Pristupljeno 3. 8. 2011. 
  163. ^ „Painful start for Müller, Ribéry’s role open”. Bayern Munich. 26. 5. 2010. Pristupljeno 1. 6. 2010. 
  164. ^ „World Cup 2010: Germany omit Andreas Beck from squad”. BBC. 1. 6. 2010. Pristupljeno 1. 6. 2010. 
  165. ^ a b v „Müller erhält Ballacks Nummer” [Müller takes Ballack's number]. kicker (na jeziku: German). 1. 6. 2010. Pristupljeno 1. 6. 2010. 
  166. ^ „Deutschland – Bosnien-Herzegowina 3:1” [Germany 3–1 Bosnia-Herzegovina]. kicker (na jeziku: German). 3. 6. 2010. Pristupljeno 4. 6. 2010. 
  167. ^ „Germany – Australia”. FIFA. 13. 6. 2010. Arhivirano iz originala 22. 07. 2011. g. Pristupljeno 14. 6. 2010. 
  168. ^ „ARD Sportschau – Tor des Monats – Tor des Monats Juni 2010” [ARD Sports show – Goal of the Month June 2010] (na jeziku: German). ARD. jun 2010. Pristupljeno 28. 8. 2011. 
  169. ^ „Germany – England 4:1”. FIFA. 27. 6. 2010. Arhivirano iz originala 7. 3. 2011. g. Pristupljeno 27. 6. 2010. 
  170. ^ „Argentina – Germany”. FIFA. 3. 7. 2010. Arhivirano iz originala 11. 12. 2010. g. Pristupljeno 3. 7. 2010. 
  171. ^ „Argentina – Germany 0:4” [Argentina 0–4 Germany]. kicker (na jeziku: German). 3. 7. 2010. Pristupljeno 3. 7. 2010. 
  172. ^ „Uruguay – Germany”. FIFA. 20. 7. 2010. Arhivirano iz originala 7. 3. 2011. g. Pristupljeno 10. 7. 2010. 
  173. ^ a b Honigstein, Raphael (2. 7. 2010). „How Germany reinvented itself”. Sports Illustrated. Pristupljeno 10. 8. 2011. 
  174. ^ a b „Golden Boot”. FIFA. 11. 7. 2010. Arhivirano iz originala 17. 3. 2012. g. Pristupljeno 11. 7. 2010. 
  175. ^ a b „Muller claims two coveted crowns”. FIFA. 11. 7. 2010. Arhivirano iz originala 29. 12. 2010. g. Pristupljeno 10. 7. 2010. 
  176. ^ „Müller: Torschützenkönig und "Bester Junger Spieler"” [Müller top goalscorer and best young player]. kicker (na jeziku: German). 11. 7. 2010. Pristupljeno 12. 7. 2010. 
  177. ^ „Shortlists for first FIFA Ballon d’Or gala revealed”. FIFA. 26. 10. 2010. Arhivirano iz originala 31. 10. 2010. g. Pristupljeno 28. 10. 2010. 
  178. ^ „Spiele von Thomas Müller in 2010/2011” (na jeziku: German). fussballdaten.de. Pristupljeno 12. 10. 2010. 
  179. ^ „Deutschland – Österreich 6:2, EM-Qualifikation, Saison 2010/11, 9.Spieltag – Spielanalyse, Aufstellung, Torschützen und alle Infos zur Spielpaarung” [Germany 6–2 Austria, European Championship qualification, season 2010–11, matchday 9 – Match analysis, line-ups and all match information] (na jeziku: German). kicker. 2. 9. 2011. Pristupljeno 2. 9. 2011. 
  180. ^ „Deutschland – Kasachstan 4:0, EM-Qualifikation, Saison 2010/11, 5.Spieltag” [Germany 4–0 Kazakhstan, Euro 2012 qualification, matchday 5]. kicker (na jeziku: German). 26. 3. 2011. Pristupljeno 26. 3. 2011. 
  181. ^ „Gomez bringt Deutschlands Rekordjäger auf Kurs” [Gomez keeps Germany's record-breakers on course] (na jeziku: German). kicker. 7. 10. 2011. Pristupljeno 8. 10. 2011. 
  182. ^ „EURO 2012 Poland/Ukraine » Group B » Germany - Portugal 1:0”. worldfootball.net. Pristupljeno 31. 5. 2018. 
  183. ^ „EURO 2012 Poland/Ukraine » Group B » Netherlands - Germany 1:2”. worldfootball.net. Pristupljeno 31. 5. 2018. 
  184. ^ „EURO 2012 Poland/Ukraine » Group B » Denmark - Germany 1:2”. worldfootball.net. Pristupljeno 31. 5. 2018. 
