Трстењак рогожар
Trstenjak rogožar | |
---|---|
Trstenjak rogožar | |
Naučna klasifikacija | |
Carstvo: | |
Tip: | |
Klasa: | |
Red: | |
Porodica: | |
Rod: | |
Vrsta: | A. schoenobaenus
|
Binomno ime | |
Acrocephalus schoenobaenus | |
Sinonimi | |
Motacilla schoenobaenus Linnaeus, 1758 |
Trstenjak rogožar (lat. Acrocephalus schoenobaenus) je ptica selica iz reda ptica pevačica koja živi u tršćacima jezera, reka i močvara.
Opis[uredi | uredi izvor]
Dužina tela joj je od 11 do 13 cm. Ptica je smeđe boje sa crnim štraftama po gornjem delu tela. Čelo i potiljak su crno obojeni sa blagim svetlim štraftama a obrva je bele boje. Grudi su svetlo krem boje i u zavisnosti od godišnjeg doba mogu biti blago prošarana tankim tamnosmeđim prugama. Kod ove vrste ne postoji razlika između polova. Peva čevrljajući bez odrđene melodije i imitira druge vrste roda Acrocephalus.[2]
Rasprostranjenje i stanište[uredi | uredi izvor]
Gnezdi se u centralno, istočnoj i severnoj Evropi, kao i u delovima zapadne i južne Evreope, i u zapadnom delu severne i centralne Azije, delovima Bliskog istoka. Zimu provodi u subsaharskoj Africi. Stanište mu predstavljaju tršćaci prošarani žbunastom vegetacijom, koji se nalaze blizu vode. Neke od interesantnih država gde su nalažene tokom lutanja su: Džibuti, Farska ostrva, Gibraltar, Island, Lihtenštajn i Sejšeli.[1] [3]
Biologija[uredi | uredi izvor]
Mužjaci zauzimaju teritorije koje obeležavaju pevanjem i upariju se sa jednom, a neretko i sa dve ženke. Gnezdo gradi u tršćacima blizu zemlje retko iznad vode. Oblika je šolje i sastoji se od spoljašnjeg grubog i unutrašnjeg mekog dela. Spoljašnji deo je povezan sa 2-3 stabla trske i izgrađeno je od trave, lišća trske i neretko paučine. Unutrašnji deo je izgrađen od finih vlasi trave, mahovine, životinjske dlake i perja. Gnežđenje započinje početkom aprila. Hrani se insektima i njihovim larvama, pužićima i ostalim bezkičmenjacima.[1]
Trstenjak rogožar u Srbiji[uredi | uredi izvor]
U prošlosti vrlo česta i rasprostranjena vrsta po barama i ritovima. Početkom 21. veka gnezdi se u svim regionima Srbije. Populacija se procenjuje kao stabilna i broji 14.800-20.700 gnezdećih parova.Na području Vojvodine nalazi se više od 65% nacionalne populacije, nekih 11.000- 13.500 Gnezdećih parova. Van perioda gnežđenja, na seobi, beležen je širom zemlje. [4][5]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v Acrocephalus schoenobaenus
- ^ Killian Mullerney, Lars Svensson, Dan Zetterström, Peter J. Grant: Collins Bird Guide The Most Complete Guide To the Birds of Britain and Europe. HarperCollins, London, 2009
- ^ BioRas - Biološka Raznovrsnost Srbije[mrtva veza]
- ^ Puzović, S., Radišić, D., Ružić, M., Rajković, D., Radaković, M., Pantović, U., Janković, M., Stojnić, N., Šćiban, M., Tucakov, M., Gergelj, J., Sekulić, G., Agošton, A., & Raković, M. 2015. Ptice Srbije: procena veličina populacija i trendova gnezdarica 2008-2013. Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije i Prirodno-matematički fakultet, Departman za biologiju i ekologiju, Univerzitet u Novom Sadu, Novi Sad.
- ^ Šćiban, M., Rajković, D., Radišić, D., Vasić, V. i Pantović, U. (2015):Ptice Srbije - kritički spisak vrsta. Pokrajinski zavod za zaštitu prirode i Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije, Novi Sad.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Ageing and sexing (PDF; 1.4 MB) by Javier Blasco-Zumeta & Gerd-Michael Heinze
- The RSPB: Sedge warbler[mrtva veza] page with sound file and images
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Sedge warbler - Species text in The Atlas of Southern African Birds