Pređi na sadržaj

FK Vojvodina

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vojvodina
Puno imeFudbalski klub Vojvodina
NadimakVoša
Lale
Stara dama
Belo-crveni
Osnovan6. mart 1914.; pre 112 godina (1914-03-06)
StadionStadion Karađorđe
Kapacitet14.458[1]
PredsednikDragoljub Zbiljić
TrenerMiroslav Tanjga
LigaSuperliga Srbije
2024/25.Superliga Srbije, 6. od 16
Veb-sajtwww.fkvojvodina.rs
Domaća oprema
Gostujuća oprema

Fudbalski klub Vojvodina, poznat kao Vojvodina i kolokvijalno Voša, profesionalni je fudbalski klub iz Novog Sada i deo SD Vojvodina. Osnovan je 6. marta 1914. godine i važi za jedan od najvećih klubova na prostoru bivše Jugoslavije. Navijačka grupa Vojvodine se zove Firma, a ona je osnovana 1989, iako je Klub navijača FK Vojvodina osnovan još 15. decembra 1937. godine.

Istorija

[uredi | uredi izvor]

Početak

[uredi | uredi izvor]

Klub je osnovan 6. marta 1914. zaslugom novosadskih studenata. Dok se svet spremao za Prvi svetski rat, grupa omladinaca nošena ljubavlju prema tada malo popularnoj i znanoj igri, rešila je da osnuje fudbalski klub koji bi predstavljao srpsku zajednicu u Novom Sadu. Za ime novosadskog kluba uzet je naziv Vojvodina, kako bi se naglasilo sećanje na političko-teritorijalnu jedinicu Vojvodstvo Srbije u kom su Srbi, bar na papiru, dobili ravnopravnost u Habzburškoj carevini. Među osnivačima tog dana u štrikerskoj radnji Save Šijakova, u današnjoj Temerinskoj ulici na mestu Tehnometala, su bili budući tekstilni industrijalac Milenko Šijakov, budući univerzitetski profesor Vladimir Milićević, budući hemičar Milenko Hinić, budući pravnici Radenko Rakić i Kamenko Ćirić, Gojko Tošić, Đorđe Živanov, Branko Gospođinački, Živojin Bajazet i budući doktor prava Kosta Hadži. Među njima su bili i Milenkov brat, Đorđe Šijakov, i njihov otac, Sava.

Između dva svetska rata

[uredi | uredi izvor]

Posle rata, iz Praga je donesen komplet dresova FK Slavije, koji su ostali zaštitni znak Vojvodine do današnjih dana.

Prvu zvaničnu utakmicu u ligi Župa I[2] koja se nalazila u sklopu Beogradskog loptačkog podsaveza (osnovan 12. marta 1920) Vojvodina je odigrala 12. septembra 1920. godine protiv novosadskog NAK-a i zabeležila pobedu - 2:0. Dve godine kasnije novosadski fudbalski klubovi biće suspendovani od strane Beogradskog loptačkog podsaveza jer su hteli da formiraju svoj savez. BLS je odlučio da za te klubove napravi župu i tako reši taj problem. Prvenstvo Novog Sada, odnosno župe je igrano u proleće 1923. godine između četiri novosadska kluba: Juda Makabi (koja će nakon šest kola biti prva), NTK, Vojvodina i NAK. Naredne sezone 1923/24 u konkurenciji istih ekipa Vojvodina je prvak Novosadske župe a isti uspeh ponoviće i dve sezone kasnije 1925/26. i to će ujedno biti poslednji trofej Vojvodine u BLP u kojem je natupala sve do 1930. kada prelazi u novoosnovani Novosadski nogometni podsavez (osnovan 13. april 1930). Prva titula u NNP-u Vojvodina je ostvarila u sezoni I razreda 1931/32, a u jesen 1932. godine u toku nove sezone I razreda Vojvodina je kao prvak NNP-a prebačena u državnu (prvu) ligu i nije učestvovala u prolećnom delu takmičenja NNP-a. Godinu i po dana kasnije u proleće 1934. godine Vojvodina se vraća u NNP i u konkurenciji sedam klubova ubedljivo osvaja prvo mesto u I razredu. Do početka rata Vojvodina će postati još tri puta prvak Novosadskog nogometnog podsaveza i po broju titula biti najbolja (jednu manje, 4, imaće Novosadski AK, a po jednu ŠSK Mačva (Šabac) i Železnički SK (Inđija)).[3]

