Francuski Antarktik

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mapa Francuskog Antarktika u Gvanabarskom zalivu, 1555
Portugalci napadaju ostrvo Vilganjon (1560)

Francuski Antarktik (franc. France Antarctique) je naziv propale francuske kolonije na prostoru današnjeg Rio de Žaneira, koja je postojala od 1555. godine do 1567. godine, i kontrolisala obalu od današnjeg Rio de Žaneira do današnjeg grada Kabo Frio.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Iako je Brazil bio otkriven već punih 50 godina, od strane Portugalaca, portugalske kolonije se nisu širile dalje od Zaliva Svih Svetih, pa je ostatak teritorije bio prilično neistražen. Tako je 1. novembra 1555. godine francuski protestant, viceadmiral i vitez, Nikolas Duran De Vilganjon (Nicolas Durand de Villegaignon), komandujući malom flotom sa oko 600 vojnika i kolonista naselio ostrvo Serigipe u zalivu Guanabara, nasuprot današnjeg Rija. Ovdje je sagrađena prva tvrđava For Kolinji, po admiralu Kolinjiu koji je podržavao ekspediciju. Selu koje je nastalo u blizini, Vilganjon je dao ime Henriville u čast Anrija II, kralja Francuske, koji je takođe podržavao ekspediciju. Ipak ova kolonija nije dobila nikakvu pomoć od francuske krune, što zbog toga što se uveliko okrenula Kvebeku u Kanadi, što zbog činjenice da je ova kolonija kršila papin pečat iz 1493. godine (kasnije poznat kao Sporazum iz Tordesiljasa), koji je dozvoljavao podjelu ovog dijela novog svijeta samo između Španije i Portugalije.

Portugalci nisu davali previše značaja ovoj invaziji, pa je Vilganjon već sljedeće godine proširio svoju koloniju dovodeći nove koloniste, ovaj put švajcarske kalviniste iz Ženeve, u tri broda. Položaj kolonije je bio pojačan sklapanjem saveza sa Indijancima iz plemena Tamoio i Tupynambá, koji su se borili protiv Portugalaca.

1560. godine, tadašnji generalni guverner Brazilskih kolonija Mem de Sa, dobija naredbu od portugalski krune da istjera Francuze iz Brazila. Flota od 26 ratnih brodova i 2 000 vojnika je napala utvrdu Coligny i u tri dana napada je uništila. Stanovništo i branioci tvrđave su uspjeli, uz pomoć Indijanaca, da pobjegnu na kopno, gdje su nastavili dalje život. Požurivan od strane dvojice jezuitskih sveštenika, Mem de Sa šalje svog bratića Estácio de Sá da protjera Francuze zauvijek. Estácio, 1. marta, 1565. godine osniva grad Rio de Žaneiro koji mu služi kao početna tačka u svim napadima na Francuze. Potpomognut poslije sa dodatnim vojnim pojačanjem 20. januara, 1567. godine, Estasio napokon protjeruje Francuze iz Brazila, ali nakon mjesec dana umire od posljedica ranjavanja u borbama. San dvojice francuskih admirala je trajao preko 12 godina.

Ovaj događaj, zajedno sa francuskim napadima na Brazil, na području današnje države Maranjao, između 1612. godine i 1615. godine, natjerao je portugalsku krunu da aktivnije počne kolonizaciju Brazila i da mu veći značaj u Portugalskom carstvu.

Francuski Antarktik u književnosti[uredi | uredi izvor]

Francuski pisac i ljekar Žan-Kristof Rifen je napisao knjigu „Crveni Brazil“ (ili „Krvavi Brazil“, u zavisnosti od prevodioca – francuski: Rouge Brésil), koja govori o francuskom vitezu De Vilganjonu koji stvara francusku koloniju na prostoru današnjeg Rio de Žaneira. Pisac je za ovu knjigu 2001. godine, dobio Gonkurovu nagradu.

Austrijski pisac Štefan Cvajg, napisao je knjigu Brazil: Zemlja budućnosti, u kojoj opisuje De Vilganjona i njegov pohod na Brazil.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]