Foker E.II

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Foker E.II
Foker E.II
Opšte
Dimenzije
Masa
Pogon
Performanse
Početak proizvodnje1915.
Uveden u upotrebu1915
Statusneaktivan
Prvi korisnik Nemačko carstvo
Broj primeraka23
Dužina7,20
Razmah krila9,52
Visina2,40
Površina krila15,40
Prazan370
Normalna poletna580
Klipno-elisni motor1 Oberursel U.1
Snaga1 x 73 kW
Brzina krstarenja125 km/h
Maks. brzina na Hopt141 km/h
Plafon leta4115 m
Brzina penjanja246 m/min

Foker E.II (nem. Fokker E.II Eindecker) je jednokrilni lovac-izviđač napravljen u Nemačkoj. Avion je prvi put poleteo 1915. godine. [1]

Projektovanje i razvoj[uredi | uredi izvor]

Anthony Fokker konstruktor aviona Foker E.II
Motor Oberursel U.I, aviona Foker E.II
Avion Foker E.II u letu

Avion je projektovao Anthony Fokker (Antoni Foker) i bio je unapređeni Foker E.I sa jačim motorom i nekim poboljšanjima. Pošto novi avion nije ispunio projektom predviđene osobine, izrađeno je samo 23 aviona ovog tipa. Mnogi od ovih avion je još u toku proizvodnje preinačeno na standard Foker E.III. Neki od aviona E.II kad su slati u fabriku na revizuju, tamo su nadograđeni na specifikaciju E.III.

Tehnički opis[uredi | uredi izvor]

Trup mu je pravougaonog poprečnog preseka. Noseća konstrukcija trupa je napravljena od zavarenih čeličnih cevi visoke čvrstoće. Ramovi konstrukcije su ukrućeni žičanim dijagonalama. Ramovi konstrukcije koji se nalaze između motora i kabine pilota su ukrućeni dijagonalama od čeličnih cevi. U tom prostoru su bili smešteni rezervoari za gorivo i ulje kao i magacini za smeštaj mitraljeske municije. Iza motora se nalazila protivpožarna pregrada. Nosač motora je bio od zavarenih čeličnih cevi. Prednji deo, motor i iza motora do kabine pilota je bio obložen aluminijumskim limom a ostali deo trupa je bio oblepljen impregniranim platnom. Pilot je sedeo u otvorenom kokpitu[2]. Preglednost iz pilotske kabine je bila dobra jer nije imao smetnje ni od gornjeg krila niti od motora (u avion ugrađen zvezdasti vazduhom hlađen motor).

Pogonska grupa: Avion je bio opremljen 9-to cilindričnim vazduhom hlađenim rotacionim motorom, Oberursel U.I snage 73kW (nemačka proizvodnja motora Gnome Monosoupape 9N). Na vratilu motora je bila pričvršćena dvokraka, vučna, drvena elisa, nepromenljivog koraka. Motor je limenom oblogom zaštićen zbog opasnosti koje može izazvati svojom rotacijom.

Krilo: Prednja i zadnja ivica krila su paralelne, krajevi kosi a uglovi zaobljeni. Krilo je bilo drvene konstrukcije sa dve remenjače od smreče, koje su povezivale drvena rebra od topole, tankog aero profila. Prednja remenjača je žičanim zatezačima sa gornje strane bila fiksirana za čeličnu piramidu a sa donje strane aviona za čeličnu konstrukciju trupa aviona. Zadnja ramenjača, koja je manjeg poprečnog preseka od prednje ramenjače i time omogućila veći savitljivost krila je bila čeličnim sajlama vezana za upravljački mehanizam aviona a upravljanje se ostvarivalo savijanjem dela krila aviona. Napadna i izlazna ivica krila su bila od drveta a celo krilo je bilo presvučeno impregniranim platnom[2].

Repne površine kod ovog aviona se sastoje od kormila pravca i dva kormila visine. Uobičajenih Fiksnih verikalnih i horizontalnih stabilizatora ovaj avion nema. Sva kormila su napravljena kao cevasti čelični ram sa šupljim rebrima i platnenom oblogom. Vertikalno kormilo je postavljeno na kraju repa a kormila visine su pričvršćena za gornju ivicu trupa. Sva kormila su čeličnim sajlama direktno vezana za upravljački sistem aviona[2].

Stajni organ je bio klasičan, napravljen kao čelična konstrukcija od zavarenih tankozidih cevi sa fiksnom osovinom. Točkovi su bili dimenzija Ø 690 mm x 83 mm. Amortizacija je bila pomoću gumenih kaiševa a na repnom delu se nalazila elastična drvena drljača[2].