U takmičenju u Državnoj ligi Vojvodina je nastupala dve sezone. U prvoj je u konkurenciji pet klubova 1. grupe[4] u osam kola zabeležila dve pobede isto toliko nerešenih rezultata i četiri poraza što je bilo dovoljno za treće mesto. U drugoj sezoni Državne lige 2. grupe takođe u konkurenciji pet klubova[5] Vojvodina završava takmičenje na drugom mestu sa osovojenih osam bodova (četiri pobede i isto toliko upisanih poraza).[3]

Godine 1924, zajedno sa klubom Juda Makabi, Vojvodina gradi stadion „Karađorđe“, prema nacrtu inženjera i predsednika kluba Dake Popovića. Do tada, i jedni i drugi su igrali na stadionu kod Jodne banje, koji je pripadao novosadskom klubu UTK, koji je okupljao mađarsku omladinu.

Prvu utakmicu FK Vojvodina je odigrala u Kovilju, na igralištu „Šajkaša“. Za crveno-bele tada su igrali uglavnom đaci i studenti. Vojvodina je dobila tu utakmicu rezultatom 5:0. Međutim, sledeći meč, novosadska ekipa je odigrala tek 1919, nakon završetka rata.

Nakon Drugog svetskog rata

[uredi | uredi izvor]

Iako povremen učesnik prve lige u međuratnom periodu, ozbiljniju ulogu u prvoj ligi, Vojvodina je počela da igra pedesetih godina 20. veka. Prvi ozbiljniji rezultat je 4. mesto 1952/53. godine. Narednih godina, Vojvodina je redovno pobeđivala favorite, ali nije uspela da osvoji titulu. 1955. godine je izboren plasman u Mitropa kup (preteču kupa UEFA), a ostale su zapamćene pobede protiv Rome u Novom Sadu sa 4:1 i u Rimu sa 5:4. I narednih godina, Voša je učestvovala u ovom kupu i ostvarivala zapažene rezultate. Tadašnja zlatna generacija je stekla velike simpatije svojom lepršavom igrom, a najpoznatiji igrači su bili Vujadin Boškov i Todor Veselinović.

Početkom 60-ih, izvršena je smena generacija i već 1962. godine, Vojvodina postaje vicešampion. Konačno, 1965/66. godine, Voša stiže do prve titule. Najpoznatiji igrači ovog tima su bili Ilija Pantelić i Silvester Takač. U Kupu šampiona, Voša stiže do četvrtfinala, gde je izbačena od Seltika iz Glazgova, koji je te godine i osvojio ovaj kup, a jedini poraz mu je nanela upravo Vojvodina u Novom Sadu.

70-ih godina, Vojvodina je često bila u samom vrhu tabele, a 1974/75. godine je u poslednjem kolu ispustila titulu, ostavši na drugom mestu. 1977. Vojvodina je osvojila svoj prvi evropski trofej, Mitropa kup, pobedivši u grupi ispred Vašaša, Fjorentine i Sparte Prag.

80-e godine su bile krizne, kulminirajući ispadanjem u drugu ligu 1985/86. Usledila je rekonstrukcija tima, koji se ekspresno vraća u Prvu ligu, a za dve sezone ovaj novi tim Vojvodine osvaja drugu titulu 1988/89, u jednoj od poslednjih sezona pred raspad SFRJ.

Period od 90-ih

[uredi | uredi izvor]

90-e godine, Vojvodina dočekuje u smanjenoj Prvoj ligi SR Jugoslavije. U početku, Vojvodina važi za „večitog trećeg“, stiže do jesenje titule 1994. a umalo i do trofeja. Od većih uspeha je i plasman u finale Kupa 1997. godine, kao i finale Intertoto kupa 1998. godine, da bi posle raznih kriza, štrajkova igrača i smena rukovodstava, određena stabilizacija usledila tek 2006. godine.

