Toranj

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ajfelov toranj u Parizu

Toranj je, u širem smislu, svaka ljudska tvorevina (građevina) koja je viša no što je šira, izgrađena često na veoma maloj osnovi, u užem smislu, to je visok arhitektonski objekt različitog tima i raznovrsne namene. Tornjevi se grade upravo zbog njihove visine koja im daje različite prednosti, te mogu biti samostalni (Ajfelov toranj u Parizu) ili deo većeg arhitektonskog kompleksa (Krivi toranj u Pizi).

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Tor je izvedenica iz lat. turris , koje opet vuče korene iz grč. τύρσις, a povezano je sa pred-indoevropskim mediteranskim jezicima, pre svega sa ilirskim toponimom Βου-δοργίς. lidijskim Τύρρα, Τύρσα, što se veže sa narodom Tirencima (Τυρρήνιοι) ali i tur. Turs-ci, što je bio grčki i latinski naziv za Etruščane (Kretschmer Glotta 22, 110ff.).

Istorija[uredi | uredi izvor]

Krivi toranj u Pizi[1][2][3][4][5]

Tornjevi se koriste još od praistorije. Najstariji poznati tornjevi su kružni tornjevi na zidinama neolitskog grada Jerihona (8000. g n.e.) [6][7][8][9] i kasniji brojni mesopotamijski tornjevi. Neki od najstarijih sačuvanih primera su strukture zvane Broh u severnoj Škotskoj, koje su zapravo valjkaste kuće-tornjevi. Ovi i kasniji feničanski i starorimski primeri deo su fortifikacijskog odbrambenog sastava te se nazivaju kule. Kasnije se kule koriste i za druge svrhe (npr. sat-kula pronađena u Mogador iz 1. veka. pre. Hrista. je izveden od feničanskih i kartaških izvora. Rimljani su gradili oktogonalne tornjeve[10] kao element Dioklecijanove palate u Splitu, koja datira oko 300. godine,[11][12] dok su Servianske građevine (4. veka. p. n.e.) i Aurelijanovog zida zidine u trećem veku imali četvrtaske tornjeve. Kinezi koriste tornjeve kao integralni deo Kineskog zida za vreme dinastije Kin (210. p. n.e.).

U islamskoj arhitekturi, još od ranih građevina (džamija u Samari), oni su važan deo džamije (minaret) s koga se poziva na molitvu (ezav). Zanimljiv je nedovršeni Hasanov toranj u Maroku, koji je napušten 1199. god. i danas stoji samo kao spomenik.[13]

Toranj u ranohrišćanstvu postaje važan deo hrišćanskog graditeljstva (zvonik crkve), te kasnijih srednjovekovnih burgova i gradova. Najpoznatiji srednjovekovni toranj je Krivi toranj u Pizi izgrađen od 1183. do 1372. god.

Himalajski tornjevi su kameni tornjevi koji se većinom nalaze u Tibetu, a izgrađeni su u 14. i 15. veku.[14]

Vavilonska kula[uredi | uredi izvor]

Vavilonska kula Pitera Brojgela Starijeg

Vavilonska kula je u osnovi predanja iz starozavetne Knjige postanja.[15] Prema tom predanju, Nojevi potomci, koji su nekoliko generacija nakon Velikog potopa, negde oko 2716.. p. n. e., još uvek govorili jednim jezikom i koji su se doselili sa istoka, došli su u zemlju Senar (Vavilon), gde su odlučili da sagrade grad sa kulom „kojoj će vrh biti do neba, da stečemo sebi ime, da se ne bismo rasejali po zemlji”. Bog im je poručio: „Narod jedan, i jedan jezik u svijeh, i to počeše raditi, i neće im smetati ništa da ne urade što su naumili. Hajde da siđemo, i da im pometimo jezik, da ne razumiju jedan drugoga što govore.” Kula je srušena i nastao je veliki metež a Bog i ih je rasuo po celom svetu i pomešao im jezike, tako da nisu mogli da se vrate i prekinuli su gradnju grada, koji je nazvan Vavilon, jer „onde pomete Gospod jezik cele zemlje”.[16][17][18]

