Kamera

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
(preusmereno sa Фото-апарат)

Različiti foto-aparati

Kamera i foto-aparat, nazivi su za uređaj koji služi za stvaranje slika (obično fotografija), bilo pojedinačnih ili u nizu, sa snimanjem tona ili bez njega, kao što je to na primer video kamera.[a] Kamera koja slike pravi pojedinačno se ponekad naziva fotografskom kamerom da bi se razlikovala od video-kamere. Ime je izvedeno od latinskog camera obscura, („mračna komora”), što je bio rani mehanizam za projektovanje slika u kome je cela prostorija funkcionisala kao unutrašnjost modernih fotografskih kamera, osim što tada nije postojao način da se slika zabeleži nego da se ručno nacrta. Kamera može da snima vidljivi spektar ili bilo koji drugi deo elektromagnetnog spektra.

Reč kamera potiče od camera obscura, što je latinski za „tamnu komoru” i odnosi se na originalni uređaj koji se koristio za projektovanje 2D slike na ravnu površinu. Moderna fotografska kamera je evoluirala iz kamere obskure. Prvu trajnu fotografiju snimio je 1825. godine Žozef Nisefor Nijeps.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Izraz „kamera“ potiče od „camera obscura“ (latinski za mračne sobe).[2] Prototip kamere obskure korišćen je za posmatranje potpunog pomračenja Sunca bušenjem male rupe u jednom zidu mračnog prostora i projektovanjem pejzaža izvan kamere na suprotni zid od rupe. Kameru obskuru je dizajnirao Leonardo da Vinči,[3] ali Gernsajmovo objašnjenje je da je Bejkon znao i posmatrao pomračenje. Porta je takođe koristio kameru obskuru kao alatku za slikanje umetnika u svojoj knjizi iz 1558. Magija prirode.[4]

Prvu praktičnu kameru je 1685. razvio Johan Jen iz Nemačke i bila je dovoljno mala da se nosi.[5] To je bilo oko 120 godina pre nego što su kamere korišćene među običnim ljudima. Prve kamere su bile nalik pronalasku stakla, fokusirajući se na pomeranje kutije sa jedinicom za snimanje napred-nazad i izlaganje fotoosetljive ploče svetlosti za snimanje slike. Godine 1839. izmišljena je dagerotipska fotografija Luja Dagera pomoću bakarnih ploča i naširoko je korišćena u javnosti.[6] Godine 1841, Vilijam Foks Talbot je izumeo kalatipsku fotografiju za snimanje slika na papir.[7]

Kamere su imale veliki uticaj na istoriju, kao na primer kada se pomoću kamera osvedočava strašna stvarnost. Na primer, u belgijskoj koloniji Kongo počinjeno je grubo zlostavljanje nad onima koji bi prikupili manje od kvote gume, te je neko kamerom preneo to svetu. To je sprečilo podanike Leopolda II da nastave sa takvom praksom u Kongu.[8]

Tokom 2000-ih, kako su funkcije fotografije dodate mobilnim telefonima, kamere su se postepeno razvijale.[9]

Zaslon i dubinska oštrina[uredi | uredi izvor]

Otvor za ulaz svetlosti je opremljen zaslonom („blenda”) i omogućava promenu veličine i količine svetlosti i time rezultat osvetljavanja fotografisane scene. Ujedno važi pravilo da što je manji otvor, to je uži upadni zrak zahvaćenog objekta i njegova slika je oštrija – sa rastućim zaslonom raste i dubinska oštrina slike (polje ispred i iza izoštrenog objekta u kome će se objekti biti oštro iscrtani).