Povratak u Evropu, uspesi u prvenstvu i Evropi

[uredi | uredi izvor]

U sezoni 2006/07. Vojvodina zauzima treće mesto u Superligi i igra u finalu nacionalnog kupa, a time obezbeđuje mesto u Kupu UEFA.

Sezonu 2007/08. tim je započeo protiv malteškog tima Hibernijans koga je lako dobio kod kuće sa 5:1 i u gostima sa 2:0. U sledećem kolu kvalifikacija izgubio je od madridskog Atletika, rezultatima 0:3 u gostima i 1:2 kod kuće. Već u sledećoj sezoni 2008/09. klub je imao najuspešniju prvenstvenu sezonu od raspada Jugoslavije, završivši sezonu na drugom mestu, iza Partizana, a ispred Crvene zvezde, ali je imao isti učinak u Evropi kao i prethodne sezone. U sezoni 2009/10. klub nije bio toliko uspešan u prvenstvu, pošto je završio na 5. mestu, ali je zato stigao do finala Kupa Srbije, gde je poražen od Crvene zvezde sa 3:0.

Sezonu 2010/11. završava na 3. mestu u Superligi, dok u Kupu Srbije stiže do finala. Finale je obeležio veliki skandal, kada su igrači Vojvodine u 83. minutu napustili teren pri rezultatu 2:1 za Partizan, posle nekoliko kontroverznih odluka sudije, kasnije je utakmica registrovana službenim rezultatom 3:0 u korist Partizana. Vojvodinu je tada bodrilo na gostujućem terenu 7000 navijača.[6]

U sezoni 2012/13. Voša je zauzela 3. mesto u prvenstvu i izborila izlazak u Evropu. Sezona 2013/14. biće jedna od najboljih sezona još od raspada Jugoslavije. Klub je te sezone stigao do plej-ofa,prethodno eliminisavši Hibernijans, Honved i Bursaspor. Vojvodina je za protivnika u plej-ofu lige evrope dobila Šerif Tiraspolj. U prvom meču u Novom Sadu rezlutat je bio 1:1, međutim Voša biva poražena sa 2:1 u Tiraspolju.

Trofeji u Kupu Srbije

[uredi | uredi izvor]

Vojvodina je 7. maja 2014. prvi put u istoriji kluba osvojila Kup Srbije pod vođstvom Branka Babića. Pobedili su Jagodinu sa 2:0 i revanširali im se za prošlogodinji poraz u finalu kada su bili poraženi sa 1:0. Vojvodina je na taj način skinula „prokletstvo“ i posle šest finala najzad došli do tog željenog Kupa. Ovo je njihov prvi trofej još od 1989. godine kada je Vojvodina bila šampion Jugoslavije.[7] Sezonu 2014/15. u Super ligi Srbije, Vojvodina je završila na 4. mestu i izborila učešće u kvalifikacijama za Ligu Evrope. U sezoni 2015/16. eliminisala je MTK, Spartaks iz Jurmale, Sampdoriju, i stigla je do plej-of runde kvalifikacija za Ligu Evrope, gde je izgubila od Viktorije Plzenj. U prvenstvu Srbije, Vojvodina ponovila plasman iz prethodne sezone, okončavši takmičenje na 4. mestu.

Nakon šest godina, u sezoni 2019/20. Vojvodina je ponovila uspeh u kupu. U prva dva kola lako je pobedila u gostima Zlatibor (4:1) i u Novom Sadu beogradski Sinđelić (4:0). U četvrtfinalu su nakon boljeg izvođenja penala bili bolji od Mladosti iz Lučana, a u polufinalu su golom Nemanje Čovića pobedili domaći Čukarički. U finalu na Čairu u Nišu sastali su se sa Partizanom. Nakon regularnog dela bilo je 2:2, pošto je Partizan izjednačio u poslednjim trenucima meča. Međutim, Vojvodina je bila bolja posle jedanaesterca sa 4:2 i došla do drugog trofeja u Kupu Srbije.[8] U kvalifikacijama za Ligu Evrope u sezoni 2020/21. Vojvodina je takmičenje započela od 3. kola kvalifikacija i za protivnika dobila Standard iz Liježa. Nakon 120 minuta igre eliminisana je rezultatom 2:1. Klub je završio na četvrtom mestu u Superligi Srbije, a u Kupu Srbije stigao je do polufinala gde je poražen od Partizana.

