Ustavni sud Bosne i Hercegovine

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Osnivanje1995.
Nadležnostkontroliše usklađenost zakona sa Ustavom Bosne i Hercegovine
SjedišteSarajevo, Bosna i Hercegovina
Trajanje mandatado navršenih 70 godina života, uz određene izuzetke
Broj pozicija9
Veb-sajthttp://www.ccbh.ba/
Predsjednik suda
Trenutni sudijaMirsad Ćeman

Ustavni sud Bosne i Hercegovine kontroliše usklađenost entitetskih i državnih zakona i drugih pravnih akata sa Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i usklađenost entitetskih ustava sa Ustavom BiH. Uspostavljen je radi podržavanja Ustava Bosne i Hercegovine, po ovim ustavnim odredbama radi se o pet vidova nadležnosti, što u krajnjem znači i diferencirane postupke, kao i specifične odluke zavisno od vrste nadležnosti i prirode sporova. Osnovni zadatak suda je da osigura usklađenost zakona donesenih na nivou Bosne i Hercegovine i na entitetskom nivou sa ustavom BiH koji je donesen u okviru Dejtonskog sporazuma 1995. godine. Sud je takođe zadužen da štiti slobodu i ljudska prava građana BiH zagarantovana ustavom. U novije vrijeme Ustavni sud BiH je počeo odlučivati i o pravnoj valjanosti presuda redovnih sudova, što je naišlo na kritike i neodobravanje pojedinih pravnih stručnjaka koji ističu da ovakvom praksom sud izlazi iz okvira svoje nadležnosti i preuzima na sebe na ovlaštenja nepostojećeg vrhovnog suda države.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Gledano sa istorijskog stanovišta i problema tranzicije socijalističkih zemalja, Bosna i Hercegovina je jedan od rijetkih primjera koji se mogu naći u istoriji ustavnih sudova, budući da je bivša Jugoslavija jedina zemlja koja je još u socijalističkom režimu imala sistem ustavnih sudova. Prvi ustavni sud u bivšoj Jugoslaviji je osnovan još 1963. godine, i to je ujedno i polazna tačka istorije ustavnog sudstva u ovoj zemlji. U skladu sa federativnom strukturom, osim ustavnog suda na saveznom nivou, šest republika, pa čak i dvije autonomne pokrajine - Kosovo i Metohija i Vojvodina, su takođe imale svoje ustavne sudove prije disolucije bivše SFRJ.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine je konstituisan prvi put 15. februara 1964. godine na osnovu Ustava iz 1963. godine, a zadržan je i kasnijim Ustavom iz 1974. godine. Ovaj Ustavni sud je u prvom redu imao nadležnost u apstraktnoj normativnoj kontroli, kao što je odlučivanje o saglasnosti (republičkih) zakona sa Ustavom i o ustavnosti i zakonitosti drugih propisa i opštih i samoupravnih akata, te rješenje sporova između Republike i drugih društveno-političkih zajednica, kao i sukoba nadležnosti između sudova i organa društveno-političkih zajednica. Zakonom o Ustavnom sudu su bila regulisana pitanja organizacije, nadležnosti i postupka pred ovim Ustavnim sudom.

Sastav[uredi | uredi izvor]

Ustavni sud Bosne i Hercegovine sastoji se od devet sudija, od kojih četiri bira Predstavnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine (u pravilu dva Hrvata i dva Bošnjaka), dok dva bira Narodna skupština Republike Srpske (u pravilu dva Srbina). Preostale tri sudije imenuje predsjednik Evropskog suda za ljudska prava nakon konsultacija sa članovima Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Sudije koje imenuje predsjednik Evropskog suda za ljudska prava ne mogu biti državljani Bosne i Hercegovine niti susjednih zemalja.

Mandat[uredi | uredi izvor]

Mandat sudija Ustavnog suda traje do navršenih 70 godina života, ukoliko prije toga ne podnesu ostavku ili ne budu razriješeni konsenzusom ostalih sudija. Sudija može biti razriješen dužnosti prije isteka mandata ako bude osuđen na zatvorsku kaznu, ako trajno izgubi sposobnost da obavlja funkciju, ili ako obavlja javne ili profesionalne dužnosti nespojive sa funkcijom sudije Ustavnog suda. Pravilima Suda sudijama je dat imunitet i tako omogućena nezavisnost u donošenju odluka. Dok obavljaju sudijsku funkciju sudije Ustavnog suda ne mogu biti članovi niti jedne političke stranke ili političke organizacije u Bosni i Hercegovini, niti biti na bilo kojoj drugoj funkciji koja može uticati na njihovu nepristranost. Takođe ne smiju biti dio zakonodavne, sudske ili izvršne vlasti u Bosni i Hercegovini ili u entitetima. Jedini sudija koji je razriješen dužnosti konsenzusom ostalih sudija je Krstan Simić, koji je razriješen u maju 2010. godine zbog „nedoličnog ponašanja“ i „nesavjesnog rada“.[2]

Nadležnost[uredi | uredi izvor]

Nadležnost Ustavnog suda regulisana je u članu VI(3) Ustava Bosne i Hercegovine.

  1. Da li je odluka nekog entiteta da uspostavi specijalni paralelni odnos sa nekom od susjednih država saglasna Ustavu, uključujući i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.
  2. Da li je neki član ustava ili zakona entiteta u saglasnosti sa Ustavom. Sporove po ovim pitanjima mogu pokretati samo članovi Predsjedništva, predsjedavajući Ministarskog savjeta, predsjedavajući ili zamjenik predsjedavajućeg bilo kojeg vijeća Parlamentarne skupštine, jedna četvrtina članova bilo kojeg vijeća Parlamentarne skupštine ili jedna četvrtina bilo kog zakonodavnog vijeća nekog entiteta.

Donošenje odluka[uredi | uredi izvor]

Odluke se u Ustavnom sudu donose većinom glasova svih sudija, i one su prema članu VI(4) Ustava BiH konačne i obavezujuće. Ustavni sud je jedini važniji organ Bosne i Hercegovine gdje ne postoji nikakav mehanizam zaštite vitalnog nacionalnog ili entitetskog interesa, zbog toga je moguće da sudije iz dva konstitutivna naroda budu preglasana i da odluku donesu strane sudije i sudije iz jednog konstitutivnog naroda, što se desilo prilikom donošenja odluke o konstitutivnosti naroda.[3]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Granice nadležnosti Ustavnog suda BiH”. CIN. Arhivirano iz originala 14. 06. 2010. g. Pristupljeno 7. 9. 2010. 
  2. ^ „Krstan Simić razriješen dužnosti”. Frontal. Pristupljeno 7. 9. 2010.  (jezik: srpski)
  3. ^ „Slobodan Radulj: Politiku opasno uvlačiti u Ustavni sud”. Glas Srpske. Pristupljeno 7. 9. 2010. [mrtva veza] (jezik: srpski)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]