Филодендрон
| Filodendron | |
|---|---|
| |
| Philodendron bipinnatifidum | |
Naučna klasifikacija 
| |
| Carstvo: | Plantae |
| Kladus: | Tracheophytes |
| Kladus: | Angiospermae |
| Kladus: | Monocotyledones |
| Red: | Alismatales |
| Porodica: | Araceae |
| Pleme: | Philodendreae |
| Rod: | Philodendron Schott, 1832 |
| Vrste | |
|
Vidi odeljak Taksonomija | |
| Sinonimi[1] | |
| |
Filodendron (lat. Philodendron) predstavlja veliki rod monokotiledonih skrivenosemenica iz porodice kozlaci (Araceae). Rod obuhvata − prema podacima iz 2015. godine − 489 vrsta, i drugi je po brojnosti rod u pripadajućoj mu porodici.[2][3][4]
Taksonomski gledano rod Filodendrona je još uvek nedovoljno ispitan, sa mnogo neotkrivenih vrsta. Ime roda potiče od grčkih reči filo i dendron (grč. φιλέω + δένδρον // „naklonost, ljubav + drvo”) i u svakodnevnom govoru gotovo sve vrste se nazivaju svojim uopštenim imenom − filodendroni. Zbog svog atraktivnog izgleda mnoge vrste se danas uzgajaju kao ukrasne biljke.
Opis roda[uredi | uredi izvor]
Filodendron je rod biljaka koji u prirodi raste u vlažnim tropskim kišnim šumama. Rastu od obala mora i jezera pa do nadmorskih visina od oko 2.000 m. Poreklom su iz tropskih delova Centralne Amerike, a danas su rašireni u svim tropskim područjima, u Australiji, na pacifičkim ostrvima i u Aziji.
Sve vrste iz roda filodendrona su večnozelene monokotiledone skrivenosemenice, ali u poređenju sa ostalim rodovima iz porodice kozlaca filodendroni se dosta razlikuju. Filodendroni mogu biti epifite, hemiepifite i kopnene biljke,[5] a u zavisnosti od prirodnog okruženja često predstavljaju kombinacije sva tri životna oblika. Hemiepifitni filodendroni se dele na primarne i sekundarne. Primarne hemiepifite svoj život započinju u krošnjama drugog drveća gde seme klija i počinje da se razvija. Nakon toga biljka nastavlja svoj život kao tipčna epifita i kada dostigne određenu zrelost počinje da razvija vazdušno korenje koje se pruža prema tlu. Kada koreni dosegnu površinu tla biljka se ukoreni i budući život nastavlja kao kopnena forma. To znači da je životna strategija kod filodendrona da u mladosti biljka ima dovoljno svetlosti za nesmetanu fotosintezu, a potom kao odrasla jedinka vezom sa tlom obezbeđuje direktan dotok hranjivih materija preko korena. Neke isključivo epifitne vrste žive u simbiozama sa mravima,[6] a da bi privukli mrave korenje luči necvetni nektar kojim se mravi hrane.[7] Mravi formiraju svoja gnezda oko korenja biljke i na taj način biljvi obezbeđuju hranjive materije i zaštitu od grabljivaca.[8]
Sekondarni epifitni filodendroni svoj život započinju ili na tlu ili na delovima druge biljke blizu tla, i kod ovih formi korenje je u vezi sa podlogom od najranijih stadija razvoja. S vremenom biljka počinje da se penje uz odgovarajuću podlogu i mogu da se razviju u potpune epifitne forme bez veze sa tlom. Ukoliko seme ne klija u podnožju nekog većeg stabla, biljka puže po zemlji i to uvek u smeru gde je zasenčenost veća. I kada pronađe odgovarajuće stablo nastavlja da se penje u visinu. Ta osobina biljaka naziva se skototropizam. Nakon što biljka pronađe odgovarajuće stablo ona prestaje da bude skototropna i postaje fototropna (raste u smeru izvora svetlosti).