Naoružanje[uredi | uredi izvor]

Avion je bio naoružan jednim sinhronizovanim mitraljezom koji se nalazio ispred pilota na gornjoj strani trupa i puco je kroz obrtno polje elise. Mitraljez se nalazio u haptičkom polju pilota tako da je mogao da interveniše u slučaju zastoja u paljbi što u to vreme nije bio redak slučaj.

Naoružanje aviona: Foker E.II
Vatreno (streljačko) naoružanje
Top
Mitraljez
Broj i oznaka mitraljeza 1 h LMG 08/15 Spandau
Broj metaka 500
Kalibar 7,92 mm
Bombardersko naoružanje (bombe)
Raketno naoružanje (rakete)


Struktura krila aviona Foker E.II
Konstrukcija repa aviona Foker E.II

Tabela tehničkih podataka za avione Foker E.I - E.IV[uredi | uredi izvor]

Tip aviona Foker E.I E.II E.III E.IV
Namena lovac lovac lovac lovac
Godina 1915. 1915. 1915. 1915.-1916.
Posada 1 1 1 1
Broj proizvedenih[3] 56 23 258 49
Dužina 6,75 m 7,20 m 7,20 m 9,75 m
Razmah 8,95 m 9,52 m 9,52 m 7,46 m
Visina 2,40 m 2,40 m 2,40 m 2,70m
Površina krila 14,40 m² 15,40 m² 15,40 m² 16,30 m²
Masa praznog 350 kg 370kg 400 kg 460 kg
Masa poletna 560 kg 580 kg 610 kg 610 kg
Broj motora 1 1 1 1
Motor Oberursel U.0 Oberursel U.I Oberursel U.I Oberursel U.III
Snaga 80 KS (59 kW) 100 KS (73 kW) 100 KS (73 kW) 160 KS (117 kW)
Max. brzina 132 km/h 141 km/h 141 km/h 161 km/h
Plafon 3.048 m 4.115 m 4.115 m 4.500 m
Dolet 200 km 200 km 220 km 240 km
Brzina penjanja 142 m/min 246 m/min 200 m/min 310 m/min
Naoružanje mitralj. 1 h 7,92mm 1 h 7,92mm; 1/2 x 7,92mm 2/3 x 7,92mm

Verzije[uredi | uredi izvor]

Ovaj model aviona je nastao kao posledica usavršavanja prethodnog Foker E.I, te nije bilo potrebe za nekim dodatnim varijacijama ovog modela. Daljim usavršavanjem ovog modela dobijen je avion Foker E.III.

Operativno korišćenje[uredi | uredi izvor]

Proizvedeno je 23 aviona ovog modela od ukupno 386 aviona Foker E. Poslužio je za popunu gubitaka i premošćavanja nedostatka aviona na zapadnom frontu. Procenjuje se da su svi avioni iz serije Foker E oborili oko 1.000 savezničkih aviona[4]. Koliki je doprinos ovog modela aviona u tome, teško je odrediti.

Nije sačuvan nijedan primerak ovog aviona.

Zemlje koje su koristile avion[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Fokker E.II Eindecker” (na jeziku: (jezik: ruski)). Ugolok neba. 2004. Pristupljeno 16. 7. 2010. 
  2. ^ a b v g D. Lučić: Osnovi praktične aerodinamike sa opisima aeroplana, Biblioteka „Vazduhoplovnog Glasnika“, Novi Sad, 1936,
  3. ^ Kroschel, Günter; Stützer, Helmut (1994). Die Deutschen Militärflugzeuge 1910-1918. (na jeziku: (jezik: nemački)). Herford: Mittler. ISBN 3-89350-693-4. 
  4. ^ https://www.militaryfactory.com/aircraft/detail.php?aircraft_id=393

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Jarrett, Philip (2000). Flugzeuge. München: Covengarden. ISBN 978-3-8310-9066-2. 
  • Angelucci, Enzo; Matricardi, Paolo (1976). Flugzeuge von den Anfängen bis zum Ersten Weltkrieg (na jeziku: (jezik: nemački)). Wiesbaden. ISBN 3-8068-0391-9. 
  • Kroschel, Günter; Stützer, Helmut (1994). Die Deutschen Militärflugzeuge 1910-1918. (na jeziku: (jezik: nemački)). Herford: Mittler. ISBN 3-89350-693-4. 
  • Rendulić, Zlatko (2014). Lovačka avijacija 1914-1945. (na jeziku: (jezik: srpski)). Valjevo: Teovid. ISBN 978-86-83395-36-1. 
  • D. Lučić: Osnovi praktične aerodinamike sa opisima aeroplana, Biblioteka „Vazduhoplovnog Glasnika“, Novi Sad, 1936,

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]