Ukrajinska dijaspora

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ukrajinska dijaspora u Brazilu, 19. vek
Ukrajinska dijaspora na Kubanu, potomci Zaporoških kozaka, 20. vijek
Tradicionalne ukrajinske crkve u Brazilu, Kuritiba
Ukrajinska dijaspora u Argentini

Ukrajinska dijaspora (ukr. Українська діаспора) je globalna zajednica osoba koje se u etničkom smislu smatraju Ukrajincima ili imaju bliže ukrajinske korijene po očevoj strani. Ukrajinci žive na gotovo svim kontinentima, najslabije su naseljeni u Africi a prema službenim statistikama najbrojniji su u Sjevernoj Americi i Aziji, odnosno Kanadi, SAD, Rusiji i Kazahstanu. Glavna međunarodna organizacija Ukrajinaca je Svjetski kongres Ukrajinaca. Prema njihovim istraživanjima odnosno neslužbenim podacima u svijetu danas izvan Ukrajine živi oko 20 miliona Ukrajinaca.[1] Više miliona Ukrajinaca se iselilo iz Ukrajine nakon osamostaljivanja 1991. pa nije u potpunosti poznato koliko ih ukupno ima u drugim državama.[2]

Ukrajinska dijaspora takođe rjeđe obuhvata osobe čije su porodice nekoliko generacija prebivale na ukrajinsko etno-lingvističkom prostoru, ali s očeve strane imaju porijeklo i iz drugih naroda. Ukrajinska dijaspora ponekad obuhvata i one osobe koje imaju ukrajinsko porijeklo po majčinoj strani. Poseban slučaj predstavlja ukrajinska dijaspora u Rusiji i SAD gdje se osobe često identifikuju prema stečenom američkom ili ruskom državljanstvu.[3] Dok je u SAD službeni broj Ukrajinaca približno tačan njihovoj realnoj brojci, u Rusiji taj broj drastično odskače pa prema određenim istraživanjima pretpostavlja se da realan broj Ukrajinaca u Rusiji iznosi između 4,3 i 7 miliona ljudi.[4] Ukrajinska dijaspora u Rusiji kroz istoriju je imala poseban značaj i doprinos u razvoju ruske državnosti i kulture uopšteno,[5] ali se ujedno sretala sa oblicima rusifikacije stoga je njihov stvaran broj do danas nepoznat.[6]

Istorija i formiranje ukrajinske dijaspore[uredi | uredi izvor]

Ukrajinci svoju nacionalnu istoriju bilježe od osnivanja Antske zajednice u središnjoj Ukrajini tokom 5. vijeka. Posebno se ta istorija odnosi na formiranje jakog slovenskog središta Kijeva i dinastije poljanskih kneževa u Kijevu i bližoj okolini. Već tada bilježe se jake migracije ukrajinskih predaka između Skandinavije i istočnog Rimskog carstva. U 6. i 7. vijeku većina slavonskih naroda pristiže na šire prostore istočne i srednje Evrope upravo sa područja zapadne Ukrajine. Ovde se po prvi puta razvija distinkcija ukrajinskih predaka od drugih Slovena u okruženju što se posebno iščitava u jeziku, mentalitetu i religijskom uvjerenju.[7]

U 10. i 11. vijeku ukrajinski preci ponovo u nekoliko intervala naseljavaju prostore zapadne Rusije u sklopu širenja Kijevske Rusi, posebno širu okolinu grada Novgoroda, i zatim Vladimira u današnjoj Vladimirskoj oblasti. Nakon mongolskog napada u 13. vijeka veliki broj ukrajinskih predaka iz istočnih krajeva Kijevske Rusi seli na zapad u srednju Evropu, posebno u zapadnu Ukrajinu, južnu Bjelorusiju, istočnu Poljsku, i države Baltika. U 15. vijeku reformisana je snažna Velika kneževina Litvanija što je stabilizovalo društvene odnose na prethodno zaraćenim središnjim ukrajinskim prostorima na koje su se u intervalima počeli vraćati i Ukrajinci. Znatan dio predaka Ukrajinaca tada se seli u okolinu novog jakog političkog središta grada Moskve.