Listovi[uredi | uredi izvor]
Listovi kod filodendrona su jako krupni, naizmenično raspoređeni, i u većoj ili manjoj meri izrezani. Listovi izbijaju direktno iz stabla, a zanimljivo je da se na istom stablu nalazi i po nekoliko varijacija u obliku listova. Mladi i stari listovi se jako razlikuju, a što je biljka starija listovi su krupniji.[9][10] Razlike u uzgledu listova kod jedne vrste u zavisnosti od zrelosti biljke u prošlosti su često dovodile do zabuna kod definisanja vrste. Tako kod sekundarnih hemiepifita koje život pošinju u donjim spratovima šume, listovi su manji jer je količina svetlosti manja, dok odrasle biljke koje su dosegle najviše spratove šume imaju obilje svetlosti i neograničene mogućnosti za prosec fotosinteze, te su samim tim i listovi krupniji.[11] Veličina listova direktno zavisi od životne forme filodendrona.
Dimenzije listova variraju od nekih 137 cm kod vrste Philodendron gigas (širina do 90 cm) do svega 11 cm dužine kod vrste Philodendron brewsterense. Lice lista je uvek tamnije zeleno u odnosu na naličje, a kod nekih vrsta mladi listovi su oivičeni prstenovima sa purpurnim nijansama.
Oko svakog mladog lista nalaze se zaštitne katafile, izrasline koje u stvari predstavljaju zakržljale listove. katafile su obično zelene boje i dosta krute. Kod nekih vrsta mogu biti i sukulentni (mesnati). Kada se list formira katafile obično ostaju raspoređene uz osnovu lisne drške, a s vremenom se obično osuše i otpadnu, dok se kod nekih vrsta zadrže na stablu kao suva vlakna.[12]
Korenov sistem[uredi | uredi izvor]
Kod filodendrona postoje dva tipa korenova, vazdušni i podzemni. Vazdušni korenovi se razvijaju iz nadzemnih delova stabla, uglavnom iz čvorova i članaka na stablu. Pored što služe sa prikupljanje vode i hranjivih materija, vazdušni korenovi omogućavaju biljci stabilnost tako što čvrsto prianjaju za biljke uz koje filodendroni rastu. Korenje koje služi za učvršćivanje je dosta kraće i brojnije, dok su korenovi koji služe primarno za hranjenje biljke dosta duži i deblji.[13]
Cvetovi i plodovi[uredi | uredi izvor]
Cvet filodendrona sastavljen je od klipaste cvasti na čijoj zadebljaloj osovini se nalaze sedeći cvetići (cvetovi koji nemaju drške), međusobno veoma zbijeni, te od listolikog omotača cvasti u vidu poluotvorene spate. Spata ima funkciju krunice i privlači oprašivače ka cvetovima u cvasti.[14] U svakoj cvasti se nalaze plodni muški, plodni ženski i sterilni muški cvetovi. Plodni muški i ženski cvetovi u cvasti su međusobno razdvojeni sterlinom zonom koju čine sterilni muški cvetovi, što onemogućuje samooplodnju. Ženski cvetovi se uvek nalaze u donjem delu cvetnog klipa, dok su muški na vrhu.[15] Oprašivanje se vrši pomoću insekata.
Plod je bobica čija veličina i boja zavise od vrste do vrste (najčešće su bele boje).[16] Plodovi se pojavljuju kod većine vrsta nekoliko meseci nakon oprašivanja. Bobice su jestive i sočne i imaju ukus koji je sličan ukusu banane. Životinje i ptice koje se hrane bobicama dalje prenose seme ovih biljaka i na taj način pospešuju njihovu dalju reprodukciju.[17][18][19]
Taksonomija[uredi | uredi izvor]
Prvi koji je pokušao da sakupi razne vrste filodendrona iz divljine bio je nemački prirodnjak Georg Margraf 1644. godine, dok je prvi delomično uspešan metod naučne sistematizacije ovog roda nešto kasnije izveo francuski botaničar Šarl Plumije.[20] Plumije je uspeo da sakupi primerke šest vrsta sa Martinika, Hispanjole i Sent Tomas. U to vreme sve vrste novootkrivenih filodendrona svrstane su u rod nazvan Arum, baš kao i većina biljaka pripadnika porodice Araceae. Rod filodendrona kreirao je 1829. godine austrijski botaničar Hajnrih Šot,[21] a njegov metod klasifikacije vrsta iz ovog roda bazirao se prevashodno na razlikama u izgledu cvetova. U narednim godinama Šot je u nekoliko navrata dopunjavao svoje istraživanje, i da bi konačni spisak sa 135 opisanih vrsta objavio 1860. godine.[22][23][24][25]
Rod filodendrona danas je podeljen u tri podroda: Meconostigma, Pteromischum i Philodendron.[26]
Neke od najpoznatijih vrsta iz roda rododendrona su:
- Philodendron acutatum Schott
- Philodendron adamantinum Mart. ex Schott
- Philodendron alliodorum Croat & Grayum
- Philodendron appendiculatum Nadruz & Mayo
- Philodendron auriculatum Standl. & L. O. Williams
- Philodendron bipennifolium Schott
- Philodendron bipinnatifidum Schott ex Endl.