U sezoni 2021/22 klub je završio na sedmom mestu u Superligi Srbije, a u Kupu Srbije stigao je do polufinalu gde su ponovo zaustavljeni od Partizana. U Evropi je Vojvodina igrala u kvalifikacijama za Ligu konferencije. U drugom kolu su bili bolji od litvanskog Panevežisa (1:0, 1:0), da bi takmičenje završili u trećem kolu porazom od austrijskog Laska (0:1, 1:6). Najbolji strelac tima bio je Veljko Simić, koji je postigao dvanaest golova u svim takmičenjima.

U sezoni 2022/23 Vojvodina je ostvarila nešto bolji plasman i zauzela peto mesto u nacionalnom prvenstvu. U Kupu Srbije ponovo je stigla do polufinala, gde su poraženi sa 0:1 od Čukaričkog. Ekipa je igrala promenljivo tokom cele godine. Najistaknutiji igrač bio je Nikola Čumić, koji je postigao četrnaest golova u svim takmičenjima.

Finalista kupa i takmičenje u Evropi

[uredi | uredi izvor]

Vojvodina je sezonu 2023/24 započela u kvalifikacijama za Ligu konferencije, gde je eliminisana u drugom kolu od kiparskog APOEL-a, nakon dva poraza rezultatom 2:1 u Nikoziji[9] i Novom Sadu.[10] U domaćem prvenstvu, ekipa je ostvarila jedan od boljih plasmana u poslednjim godinama i završila na četvrtom mestu, čime je izborila novi izlazak na evropsku scenu. U Kupu Srbije, Vojvodina je imala uspešnu sezonu i stigla je do finala, gde je na stadionu Lagator u Loznici poražena od Crvene zevzde sa 2:1.[11]

U sezoni 2024/25, Vojvodina je nastupala u kvalifikacijama za Ligu Evrope, gde ju je u drugom kolu eliminirao Ajaks. Prvi meč završen je 1:0 za Ajaks,[12] dok je revanš u Novom Sadu završen 3:1 u korist Ajaksa.[13] Klub je takmičenje nastavio u Ligi konferencije gde se u trećem kolu kvalifikacija sastao sa Mariborom. Prvi meč u Ljudskom vrtu završen je 2:1 za Maribor,[14] dok je u revanšu u Bačkoj Topoli bilo 1:0 za Vojvodinu, ali je Maribor prošao dalje nakon izvođenja penala.[15] U Superligi Srbije Vojvodina je zauzela šesto mesto. U Kupu Srbije ponovo je stigla do finala. Meč u Zaječaru završen je 3:0 u korist Crvene zvezde.[16]

Grb kroz istoriju

[uredi | uredi izvor]
Grbovi FK Vojvodina
1914–1946.
1946–1950.
1950–1967.
1967–1982.
1982–1992.
1992–2002.
2002–2009.
od 2009.
jubilarni grb 2014.

Navijači

[uredi | uredi izvor]

Firma je navijačka skupina/grupa iz Novog Sada. Navijači su klubova koji čine Sportsko Društvo Vojvodina (fudbalski, rukometni i drugih). Oni su jedna od glavnih navijačkih skupina u Srbiji. Firma se sastoji od različitih pod-grupa. Neki od pod grupe su: Bački Odred (Bačka Palanka), Sremski Front, G-3, Pandora, Sanatorijum, UltraNS, Firma Beočin, Firma Novo Naselje, Firma Bulevar, Firma Centar, Firma Detelinara, Firma Sremska Kamenica, Firma Liman, Firma Ledinci, Firma Futog, Firma Kisač, Firma Klisa, Firma Petrovaradin, Firma Rumenka, Firma Salajka, Firma Telep, Firma Grbavica, Firma Banat itd. FK Vojvodina takođe ima skupinu svojih najstarijih pristalica, pod nazivom Stara Garda. Imaju posebne prijateljske odnose sa navijačkom grupom Lešinari iz Banjaluke i navijačima Slavije iz Praga.

