Ugovor iz Troa

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ratifikacija ugovora iz Troa

Ugovor iz Troa potpisan je 21. maja 1420. godine između engleskog kralja Henrija V i kraljevine Francuske tokom Stogodišnjeg rata.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Ugovor iz Troa potpisan je nakon Henrijeve uspešne kampanje u Francuskoj. Po dolasku na vlast (1415) Henri je obnovio rat sa Francuskom koja je u to vreme pogođena građanskim ratom Burgunđana i Armanjaka. Henri odnosi pobedu kod Azenkura nakon čega vođstvo u Francuskoj preuzimaju Burgunđani, odnosno njihov vojvoda Jovan II. Jovanov sin i naslednik, Filip Dobri, uspeo se sporazumeti sa Henrijem te je mir zaključen 1420. godine. Sporazumom je uređen brak ćerke Karla VI, Katarine od Valoa, sa francuskim kraljem Henrijem. Henri je imenovan regentom bolesnog francuskog kralja i određen je za naslednika. Francuska Skupština staleža ratifikovala je sporazum te kasnije iste godine Henri ulazi u Pariz. Dofen Karlo, sin francuskog kralja, lišen je nasledstva jer je, navodno, učestvovao u ubistvu Luja I od Orleana, vođe stranke Armanjaka (1407). Međutim, i Henri V i Karlo VI umiru 1422. godine te je, u skladu sa sporazumom iz Troa, maloletni Henri VI poneo krune oba kraljevstva. Regenti Henrija bili su Jovan od Lankastera i Hemfri od Glostera. Dofen Karlo je istakao svoje pravo na francuski presto i učvrstio se u jugozapadnoj Francuskoj. Kasnije mu je Jovanka Orleanka pomogla da se domogne krune.

Ugovor u Trou kasnije je potvrđen ugovorom u Amijenu (1423) kojim su Burgundija i Bretanja priznale Henrija VI za francuskog kralja i stupile u koaliciju protiv dofena Karla.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  • Istorija srednjeg veka, Sidni Peinter, Klio, Beograd, 1997. godina