- Philodendron chimboanum Engl.
- Philodendron consanguineum Schott
- Philodendron cordatum (Vell.) Kunth
- Philodendron crassinervium Lindl.
- Philodendron cruentospathum Madison
- Philodendron davidsonii Croat
- Philodendron devansayeanum L. Linden
- Philodendron domesticum G. S. Bunting
- Philodendron duckei Croat & Grayum
- Philodendron ensifolium Croat & Grayum
- Philodendron erubescens K. Koch & Augustin
- Philodendron eximium Schott
- Philodendron fragrantissimum (Hook.) G. Don in Sweet
- Philodendron ferrugineum Croat
- Philodendron giganteum Schott
- Philodendron gigasCroat
- Philodendron gloriosum André
- Philodendron gualeanum Engl.
- Philodendron hastatum K. Koch & Sello
- Philodendron hederaceum (Jacq.) Schott
- Philodendron herbaceum Croat & Grayum
- Philodendron hooveri Croat & Grayum
- Philodendron imbe Schott ex Endl.
- Philodendron jacquinii Schott
- Philodendron lacerum (Jacq.) Schott
- Philodendron lingulatum (L.) K. Koch
- Philodendron mamei André
- Philodendron marginatum Urban
- Philodendron martianum Engl.
- Philodendron mayoii Symon Mayo
- Philodendron maximum K. Krause
- Philodendron melanochrysum Linden & André
- Philodendron microstictum Standl. & L. O. Williams
- Philodendron musifolium Engl.
- Philodendron nanegalense Engl.
- Philodendron opacum Croat & Grayum
- Philodendron ornatum Schott
- Philodendron pachycaule K. Krausе
- Philodendron panduriforme (Kunth) Kunth
- Philodendron pedatum (Hook.) Kunth
- Philodendron pinnatifidum (Jacq.) Schott
- Philodendron pogonocaule Madison
- Philodendron pterotum K.Koch & Augustin
- Philodendron quitense Engl.
- Philodendron radiatum Schott
- Philodendron recurvifolium Schott
- Philodendron renauxii Reitz
- Philodendron riparium Engl.
- Philodendron robustum Schott
- Philodendron rugosum Bogner & G.S.Bunting
- Philodendron sagittifolium Liebm.
- Philodendron santa leopoldina Liebm.
- Philodendron speciosum Schott
- Philodendron sphalerum Schott
- Philodendron squamiferum Poepp.
- Philodendron standleyi Grayum
- Philodendron tripartitum (Jacq.) Schott
- Philodendron validinervium Engl.
- Philodendron ventricosum Madison
- Philodendron verrucosum L. Mathieu ex Schott
- Philodendron victoriae G.S. Bunting
- Philodendron warscewiczii K. Koch & C. D. Bouché
- Philodendron wendlandii Schott
- Philodendron xanadu Croat, Mayo & J. Boos
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Kew World Checklist of Selected Plant Families
- ^ „Philodendron”. World Checklist of Selected Plant Families. Royal Botanic Gardens, Kew. Pristupljeno 13. 9. 2015.
