У ситне сате

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
U sitne sate
Filmski poster
Izvorni naslovAfter Hours
Žanrcrna komedija
RežijaMartin Skorseze
ScenarioDžozef Minion
ProducentEjmi Robinson
Grifin Dan
Robert F. Kolsberi
PričaDžo Frenk (delovi priče nepotpisan)
Glavne ulogeRozana Arket
Verna Blum
Tomi Čong
Grifin Dan
Linda Fiorentino
Teri Gar
Džon Herd
Čič Marin
Ketrin O’Hara
MuzikaHauard Šor
Direktor
fotografije
Mihael Balhaus
MontažaTelma Skunmejker
Godina1985.
Trajanje97 minuta
ZemljaSAD
Sjedinjene Američke Države
Jezikengleski
IMDb veza

U sitne sate (engl. After Hours) prevedena i kao Idiotska noć, satirična je crna komedija Martina Skorsezea snimljena 1985. godine. Opisuje njujorškog programera Pola Heketa (Grifin Dan), koji proživljava niz avantura pokušavajući se vratiti kući iz Sohoa na Menhetnu. Bio je to prvi Skorsezeov film nakon deset godina u kojem nije nastupio Robert de Niro.

Kada prekine svoju svakodnevnu rutinu kako bi upoznao čudnu ženu, Pol Haket, kancelarijski radnik, doživljava čudnu noć u kojoj se nalazi u farsičnim okolnostima.

Radnja[uredi | uredi izvor]

Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

Posle dosadnog dana na poslu, Pol Heket, naučnik za kompjuterske podatke, upoznaje Marsi Frenklin u lokalnom kafiću u Njujorku. Marsi mu kaže da živi sa vajarkom po imenu Kiki Bridžis, koji pravi i prodaje gipsane tegove za papir koji podsećaju na pecivo sa krem sirom, i daje mu svoj broj telefona. Kasnije te noći, nakon što je pozvao broj pod izgovorom da kupi uteg za papir, Pol vozi taksi do stana. Na putu, njegova novčanica od 20 dolara izleti kroz prozor taksija, ostavljajući mu samo mali iznos. U stanu, Pol upoznaje Kikija, koji radi na skulpturi zgrčenog i vrištavog čoveka, i tokom posete naiđe na nekoliko tragova koji ukazuju da je Marsi unakažena opekotinama. Kao rezultat ovog nagoveštaja i Marsinog čudnog ponašanja, Pol iznenada iskrade iz stana.

Pol pokušava da ode kući metroom, ali u ponoć cena karte raste. Odlazi u bar, gde se konobarica Džuli odmah zaljubljuje u njega. U baru Pol saznaje da je u susedstvu bilo niza provala. Barmen Tom Šor nudi Polu novac za žeton u metrou, ali ne može da otvori kasu. Razmenjuju ključeve kako bi Pol mogao da ode do Tomove kuće da uzme ključ od kase. U Tomovoj kući, meštani vide stranca i zamenjuju Pola za provalnika. Jedva im je izbegao, Pol primećuje dva prava pljačkaša, Nila i Pepea, kako u svoj auto utovaruju istu mušku skulpturu na kojoj je Kiki radio. Pol viče na njih, oni se uplaše i odlaze, ispuštajući pritom skulpturu.

Kada Pol vrati skulpturu u Kiki i Marsin stan, Kiki (koju je posetio čovek po imenu Horst) zahteva da se izvini Marsi. Međutim, kada pokuša da to uradi, otkriva da je Marsi izvršila samoubistvo, a Kiki i Horst su već otišli ​​u mesto zvano Klub Berlin. Pol zove policiju i prijavljuje Marsinu smrt, a onda se seća da je trebalo da vrati ključeve Tomu.

Pol pokušava da se vrati u Tomov bar, ali otkriva znak koji ukazuje da će se Tom vratiti za pola sata. Pol ponovo sreće konobaricu Džuli na ulici i ona ga poziva u svoj stan da sačeka Toma, gde je Pol uznemiren njenim čudnim ponašanjem. Potom se vraća u Tomov bar, ali u tom trenutku Tom dobija poziv koji ga obaveštava da je njegova devojka – koja se, kako se ispostavilo, zvala Marsi – izvršila samoubistvo. Pol odlučuje da se vrati u Džulin stan, gde ona počinje da crta njegov portret dok razgovaraju. Na kraju, Pol odbacuje Džulino nabacivanje i odlazi. Tražeći Kiki i Horsta da ih obaveste o Marsinom samoubistvu, on ulazi u Klub Berlin, gde grupa pankera pokušava da mu obrije glavu u irokez frizuru. Nakon što je jedva pobegao, Pol upoznaje Gejl, vozača kamiona sladoleda, koja u početku flertuje s njim, a zatim mu nudi da ga odveze kući u kamionu, ali na kraju vidi oglas, zove lokalno stanovništvo i oni ga nemilosrdno progone.

Pol upoznaje čoveka od koga traži pomoć, a čovek pretpostavlja da Pol traži gej sastanak. Nakon što mu je priznao, Pol slučajno ponovo pronalazi Toma, ali gomila (uz pomoć Džuli, Gejl i Gejlinog Mister Softi kamiona) juri Pola. Pol otkriva da je, kao osveta za njegovo odbijanje, Džuli koristila njegov lik na posteru na poternici, nazivajući ga provalnikom. Na kraju traži utočište u Berlinskom klubu. Pol koristi svoj poslednji novčić da pusti pesmu Is That All There Is? od Pegi Li i zamoli ženu po imenu Džun da pleše. Pol objašnjava da ga prate, a Džun, takođe vajar koji živi u podrumu kluba, nudi mu pomoć. Ona ga štiti tako što ga poliva gipsom kako bi ga maskirala u skulpturu dok gomila traži Pola u klubu. Međutim, ona ga ne oslobađa od glumačke ekipe čak ni nakon što masa ode, i na kraju se stvrdne, zarobivši Pola u pozi koja podseća na Kikinu skulpturu. Razbojnici Nil i Pepe zatim provaljuju u njen studio i kradu je, stavljajući skulpturu u zadnji deo svog kombija. Pol ispada iz svog kombija ispred kapije svoje poslovne zgrade u izlazak sunca. Briše se sa sebe i odlazi do svog stola dok drugi zaposleni prilaze ostalim stolovima, na čemu se film završava.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]