  185. ^ „Germany overpower Greece in Gdansk”. UEFA. 22. 6. 2012. Pristupljeno 31. 5. 2018. 
  186. ^ „EURO 2012 Poland/Ukraine » Semi-finals » Germany - Italy 1:2”. worldfootball.net. Pristupljeno 31. 5. 2018. 
  187. ^ Voakes, Kris (2. 7. 2016). „Eight games, zero wins - Why have Germany never ever beaten Italy?”. goal.com. Pristupljeno 31. 5. 2018. 
  188. ^ „Kazakhstan 0–3 Germany”. ESPN FC. 22. 3. 2013. Pristupljeno 2. 4. 2013. 
  189. ^ a b Starcevic, Nesha (16. 6. 2014). „World Cup: Thomas Mueller scores hat trick as Germany routs Portugal”. Salvador, Brazil: Toronto Star. The Associated Press. Pristupljeno 16. 6. 2014. 
  190. ^ a b Ornstein, David (16. 6. 2014). „Germany 4–0 Portugal”. BBC. Pristupljeno 16. 6. 2014. 
  191. ^ Uersfeld, Stephan (16. 6. 2014). „Muller: I didn't influence Pepe red”. ESPN FC. Pristupljeno 17. 6. 2014. 
  192. ^ „Mueller goal wins it but USA make history”. ESPN. 26. 6. 2014. Arhivirano iz originala 14. 07. 2014. g. Pristupljeno 26. 6. 2014. 
  193. ^ Knight, Ben (8. 7. 2014). „Germany demolish Brazil in surreal World Cup semifinal”. Deutsche Welle. Pristupljeno 9. 7. 2014. 
  194. ^ a b Tyers, Alan (9. 7. 2014). „Brazil vs Germany, World Cup 2014: as it happened”. The Telegraph. Pristupljeno 9. 7. 2014. 
  195. ^ „Večeras finale svetskog prvenstva: Nemačka – Argentina”. politika.rs. 12. 7. 2014. Pristupljeno 31. 5. 2018. 
  196. ^ „Nemačka je šampion sveta!”. b92.net. 13. 7. 2014. Pristupljeno 31. 5. 2018. 
  197. ^ „World Cup 2014: Fifa announces Golden Ball shortlist”. BBC. 11. 7. 2014. Pristupljeno 12. 7. 2014. 
  198. ^ a b v „Thomas Muller receives his World Cup awards”. FIFA.com. Fédération Internationale de Football Association (FIFA). 6. 10. 2014. Arhivirano iz originala 01. 06. 2018. g. Pristupljeno 15. 2. 2018. „Thomas Mueller (C) receives the adidas silver Ball as second best player of the FIFA World Cup 2014™ and the adidas silver boot for the second best goalscorer of the World Cup from Herbert Hainer, CEO adidas group (L) and his Brother Simon Mueller (R) at the adidas headquarter in Herzogenaurach.” 
  199. ^ a b v „Muller receives World Cup honours”. FIFA.com. Fédération Internationale de Football Association (FIFA). 6. 10. 2014. Arhivirano iz originala 16. 02. 2018. g. Pristupljeno 15. 2. 2018. „Muller was recognised by FIFA’s Technical Study Group (TSG) for his impressive performances at the world’s greatest football competition, receiving the adidas Silver Ball as the World Cup’s second-best player. [...] With five goals and three assists, he also secured the adidas Silver Boot as the second-highest goalscorer at the 2014 World Cup, having previously won the Golden Boot in South Africa four years earlier.” 
  200. ^ „adidas Golden Boot”. FIFA.com. Arhivirano iz originala 31. 12. 2014. g. Pristupljeno 16. 7. 2014. 
  201. ^ „Germany, Poland seal Euro 2016 qualification; Ireland to playoff”. ESPN. 11. 10. 2015. Pristupljeno 20. 10. 2015. 
  202. ^ a b v g McNulty, Phil (2. 7. 2016). „Germany 1 1 Italy”. BBC Sport. Pristupljeno 2. 7. 2016. 
  203. ^ „Germany announce final World Cup squad, with Manuel Neuer, without Leroy Sané”. Deutsche Welle. Pristupljeno 4. 6. 2018. 
  204. ^ „World Cup 2018 Russia » Group F » South Korea - Germany 2:0”. worldfootball.net. Pristupljeno 28. 6. 2018. 
  205. ^ „Švedska i Meksiko idu dalje, Njemačka eliminisana!”. rtcg.me. 27. 6. 2018. Pristupljeno 28. 6. 2018. 
  206. ^ „SENZACIJA SVIH SENZACIJA: Prvak ide kući nakon poraza u nadoknadi, Meksiko prošao dalje uprkos porazu”. m.sport.novi.ba. 27. 6. 2018. Pristupljeno 28. 6. 2018. 