Stadion

[uredi | uredi izvor]
Stadion Karađorđe

Vojvodina svoje domaće utakmice igra na stadionu Karađorđe. Stadion je izgrađen 1924. godine, a otvoren je 28. juna 1924. Stadion je od svog otvaranja do Drugog svetskog rata nosio naziv „Karađorđe“. Posle je bio poznat samo kao Gradski stadion, a 2. aprila 2007. vraćeno mu je staro ime „Karađorđe“. Dom fudbalera Vojvodine nakon poslednje rekonstrukcije 2013. ima kapacitet od 15.000 sedećih mesta, pokrivenu zapadnu tribinu, kolor semafor marke Filips, kao i reflektore jačine 1700 lumena.

Uspesi

[uredi | uredi izvor]
Takmičenje Broj Godina
Nacionalna takmičenja — 4
Nacionalno prvenstvo — 2
Prvenstvo AP Vojvodine
Prvak 0 /
Drugi 1 1946.
Prvenstvo SFR Jugoslavije
Prvak 2 1965/66, 1988/89.
Drugi 3 1956/57, 1961/62, 1974/75.
Treći 2 1958/59, 1991/92.
Prvenstvo SR Jugoslavije
Prvak 0 /
Drugi 0 /
Treći 5 1992/93, 1993/94, 1994/95, 1995/96, 1996/97.
Prvenstvo Srbije i Crne Gore
Prvak 0 /
Drugi 0 /
Treći 0 /
Prvenstvo Srbije
Prvak 0 /
Drugi 1 2008/09.
Treći 7 2006/07, 2007/08, 2010/11, 2011/12, 2012/13, 2016/17, 2019/20.
Nacionalni kup — 2
Kup SFR Jugoslavije
Pobednik 0 /
Finalista 1 1951.
Kup SR Jugoslavije
Pobednik 0 /
Finalista 1 1996/97.
Kup Srbije
Pobednik 2 2013/14, 2019/20.
Finalista 7 2006/07, 2009/10, 2010/11, 2012/13, 2023/24, 2024/25, 2025/26.
Nacionalni superkup
Superkup SFR Jugoslavije
Pobednik 0 /
Finalista 1 1989.
Kontinentalna takmičenja — 2
Liga šampiona (Kup evropskih šampiona)
Pobednik 0 /
Finalista 0 /
Polufinale 0 /
Četvrtfinale 1 1966/67.
Intertoto kup
Pobednik 1 1976.
Finalista 1 1998.
Mitropa kup
Pobednik 1 1977.
Finalista 1 1957.
Polufinale 2 1959, 1989.

Trenutni sastav

[uredi | uredi izvor]
Ažurirano 31. avgusta 2025.[17][18]
Br. Pozicija Igrač
1 Srbija G Matija Gočmanac
2 Kamerun O Kufre Eta
4 Srbija S Marko Poletanović
5 Srbija O Đorđe Crnomarković
6 Srbija O Siniša Tanjga
8 Crna Gora S Vukan Savićević
9 Srbija N Aleksa Vukanović
10 Srbija S Uroš Nikolić
11 Srbija S Marko Mladenović
12 Srbija G Dragan Rosić
16 Rumunija O Mihai Butean
17 Gana N Ibrahim Mustafa
18 Srbija S Njegoš Petrović
19 Srbija N Stefan Stanisavljević
Br. Pozicija Igrač
20 Srbija S Dragan Kokanović
21 Srbija N Milan Kolarević
22 Srbija O Lazar Nikolić
23 Brazil O Lukas Baros
24 Srbija S Marko Veličković
27 Srbija N Petar Sukačev
28 Kamerun N Džon Meri
29 Kenija O Kolins Sičendže
30 Srbija O Stefan Bukinac
34 Srbija S Slobodan Medojević
36 Srbija N Damjan Đokanović
37 Srbija G Ranko Puškić
55 Srbija N Milutin Vidosavljević
77 Srbija S Lazar Ranđelović

