Usneno-zubni suglasnik

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Labiodentalni ili usneno-zubni suglasnik (ali ne i usnenozubni) jeste suglasnik artikulisan pomoću donje usne i gornjih zuba. Takvi suglasnici u srpskom jeziku su: f i v.

Labiodentalni suglasnici navedeni u međunarodnoj fonetskoj abecedi (IPA) su:

IPA Opis Primer
jezik pravopis IPA značenje
bezvučni labiodentalni ploziv
zvučni labiodentalni ploziv
p̪͡f bezvučni labiodentalni afrikat conga ne postoji [tiɱp̪͡fuβu] nilski konji
b̪͡v bezvučni labiodentalni afrikat conga ne postoji [ʃileb̪͡vu] brada
ɱ labiodentalni nazal engleski symphony [ˈsɪɱfəni] simfonija
f bezvučni labiodentalni frikativ engleski fan [fæn] lepeza
v zvučni labiodentalni frikativ engleski van [væn] kombi/kamionet
ʋ labiodentalni aproksimant holandski wang [ʋɑŋ] obraz
ⱱ labiodentalni flap mono vwa [a] slati

Najčešći labiodentalni suglasnici u praksi su frikativi i aproksimant. Labiodentalni flap se fonetski pojavljuje u desetak jezika, ali su svi oni u centralnoj i jugoistočnoj Africi. Za ostale vrste artikulacije, karakteristični su bilabijalni suglasnici.

Glas [ɱ] se često pojavljuje, ali najčešće kao alofon glasa m ispred labiodentalnih suglasnika v i f.

Izvori[uredi | uredi izvor]