Filip David

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Filip David
Filip David 11. septembra 2019.
Lični podaci
Datum rođenja(1940-07-04)4. jul 1940.(83 god.)
Mesto rođenjaKragujevac, Kraljevina Jugoslavija
DržavljanstvoSrbija
NacionalnostSrbin jevrejskog porekla
ObrazovanjeFilološki fakultet
UniverzitetUniverzitet u Beogradu
Zanimanje
Porodica
Supružnikoženjen
Deca2[1]
RoditeljiFrederik „Fred” David
Roza David
Književni rad
Jezik stvaranjasrpski
NagradeNIN-ova nagrada 2014. za roman „Kuća sećanja i zaborava”

Potpis

Filip David (Kragujevac, 4. jul 1940) jevrejsko-srpski je književnik[2], esejista, dramaturg, scenarista, dugogodišnji urednik Dramskog programa Televizije Beograda i redovni profesor dramaturgije na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu.[3]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je u Kragujevcu u jevrejskoj porodici. Njegov otac Frederik, poznat po nadimku Fred, bio je sudija u Sremskoj Mitrovici. Po izbijanju rata otac mu se pridružio fruškogorskim partizanima. David se sa majkom Rozom skrivao u selu Manđelos podno Fruške gore. Većina braće, sestara i rođaka Davidovog oca i majke su stradali u logoru na Sajmištu i u Jasenovcu.[4]

Kao osnovac i srednjoškolac osvojio je dvadesetak književnih nagrada.[4]

Diplomirao je jugoslovensku i svetsku književnost na Filološkom fakultetu i dramaturgiju na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu.[4]

Jedan je od osnivača Nezavisnih pisaca, udruženja osnovanog 1989. u Sarajevu koje je okupljalo najznačajnije pisce iz svih delova bivše Jugoslavije i osnivač Beogradskog kruga (1990), udruženja nezavisnih intelektualaca koji su se od samoga početka suprotstavljali režimu Slobodana Miloševića. Godine 1992. je udaljen sa posla u RTS zbog osnivanja Nezavisnog sindikata Radio-televizije Beograd. Član je Grupe 99, osnovane na Frankfurtskom sajmu knjiga 1999. i jedan od utemeljivača nezavisne književne asocijacije Forum pisaca, osnovane u decembru 1999. godine.

Kolekcija knjiga sa posvetama i potpisom Filipa Davida kao i nekoliko ličnih predmeta nalazi se u Udruženju za kulturu, umetnost i međunarodnu saradnju „Adligat”, čiji je počasni član-osnivač.[5]

Od početka rata na prostorima bivše Jugoslavije napisao veći broj angažovanih tekstova pod zajedničkim nazivom „Fragmenti iz mračnih vremena”. Tekstovi su emitovani na francuskom radiju (RFI), objavljivani u „Našoj borbi”, „Feral tribjunu” i mnogim drugim novinama i časopisima u zemlji i inostranstvu.

Knjige su mu prevođene na švedski, francuski, poljski, mađarski, italijanski, albanski, esperanto, makedonski, slovenački, hebrejski, a pripovetke se nalaze u dvadesetak antologija.

Dela[uredi | uredi izvor]

Pisaća mašina Filipa Davida, deo kolekcije Udruženja „Adligat”

Napisao je više TV drama i filmskih scenarija i knjige pripovedaka, romana i eseja.

Zbirke pripovedaka:

  • „Bunar u tamnoj šumi“ (1964)
  • „Zapisi o stvarnom i nestvarnom“ (1969)
  • „Princ vatre“ (1987, dopunjeno izdanje 2013)
  • „Priče“ (sabrane priče, 2015)

Romani:

  • „Hodočasnici neba i zemlje“ (1995)[6]
  • „San o ljubavi i smrti“ (2007)[7]
  • „Kuća sećanja i zaborava“ (2014)[8]

Eseji:

  • „Fragmenti iz mračnih vremena“ (1994)
  • „Jesmo li čudovišta“ (1997)
  • „Svetovi u haosu“ (2004)

Zajedno sa Mirkom Kovačem objavio je „Knjigu pisama 1992—1995“ (2003).[9]

Kao dramaturg, scenarista ili koscenarista radio je, između ostalih, na filmovima Okupacija u 26 slika, Pad Italije, Ko to tamo peva, Bure baruta (nagrada kritike u Veneciji, nagrada Feliks za najbolji evropski film godine), Poseban tretman (nagrada u Kanu), Paviljon 6, San zimske noći (Gran pri filmskog festivala u San Sebastijanu), Optimisti (Gran pri u Valjadolidu i Ženevi), Kad svane dan (srpski kandidat za Oskara 2012. godine).[4]

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Za svoj književni rad dobio je sledeće nagrade:

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Aleksandra Mijalković (29. jun 2015). „Priča o pripovedaču”. Politika. Pristupljeno 23. februar 2021. 
  2. ^ Jugoslovenski književni leksikon (2. izd.). Novi Sad: Matica srpska. 1984. str. 138. 
  3. ^ „Filip David”. dereta.rs. Pristupljeno 23. 1. 2022. 
  4. ^ a b v g d đ e „Priča o pripovedaču”. Politika Online. Pristupljeno 2020-12-31. 
  5. ^ „Uprava i osnivači” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-12-31. 
  6. ^ „Hodočasnici neba i zemlje - Filip David | Laguna”. www.laguna.rs (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2020-12-31. 
  7. ^ „San o ljubavi i smrti - Filip David | Laguna”. www.laguna.rs (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2020-12-31. 
  8. ^ „Kuća sećanja i zaborava - Filip David | Laguna”. www.laguna.rs (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2020-12-31. 
  9. ^ KNJIGA PISAMA 1992 - 1995. (na jeziku: engleski). 
  10. ^ a b Stojković, Ratko (2004). Leksikon literata - laureata : srpske književne nagrade : 1839-2002. Beograd: Potez. ISBN 86-81331-25-6. 
  11. ^ „Andrićeva nagrada - Zadužbina Ive Andrića”. www.ivoandric.org.rs. Pristupljeno 2020-12-31. 
  12. ^ „Filip David dobitnik 61. Ninove nagrade”. NOVOSTI (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2020-12-31. 
  13. ^ Tanjug. „Filip David dobitnik nagrade „Meša Selimović. Politika Online. Pristupljeno 2020-12-31. 
  14. ^ „Vreme - Prilog kulturi sećanja: Filip David ne zaboravlja devedesete, a vi?”. www.vreme.com. Pristupljeno 2020-12-31. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]