Neki moderni naučnici asociraju Vavilonsku kulu sa poznatim strukturama, naročito sa Etemenankijem,[19] ziguratom koji je posvetio mesopotamijskom bogu Marduku[20] Nabopalasar, kralj Vavilona oko 610. godine p. n. e.[21][22] Veliki zigurat Vavilona je bio 91 m (300 ft) visok. Aleksandar Veliki je naredio da se sruši oko 331. p. n. e.[23][24] Sumerska priča sa sličnim elementima se može naći u delu Enmerkar i gospodar Arate.[25]

Mehanika[uredi | uredi izvor]

Do određene visine, toranj može da bude napravljen sa nosećom konstrukcijom sa paralelnim stranama. Međutim, iznad određene visine, kompresivni pritisak usled opterećenja materijala se prekoračuje i toranj pada. To se može izbeći ako noseća konstrukcija podržava toranj.

Drugo ograničenje je izvijanje - struktura mora da bude dovoljno čvrsta da bi se izbeglo prelamanje pod teretom koji nosi, posebno usled dejstva vetra. Mnogi veoma visoki tornjevi imaju svoje noseće strukture na periferiji zgrade, čime se znatno povećava sveukupna krutost.

Treći limit je dinamički; toranj je izložen varijabilnim vetrovima, vrtložnim strujama, seizmičkim poremećajima itd. Toranj se može odupreti tim uticajima putem kombinacije čvrstoće i krutosti, kao i u nekim slučajevima pomoću harmoničkih apsorbera kojima se prigušuje kretanje. Variranjem ili sužavanjem spoljašnjeg aspekta tornja sa porastom visine, izbegava se simultani prenos vrtložnih oscilacije kroz celu zgradu.

Funkcija[uredi | uredi izvor]

Engleski sredevekovni opsadni toranj.

Strateške prednosti[uredi | uredi izvor]

Tornjevi su kroz istoriju svojim vlasnicima omogućavali odbrambenu prednost omogućavajući im pogled na širu okolinu, uključujući i bojna polja. Uključivani su u odbrambene zidine (kula) ili su građeni u blizini potencijalnih mesta (opsadni toranj). Danas se tornjevi u ovoj svrsi mogu pronaći u zatvorima i vojnim kampovima.

Iskorišćavanje gravitacije[uredi | uredi izvor]

Korišćenjem slobodnog pada za pomeranje predmeta ili stvari prema dole, toranj se može koristiti za spremanje zrnastih ili tekućih stvari kao u silosima ili vodotornjevima, ali i kao nosač za bušenje tla kao u naftnim tornjevima, te za testiranje (npr. testiranje bombi) ili kao platforme za dubinsko ronjenje i tornjevi za obuku vatrogasaca ili padobranaca. Skijaške skakaonice koriste istu ideju čime se rešava nedostatak prirodne planinske rampe za skokove.

Komunikacija[uredi | uredi izvor]

Komunikacijski SN toranj u Torontu jedna je od najviših građevina na svetu.

U istoriji su se jednostavni tornjevi poput svetionika, zvonika, sat kula, signalnih tornjeva i minareta radili za komunikaciju preko većih razdaljina (jedan od najranijih modernih tornjeva ove vrste bio je Šuhovljev toranj). U novije vreme, za ovu funkciju, koriste se radio tornjevi i odašiljači za mobilnu komunikaciju, povećavajući raspon svog signala. SN toranj u Torontu (Kanada) je izgrađen kao komunikacijski toranj sa mogućnošću da bude i odašiljač i repetitor.[26][27][28] Oblikovan je takođe i kao turistička atrakcija, te se na njemu nalazi najviši vidikovac na 147. spratu.[29][30][31]

Prometna podrška[uredi | uredi izvor]

Tornjevi se takođe koriste kao nosači mostova, a mogu doseći visine najviših nebodera. Najčešće se koriste kao podrška za viseće mostove. Upotreba pilona, jednostavnih nosača u obliku tornja, je takođe jako važna za izgradnju železničkih mostova, vijadukta za masovni prevoz i luka.

