T-6 Teksan

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
T-6 Teksan
Opšte
Dimenzije
Masa
Pogon
Performanse
Početak proizvodnje1936.
Uveden u upotrebu1936.
Povučen iz upotrebe1995.
Statusneaktivan
Prvi korisnikSAD
Broj primeraka15.495
Dužina8,84
Razmah krila12,81
Visina3,57
Površina krila23,60
Prazan1.886
Normalna poletna2.548
Klipno-elisni motor1 x Pratt Whitney R-1340 AN-1
Snaga442 kW
Brzina krstarenja233 km/h
Maks. brzina na Hopt335 km/h
Dolet1.175 km
Plafon leta7.400 m
Brzina penjanja366 m/min

T-6 Teksan (engl. T-6 Texan), poznat kao i Nort Ameriken Harvard (engl. North American Harvard) u Ujedinjenom Kraljevstvu je jednokrilni dvosedi avion za prelaznu letačku obuku pilota metalne konstrukcije sa uvlačivim klasičnim stajnim trapom. Proizvodio se u fabrici Nort amerken avijejšon u SAD.

Razvoj[uredi | uredi izvor]

T-6 Teksan izložen u Muzeju vazduhoplovstva — Beograd.

Prototip ovog izuzetno uspelog aviona za prelaznu obuku vojnih pilota poleteo je aprila 1935. godine pod oznakom NA-16 a uskoro je pored zvaničnog imena Teksan (Texan) od pilota dobio nadimak „Leteća testera” zbog karakterističnog zvuka rada motora. Avioni isporučeni Englezima na osnovu ugovora o zajmu i najmu dobili su nov naziv - Harvard. Završetak Drugog svetskog rata nije označio i njegov kraj - Amerikanci ga koriste kao laki jurišni avion u Korejskom ratu pedesetih godina, Francuzi u Alžirskom ratu za nezavisnost, Englezi u Keniji, a Izraelci su ga koristili kao obrušavajući bombarder. Sve ukupno proizvedeno je 21.342 aviona u 200 školskih i 53 borbene varijante uključujući i lovačku.

Jugoslavija[uredi | uredi izvor]

Jugoslovenski piloti su se prvi put sreli sa ovim tipom aviona u leto 1943. kada je počela njihova preobuka u Africi u 71. OTU (jedinica za borbenu obuku) radi kasnijeg prelaska na Harikene i Spitfajere. Prvi od ukupno 11 Harvarda za JRV predati su marta 1945. u Zemuniku kod Zadra i uspešno su korišćeni za prelaznu borbenu obuku. Posebno znajačnu ulogu odigrali su po prijemu američkih F-47D u JRV, jer su piloti na njima izvodili trenažne letove pre no što su seli za komande Tanderbolta. Vremenom na neke primerke ugrađena je kamera K-24 radi korišćenja u izviđačkom puku, a pred kraj resursa korišćeni su u štabnim avioodeljenjima. Poslednja dva rashodovana su 1960. godine.

Korišćenje[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Komanda RV i PVO, Čuvari našeg neba, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1977.
  • Janić, Čedomir; Petrović, Ognjan (2010). Vek avijacije u Srbiji 1910-2010, 225 značajnih letelica. Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-0-2. 
  • Dimitrijević, Bojan (2012). Jugoslovensko ratno vazduhoplovstvo 1942-1992. Beograd: Institut za savremenu istoriju. ISBN 978-86-7403-163-6. 
  • Pejčić, Predrag, Prva i Druga eskadrila NOVJ (352 Yugoslav Squadron - 351 Yugoslav Squadron), Beograd, VINC i Komanda RV i PVO,1991.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  • Sadržaj ovog članka je jednim delom ili u celosti preuzet sa Muzeja vazduhoplovstva Beograd. Nosilac autorskih prava nad materijalom je dao dozvolu da se isti objavi pod slobodnom licencom. Dokaz o tome se nalazi na OTRS sistemu, a broj tiketa sa konkretnom dozvolom je 2009082810052656.