Bivši poznati igrači

[uredi | uredi izvor]
   

Noviji rezultati

[uredi | uredi izvor]
Sezona Rang Liga Pozicija IG D N P GD GP GR Bod Kup
1992/93 1 Prva liga SR Jugoslavije 3. Drugo kolo
1993/94 1 Prva liga SR Jugoslavije 3. Prvo kolo
1994/95 1 Prva liga SR Jugoslavije 3. Šesnaestina finala
1995/96 1 Prva liga SR Jugoslavije 3. Prvo kolo
1996/97 1 Prva liga SR Jugoslavije 3. 33 15 8 10 49 35 +14 53 Finalista
1997/98 1 Prva liga SR Jugoslavije 4. 33 14 7 12 57 63 -6 49 Polufinale
1998/99 1 Prva liga SR Jugoslavije 4. 24 13 3 8 45 22 +23 42 Polufinale
1999/00 1 Prva liga SR Jugoslavije 10. 40 15 8 17 54 40 +14 53 Osmina finala
2000/01 1 Prva liga SR Jugoslavije 6. 34 13 8 13 51 36 +15 47 Drugo kolo
2001/02 1 Prva liga SR Jugoslavije 8. 34 10 16 8 34 26 +8 46 Polufinale
2002/03 1 Prva liga SR Jugoslavije 6. 34 17 5 12 48 36 +12 56 Četvrtfinale
2003/04. 1 Prva liga Srbije i Crne Gore 9. 30 10 10 10 33 33 0 40 Šesnaestina finala
2004/05. 1 Prva liga Srbije i Crne Gore 8. 30 10 8 12 31 37 -6 38 Osmina finala
2005/06. 1 Prva liga Srbije i Crne Gore 9. 30 11 10 9 28 27 +1 43 Šesnaestina finala
2006/07. 1 Superliga Srbije 3. 32 16 6 10 38 25 +13 54 Finalista
2007/08. 1 Superliga Srbije 3. 33 18 8 7 53 33 +20 62 Šesnaestina finala
2008/09. 1 Superliga Srbije 2. 33 18 7 8 46 25 +21 61 Osmina finala
2009/10. 1 Superliga Srbije 5. 30 13 6 11 51 30 +21 45 Finalista
2010/11. 1 Superliga Srbije 3. 30 20 7 3 44 14 +30 67 Finalista
2011/12. 1 Superliga Srbije 3. 30 14 10 6 44 26 +18 52 Polufinale
2012/13. 1 Superliga Srbije 3. 30 17 10 3 40 20 +20 61 Finalista
2013/14. 1 Superliga Srbije 4. 30 11 12 7 38 32 +6 45 Pobednik
2014/15. 1 Superliga Srbije 4. 30 16 4 10 44 36 +8 52 Četvrtfinale
2015/16. 1 Superliga Srbije 4. 37 16 11 10 57 44 +13 36 (59) Četvrtfinale
2016/17. 1 Superliga Srbije 3. 37 22 6 9 58 31 +27 43 (72) Polufinale
2017/18. 1 Superliga Srbije 8. 37 14 8 15 43 43 0 28 (50) Četvrtfinale
2018/19. 1 Superliga Srbije 7. 37 10 11 16 27 43 -16 22 (41) Četvrtfinale
2019/20. 1 Superliga Srbije 3. 30 19 5 6 47 27 +20 62 Pobednik
2020/21. 1 Superliga Srbije 4. 38 21 8 9 62 41 +21 71 Polufinale
2021/22. 1 Superliga Srbije 7. 37 13 6 18 44 51 -7 45 Polufinale
2022/23. 1 Superliga Srbije 5. 37 16 15 6 59 35 +24 63 Polufinale
2023/24. 1 Superliga Srbije 4. 37 17 10 10 62 50 +12 61 Finalista
2024/25. 1 Superliga Srbije 6. 37 14 11 12 57 49 +8 53 Finalista

FK Vojvodina u evropskim takmičenjima

[uredi | uredi izvor]

Zbirni evropski rezultati

[uredi | uredi izvor]

Stanje na dan 12. avgust 2021.