Podela[uredi | uredi izvor]

Petronas tornjevi blizanci

Neboder[uredi | uredi izvor]

Moderna vrsta tornja, neboder, koristi manje prostora na tlu (garabita) u odnosu na kvadratni prostor unutar građevine. Neboderi se često ne svrstavaju u tornjeve, iako moraju imati oblik i konstrukciju tornja. U Velikoj Britaniji, visoke stambene zgrade nazivaju toranjskim blokovima, a u Sjedinjenim Državama, neboderi Svetskog trgovinskog centra imali su nadimak engl. Twin Towers („Tornjevi blizanci”), nadimak koji dele sa Petronas tornjevima u Kuala Lumpuru.

Ostale vrste tornjeva[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Leaning Tower of Pisa Facts”. Leaning Tower of Pisa. Pristupljeno 05. 10. 2013. 
  2. ^ „Europe | Saving the Leaning Tower”. BBC News. 15. 12. 2001. Pristupljeno 09. 05. 2009. 
  3. ^ „Tower of Pisa”. Archidose.org. 17. 06. 2001. Arhivirano iz originala 26. 06. 2009. g. Pristupljeno 09. 05. 2009. 
  4. ^ „Leaning Tower of Pisa (tower, Pisa, Italy) – Britannica Online Encyclopedia”. Britannica.com. Pristupljeno 09. 05. 2009. 
  5. ^ „E la Torre di Pisa non oscilla più”. Scienze.TV. 28. 05. 2008. Arhivirano iz originala 24. 05. 2012. g. Pristupljeno 09. 05. 2009. 
  6. ^ O'Sullivan, Arieh., World’s first skyscraper sought to intimidate masses, Jerusalem Post, 14 February 2011
  7. ^ Parry, Wynne., Tower of Power: Mystery of Ancient Jericho Monument Revealed, LiveScience, 18 February 2011
  8. ^ Bromiley 1995, str. 275
  9. ^ Cremin, Aedeen (01. 11. 2007). Archaeologica. frances lincoln ltd. str. 209. ISBN 978-0-7112-2822-1. Pristupljeno 09. 07. 2011. [mrtva veza]
  10. ^ Michael Hogan, "Dioklecijanova palača", Megalitski portal, A. Burnham ed, 6. kolovoza, 2007.
  11. ^ Marasović, Tomislav (1995). Dioklecijanova palača - svjetska kulturna baština. Zagreb. ISBN 978-953-6006-02-1. 
  12. ^ Frane Bulić i Ljubo Karaman, Palača cara Dioklecijana u Splitu, Matica Hrvatska, Zagreb, 1927.
  13. ^ Justin McGuinness, Maroko - priručnik, turistički vodič iz . 2003. ISBN 978-1-903471-63-0. str. 560.
  14. ^ http://msnbc.msn.com/id/3474951 Dana Thomas, Toornjevi do neba, Newsweek, 15. studenog 2003.
  15. ^ Metzger, Bruce Manning; Coogan, Michael D (2004). The Oxford Guide To People And Places Of The Bible. Oxford University Press. str. 28. ISBN 978-0-19-517610-0. Pristupljeno 22. 12. 2012. 
  16. ^ Levenson, Jon D. (2004). „Genesis: Introduction and Annotations”. Ur.: Berlin, Adele; Brettler, Marc Zvi. The Jewish Study Bible. Oxford University Press. str. 29. ISBN 9780195297515. 
  17. ^ Graves, Robert; Patai, Raphael (1986). Hebrew Myths: The Book of Genesis. Random House. str. 315. ISBN 9780795337154. 
  18. ^ Schwartz, Howard; Loebel-Fried, Caren; Ginsburg, Elliot K. (2007). Tree of Souls: The Mythology of Judaism. Oxford University Press. str. 704. ISBN 9780195358704. 
  19. ^ George , Andrew (2007) "The Tower of Babel: Archaeology, history and cuneiform texts" Archiv für Orientforschung, 51 (2005/2006). pp. 75-95. pdf document.
  20. ^ Frymer-Kensky, Tikva (2005). Jones, Lindsay, ur. Marduk. Encyclopedia of religion. 8 (2 izd.). New York. str. 5702—5703. ISBN 978-0-02-865741-7. 
  21. ^ Harris, Stephen L. (2002). Understanding the Bible. McGraw-Hill. str. 50—51. ISBN 9780767429160. 