Zahvaljujući otvorenom zaslonu f/5.6 oštar je samo golub dok je pozadina neoštra

Količina upadajućeg svetla zavisi od žižne daljine objektiva (koja određuje prostorni ugao snimanja), ne koristi se zaslon u apsolutnim vrednostima već se koristi broj zaslona koji izražava odnos žižne daljine (obeležen sa „f“) i otvora zaslona. Maksimalna vrednost se zove svetlosna jačina objektiva. U slučaju da je objektiv sa promenljivom žižnom daljinom (transfokator koji se takođe naziva i zum) ova vrednost zavisi od upotrebljene žižne daljine i svetlost objektiva je veća za kraću žižnu daljinu (fokusna daljina).

Zatvarač[uredi | uredi izvor]

Primarni zadatak zatvarača je da brani ulazak svetlosti na osetljivi sloj filma u aparat kada se sa njime ne slika. Vreme otvaranja zatvarača prilikom ekspozicije isto tako utiče na rezultat slikanja – što je duže zatvarač otvoren, to je više osvetljen film u kameri i to se naziva „vreme ekspozicije”. Ako je vreme ekspozicije veće javlja se neoštrina zbog pokreta objekta. Kratkom ekspozicijom pokret se može „zamrznuti“ hvatanjem jednog kratkog trenutka.

Ekspozicija 1/200 sec što je prouzrokovalo „zaustavljanje“ toka vode

Objektiv[uredi | uredi izvor]

Za tačno oslikane fotografije kameru treba izoštriti da se zraci iz objektiva sastave i susretnu na pravom mestu na osetljivom sloju filma i ako to nije slučaj tačka na objektu se ne preslikava kao tačka, i rezultat bi bila neoštrina. Oštrina se podešava mehanizmom za izoštravanje na objektivu, koja ceo optički sklop objektiva pomera napred i nazad da bi se zraci sastali u ravni osetljivog sloja (izuzetak su aparati sa fiksnim fokusom - to su kompaktni foto-aparati ili mobilni telefoni kod kojih je jačina objektiva manja i kod kojih je dubinska oštrina dovoljno velika).

Izoštravanje se može obaviti ručno ili automatski (autofokus) i rešava se na dva načina - aktivnim odbijanjem infracrvenog zraka od objekta koji izoštrava kameru ili pasivno kada kamera zaoštrava „odoka” gde se meri kontrast zahvaćene scene. Kako aktivno izoštravanje isključuje mogućnost promene objektiva ono se upotrebljava samo kod kompaktnih kamera, dok su refleksni foto-aparati izoštravaju pasivno i objektiv se može promeniti.

Pasivno izoštravanje ne funkcioniše u slučaju nedostatka svetla i u takvim slučajevima se mora izoštriti ručno, a neki foto-aparati za ovaj slučaj imaju ugrađene male lampe koje osvetljavaju objekat snimanja. Ove lampe za osvetljavanje objekata snimanja mogu imati i neki eksterni blicevi.

Podela kamera[uredi | uredi izvor]

Foto-aparati se mogu podeliti na nekoliko načina:

Na osnovu osetljivog sloja[uredi | uredi izvor]

Foto-aparat „Praktika“
  • Kamere koje koriste ploče - osetljivi slojevi su naneseni na staklene ploče, kod kamera koje su se razvijale na početku razvoja fotografije 185. – 1880. godine.
  • Kamere koje koriste film - osetljivi sloj je nanesen na ceuloidni traku
  • Digitalne kamere - kod kojih se koristi senzor osetljiv na svetlo CCD ili CMOS i zahvaćene informacije se digitalno prenose u slike.

Na osnovu konstrukcije[uredi | uredi izvor]

  • Kamere sa tražilom - kod kojih fotograf komponuje svoju fotografiju u tražilu - posebnom prozoru pored objektiva - koje ne omogućava da se objekat snimanja vidi kroz objektiv, već približno pokazuje šta bi objektiv mogao da zahvati.
  • Refleksne kamere - jednooke (SLR) – opremljene tražilom sa refleksnim ogledalcem, koje je sklopivo i omogućava da se scena koje se fotografiše odredi kroz objektiv. U ovu kategoriju se mogu svrstati i neprave refleksne kamere, koje nemaju ogledalo i koje prikazuju scenu fotografisanja na ekranu.
  • Dvooke refleksne kamere - imaju dva objektiva: gornji objektiv stvara sliku na mat ploči (staklu) koju fotograf može da prati i donji objektiv, koji služi za ekspoziciju.

