Foča u Narodnooslobodilačkoj borbi

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Članovi Vrhovnog štaba NOP i DVJ, predvođeni Josipom Brozom Titom, u druženju sa stanovnicima Foče 1942. godine

Foča je tokom Narodnooslobodilačke borbe, u periodu 20. januara do 10. maja 1942. godine, bio centar slobodne teritorije, nazivane i „Fočanska republika“, u kojoj je boravio Vrhovni štab Narodnooslobodilačkih partizanskih odreda Jugoslavije, Centralni komitet KPJ i druge institucije Narodnooslobodilačkog pokreta. Tokom njihovog boravka u Foči su nastali i tzv „Fočanski propisi“, koji su bili veoma značajni za organizovanje pozadinsih organa i Narodnooslobodilačkih odbora na oslobođenoj teritoriji. U blizini i okolini Foče su se tokom 1943. godine odvijale bitke na Neretvi i Sutjesci. Foča je konačno oslobođena 11. januara 1945. godine, od strane Šeste crnogorske udarne brigade.

Okupacija Foče i zločini[uredi | uredi izvor]

U kratkotrajnom Aprilskom ratu, 20. aprila 1941. godine, Foču su okupirale italijanske snage. Krajem maja u gradu je uspostavljena ustaška vlast i vojni garnizon Nezavisne Države Hrvatske, a italijanske trupe su ga privremeno napustile. Glavni organizator ustaške vlasti u Foči je bio Redžep Hajrović, advokat iz Nevesinja, a njegovi glavni saradnici - Stjepan Bralić, iz Travnika i Drago Kolovrat iz Bugojna.

Ustaše su i Foči i okolnim selima započele pretrese, pljačku, maltretiranja i hapšenja viđenijih ljudi. Od kraja juna represalije su pojačane, došlo je do brojnih hapšenja, paljenja kuća, ubistava, interniranja, u prvom radu nad srpskim stanovništvom. Početak i razvoj antifašističkog ustanka prisilili su Italijane da u septembru 1941. godine ponovo zaposednu Foču i druga mesta jugoistočne Bosne.

Ubrzo je Kalinovički partizanski odred oslobodio prostranu teritoriju između Sarajeva, Foče i Konjica. U njegov sastav ušla je i Fočanska partizanska četa, formirana 11. novembra 1941. godine. Četničke jedinice, koje su nastale uporedno s partizanskim, u ovom periodu su prešle u službu okupatora. Italijani su 5. decembra napustili Foču, i prepustili je četnicima. Komandanti četničkih jedinica u Foči su bili kapetan bivše Jugoslovenske vojske Sergije Mihailović i vojvoda Đekić. Pod njihovom komandom, počelo je pljačkanje i ubijanje nedužnog muslimanskog stanovništva, koje nije imalo nikakve veze sa ustaškim zločinima. Tako su četnici pod Mihailovićevom komandom 6. decembra pozvali proglasom sve muslimane i Hrvate od 16 do 60 godina, pa su za nekoliko dana poubijali oko 400 meštana i oko 700 muslimana, koji su se u Foči zatekli kao izbeglice iz jugoistočne Bosne, sklanjajući se od četničkog terora.[1] U periodu od 5. decembra 1941. do 20. januara 1942. godine, četnici su ubili oko 3.000 ljudi sa teritorije srezova Foča i Čajniče, od čega 298 meštana Foče.[2][3]

Fočanska republika[uredi | uredi izvor]

Foča u Narodnooslobodilačkoj borbi na karti Jugoslavije
Foča (25.1—4.5.1942)
Foča (25.1—4.5.1942)
Položaj Foče na karti Jugoslavije

Oslobođenje Foče[uredi | uredi izvor]

Bataljon „Vojvoda Momčilo“ Durmitorskog partizanskog odreda, pod komandom Obrada Cicmila, zauzeo je Foču, 20. januara 1942. godine, pošto su prethodno četničke jedinice napustile grad i otišle u Goražde, a potom u Čajniče. Dva dana po oslobođenju grada, u njega su stigli Moša Pijade, Mitar Bakić i Marijan Stilinović, a 25. januara su stigli i ostali članovi Vrhovnog štaba NOP i DVJ i Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije, predvođeni Josipom Brozom Titom. Oni su smestili u hotel „Gerstel“ u centru Foče i tu su boravili do 10. maja 1942. godine.

Foča centar ustanka[uredi | uredi izvor]

Dolaskom Vrhovnog štaba i Centralnog komiteta KPJ u Foču, ona je tada postala centar velike slobodne teritorije, nazivane i „Fočanska republika“. Oni su odatle rukovodili Narodnooslobodilačkom borbom u čitavoj Jugoslaviji.