Takmičenje Ut. Pob. Ner. Por. GD GP
Kup šampiona 9 5 1 3 10 9
Kup pobednika kupova 0 0 0 0 0 0
Kup UEFA / Liga Evrope 59 24 15 20 88 80
Liga konferencije 4 2 0 2 3 7
Intertoto kup 10 6 1 3 18 9
I Ukupno UEFA takmičenja 82 37 17 28 119 105
Mitropa kup 37 13 11 13 57 51
Kup sajamskih gradova 23 9 6 8 27 22
II Ukupno ostala takmičenja 60 22 17 21 84 73
Ukupno I + II 142 59 34 49 203 178

Treneri

[uredi | uredi izvor]
 

Vidi još

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ „"Karađorđe" kroz decenije - FK Vojvodina – Zvanična web prezentacija”. Архивирано из оригинала 5. 7. 2018. г. Приступљено 20. 7. 2018. 
  2. ^ igralo se po Kup sistemu
  3. ^ a b Nebojša Jakovljević - "Fudbalska takmičenja Južnih Slovena 1873-1941"
  4. ^ BSK (Beograd), SK Jugoslavija (Beograd), ASK Tri Zvezde (Apatin) i Železnički SK (Veliki Bečkerek)
  5. ^ BASK (Beograd), Železnički AK (Subotica), ŽSK Sparta (Zemun) i Železnički AK (Kikinda)
  6. ^ „Одржана седница такмичарске комисије ФСС - 16. мај 2011, www.fss.rs” (na jeziku: (jezik: srpski)). Fss.rs. Архивирано из оригинала 19. 3. 2012. г. Приступљено 2. 3. 2013. 
  7. ^ „Vojvodina osvojila Kup, navijači i igrači slavili zajedno ispred SPENS-a”. rtv.rs. Приступљено 6. 8. 2020. 
  8. ^ „Војводина победила Партизан на пенале и освојила Куп Србије”. politika.rs. Приступљено 6. 8. 2020. 
  9. ^ „Војводина поражена од Апоела у Никозији на европској премијери”. rts.rs. Приступљено 29. 11. 2025. 
  10. ^ „Nemoćna Vojvodina eliminisana iz Evrope: Očajno izdanje koštalo borbe za grupnu fazu”. nova.rs. Приступљено 29. 11. 2025. 
  11. ^ „Војводина није успела - Звезда четврти пут заредом освојила дуплу круну”. rtv.rs. Приступљено 29. 11. 2025. 
  12. ^ „Војводина била на прагу сензације у Амстердаму - Ајакс у самом финишу до победе!”. rtv.rs/. Приступљено 29. 11. 2025. 
  13. ^ „Fudbaleri Vojvodine eliminisani od Ajaksa u kvalifikacijama za Ligu Evrope”. politika.rs. Приступљено 29. 11. 2025. 
  14. ^ „Војводина голом у надокнади поражена од Марибора”. zurnal.politika.rs. Приступљено 29. 11. 2025. 
  15. ^ „Војводина завршила европски пут, Марибор бољи након пенала у Бачкој Тополи”. rtv.rs. Приступљено 29. 11. 2025. 
  16. ^ „Звезда преко Војводине до пете "дупле круне" у низу!”. rtv.rs. Приступљено 29. 11. 2025. 
  17. ^ „FIRST TEAM – PLAYERS”. fkvojvodina.rs. Архивирано из оригинала 3. 3. 2012. г. Приступљено 14. 2. 2022. 
  18. ^ „ФК Војводина”. Суперлига Србије у фудбалу, званична презентација. Приступљено 16. 8. 2024. 

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]