  207. ^ „ČUDO: Koreja izbacila Nemačku!”. mondo.rs. 27. 6. 2018. Arhivirano iz originala 01. 07. 2018. g. Pristupljeno 28. 6. 2018. 
  208. ^ „Kakvo je ovo čudo, Nemci nisu ispali 80 godina u grupi! Brazilci slave!”. sportske.net. 27. 6. 2018. Pristupljeno 28. 6. 2018. 
  209. ^ „Thomas Müller”. fifa.com. Arhivirano iz originala 04. 11. 2018. g. Pristupljeno 13. 7. 2018. 
  210. ^ „Löw plant ohne Müller, Hummels, Boateng” [Löw plans without Müller, Hummels, Boateng]. DFB.de (na jeziku: German). German Football Association. 5. 3. 2019. Pristupljeno 6. 3. 2019. 
  211. ^ „Thomas Müller 'angry' after Joachim Löw says he has no Germany future”. theguardian.com. Pristupljeno 27. 5. 2019. 
  212. ^ „Stimmungsschwankungen bei den Bayern” [Mood swings at Bayern] (na jeziku: German). kicker. 15. 2. 2011. Pristupljeno 13. 9. 2011. 
  213. ^ „Klose impressed by new generation”. The Independent. 5. 7. 2010. Pristupljeno 7. 9. 2011. 
  214. ^ „Bayern München – FC St. Pauli 3:0, 1. Bundesliga, Saison 2010/11, 16.Spieltag – Spielanalyse” [Bayern Munich 3–0 St. Pauli, Bundesliga season 2010–11]. kicker (na jeziku: German). 11. 12. 2010. Pristupljeno 1. 1. 2011. 
  215. ^ a b v „Thomas Müller: the most under-appreciated player in world football”. Bundesliga. Pristupljeno 15. 4. 2020. 
  216. ^ a b „Carlo Ancelotti on Thomas Muller's Bayern Munich role: I'm not stupid”. ESPN FC. 18. 1. 2017. Pristupljeno 20. 9. 2017. 
  217. ^ „Thomas following in Gerd’s footsteps”. Bayern Munich. 27. 6. 2010. Pristupljeno 30. 6. 2010. 
  218. ^ „Rooney joins in chorus of praise for Müller”. Bayern Munich. 16. 6. 2010. Pristupljeno 30. 6. 2010. 
  219. ^ Grez, Matias (13. 3. 2018). „Football's first 'Raumdeuter': The making of Thomas Mueller”. CNN. Pristupljeno 15. 4. 2020. 
  220. ^ „Thomas Müller im Gespräch” (na jeziku: German). Süddeutsche Zeitung. 9. 1. 2011. Pristupljeno 4. 4. 2013. 
  221. ^ „James Rodriguez as 'Zehner'? Thomas Müller the 'Raumdeuter'? German soccer positions explained...” (na jeziku: engleski). Bundesliga. 12. 12. 2017. Pristupljeno 29. 10. 2018. 
  222. ^ „2014 Worldcup Germany-Ghana match preview”. BBC. 21. 6. 2014. Pristupljeno 21. 6. 2014. 
  223. ^ Marcotti, Gabriele (22. 4. 2015). „Bayern Munich's Thomas Muller: When the ordinary is extraordinary”. ESPN FC. Pristupljeno 15. 4. 2020. 
  224. ^ „Thomas Müller is Bayern's January Player of the Month”. FC Bayern. 6. 2. 2020. Pristupljeno 15. 4. 2020. 
  225. ^ a b „Thomas Müller – Pähl feiert seinen WM-Helden” [Thomas Müller – Pähl celebrates its World Cup hero] (na jeziku: German). Süddeutsche Zeitung. 15. 7. 2010. Pristupljeno 4. 8. 2011. 
  226. ^ Galler, Stefan (22. 6. 2012). „Pferde statt Prada” (na jeziku: nemački). sueddeutsche.de. Pristupljeno 15. 7. 2014. 
  227. ^ „Thomas Müller unter der Haube” [Thomas Müller ties the knot] (na jeziku: German). Bayern Munich. 2. 12. 2009. Pristupljeno 10. 7. 2010. 
  228. ^ „Müller takes up role as YoungWings ambassador”. Bayern Munich. 20. 6. 2011. Pristupljeno 23. 6. 2011. 
  229. ^ „Müller: "Religion gehört dazu"”. Sport1 (na jeziku: nemački). 8. 11. 2016. Pristupljeno 13. 9. 2017. 
  230. ^ Statistika, Pristupljeno 25. 4. 2013.
