Treći bosanski korpus NOVJ

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Treći bosanski korpus
Borci Trećeg korpusa u oslobođenoj Tuzli 1943.
Postojanjeod 9. novembar 1942. do kraja rata
FormacijaČetvrta krajiška divizija
Peta krajiška divizija
Šesta istonobosanska brigada
DeoNarodnooslobodilačka vojska Jugoslavije Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije
Komandanti
KomandantKosta Nađ[a]
Politički komesarOsman Karabegović[a]

Treći bosanski korpus bio je korpus Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije formiran je 9. novembra 1942, naredbom Vrhovnog komandanta NOV i POJ Josipa Broza Tita, kao Prvi bosanski narodnooslobodilački udarni korpus. U sastav korpusa ušle su sve jedinice na teritoriji Bosne i Hercegovine: Četvrta i Peta krajiška divizija, Šesta proleterska istočnobosanska brigada i partizanski odredi iz Bosanske krajine.[1][2]

Za komandanta korpusa postavljen je Kosta Nađ, a za političkog komesara Osman Karabegović. Formiranjem Štaba korpusa, prestao je da postoji Operativni štab za Bosansku krajinu, pošto su njegove funkcije prenete na Štab korpusa.[1][2]

Od snaga i kadrova korpusa stvorena su 11. maja 1943. dva korpusa. U sastavu Prvog bosanskog korpusa ostala je Peta krajiška divizija, kao i Šesta istočnobosanska i Majevička brigada i Sremski, Birčanski i Šekovićki partizanski odred. U sastav novoformiranog Drugog bosanskog korpusa prešle su Četvrta i Deseta krajiška divizija. Oktobra 1943. Prvi bosanski korpus je naredbom Vrhovnog štaba NOV i POJ preimenovan u Treći bosanski korpus.[1][2]

Ratni put Trećeg korpusa[uredi | uredi izvor]

Nakon formiranja Drugog krajiškog korpusa (Peti krajiški korpus) linija razdvajanja operativnih zona dva korpusa uglavnom je predstavljala reka Bosna. U oktobru 1943. Korpus je ojačan novoformiranom 27. istočnobosanskom divizijom. Kad je u martu 1944. formirana 36. vojvođanska divizija, Šesnaesta vojvođanska divizija izdvojena je iz sastava korpusa i pripojena novoformiranom Dvanaestom vojvođanskom korpusu. U aprilu je Sedamnaesta istočnobosanska divizija faktički, a nešto kasnije i formalno izdvojena iz sastava korpusa i upućena u Sandžak. Nakon toga, korpus su sačinjavale 27,novoformirana 38. istočnobosanska divizija i lokalni partizanski odredi.

Korpus je učestvovao u Prvoj i Drugoj tuzlanskoj operaciji, i trpeo je krupne ofanzivne udare nemačke Druge oklopne armije. U decembru 1943. našao se u zahvatu operacija „Kugelblic“ i „Šnešturm”, a od marta do maja 1944. trpeo je pritisak dugotrajne ofanzive V SS korpusa. Konačno je oslobodio Tuzlu 17. septembra 1944, nakon čega je bio u središtu oštrih i dramatičnih borbi tokom proboja Grupe armija E. U decembru 1944. bio je pod simultanim udarom nemačkog 34. armijskog korpusa i glavnine četnika pod ličnom komandom Mihailovića. Ova četnička ofanziva završila se dramatičnom ali uspešnom odbranom u samim predgrađima Tuzle od 24. do 28. decembra 1944. godine.

Tokom završnih operacija Jugoslovenske armije, Korpus je bio potčinjen Štabu Druge armije i učestvovao u Sarajevskoj operaciji i uništavanju manjih grupa četnika u dolini Neretve i Sutjeske, kao i na Romaniji i u uništenju poslednjih uporišta ustaša u Posavini.

Komandni sastav korpusa[uredi | uredi izvor]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Prilikom formiranja korpusa

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Vojna enciklopedija X 1975, str. 97.
  2. ^ a b v Leksikon NOR 2 1980, str. 1128.

Literatura[uredi | uredi izvor]