- ^ Mayo 1990, str. 37
- ^ Croat 1997, str. 312
- ^ Croat 1985, str. 252
- ^ Yu 1994, str. 222–223
- ^ Blüthgen et al. 2000, str. 229–240
- ^ Gibernau et al. 2008, str. 689
- ^ Ray 1990, str. 1599–1609
- ^ Bell & Bryan 2008, str. 26
- ^ Orihuela & Waechter 2010, str. 119–122
- ^ Croat 1985, str. 253–254
- ^ French 1987, str. 891–903
- ^ Chouteau, Barabé & Gibernauy 2006, str. 818
- ^ Barabé, Gibernau & Forest 2002, str. 80
- ^ Gonçalves 1997, str. 500
- ^ Vieira & Izar 1999, str. 75–82
- ^ Gorchov et al. 1995, str. 240
- ^ Gibernau et al. 2002, str. 1017–1023
- ^ Mayo 1990, str. 38–39
- ^ Sakuragui 2001, str. 102
- ^ Mayo 1990, str. 45–49
- ^ Schott 1832
- ^ Schott 1856
- ^ Schott 1860
- ^ MAYO,S.J. 1990: Kew Bull. 45 (1): 37–71
- Barabé, Denis; Gibernau, Marc; Forest, Félix (maj 2002). „Zonal thermogenetic dynamics of two species of Philodendron from two different subgenera (Araceae)”. Botanical Journal of the Linnean Society. 139 (1): 79—86. doi:10.1046/j.1095-8339.2002.00040.x.
- Bell, Adrian D.; Bryan, Alan (2008). Plant Form: An Illustrated Guide to Flowering Plant Morphology. Timber Press. ISBN 978-0-88192-850-1.
- Blüthgen, Nico; Verhaagh, Manfred; Goitía, William; Jaffé, Klaus; Morawetz, Wilfried; Barthlott, Wilhelm (2000). „How plants shape the ant community in the Amazonian rainforest canopy: the key role of extrafloral nectaries and homopteran honeydew”. Oecologia. Springer-Verlag. 125 (2): 229—240. PMID 24595834. doi:10.1007/s004420000449.
- Bown, Deni (2000). Aroids: Plants of the Arum Family [ILLUSTRATED]. Timber Press. ISBN 978-0-88192-485-5.
- Chouteau, Mathieu; Barabé, Denis; Gibernau, Marc (2006). „A Comparative Study of Inflorescence Characters and Pollen-Ovule Ratios Among the Genera Philodendron and Anthurium (Araceae)”. International Journal of Plant Sciences. The University of Chicago. 167 (4): 817—829. doi:10.1086/504925.
- Croat, Thomas B. (1985). „Collecting and Preparing Specimens of Araceae”. Annals of the Missouri Botanical Garden. Missouri Botanical Garden Press. 72 (2): 252—258. JSTOR 2399178. doi:10.2307/2399178.
- Croat, Thomas B. (1997). „A Revision of Philodendron Subgenus Philodendron (Araceae) for Mexico and Central America”. Annals of the Missouri Botanical Garden. Missouri Botanical Garden Press. 84 (3): 311—704. JSTOR 2992022. doi:10.2307/2992022.
- Croat, Thomas B.; Yu, Guoqin (30. 10. 2006). „Four New Species of Philodendron (Araceae) from South America”. Willdenowia. Botanischer Garten und Botanisches Museum, Berlin-Dahlem. 36 (2): 885—894. doi:10.3372/wi.36.36220.
- Croat, Thomas B.; Mora, Marcela; Kirkman, Ryan W. (2007). „Philodendron scherberichii (Araceae), a new endemic species from a high mountain forest in southwestern Colombia”. Willdenowia. 37: 319—322. doi:10.3372/wi.37.37121.
- Dart, Richard C. (15. 12. 2003). Medical Toxicology (3rd izd.). Lippincott Williams & Wilkins. ISBN 978-0-7817-2845-4.
- Der Marderosian, Ara H.; Giller, Fredrick B.; Roia Jr., Frank C. (jul 1976). „Phytochemical and Toxicological Screening of Household Ornamental Plants Potentially Toxic to Humans”. Journal of Toxicology and Environmental Health. 1 (6): 939—953. PMID 966322. doi:10.1080/15287397609529396.
- Foxcroft, Llewellyn C.; Richardson, David M.; Wilson, John R. U. (2008). „Ornamental Plants as Invasive Aliens: Problems and Solutions in Kruger National Park, South Africa”. Environmental Management. Springer. 41 (1): 32—51. PMID 17943344. doi:10.1007/s00267-007-9027-9.
