Francuska kuhinja

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Prezentacija nove kuhinje
Prezentacija francuske visoke kuhinje
Francuska vina se obično prave da prate francusku kuhinju

Francuska kuhinja (franc. Cuisine française) sastoji se od tradicije i prakse kuvanja iz Francuske. Na kuhinju su vekovima uticale mnoge okolne kulture Španije, Italije, Švajcarske, Nemačke i Belgije, pored sopstvene tradicije ishrane na dugim zapadnim obalama Atlantika, Lamanša i unutrašnjosti.

Poznavanje francuske kuhinje značajno je doprinelo zapadnim kuhinjama. Njegovi kriterijumi se široko koriste u zapadnim školskim odborima kulinarstva i kulinarskom obrazovanju. U novembru 2010. godine, francusku gastronomiju je UNESKO dodao na svoje liste svetske „nematerijalne kulturne baštine“. [1] [2]

Istorija[uredi | uredi izvor]

U francuskoj srednjovekovnoj kuhinji banketi su bili uobičajeni među aristokratijom. Hrana se uglavnom jela ručno, meso se seklo na velike komade držeći se između palca i dva prsta. Sosovi su bili veoma začinjeni i gusti, a korišćeni je i senf sa jakim ukusom.

Francuska revolucija je bila sastavni deo ekspanzije francuske kuhinje, jer je ukinula sistem esnafa. To je značilo da je svako sada mogao da proizvodi i prodaje bilo koji kulinarski predmet koji želi.

Hleb je bio značajan izvor hrane među seljacima i radničkom klasom krajem 18. veka, pri čemu su mnogi ljudi u naciji zavisili od njega. U francuskim provincijama, narod Francuske često je konzumirao hleb, tri puta dnevno. [3]

Kada su Francuzi kolonizovali Vijetnam, jedno od najpoznatijih i najpopularnijih jela, Pot-au-feu je naknadno predstavljen lokalnom stanovništvu.

Nacionalna kuhinja[uredi | uredi izvor]

Uobičajeno voće uključuje pomorandže, paradajz, mandarine, breskve, kajsije, jabuke, kruške, šljive, trešnje, jagode, maline, crvenu ribizlu, kupine, grožđe, grejpfrut i crne ribizle.

Sorte mesa koje se konzumiraju uključuju piletinu, goluba, patku, gusku, govedinu, teletinu, svinjetinu, jagnjetinu, ovčetinu, žabu i puževe.

Jaja su dobrog kvaliteta i često se jedu kao: omleti, tvrdo kuvana sa majonezom, obična kajgana.

Le petit déjeuner (doručak) je tradicionalno brzi obrok koji se sastoji od kriški francuskog hleba sa puterom i medom ili džemom (ponekad brioš), zajedno sa kcrnom kafom ili čajem. [4] Deca često piju toplu čokoladu u činijama ili šoljama uz doručak. Kroasani uglavnom su uključeni kao vikend poslastica.

Le dîner (večera) se često sastoji od tri jela, predjela, glavnog jela i jela od sira ili desert, ponekad sa salatom koja se nudi pre sira ili deserta. Jogurt može zameniti jelo sira, dok bi jednostavan desert bilo sveže voće. Obrok je često praćen hlebom, vinom i mineralnom vodom. Glavna jela od mesa se često služe uz povrće, zajedno sa krompirom, pirinčem ili testeninom. [5]

Salade lyonnaise
Dromske kajsije
Slatki kesteni

Francuska Gvajana[uredi | uredi izvor]

Francuska Gvajanska kuhinja ili Gvajanska kuhinja je mešavina različitih kultura koje su se naselile u Francuskoj Gvajani. Kreolski i kineski restorani su uobičajeni u velikim gradovima kao što su Kajena, Kuru i Sen Loran di Maroni.

Božić[uredi | uredi izvor]

Badnjak (Yule log), francuska božićna tradicija

Tipično francusko božićno jelo je ćuretina sa kestenima. Druga uobičajena jela su dimljeni losos, ostrige, kavijar i foie gras. Badnjak je veliki deo francuske tradicije tokom Božića. Čokolada i kolači takođe zauzimaju istaknuto mesto za Božić u Francuskoj. Ovu kuhinju obično prati šampanjac. Tradicija kaže da trinaest poslastica upotpunjuje božićnu trpezu u odnosu na dvanaest apostola i Hrista. [6] [7] [8]

Dodatna literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Bon appétit: Your meal is certified by the UN Arhivirano 20 novembar 2010 na sajtu Wayback Machine Dallas Morning News
  2. ^ UNESCO (2010-11-16). „Celebrations, healing techniques, crafts and culinary arts added to the Representative List of the Intangible Cultural Heritage”. UNESCO. Pristupljeno 2012-06-04. 
  3. ^ Brace, Richard Munthe (1946). „The Problem of Bread and the French Revolution at Bordeaux”. The American Historical Review. 51 (4): 649—667. JSTOR 1843902. doi:10.2307/1843902. 
  4. ^ Larousse Gastronomique. New York: Clarkson Potter. 2009. str. 780. ISBN 978-0-307-46491-0. 
  5. ^ Steele, Ross (2001). The French Way, 2nd ed. New York: McGraw-Hill. 
  6. ^ „10 traditions de Noël françaises - Cheznoscousins.com”. 30. 12. 2014. Arhivirano iz originala 9. 10. 2016. g. Pristupljeno 6. 7. 2017. 
  7. ^ „Archived copy”. Arhivirano iz originala 9. 10. 2016. g. Pristupljeno 2016-10-06. 
  8. ^ „LES FETES DE NOEL EN FRANCE”. referat.clopotel.ro. Pristupljeno 6. 7. 2017.