U 17. vijeku počinje novo još intenzivnije povezivanje ukrajinskih i ruskih prostora. Mnogi obrazovani Ukrajinci iz političkih razloga pronalaze bolje i prikladnije društveno-političke položaje na ruskom umjesto na poljskom dvoru. Posebno su tada značajni prijelazi ukrajinskih umjetnika, monaha, crkvenih velikodostojnika i ostalih iz Državne zajednice Poljske i Litvanije[8] u Moskovsko carstvo. Njihov značaj u Moskvi postao je toliko velik da je uskoro i uz njihovu podršku formirano objedinjeno Rusku Imperiju koje je početkom 18. vijeka obuhvatilo i današnju istočnu Ukrajinu. U Velikom sjevernom ratu, dio Ukrajinaca se protivio sjedinjavanju sa Rusijom stoga su nakon poraza u ratu preselili u zemlje poput Švedske,[9] Norveške, Finske, Danske, Njemačke, Grčke, Turske, Francuske,[10] Austrije, Mađarske,[11] Poljske,[12] Slovačke, Češke,[13] itd.

Značajnije migracije nakon 18. vijeka[uredi | uredi izvor]

Emigracija Ukrajinaca postala je značajnija osnivanjem Ruske Imperije sredinom 18. vijeka. Odlukom da se potpuno ukine ukrajinska autonomija, Zaporoški kozaci sele na prostor ušća Dunava i u rusku Kubansku regiju uz Azovsku obalu. Takozvani Kubanski kozaci danas broje oko 2 miliona potomaka. Ukrajinci u 19. vijeku naseljavaju i najudaljenije prostore istočne Rusije u Aziji,[14] zatim slabo naseljeni Kazahstan gdje im je dodjeljena zemlja za obradu. U istom razdoblju naseljavaju i prostore Austrougarske, zatim Argentine,[15] Brazila,[16] Paragvaja, i drugih južnoameričkih država. Na prijelazu iz 19. u 20. vijek Ukrajinci su se raširili gotovo po svim kontinentima. Nakon Drugog svjetskog rata njihov je broj posebno porastao u SAD, Kanadi,[17] Velikoj Britaniji,[18] Australiji[19] i Rusiji.[20]

Ukrajinska emigracija i dalje je vrlo živa te je nepoznat tačan broj Ukrajinaca u stranim državama. Nakon uspostavljanja ukrajinske nezavisnosti odnosno na prelazu iz 20. u 21. vijek, iz Ukrajine se iselilo nekoliko miliona Ukrajinaca a njihov se popis nije u potpunosti službeno evidentirao u drugim državama. Tek se pretpostavlja da su emigrirali u države prethodno naseljene Ukrajincima gdje u velikom broju ilegalno obitavaju. Što se tiče evropskih država, zabilježene su značajne migracije Ukrajinaca u Rusiju,[21] Švajcarsku,[22] Italiju, Španiju, Portugal, Francusku, Njemačku,[23] Veliku Britaniju, zatim nešto manje u Finskoj, Švedskoj, Norveškoj i Islandu. Danas u svijetu izvan Ukrajine živi oko 14 miliona legalno prijavljenih građana koji imaju ukrajinske korijene a pretpostavlja se da ih stvarno ima oko 20 miliona.[1] Takođe imaju značajnu organizaciju u Evropi odnosno od 1949. aktivan je Evropski Kongres Ukrajinaca.[24]

Omladina ukrajinske dijaspore tokom Foruma omladine ukrajinske dijaspore. Ukrajina, 21. avgust 2015

Zemlje sa većom ukrajinskom dijasporom[uredi | uredi izvor]

  • Napomena: Podaci u tabeli mogu imati odstupanja ili eventualnu grešku. Takođe nije poznat realan broj Ukrajinaca u nekim većim državama poput Velike Britanije, Francuske, Španije i drugih u kojima realna brojka uveliko odskače od službene. U svijetu trenutno živi nekoliko miliona Ukrajinaca koji nemaju stalnu boravišnu dozvolu ili državljanstvo u državi boravka.
Država Službeni broj Realan broj Glavna središta
Ukrajinci u dijaspori prema različitim popisima iz 2004.
Rusija 2,942,000 4,379,690 - 7.000.000 Moskva, Sankt Peterburg, Kursk, Voronjež, Saratov, Vladivostok, Primorska Pokrajina, Kuban (regija)
Kanada 1,209,805 1,300,000 Ontario, Alberta, Manitoba, Saskačevan, Kvebek, Britanska Kolumbija
SAD 961,113 2,000,000 Pensilvanija, Njujork, Nju Džerzi, Masačusets, Čikago, Konektikat, Ohajo, ...
Kazahstan 896,200 2,400,000 Sjeverna i urbana središta zemlje
Moldavija 600,400 650,000 Pridnjestrovlje, Kišinjev
Poljska 360,000 500,000 Urbana sjeverozapadna područja, jugoistočna područja
Brazil 350,000 500,000 Parana, Sao Paulo, Santa Katarina, Rio Grande do Sul
Grčka 350,000 360,000 Solun, Atena, ostala urbana središta
Italija 320,070 350,000 Urbana središta sjeverne Italije, Sicilija
Belorusija 291,000 500,000 Brestska oblast i Gomeljska oblast
Uzbekistan 128,100 153,200 Urbana središta
Češka 126,613 150,000 Sudetenland
Kirgistan 108,000 108,000 Urbana središta
Argentina 100,000 250,000 Buenos Ajres, Misiones, Čako, Mendoza, Formosa, Kordoba, Rio Negro (argentinska provincija)
Država Službeni broj Realan broj Glavna središta

