FG42

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
FG42[1]
FG42
Vrstaautomatska puška
Poreklo Nacistička Nemačka
Upotreba
Bojno delovanjeDrugi svetski rat
Proizvodnja
ProizvođačRajnmetal (nem. Rheinmetall)
Proizvedeno7.000 komada
VarijanteFG 42 II
Specifikacije
Masa4,5 kg
Dužina940 mm
Dužina cevi508 mm
Kalibar7,92 x 57 mm
Brzina paljbe750 met/min
Magacin20 metaka

FG42 (nem. Fallschirmjägergewehr 42) je bila automatska puška, proizvedena da podmiri potrebe Luftvafea, odnosno da pruži falširmjegerima ekstra vatrenu moć, koja im je bila preko potrebna pri operisanju u malim pojedinačnim grupama. Zapravo, FG 42 je bila, kako mnogi smatraju, preteča moderne jurišne puške.[2][3] Sačinjena je isključivo od metala, a po potrebi se na nju mogao postaviti bajonet, a isto tako je mogla biti sa naslonom, pomoću rasklapajućih nogara. Masa joj je 4,5 kg, kalibra 7,92 mm (iste one koje i Kar. 98). Bila je u stanju da se prebaci na pojedinačnu ili na čisto automatsku paljbu, čija je brzina bila 750 ispaljenih metaka u minuti, što ju je, pored brže početne brzine, činilo boljom u odnosu na MP43/44. Uvedena je u operativnu upotrebu, u drugoj polovini rata. Po 20 metaka, smešteno je u šapžer, koji se nalazi sa leve strane.[2][4] Pored svih dobrih strana, imala je i svoje mane, pogotovo što se tiče visoke cene proizvodnje, i u vremenskom i u materijalnom smislu. Do 1943. godine, Nemačka nije mogla priuštiti dovoljno vremena u izradi ove puške, upravo zbog toga što je kvantitet bio prioritet. Samo 7.000 primeraka je proizvedeno, što nije zadovoljavalo tekuće potrebe, te nikada nije isporučena dovoljna količina koja bi zamenila ostala oružja. Stoga nije imala nikakvog uticaja na tok i ishod rata.[2] Takođe, osim felširmjegera, koristili su se i esesovci 500. i 600. SS padobranskog bataljona, a prvi put je operativno korišćena prilikom napada na Gran Saso, odakle su SS komandosi pod vođstvom Otoa Skorcenija izbavili zarobljenog italijanskog diktatora Musolinija.[5][6] Zanimljivo je da su Amerikanci pri izradi svog univerzalnog mitraljeza (engl. GPMG) kopirali klipni i brzometni sistem ove puške.[7]

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Nemački falširmjeger naoružan ranom vezijom falširmjegergevera 42, negde u Francuskoj 1944. g.
Komandosi koji su pod vođstvom Otoa Skorcenija izbavili septembra 1943. g. B. Musolinija bili su naoružani falširmjegergeverima 42.

Uoči bitke za Krit, nemački falširmjegeri bili su opremljeni istim onim oružjem kojim je i nemačka vojska (Heer) raspolagala. Međutim, pri iskakanju iz desantnih aviona, za sobom su nosili samo pištolje i ručne bombe, dok su mašinke, karabineri i mitraljezi bili smešteni u zasebne kontejnere, koji su potom za njima izbacivani sa zasebnim padobranima na zemlju. Remeni padobrana kod nemačkih padobranaca, sa jednom trakom privezanom za telo, činili su da se padobranac spusti na zemlju oslonjen na ruke i kolena, napravivši pritom kolut napred. Upravo iz tog razloga, radi bezbednog desanta, nisu mogli da nose teža oružja. To je svakako imalo svoju manu, zbog koje je mnoštvo nemačkih padobranaca izgubilo živote na Kritu, jer onako slabo naoružani, i nemogućnosti da se probiju do kontejnera sa oružjem raštrkanih širom bojnog polja, nisu imali nikakve šanse protiv dobro opremljenih vojnika Komonvelta (većim delom iz novozelandskog 22. bataljona 5. brigade). Ovo rano borbeno iskustvo pokazalo je da standardna oružja nisu dorasla ozbiljnim vazdušnodesantnim akcijama.[8]





Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Westwood 2004, str. 337.
  2. ^ a b v Lepage 2009, str. 94.
  3. ^ Windrow 1972, str. 6.
  4. ^ Quarrie 1983, str. 21.
  5. ^ Fleming 2003, str. 28.
  6. ^ Forczyk 2010, str. 26.
  7. ^ Willbanks 2004, str. 131.
  8. ^ Dugelby 2007, str. 3.

Literatura[uredi | uredi izvor]