- French, J. C. (jun 1987). „Systematic Occurrence of a Sclerotic Hypodermis in Roots of Araceae”. American Journal of Botany. Botanical Society of America. 74 (6): 891—903. JSTOR 2443870. doi:10.2307/2443870.
- Frohne, Dietrich; Pfänder, Hans Jürgen (2005). Poisonous Plants: A Handbook for Doctors, Pharmacists, Toxicologists, Biologists, and Veterinarians (2nd izd.). Manson Publishing. ISBN 978-1-874545-94-1.
- Gauthier, Marie-Pierre L.; Barabé, Denis; Bruneau, Anne (2008). „Molecular phylogeny of the genus Philodendron (Araceae): delimitation and infrageneric classification”. Botanical Journal of the Linnean Society. 156 (1): 13—27. doi:10.1111/j.1095-8339.2007.00733.x.
- Gibernau, Marc; Barabé, Denis; Cerdan, Philippe; Dejean, Alain (novembar 1999). „Beetle Pollination of Philodendron solimoesense (Araceae) in French Guiana”. International Journal of Plant Sciences. The University of Chicago Press. 160 (6): 1135—1143. PMID 10568780. doi:10.1086/314195.
- Gibernau, Marc; Barabé, Denis (2000). „Thermogenesis in three Philodendron species (Araceae) of French Guiana”. Canadian Journal of Botany. 78 (5): 685—689. doi:10.1139/cjb-78-5-685.
- Gibernau, Marc; Albre, Jérôme; Dejean, Alain; Barabé, Denis (novembar 2002). „Seed Predation in Philodendron solimoesense (Araceae) by Chalcid Wasps (Hymenoptera)”. International Journal of Plant Sciences. The University of Chicago Press. 163 (6): 1017—1023. doi:10.1086/342628.
- Gibernau, Marc; Orivel, Jérome; Dejean, Alain; Delabie, Jacques; Barabé, Denis (2008). „Flowering as a key factor in ant–Philodendron interactions”. Journal of Tropical Ecology. Cambridge University Press. 24 (6): 689—692. doi:10.1017/S0266467408005488.
- Gonçalves, Eduardo G. (1997). „A New Species of Philodendron (Araceae) from Central Brazil”. Kew Bulletin. Springer. 52 (2): 499—502. JSTOR 4110401. doi:10.2307/4110401.
- Gonçalves, Eduardo G.; Mayo, Simon J. (2000). „Philodendron venustifoliatum (Araceae): A New Species from Brazil”. Kew Bulletin. Springer. 55 (2): 483—486. doi:10.2307/4115665.
- Gorchov, David L.; Cornejo, Fernando; Ascorra, Cesar F.; Jaramillo, Margarita (novembar 1995). „Dietary Overlap between Frugivorous Birds and Bats in the Peruvian Amazon”. Oikos. Blackwell Publishing. 74 (2): 235—250. doi:10.2307/3545653.
- Gottsberger, Gerhard; Silberbauer-Gottsberger, Ilse (mart 1991). „Olfactory and Visual Attraction of Erioscelis emarginata (Cyclocephalini, Dynastinae) to the Inflorescences of Philodendron selloum (Araceae)”. Biotropica. The Association for Tropical Biology and Conservation. 23 (1): 23—28. doi:10.2307/2388684.
- Greer, M. J. (1961). „Plant Poisonings in Cats”. Modern Veterinary Practice.
- Kramer, Jack (1974). Philodendrons. Scribner. ISBN 978-0-684-13698-1.
- Mayo, S. J. (1990). „History and Infrageneric Nomenclature of Philodendron (Araceae)”. Kew Bulletin. Springer. 45 (1): 37—71. JSTOR 4114436. doi:10.2307/4114436.
- Mayo, S. J. (1991). „A Revision of Philodendron Subgenus Meconostigma (Araceae)”. Kew Bulletin. Springer. 46 (4): 601—681. JSTOR 4110410. doi:10.2307/4110410.
- McColley, R. H.; Miller, H. N. (1965). „Philodendron improvement through hybridization”. Proceedings of the Florida State Horticultural Society. 78: 409—415.
