Ustav Srbije iz 1990.
Ustav Republike Srbije usvojen je u Skupštini SR Srbije 28. septembra 1990, nakon održanog referenduma.
Glavne izmene[uredi | uredi izvor]
Ovim ustavom izbačen je iz imena Republike Srbije prefiks „socijalistička“, a pokrajini Kosovo vraćen je stari naziv Kosovo i Metohija.
Uz to, Ustav je definitivno oduzeo pokrajinama u sastavu Srbije (Vojvodina, Kosovo i Metohija) sve elemente državnosti i potvrdio odluku republičkog parlamenta iz 1989. godine
Po Ustavu, Predsednik Republike je, uz Narodnu skupštinu najviša vlast u zemlji. On predlaže Skupštini mandatara za sastav Vlade. Mandat predsednika traje pet godina. Skupština Srbije ima mandat četiri godine, i u njenom sastavu je 250 narodnih poslanika. Oni se, kao i Predsednik Republike, biraju na slobodnim, neposrednim i tajnim izborima.
Vlada je direktno odgovorna Skupštini, koja sa najmanje 126 poslanika može izabrati Vladu.
Kritika[uredi | uredi izvor]
Advokat Srđa Popović je smatrao da je donošenjem ovog Ustava Milošević Srbiju praktično izdvojio iz ustavno-pravnog poretka SFRJ, prenevši joj nadležnosti koje, po saveznom Ustavu, nije smela da ima.[1]
Ustav iz 1990. godine prestao je da važi 8. novembra 2006, kada je Narodna skupština Republike Srbije proglasila novi Ustav, donesen kao odgovor na nove okolnosti (raspad Državne zajednice SCG i osamostaljenje Srbije, očuvanje teritorijalnog integriteta države itd.). Izglasavanju novog Ustava prethodio je referendum 28. i 29. oktobra 2006. kada su građani Srbije većinom glasali za donošenje novog najvišeg pravnog akta.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Dimić, Ljubodrag (2001). Istorija srpske državnosti. 3. Novi Sad: Ogranak SANU.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ „Raspad Jugoslavije (I)”. Peščanik (na jeziku: engleski). 2008-09-23. Pristupljeno 2021-03-09.