Ustav Federacije Bosne i Hercegovine

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ustav Federacije Bosne i Hercegovine je najviši pravni akt Federacije Bosne i Hercegovine. Donesen je na sjednici Ustavotvorne skupštine Federacije Bosne i Hercegovine 30. marta 1994. godine, pod predsjedavanjem Mariofila Ljubića nedugo nakon postizanja Vašingtonskog sporazuma.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Ustavom iz 1994. godine, Bošnjaci i Hrvati su proglašeni konstitutivnim narodima, određeni su načini dogovora za uređenje odnosa sa Republikom Srpskom, dogovorena je podjela Federacije na kantone, usvojeni su zvanično ime, glavni grad, grb, zastava, himna, pečat i drugi simboli Federacije. Kao službeni jezici usvojeni su bošnjački i hrvatski jezik, a kao službeno pismo je odeđena latinica, dok se drugi jezici mogu koristiti kao sredstva komunikacije i nastave. U ostalim se poglavljima definišu prava, slobode i obaveze građana Federacije, te definiše pojam državljanstva Federacije Bosne i Hercegovine.[1]

Poglavlja[uredi | uredi izvor]

Usvojeni tekst se sastoji iz sljedećih poglavlja:[1]

  1. Uspostavljanje Federacije
  2. Ljudska prava i osnovne slobode
  3. Podjela i nadležnosti između federalne i kantonalne vlasti
  4. Struktura federalne vlasti
  5. Kantonalne vlasti
  6. Opštinske vlasti
  7. Međunarodni odnosi
  8. Amandmani na ustav
  9. Usvajanje i stupanje na snagu ustava i prelazna rješenja

Amandmani[uredi | uredi izvor]

Od 1994. do 2008. doneseno je 109 amandmana na Ustav FBiH, kojima su određeni dijelovi teksta usklađeni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, te uređena neka otvorena pitanja u odnosima zainteresovanih strana. Amandmanima XXVII—XXIX, kao konstitutivni narodi, pored Bošnjaka i Hrvata, dodaju se i Srbi, službenim jezicima se proglašavaju bošnjački, hrvatski i srpski jezik, a kao službena pisma latinica i ćirilica.[2]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v „Ustav Federacije Bosne i Hercegovine” (PDF). Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine. Sarajevo. 30. 3. 1994. Pristupljeno 1. 8. 2016. 
  2. ^ Amandmani XXVII-LIV (PDF). Sarajevo. 2002. Pristupljeno 1. 8. 2016. 

Literatura[uredi | uredi izvor]