Paralaksa[uredi | uredi izvor]

Nedostatak kamera sa tražilom i aparata sa dvookim ogledalskim aparatima je paralaksa - prostorna razlika između pogleda koji ima fotograf pre snimanja i rezultatom snimanja. Na velikim udaljenostima je uticaj paralakse zanemarljiv, ali na manjim udaljenostima je teže komponovati scenu ili predložak. Ovaj nedostatak se javlja za predloške koji su udaljeni manje od jednog metra od objektiva.

Marke kamera[uredi | uredi izvor]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Obično foto-aparat može da pravi samo fotografije, a kamera samo snimke. Mada, svi savremeni primerci aparata mogu i jedno i drugo, pa su ujedno i kamere. Reč kamera za foto-aparat potiče iz engleskog jezika jer se tamo za foto-aparat koristi reč kamera (engl. camera).

Galerija modela[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „World's oldest photo sold to library”. BBC News. 21. 3. 2002. Pristupljeno 17. 11. 2011. „The image of an engraving depicting a man leading a horse was made in 1825 by Nicéphore Niépce, who invented a technique known as heliogravure. 
  2. ^ Lee, Gyu Hyun (2023-03-10). „영남대 박물관, '카메라 옵스큐라 속에 비친 코리아' 문화강좌 개설” [Yeungnam University Museum Opens Cultural Lecture on 'Korea Reflected in Camera Obscura']. 노컷뉴스. Pristupljeno 2023-06-26. 
  3. ^ Science Today (2023-03-17). „[사이언스 in Art] 호기심이 만든 천재 '레오나르도 다 빈치' ["Leonardo da Vinci," a genius created by curiosity]. YTN 사이언스 (na jeziku: korejski). Pristupljeno 2023-06-26. 
  4. ^ „초기 카메라 용도는 '그림 보조장치' [Initial camera usage is 'Picture aids']. 이웃집과학자 (na jeziku: korejski). 2018-01-23. Pristupljeno 2023-06-26. 
  5. ^ „[공감신문] '봄 여행 필수 아이템' 카메라 종류 바로알기” ['Spring travel must-have item' To know the type of camera right away]. 공감신문 (na jeziku: korejski). 2017-03-31. Pristupljeno 2023-06-26. 
  6. ^ Kim, Tae Gwun (2017-01-08). „[나는 역사다] 1월9일의 사람, 새 사진술 소개한 루이 다게르(1787~1851)” [Louis Daguerre (1787-1851), who introduced new photography, a man on January 9th]. www.hani.co.kr (na jeziku: korejski). Pristupljeno 2023-06-26. 
  7. ^ Lee, Yun Sun (2019-01-12). „사진술에 빛의 연구를 더하다! ‘윌리엄 헨리 폭스 탤벗’ [인포그래픽_세계인물편]” [Add the study of light to photography! William Henry Fox Talbot]. 시선뉴스 (na jeziku: korejski). Pristupljeno 2023-06-26. 
  8. ^ Park, Min Seek (2022-06-11). „콩고 국민들 손목 잘랐던 벨기에 유감 표명했지만...” [The Congolese people expressed regret for cutting their wrists, but...]. 한국일보 (na jeziku: korejski). Pristupljeno 2023-06-26. 
  9. ^ Kim, Dong Gwang (2007-09-05). „디카가 휴대전화에 들어간 까닭은 : 과학 : 문화&과학 : 한겨레21” [The reason why the digital camera went into the cell phone is because]. legacy.www.hani.co.kr. Pristupljeno 2023-06-26. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]