Ubistva Srba u Sisku

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ubistva Srba u Sisku ili Slučaj Sisak predstavlja niz ratnih zločina tokom rata u Hrvatskoj u Sisku i okolini[1] koje je Republika Hrvatska izbegavala da procesuira.[2] U okviru ratnih zločina koji su se tada dogodili stradalo je 611 civila uglavnom srpske nacionalnosti. Od tog broja 595 ubijenih je srpske nacionalnosti, zatim 14 Hrvata i 2 Bošnjaka. Od ukupnog broja stradalih 120 je žena.[3]

Ratni zločin[uredi | uredi izvor]

Već u leto i jesen 1991, a posebno od septembra nakon što je JNA zauzela Petrinju, a tamošnje hrvatsko stanovništvo izbeglo prema Sisku i Zagrebu, veći broj građana Siska uglavnom srpske nacionalnosti odvođen je iz svojih kuća i sa posla i nestajao. Neki od njih kasnije su nađeni mrtvi. Grad je u to vreme bio na prvoj liniji fronta, pod stalnim znakom opšte opasnosti i izložen minobacačkim napadima, pa je u njemu vladala nesigurnost, a deo javnih službi nije funkcionisao. Deo Srba već je ranije otišao rodbini na Baniju ili u Bosnu i Hercegovinu, deo u zapadne zemlje, a deo je ostao u gradu. Neki su se pridružili i Zboru narodne garde. Dok je deo građana hrvatske nacionalnosti u Sisku nastojao nastaviti sa zajedničkim životom u nacionalno izmešanom gradu, grupe naoružanih osoba, neki misle i uz podršku uticajnih lica iz policije ili vlasti, zastrašivale su sisačke Srbe. Tako je bilo paljenja lokala čiji su vlasnici bili Srbi, 1992. bačena je ručna bomba pred pravoslavnu crkvu Sv. Petke i parohijski dom, a veći broj ljudi nestao je ili je ubijen.[traži se izvor]

Broj stradalih[uredi | uredi izvor]

Opširan spisak od 611 žrtava sadržan je u kaznenoj prijavi od 25. aprila 2007, koju je Zajednica Srba u Hrvatskoj podnela protiv tadašnjeg političkog vrha Hrvatske na čelu sa Gregurićem, kao i uticajnih lica iz Siska (Đuro Brodarac). Oni se terete da su bili upoznati ili su sami sarađivali u događajima iz 1991. i 1992, kada su građani srpske nacionalnosti odvođeni, zlostavljani, mučeni i ubijani na lokacijama: „Barutana“, „ORA“ i „Jodno“ (bivše lečilište). Na tom je spisku 611 žrtava. Ubijeni su iz sela: Blinjski Kut, Kinjačka Gornja i Donja, Blinjska Greda, Bestrma, Trnjani, Čakale i Brđani.[4] Spisak sa imenima nestalih i ubijenih, njih 116, objavila je Hrvatska ljevica, gde se kaže da su u spisak „Unesene osobe čiji su leševi nađeni, ili su pokopani na sisačkom i seoskim grobljima i koje su uvedene u matične knjige umrlih“, kao i da se „istinitost tvrdnji da su bile izložene torturi, izmasakrirane, da imaju prostrelne rane možda još uvek može proveriti putem ekshumacija i obdukcija“. Isti list navodi da postoje prijave članova porodica o više stotina nestalih, ali i da ima i onih koji taj spisak stavljaju pod znak pitanja.[5] 25. jula 2007. državno tužilaštvo u Sisku odbacilo je kaznenu prijavu protiv članova vlade iz 1991. (7 lica) uz sledeće obrazloženje: „Iz dokumentacije i svih drugih podataka... proizlazi kako je Vlada Republike Hrvatske, a samim time i članovi Vlade, u okviru svojih ovlašćenja preduzela potrebne mere da bi se mogući zločini sprečili i sankcionisali.“[6] Državno tužilaštvo još nije donelo odluku po kaznenoj prijavi protiv lica sa područja Siska. Državno tužilaštvo Hrvatske (Državno odvjetništvo) raspolagalo je 2006. podacima o 35 ubijenih.[7]

Krivci[uredi | uredi izvor]

Prema nekim novinskim izvorima, za te su događaje znali Franjo Tuđman, Josip Manolić i Franjo Gregurić.[8] U nedeljniku Nacional objavljen je još 1999. tekst u kojem su predstavljeni materijali o nestanku Srba, koje je Nacionalu predao Stjepan Komarac, predsednik građanskog odbora za povratak Sisačko-moslovačke županije. U tim dokumentima se za masovne likvidacije Srba optužuju Josip Brajković, Ivan Bobetko i Đuro Brodarac. Jedan od svedoka Zlatko Dizdarević tvrdi da su pripadnici Sivih vukova likvidirali Srbe u jodnom lečilištu. Bili su to manijaci, bivši legionari, koji bi rezali Srbima uši i nizali ih u kotlovnici. Kasnije bi likvidirali Srbe.[9] Ovi materijali nisu još dobili svoju sudsku potvrdu.[traži se izvor] Za nekoliko ubistava policija Hrvatske pokrenula je već i ranije istražne radnje.[10]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Izveštaj Human Rights Warch za 2006., Pristupljeno 9. 4. 2013.
  2. ^ http://www.jutarnji.hr/amnesty-international--najveci-je-propust-u-rjesavanju-zlocina-sisak/187404/ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (3. септембар 2014) Amnesty International: Najveći je propust u rješavanju zločina Sisak
  3. ^ Казнена пријава Жупанијског друштва адвоката из Сиска Архивирано на сајту Wayback Machine (11. mart 2016), Pristupljeno 9. 4. 2013.
  4. ^ Kopija prijave Arhivirano na sajtu Wayback Machine (11. mart 2016)
  5. ^ https://web.archive.org/web/20060212050232/http://www.geocities.com/ljevica13/dok/dok.htm#5 Hrvatska ljevica, jul 2002.
  6. ^ Saopštenje Državnog tužilaštva u Sisku. Arhivirano na sajtu Wayback Machine (8. septembar 2007), Pristupljeno 9. 4. 2013.
  7. ^ Identitet, glasilo Srpskog demokratskog foruma, septembar (2006), str. 11 Arhivirano na sajtu Wayback Machine (27. septembar 2007), Pristupljeno 9. 4. 2013.
  8. ^ Vjesnik: 12. 3. 2004. Arhivirano na sajtu Wayback Machine (26. septembar 2004), Pristupljeno 9. 4. 2013.
  9. ^ Nacional-Broj 197 -- 25.08.1999.
  10. ^ Saopštenje MUP-a Hrvatske iz 2003. Arhivirano na sajtu Wayback Machine (27. septembar 2007), Pristupljeno 9. 4. 2013.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]