Ubaidski period

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ubaidska kultura

Geografija
Regija Bliski istok, Srednji istok
Stanovništvo Protosumeri
Društvo
Društveno uređenje Rodovske zajednice
Period
Istorijsko doba kasni Neolit
Nastanak 5.500. p. n. e.
Prestanak 4.000. p. n. e.
Prethodnici i naslednici
  Prethodile su: Nasledile su:
Halafska kultura Period Uruka
Portal Arheologija

Ubaid je kultura iz južne Mesopotamije koja se javila u periodu od oko 5000 (ili 5500) do 4000. p. n. e. [1], u području sadašnjeg Iraka, između reka Tigar (reka) i Eufrat, a postupno ju je zamenila kultura Halaf. Kroz svoje faze razvoja nastali su gradovi Adab, Eridu, Kiš, Kulab, Lagaš, Larsa, Nipur, i Ur. Negde oko 3250. p. n. e. na ubaidsko područje prodiru Semiti iz Arapske i Sirijske pustinje i nastanjuju se na njemu.

Nosioci kulture Ubaid bili su farmeri i ribari, a najpoznatiji po grnčarstvu. Tipična grnčarija uključuje posude i figurice od terakote, koje prvi iskopava Ser Leonard Vulej [2] 1923 i 1924. godine. U svojim brodovima narod kulture Ubaid ribario je Tigrom, Eufratom i Persijskim zalivom. Polja su natapali a žetva se vršila srpovima od kremena, kasnije evoluira u keramički koji je mnogo krhkiji, ali jeftiniji. Ribarilo se iz brodova po Eufratu, Tigru i Persijskom zalivu. Ostali tragovi ubaidske kulture su velika svetišta posvećena boginji Ninhursag.

Pozadina[uredi | uredi izvor]

Najstarija naselja na teritoriji srednjeg dela Mesopotamije pojavila su se u doba poznog neolita. Plemena koja su u najdubljoj starini nastanjivala Mesopotamiju živela su na ostrvima koja su se uzdizala iznad močvara. Svoja naselja gradili su na veštačkim zemljanim nasipima. Isušujući okolne baruštine, oni su stvorili najstariji sistem veštačkog navodnjavanja. Kako to pokazuju nalazi u Kišu, oni su se služili mikrolitskim oruđima. Moguće je da su ta plemena pripadala najstarijem etničkom sloju Prednje Azije, onoj jafetskoj grupi plemena kojoj su pripadali Subarejci severne Mesopotamije i Huriti severozapadnog Međurečja i severne Sirije.[3]

Ali, pravi tvorci sumersko-akadske kulture i države bili su Sumeri, koji su u Mesopotamiju došli, po svoj prilici, iz istočnih planinskih oblasti. i osim njih semitska plemena Akada, srodna sa semitskim plemenima sirijsko-mesopotamske stepe. Iskopavanja na teritoriji Mesopotamije omogućila su rekonstrukciju najstarijeg, preistorijskog stadija njihovog kulturnog života.[3]

Uobičajeno je da se arhajski (preistorijski) spomenici nađeni na teritoriji srednje i južne Mesopotamije dele po mestima najtipičnijih nalaza, i to na tri kulturna perioda: na kulture El-Obeida i Uruka u Sumeru i kulturu Džemdet Nasre (blizu Kiša) u Akadu. Ova tri perioda, koji se smenjuju jedan za drugim, obuhvatili su gotovo čitav IV milenijum (4.000-3.000. godine) pre n.e. Oni su prethodili obrazovanju najstarijih država u južnom i srednjem Međurečju.[3]

Kultura El-Obeida[uredi | uredi izvor]

Vaza iz kasnijeg ubaidskog perioda
Mapa Ubaidske kulture

Najstarije naselje otkriveno u južnoj Mesopotamiji nalazilo se kod El-Obeida (blizu kasnijeg Ura), na jednom rečnom ostrvu koje se uzdizalo iznad močvarne aluvijalne ravnice. Stanovništvo koje je u njemu živelo bavilo se lovom i ribolovom, ali je već počelo da prelazi na stočarstvo i zemljoradnju. U to doba pripitomljene su ovce, koze i svinje i aklimatizovan je emer[a] - najstarija vrsta žitarica u Prednjoj Aziji, a ubrzo i ječam. Zemljoradnici su se složili motikama od roga i glinenim srpovima sa zupcima od kremena.[3]

Keramika i metalurgija[uredi | uredi izvor]

Znatan napredak postigle su keramika, tkačka radinost i obrada kamena. Zemljano posuđe, načinjeno od fine gline žućkasto-zelene boje, ukrašavano je bojenim šarama i predstavama divljih životinja, ptica i ljudi. Od kamena su izrađivane razne vrste oruđa i oružja: sekire sa otvorom za dršku, motike, noževi, vrhovi kopalja i strela. U to doba pojavilo se i prvo metalno oruđe od bakra - pljosnate sekire, igle i ogledala. Tako je izvršen najveći napredak u oblasti tehnike - postepeni prelaz od drveta na metal, u ovom slučaju bakar.[3]

Arhitektura[uredi | uredi izvor]

Najstarije stalno naseljeno stanovništvo El-Obaida živelo je po omanjim kolibama, čiji su zidovi građeni od pletene trske , oblepljene glinom. Ali se u građevinarstvu već počinje upotrebljavati cigla: tako su u kolibama nađena ognjišta sagrađena od krupnih cigala pljosnato-ispupčenog oblika. Tu su otkriveni i kameni klinovi, koji su služili za drvena vrata.[3]

Religija[uredi | uredi izvor]

Vaza iz kasnijeg ubaidskog perioda
Vaza iz kasnijeg ubaidskog perioda

O veri u zagrobni život i vrlo staroj pojavi kulta predaka svedoče skeleti ljudi u zgrčenom položaju, nađeni u jamama, i naknadno sahranjene kosti u keramičkim posudama. U grob su zajedno sa pokojnikom obično stavljane posude sa hranom, ogrlice, školjke, kao i glinene statuete žena, koje pokazuju tragove tetoviranja.[3]

Poreklo[uredi | uredi izvor]

Kultura El-Obeida trajala je vrlo dugo. Njene korene treba tražiti u starim lokalnim kulturama gornje Mesopotamije. Ali se već pojavljuju i prvi elementi sumerske kulture. Stoga se stanovništvo Mesopotamije iz doba Obeida može nazvati protosumerskim.[3]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Emer (Triticum monococcum) je žitarica srodna pšenici.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Carter, Robert A. and Philip, Graham Beyond the Ubaid: Transformation and Integration in the Late Prehistoric Societies of the Middle East (Studies in Ancient Oriental Civilization, Number 63) The Oriental Institute of the University of Chicago. 2010. ISBN 978-1-885923-66-0. str. 2., at http://oi.uchicago.edu/research/pubs/catalog/saoc/saoc63.html Arhivirano na sajtu Wayback Machine (15. novembar 2013); "Radiometric data suggest that the whole Southern Mesopotamian Ubaid period, including Ubaid 0 and 5, is of immense duration, spanning nearly three millennia from about 6500 to 3800 B.C".
  2. ^ Hall & Woolley 1927
  3. ^ a b v g d đ e ž Avdijev 2007, str. 32–35

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Hall, Henry R.; Woolley, C. Leonard (1927). Al-'Ubaid. Ur Excavations 1. Oxford: Oxford University Press. 
  • Avdijev, Vsevolod Igorevič (2007). Istorija starog istoka. Beograd: Logos art. ISBN 978-86-7360-086-4.  COBISS.SR 143213836

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]