  22. ^ Streck, Michael P. (2006). „Die Stadt, an deren Freuden man nicht satt wird”. Damals (na jeziku: German). sv. Special volume. str. 11—28. 
  23. ^ Diodorus Siculus, 2.9.9; Strabo, Geography, 16.1.5.
  24. ^ van der Spek, Robartus (2003). „Darius III, Alexander the Great and Babylonian Scholarship”. Achaemenid History. Leiden: Nederlands Instituut voor het Nabije Oosten. XIII: 289—346. 
  25. ^ Kramer, Samuel Noah (1968). „The "Babel of Tongues": A Sumerian Version”. Journal of the American Oriental Society. 88 (1). str. 108—111. 
  26. ^ „Compare Data: Results”. The Skyscraper Center. 
  27. ^ „CN Tower retains world record as tallest 'tower'. Toronto Star. 22. 09. 2009. 
  28. ^ „Canada's Wonder of the World”. CN Tower. Arhivirano iz originala 23. 07. 2007. g. Pristupljeno 26. 09. 2007. 
  29. ^ Plummer, Kevin (04. 09. 2007). „The CN Tower is Dead. Long Live The CN Tower!”. The Torontoist. Arhivirano iz originala 13. 01. 2010. g. Pristupljeno 17. 11. 2008. 
  30. ^ CN Tower celebrates 30th birthday, Broadcast News/canada.com, June 26, 2006 Arhivirano 2015-06-22 na sajtu Wayback Machine
  31. ^ „World Wonders and Facts at a Glance”. CN Tower. Arhivirano iz originala (PDF) 31. 08. 2017. g. Pristupljeno 30. 08. 2017. 
  32. ^ „Rotating Service Structure (RSS)”. NASA. Arhivirano iz originala 30. 04. 2019. g. Pristupljeno 13. 11. 2018. 
  33. ^ „scaffold - Google Search”. www.google.com. Pristupljeno 06. 07. 2017. 
  34. ^ „Scaffolding instruction instruction learning education”. boilersinfo.com. Pristupljeno 30. 03. 2018. 
  35. ^ „How Are Cranes Powered?”. Bryn Thomas Cranes. Pristupljeno 20. 11. 2017. 
  36. ^ „Armstrong Hydraulic Crane”. Machine-History.Com. Arhivirano iz originala 10. 01. 2014. g. 
  37. ^ Morthorst, Poul Erik; Redlinger, Robert Y.; Andersen, Per (2002). Wind energy in the 21st century: economics, policy, technology and the changing electricity industry. Houndmills, Basingstoke, Hampshire: Palgrave/UNEP. ISBN 978-0-333-79248-3. 
  38. ^ „Appendix II: IEC Classification of Wind Turbines”. Appendix II IEC Classification of Wind Turbines. Wind Resource Assessment and Micro-siting, Science and Engineering. 2015. str. 269—270. ISBN 9781118900116. doi:10.1002/9781118900116.app2. 
  39. ^ „Kara-Keui (Galata) and View of Pera, Constantinople, Turkey”. World Digital Library. 1890—1900. Pristupljeno 18. 10. 2013. 
  40. ^ Katie Hallam (2009). The Traveler's Atlas: Europe. London: Barron's Educational Series.(2009), pp. 118-119.
  41. ^ Barahona, Ana (2013). Bearing Witness – Eight weeks in Palestine. London: Metete. str. 42. ISBN 978-1-908099-02-0. 
  42. ^ UN OCHA (Office for the Coordination of Humanitarian Affairs), ‘Barrier Update: Special Focus’, (2011), http://www.ochaopt.org/documents/ocha_opt_barrier_update_july_2011_english.pdf Arhivirano 2016-09-12 na sajtu Wayback Machine
  43. ^ World Federation of Great Towers
  44. ^ „Všeobecne záväzné nariadenie hlavného mesta Slovenskej republiky Bratislavy č. 4/2012 z 29. marca 2012 o zmene názvu Nového mosta na Most SNP v hlavnom meste Slovenskej republiky Bratislave”. Архивирано из оригинала 03. 11. 2013. г. Приступљено 13. 11. 2018. 
  45. ^ Tkáčiková, Lucia; Durdovanský, Michal (29. 03. 2012). „Bratislava will again have a 'SNP Bridge'. SME. Приступљено 19. 09. 2013. 

Литература[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]