- McIntire, Matilda S.; Guest, James R.; Porterfield, John F. (1990). „Philodendron - an infant death”. Journal of Toxicology - Clinical Toxicology. 28 (2): 177—183. PMID 2398518. doi:10.3109/15563659008993490.
- Mrvos, Rita; Dean, Bonnie S.; Krenzelok, Edward P. (1991). „Philodendron/dieffenbachia ingestions: are they a problem?”. Journal of Toxicology - Clinical Toxicology. 29 (4): 485—491. PMID 1749055. doi:10.3109/15563659109025745.
- Murphy, Christina M.; Breed, Michael D. (2008). „Nectar and Resin Robbing in Stingless Bees”. American Entomologist. 54 (1): 36—44.
- Nagy, Kenneth A.; Odell, Daniel K.; Seymour, Roger S. (15. 12. 1972). „Temperature Regulation by the Inflorescence of Philodendron”. Science. American Association for the Advancement of Science. 178 (4066): 1195—1197. PMID 17748981. doi:10.1126/science.178.4066.1195.
- Orihuela, Rodrigo Leonel Lozano; Waechter, Jorge Luiz (2010). „Host size and abundance of hemiepiphytes in a subtropical stand of Brazilian Atlantic Forest”. Journal of Tropical Ecology. Cambridge University Press. 26 (1): 119—122. doi:10.1017/S0266467409990496.
- Pierce, J. H. (1970). „Encephalitis Signs from Philodendron Leaf”. Modern Veterinary Practice.
- Plowman, Timothy (1969). „Folk Uses of New World Aroids”. Economic Botany. Springer. 23 (2): 97—122. doi:10.1007/bf02860613.
|first2=zahteva|last2=u Authors list (pomoć) - Ray, Thomas S. (decembar 1990). „Metamorphosis in the Araceae”. American Journal of Botany. Botanical Society of America. 77 (12): 1599—1609. JSTOR 2444492. doi:10.2307/2444492.
- Richard-Hansen, Cécile; Bello, Natalia; Vié, Jean-Christophe (oktobar 1998). „Tool use by a red howler monkey (Alouatta seniculus) towards a two-toed sloth (Choloepus didactylus)”. Primates. 39 (4): 545—548. doi:10.1007/BF02557575.
- Sakuragui, Cássia M.; Sakuragui, Cassia M. (2001). „Two New Species of Philodendron (Araceae) from Brazil”. Novon. Missouri Botanical Garden Press. 11 (1): 102—104. ISSN 1055-3177. JSTOR 3393217. doi:10.2307/3393217.
- Schott, Heinrich Wilhelm (1832). Meletemata Botanica.
- Schott, Heinrich Wilhelm (1856). Synopsis aroidearum.
- Schott, Heinrich Wilhelm (1860). Prodromus Systematis Aroidearum.
- Sellers, Sarah J.; King, Maralee; Aronson, Carl E.; Der Marderosian, Ara H. (april 1978). „Toxicologic assessment of Philodendron oxycardium Schott (Araceae) in domestic cats”. Veterinary and Human Toxicology. 20 (2): 92—96. ISSN 0145-6296.
- Seymour, Roger S.; Gibernau, Marc (2008). „Respiration of thermogenic inflorescences of Philodendron melinonii: natural pattern and responses to experimental temperatures”. Journal of Experimental Botany. 59 (6): 1353—1362. PMID 18375932. doi:10.1093/jxb/ern042.
- Spoerke Jr., David G.; Smolinske, Susan C. (3. 7. 1990). Toxicity of Houseplants (1st izd.). CRC Press. ISBN 978-0-8493-6655-0.
- Swithinbank, Anne (1. 1. 2005). Conservatory Gardener. New Line Books. ISBN 978-1-57717-195-9.
- Vieira, Emerson M.; Izar, Patrícia (1999). „Interactions between aroids and arboreal mammals in the Brazilian Atlantic rainforest”. Plant Ecology. Kluwer Academic Publishers. 145 (1): 75—82. doi:10.1023/A:1009859810148.
- Yu, Douglas W. (jun 1994). „The Structural Role of Epiphytes in Ant Gardens”. Biotropica. The Association for Tropical Biology and Conservation. 26 (2): 222—226. JSTOR 2388813. doi:10.2307/2388813.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