  231. ^ „Sancho glänzt in doppelter Rolle: BVB gewinnt Supercup”. kicker.de (na jeziku: nemački). 3. 8. 2019. Pristupljeno 3. 8. 2019. 
  232. ^ „Thomas Müller”. kicker.de (na jeziku: nemački). Pristupljeno 16. 6. 2020. 
  233. ^ „Thomas Müller – Goals in International Matches”. RSSSF. 22. 1. 2019. Pristupljeno 5. 10. 2017. 
  234. ^ „Müller, Thomas”. National Football Teams. Pristupljeno 26. 3. 2018. 
  235. ^ „T. Müller”. Soccerway. Pristupljeno 17. 8. 2014. 
  236. ^ Bajern-Tomas Miler Arhivirano na sajtu Wayback Machine (7. mart 2010), Pristupljeno 25. 4. 2013.
  237. ^ Svjetsko prvenstvo u fudbalu prvo mjesto: 2014
  238. ^ Poziv za reprezentaciju, Pristupljeno 25. 4. 2013.
  239. ^ Tomas ide Gerdovim stopama, Pristupljeno 25. 4. 2013.
  240. ^ Stranica FK Bajern Minhena, Pristupljeno 25. 4. 2013.
  241. ^ „Alle Preisträger” [All award winners] (na jeziku: German). Bayerischer Sportpreis. Arhivirano iz originala 18. 07. 2011. g. Pristupljeno 19. 12. 2010. 
  242. ^ „DFB-Elf erhält Silbernes Lorbeerblatt” (na jeziku: German). Rheinische Post. Pristupljeno 19. 12. 2010. 
  243. ^ „Gauck zeichnet vorbildliche Weltmeister aus” (na jeziku: German). T-Online. 10. 11. 2014. Pristupljeno 29. 11. 2014. 
  244. ^ „Thomas Müller awarded Bavarian Order of Merit”. FC Bayern Munich. 3. 12. 2019. Pristupljeno 3. 12. 2019. 
  245. ^ „Xavi voted World Soccer Player of the Year”. World Soccer. 16. 12. 2010. Arhivirano iz originala 13. 11. 2014. g. Pristupljeno 17. 12. 2010. 
  246. ^ „The Bravo Award”. RSSSF. Pristupljeno 13. 2. 2010. 
  247. ^ „FIFA Ballon d'Or 2014 – voting results” (PDF). FIFA.com. 12. 1. 2015. Arhivirano iz originala (PDF) 12. 01. 2015. g. Pristupljeno 12. 1. 2015. 
  248. ^ „FIFA Ballon d'Or 2015 – voting results” (PDF). FIFA.com. 12. 1. 2015. Arhivirano iz originala (PDF) 31. 10. 2017. g. Pristupljeno 12. 1. 2015. 
  249. ^ „ESM-Top-11: Nur Torres und Ivanovic durchbrechen Bundesliga-Phalanx” (na jeziku: German). kicker.de. 12. 6. 2013. Pristupljeno 17. 8. 2014. 
  250. ^ „Champions League team of the group stage”. UEFA. 15. 12. 2015. 
  251. ^ „Castrol Index Top 11”. FIFA.com. Arhivirano iz originala 19. 12. 2014. g. Pristupljeno 17. 8. 2014. 
  252. ^ „The Dream Team”. FIFA.com. Arhivirano iz originala 15. 08. 2014. g. Pristupljeno 17. 8. 2014. 
  253. ^ „FIFA FIFPro World XI: the reserve teams – FIFPro World Players' Union”. FIFPro.org. 15. 1. 2015. Arhivirano iz originala 14. 04. 2019. g. Pristupljeno 1. 10. 2017. 
  254. ^ „2015 World XI: the Reserve Teams – FIFPro World Players' Union”. FIFPro.org. 11. 1. 2016. Arhivirano iz originala 09. 04. 2019. g. Pristupljeno 1. 10. 2017. 
  255. ^ „2016 World 11: the reserve teams – FIFPro World Players' Union”. FIFPro.org. 9. 1. 2017. Arhivirano iz originala 09. 04. 2019. g. Pristupljeno 1. 10. 2017. 
  256. ^ „German DFB Pokal Statistics – ESPN FC”. ESPN FC. Pristupljeno 12. 11. 2017. 
  257. ^ „Robert Lewandowski, Thomas Müller and the Bundesliga's 2017/18 chart-toppers”. Bundesliga. Pristupljeno 18. 5. 2018. 
  258. ^ „CONFIRMED 2017/18 Bundesliga FIFA 18 Team of the Season”. Bundesliga. Pristupljeno 5. 6. 2018. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • The Müller's tale. Champions Magazine. UEFA. decembar 2010. str. 26—29. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Tomas Miler na Vikimedijinoj ostavi.
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Томас_Милер&oldid=27680701”