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b 20mln Ukrainians living abroad Arhivirano na sajtu Wayback Machine (5. januar 2012), Pristupljeno 27. 4. 2013.
  2. ^ Ukrainian Diaspora, Pristupljeno 27. 4. 2013.
  3. ^ Satzewich, Vic (2004). The Ukrainian Diaspora. Taylor & Francis. ISBN 978-0-203-21749-8. 
  4. ^ Russia's largest national minority: Ukrainians in the Russian[mrtva veza], Pristupljeno 27. 4. 2013.
  5. ^ The Image of Ukraine and the Ukrainians in Russian Political Thought (1860-1945), Pristupljeno 27. 4. 2013.
  6. ^ Історико-статистичний аналіз джерел чисельності українського населення в Росії Arhivirano na sajtu Wayback Machine (26. novembar 2011), Pristupljeno 27. 4. 2013.
  7. ^ Antska slavenska zajednica i dominacija Poljana, Pristupljeno 27. 4. 2013.
  8. ^ A Commonwealth of Diverse culture, Pristupljeno 27. 4. 2013.
  9. ^ Svensk-Ukrainska Vänskapsföreningen Arhivirano na sajtu Wayback Machine (1. novembar 2013), Pristupljeno 27. 4. 2013.
  10. ^ Bienvenue sur le portail de l'Ukraine! Arhivirano na sajtu Wayback Machine (30. decembar 2011), Pristupljeno 27. 4. 2013.
  11. ^ НОВИНИ З ЖИТТЯ УКРАЇНЦІВ УГОРЩИНИ, Pristupljeno 27. 4. 2013.
  12. ^ Перший у Польщі український портал Arhivirano na sajtu Wayback Machine (31. decembar 2011), Pristupljeno 27. 4. 2013.
  13. ^ "Форум Українців ЧР" Arhivirano na sajtu Wayback Machine (3. januar 2012), Pristupljeno 27. 4. 2013.
  14. ^ Українці на Далекому Сході - Українознавство - Скачать бесплатно Arhivirano na sajtu Wayback Machine (30. maj 2013), Pristupljeno 27. 4. 2013.
  15. ^ Пласт Організація Української Молоді в Арґентінi Arhivirano na sajtu Wayback Machine (24. jul 2008), Pristupljeno 27. 4. 2013.
  16. ^ Memorial Ucraniano, Pristupljeno 27. 4. 2013.
  17. ^ THE HISTORY OF UKRAINIANS IN CANADA, Pristupljeno 27. 4. 2013.
  18. ^ The Association of Ukrainians in Great Britain (AUGB), Pristupljeno 27. 4. 2013.
  19. ^ Voice of australian Ukrainians, Pristupljeno 27. 4. 2013.
  20. ^ Украинцы в России: еще братья, но уже гости, Pristupljeno 27. 4. 2013.
  21. ^ Nearly 3.5 million Ukrainians work in Russia, Pristupljeno 27. 4. 2013.
  22. ^ Society of Ukrainians in Switzerland. Arhivirano na sajtu Wayback Machine (9. maj 2010), Pristupljeno 27. 4. 2013.
  23. ^ Deutsch-Ukrainisches Forum e.V., Pristupljeno 27. 4. 2013.
  24. ^ НОВИНИ З ЖИТТЯ УКРАЇНЦІВ ЄВРОПИ, Pristupljeno 27. 4. 2013.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Украјинска_дијаспора&oldid=27029315”