Univerzitet u Tartuu
Tartu Ülikool | |
lat. Universitas Tartuensis | |
Tip | državni |
---|---|
Osnivanje | 1632. |
Rektor | Toomas Asser |
Broj zaposlenih | 1.800 |
Nastavno osoblje | 1.700 |
Broj studenata | 12.970 (2016) |
Broj fakulteta | 4 |
Lokacija | Tartu, Estonija |
Veb-sajt | http://www.ut.ee |
Zgrada rektorata Tartuskog univerziteta |
Univerzitet u Tartuu (est. Tartu Ülikool, lat. Universitas Tartuensis) najstarija je, najveća i najprestižnija visokoškolska ustanova u Estoniji. Univerzitet se nalazi u gradu Tartuu na istoku zemlje, a osnovao ga je 1632. godine švedski kralj Gustaf II Adolf (Academia Gustaviana). Fakultet je osnovan na „temeljima” nekadašnje jezuitske škole Gymnasium Dorpatense osnovane 1583. godine od strane poljsko-litvanskog kralja Stefana Batorija. U početnim godinama na Tartuskom univerzitetu su se izučavali filozofija, pravo, teologija i medicina, a sve do 1918. studijski programi su se održavali uglavnom na nemačkom jeziku.
U okviru Univerziteta deluju 4 fakulteta − Fakultet za umetnost i humanističke studije, Fakultet društvenih nauka, Medicinski fakultet, Prirodno-matematički fakultet − a isturena odeljenja Univerziteta nalaze se i u Narvi, Parnuu, Talinu i Viljandiju. U posedu Univerziteta nalazi se 150 objekata, od kojih se 30 građevina nalazi van Tartua.
Značajni naučnici[uredi | uredi izvor]
- Rusif Huseinov (1987—), politički stručnjak
- Rin Tam (1981—), genetičar
- Ernst Epik (1893—1985), astronom i astrofizičar
- Jakob Hurt (1839—1907), lingvista, „kralj estonskog folklora”
- Ernst fon Bergman (1836—1907), hirurg, prvi koji je u medicinsku praksu uveo asepsu
- Hajnrih Lenc (1804—1865), fizičar, najpoznatiji po Lencovom zakonu
- Fridrih Rejnhold Krojcvald (1803—1882), lekar i pisac, „otac” savremene estonske književnosti