Francuski revolucionarni ratovi: Kampanja 1792.

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bitka kod Valmija

Francuski revolucionarni ratovi počeli su 1792. godine.

Snage[uredi | uredi izvor]

Na samom početku Francuskih revolucionarnih ratova, Francusku vojsku činile su tri armije: Severna armija (oko 50.000 ljudi) pod komandom generala Rošanboa, Centralna armija (oko 55 000 ljudi) pod komandom generala Lafajeta i Rajnska armija (oko 43 000 ljudi) pod komandom generala Nikolasa Likernoa.

Austrijanci su imali oko 50.000 vojnika u Belgiji pod Albertom, vojvodom od Zaksen-Tešena. Nemački gradovi oklevali su sa objavom rata; jedino je Vilhelm IX, grof od Hesen-Kasela okupio oko 5000 ljudi. Prusija je početkom maja sprovela mobilizaciju.

Pohod na Belgiju[uredi | uredi izvor]

Žirondinci donose odluku da preuzmu ofanzivu na Belgiju. Lafajet kreće sa Centralnom armijom na Namiru, a Rošanbo sa Severnom ka Briselu. Međutim, mnogi francuski oficiri, koji su i pored novog stanja u zemlji ostali verni kralju, prelaze na neprijateljsku stranu. Rošanboa ubrzo podnosi ostavku, a zamenjuje ga Likner komandujući nad dve armije. Lafajet se spremao da interveniše u Parizu u korist kralja, pa je 19. avgusta prebegao Austrijancima sa svojim štabom.

Saveznička ofanziva[uredi | uredi izvor]

Saveznici preduzimaju ovanzivu. Njihova prethodnica odbacila je kod Fotoa delove centralne armije. 20. avgusta opkoljen je Lonvi koji je kapitulirao tri dana kasnije. Zbog pasivnosti Likner je smenjen. Zamenio ga je Kelerman. 2. septembra saveznici zauzimaju Verden, poslednju tvrđavu pre Pariza.

Kada se već pretpostavljalo da će Pariz biti osvojen, Kelerman je poveo vojsku protiv Prusa i u čuvenoj bici kod Valmija (20. septembra) odneo prvu značajnu francusku pobedu. Prusi se povlače, a Pariz je spašen. Opsade Lila i Tionvila prekinute su.

Francuska protivofanziva[uredi | uredi izvor]

Šarl Dimurje

Francuski general Kistin sa delom Rajnske armije upada u Nemačku i 21. oktobra osvaja Majnc, a narednog dana i Frankfurt na Majni. Sardinija (Pijemont) prilazi savezničkom taboru što Francuskoj služi kao povod da pređe njenu granicu i 21/22. septembra osvoji Savoju. 29/30. septembra osvojena je grofovija Nica.

Dimurje je poveo vojsku i u Belgiju i kod Žemala je 6. novembra potukao Austrijance. Ubrzo zatim, zauzeta je čitava Belgija koja je francuske vojnike dočekala kao oslobodioce. Potom je novoformirana Ardenska armija preduzela pohod na Nemačku, ali se on završio neuspehom.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]