Aktivnost Vrhovnog štaba NOP i DVJ je tokom boravka u Foči bila veoma bogata:

  • nastavljeno je stvaranje Dobrovoljačke vojske Jugoslavije
  • napisan je i objavljen „Statut proleterskih narodnooslobodilačkih udarnih brigada“
  • odlučeno je da se formiraju Operativni štabovi za Bosansku krajinu, Hercegovinu i istočnu Bosnu.
  • formirana je Glavna intendantura Vrhovnog štaba
  • propisane su oznake za komandni kadar i ustanovljeno je zvanje narodnog heroja Jugoslavije
  • odlučeno je da se formira Druga proleterska udarna brigada
  • pokrajinskim rukovodstvima date su direktive za stvaranje pokretnih udarnih i omladinskih bataljona
  • naređeno je formiranje vojnopozadinskih komandi i vojnih sudova u brigadama i odredima

U Foči su nastali tzv „Fočanski propisi“, koji je februara 1942. godine izdao Vrhovni štab, a napisao Moša Pijade. Oni su sadržali dva značajna uputstva o radu i razvoju narodne vlasti:

  • „Zadaci i ustrojstvo Narodnooslobodilačkih odbora“
  • „Uputstva za rad Narodnooslobodilačkih odbora u oslobođenim krajevima“

Deo ovih dokumenata štampan je u „Biltenu Vrhovnog štaba“ u brojevima 14, 15 i 16, u organu CK KPJ „Proleteru“, listovima „Narodni borac“ i „Partizanski sanitet“, koji su izlazili u Foči.

Na sednici održanoj 4. aprila 1942. godine, Centralni komitet Komunističke partije Jugoslavije ocenio je razvoj Narodnooslobodilačke borbe, ukazao na propuste i zastranjivanja u pojedinim regionima i odlučio da se to energično suzbije i da se proširi platforma Narodnooslobodilačke borbe. Iz Foče je Josip Broz uspostavio radio-vezu sa Kominternom i radio na međunarodnom afirmisanju Narodnooslobodilačkog pokreta.

U periodu od 19. marta do 26. aprila 1942. godine u Foči su boravili članovi britanske vojne misije „Hidra“, predvođene majorom Terensom Atertonom. Oni su 25. februara stupili u kontakt sa Mošom Pijadom na Žabljaku, i on ih je uputio u oslobođenu Foču. Oni su se odmah po dolasku u Foču sastali sa Vrhovnim komandantom NOP i DVJ Josipom Brozom Titom, koji ih je upoznao sa vojno-političkom situacijom u Jugoslaviji. Oni su u Foči ostali do 26. aprila, kada su, zajedno sa generalom bivše Jugoslovenske vojske Ljubom Novakovićem, otišli u nepoznatom pravcu.

Aktivnosti u gradu[uredi | uredi izvor]

U gradu je po oslobođenju organizovana Komanda mesta, a za komandanta je bio određen Mitar Bakić. Pri ovoj komandi radile su krojačka, obućarska, pekarska i druge radionice. Pored ovoga, u gradu i široj okolini bila je razvijena svestrana aktivnost:

  • izabrani su gradski i sreski Narodnooslobodilački odbori
  • izabrani su sreski odbori narodne omladine
  • održan je zbor Antifašističkog fronta žena istočne Bosne
  • oživljene su saobraćajna, zanatska, poštansko-komunikaciona, kulturno-prosvetna i fiskulturna delatnost
  • formirane su četiri omladinske brigade:
    • Prva fočanska omladinska brigada (ušla je u sastav Prve proleterske brigade i kasnije se istakla u bici na Sutjesci)
    • Druga fočanska omladinska brigada
    • Miljevinska omladinska brigada
    • Čelebička omladinska brigada

U Foči je bila formirana i partizanska bolnica, koja je kasnije prerasla u Centralnu bolnicu NOVJ, a njen načelnik je bio Gojko Nikoliš, učesnik španskog građanskog rata i narodni heroj. Pored njega u bolnici su radili doktori - brat i sestra Đura i Julka Mešterović, bračni par Sima i Olga Milošević, Đani Popović i dr. U ovoj bolnici lečili su se i promrzli učesnici Igmanskog marša, tzv „Igmanci“, kao i borci iz drugih jedinica.

Prilike u Foči do kraja rata[uredi | uredi izvor]

U toku prolećne ofanzive italijanske snage su 10. maja 1942. godine prodrle u Foču. Na preostaloj slobodnoj teritoriji fočanskog sreza kod sela Vrbnice, vrhovni komandant NOP i DVJ, Josip Broz Tito, 17. juna 1942. godine formirao je Četvrtu proletersku crnogorsku brigadu, a 19. juna doneo odluku o pohodu grupe proleterskih brigada u zapadnu Bosnu.

Za vreme bitaka na Neretvi i Sutjesci, oko Foče su vođene žestoke borbe. U septembru 1943. godine u selu Ivovićima kod Foče formiran je Drugi udarni korpus, čije su jedinice tada oslobodile grad. Krajem 1943, u Foču su prodrle nemačke snage, a u toku 1944. godine, grad je više puta bio oslobađan i okupiran.

Foču je 11. januara 1945. godine konačno oslobodila Šesta brigada Treće udarne divizije NOVJ.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Branko Latas, Milovan Dželebdžić „Četnički pokret Draže Mihailovića 1941-1945“. „Beogradski izdavačko-grafički zavod“ Beograd 1979. godina. 123. str.
  2. ^ Vojna enciklopedija (knjiga treća). „Redakcija Vojne enciklopedije’’. Beograd, 1974. godina
  3. ^ Rodoljub Čolaković „Zapisi iz oslobodilačkog rata“ (knjiga druga). „Svjetlost“ Sarajevo 1948. godina.

Literatura[uredi | uredi izvor]